Dzemat Braunau
Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
05 Muharrem – 1435.H. / 08. Novembar 2013.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
VJEROVANJE U KADA I KADER
Zahvaljujemo se Allahu jednom i jedinom koji nije rodio niti rođen nije i kome niko ravan nije.
Salavat i selam šaljemo najodabranijem Poslaniku, Allahovom miljeniku, Muhammedu a.s, njegovoj porodici, ashabima, tabiinima, šehidima i kao i svim muslimanima cijeloga svijeta.
Postovani dzemate, draga braco;
Nastavljamo i danas sa Imasnkim – vjerskim sartima kojih kao sto vec znate ima sest. Danas, cemo, ako Bog da, govoriti o vjerovanju u Kada i Kader, o vjerovanju u cinjenicu da sve sto se zbiva i dogadja, da se zbiva i dogadja Allahovom a nikako nicijom drugom voljom. Šesta temeljna istina vjere je – Ve bil-kaderi hajrihī ve šerrihī minellāhi teālā, što znači: „Ja vjerujem da sve što se događa biva s Božijom voljom i određenjem.“
´Kada’ je Allahovo znanje kojim je Allah presudio ono što će se desiti, a ´Kader´ je događanje stvorenjima onoga što im je već predviđeno i određeno. Ibnu-l-Hadžer EL-Askalani, kaže: „Učenjaci su rekli da je ´kada´ potpuna, cjelovita Allahova odredba, a ´kader´ su pojedinosti i detalji te odredbe.”
Govoreći o vjerovanju u kada i kader moramo imati na umu da ono ne može biti potpuno bez sljedeća četiri temelja, a to su: 1. Vjerovanje u Allahovo sveobuhvatno znanje, 2. Vjerovanje da je Allah u Levhi Mahfuzu zapisao sve pojave i događanja do Sudnjeg dana, 3. Vjerovanje u Allahovu volju i Njegovu potpunu moć, šta je htio bilo je, a šta nije htio nije ni bilo, 4. Vjerovanje da je Allah stvorio sve što postoji i da On nema sudruga u stvaranju.
U vezi drugog temelja navodimo hadis koji nam govori da su naše sudbine već davno zapisane u levhi mahfuzu kojeg bi danas mogli uporediti sa savremenim čipovima (hard diskovima i tome sl).
Muslim u svom „Sahihu” od Abdullaha lbn-Amra ibnul-Asa bilježi da je ovaj rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, a.s. da kaže: „Allah je zapisao sudbine stvorenja 50.000 godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, a Njegovo prijestolje je bilo na vodi”.
Postoje stvari koje čovjek u svome životu radi po svome izboru i za takve ce bit odogovran,a postoje i druge na koje on ne može uticati i za kao takve i nece biti odgovoran niti kaznjen. On može da podigne ruku kad hoće. Može da nogom zakorači kad poželi. Može da gleda gdje god hoće. Ali, da li može da utiče na rad mišića srca? Isto tako, čovjek ne može birati ko će mu biti roditelji, niti kad će i gdje biti rođen.
Onoga koji svoja djela pravda kaderom treba upitati da li je zadovoljan svime onim što mu je određeno? Da li je zadovoljan siromaštvom, bolešću, gubitkom voljene osobe, imetka itd? Ako kaže da se u svemu oslanja na kader, onda bi morao prihvatiti siromaštvo, gubitak imetka i sve ostalo kao neminovnost koja mu je određena sudbinom. U tom slučaju on ne bi trebao ništa raditi na poboljšanju svoje situacije. A da li je to ispravno? Naravno da nije. To potvrđuje priroda ljudskog života. Čovjek se ne zadovoljava neimaštinom, već radi na sticanju bogatstva, ne trpi bolest, već je liječi, ne podnosi glad, već traži opskrbu, i osjeća bol zbog gubitka voljene osobe i imetka.
U ovome je dokaz da čovjekovo pravdanje kaderom nema nikakvog smisla, i da to rade samo oni što ne shvataju islam i što ne vjeruju ispravno u Allaha, dž.š.
Allah dž.š., je čovjeka počastio razumom i inteligencijom, i upozano ga sa zabludama i pravim putem. Allah dž.š., kaže: “Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti!” (El-Dehr, 3.)
Od Ubadeta bin Samita prenosi se da je rekao sinu: “Slast imana nećeš osjetiti sve dotle dok ne budeš znao da ono što te zadesi nije te moglo mimoići, i da ono što te mimoišlo nije te moglo ni zadesiti. Čuo sam Poslanika da kaže: Prvo što je Allah stvorio bilo je pero. Potom mu se obratio naredbom: Piši!’ ’A šta da pišem, Gospodaru? Piši odredbe svemu do Sudnjeg dana. Ko umre s drugačijim uvjerenjem, meni ne pripada.”
Poznati alim, Ali Tantavi, u svojoj knjizi „Opći prikaz vjere islama” ovako je to prikazao: „Na zgradama koje se podižu objesi se ploča na kojoj piše: Projektant, inženjer, … izvođač radova, investitor… itd. Inženjer crta plan, određuje visinu zgrade, debljinu zidova, materijal koji će upotrijebiti, zatim gdje će biti vrata, prozori itd. Ovo je primjer kadera. Poduzetnik realizuje ono što je odredio inženjer. To je primjer kada’a. I jedno i drugo su isključivo u Allahovoj, dž.š, kompetenciji. I kao što inženjer može napraviti izmjene u detaljima plana tako je i Allah, dž.š, iz milosti učinio dovu i sadaku uzrokom uklanjanja nečega što je bilo određeno – dakle jedino dovom i djeljenjem sadake mozemo promjenuti sudbinu, odnosno nesta ruzno sto nam je privobitno bilo propisano. Jedino ga je On odredio i jedino ga On – Allah, ako hoće, ukida dovom svoga roba ili kada taj rob daje sadaku.”
Mi, muslimani, obavezni smo da vjerujemo u Božije određenje koje vlada Svijetom, kako za svakog pojedinačno tako i kolektivno. Allah, dž.š, kaze: “Reci:I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je suđeno da poginu na mjesta pogibije svoje izišli…” (3:154)
Poslanik, a.s., je poučio svoga amidžića Abdullaha ibn Abbasa, r.a.: “O mladiću, poučiću te riječima… Znaj, kada bi se sav svijet sakupio kako bi ti pomogao, neće ti moći pomoći osim ako ti je to Allah već odredio. Znaj, kada bi se sav svijet sakupio kako bi ti naudio, neće ti moći nauditi osim ako ti to Allah nije odredio. Pera su podignuta, a stranice su se već osušile.”
Tim uzdignutim perima i na davno osušenim stranicama zapisan je dan našeg odlaska sa ovog svijeta i sve ostalo vezano za nas. Savjeti koje mudri Lukman daje svome sinu mogu nam pomoći. Lukman mu veli: „Sinko moj, hoću da te posavjetujem i da ti oporučim ono što će te kroz život voditi i stalno te budnim držati kako ne bi granicu prekoračio“.
Od dunjaluka uzmi koliko ti je potrebno. Nikome nije zabranjeno da uživa u dunjalučkim blagodatima i jede ukusna jela. U opasnosti je onaj koji dunjaluk počne gomilati jer je ljudska priroda takva da ga se nikad zasititi ne može. Takav je sličan žednom čovjeku koji žeđ morskom vodom gasi, a žeđ se samo pojačava. Poslanik kaže: „Nemoj svoje srce vezivati za imetak, jer je imetak dnevna ponuda, danas je tvoj, a sutra tuđi. Nemoj se zamarati onim što nekome drugom pripada. Ako srce vežeš za imetak, onda ćeš škrtariti u Allahovim pravima u tom imetku, a u tebe će ući strah od siromaštva i bit ćeš pokoran šejtanu“.
Abdullah ibn Omer veli da je Poslanik rekao: „Na dunjaluku budi kao stranac ili putnik. Sebe smatraj stanovnikom kabura“.
Kad se odlučiš griješiti, tada sinko moj, veli Lukamn, nađi mjesto na kojem te ne vidi Allah ni Njegovi meleki. Takvog mjesta nema, kao što nema mogućnost niko odgoditi čas odlaska s ovog svijeta.
Vjerovatno ima onih koji će pomisliti: ako je sve već određeno, šta je svrha, u čemu je smisao života, mogu li ja to mijenjati… Pitanja su logična, ali samo za neke, a odgovor još logičniji opet samo za neke.“ I neka se u Allaha pouzdaju vjernici“ Šta je to pouzdanje u Allaha-na Allaha? Čekanje da nam se dogodi sudbina? Nikako, NE! I još jedanput nikako, NE!
Još od prvih mektebskih dana, generacije mladih, uče da se musliman za sve mora pripremati: za abdest, za namaz, za post, za hadž…. Iz toga slijedi zaključak za sve mora postojati priprema i kada ti učiniš sve što je u tvojoj ljudskoj moći onda se osloni i pouzdaj u Allaha da će biti dobro. Nečekajući da neko nešto uradi pa da kažemo da nije dobro, a sami nismo ništa učinili. Hvala Allahu, Koji nas obavezuje da se trudimo i obećava da taj trud neće biti uzaludan.„ I reci: Trudite se-Radite, pa…„ Musliman neće uspjeti ako ne pokuša. A ako čeka, to je jedini neuspjeh. Uspjeh je i kada pokuša a to ne bude kako je zamislio, onda zna da treba tražiti drugi način kako da uspije. Uzvišeni Allah, dž.š, kaze: “Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan. Allah će zaista ispuniti ono što je odlučio. Allah je svemu već rok odredio”. (Et-Talak, 3)
Da promijenimo svoj odnos prema Allahu kako bi On promijenio odnos prema nama i među nama. Odnos prema Allahu se odražava u odnosu prema ljudima: onaj ko je blizak Allahu, blizak je i ljudima, onaj ko je svjestan Allahovih darova, daruje i ljudima, onaj ko voli Allaha, voli i Njegova stvorenja i širi ljubav oko sebe, onaj ko se boji Allahove kazne, pravedan je prema ljudima, onaj ko se nada Allahovoj milosti, milostiv je prema ljudima i nadu prenosi na druge, onaj ko želi da mu Allah oprosti, prašta ljudima. A svi želimo oprost jer svi griješimo.
Allah dž.š., kaže: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, veoma lahko i da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.” (El-Hadid, 22,23.)
Od plodova vjerovanja u Allahove odredbe jeste smirenost i zadovljstvo srca i odsutnost brige i zabrinutosti prilikom suočenja sa životnim teškoćama i iskušenjima. Takav čovjek zna da je ono što ga je snašlo, odredba od Allaha i da se to moralo desiti i on potpuno razumije riječi poslanika Muhammeda, a.s.: “Znaj da ono što te je snašlo, nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti”. I njegova duša se smiruje na tome, za razliku od onoga koji ne vjeruje u Allahovu odredbu, tako da prilikom iskušenja zapada u teško stanje briga i očaja. Njega raskida strah i uznemirenost, tako da mu život postaje težak i dosadan, i takav najčešce razmišlja o samoubistvu kako bi se oslobodio tog nemira i duševne stege u koju je zapao. Mi smo danas svjedoci mnoštva onih koji sami sebe ubijaju bježeći od životne stvarnosti sa kojom nisu spremni da se suoče.
Razne teskoce na koje nailazimo su samo iskušenja i ispiti od Allaha, kao što kaže Uzvišeni: “Onaj ko je stvorio smrt i život da bi vas iskušao ko će od vas bolje raditi.” (El-Mulk, 2)
Koliko su Muhammed, a.s, i njegovi ashabi iskušenja doživjeli i kroz kakve teške situacije prolazili, ali su to sve dočekali iskrenim vjerovanjem u kada i kader i ispravnim razumijevanjem Allahovih, dž.š., riječi: “Reci, dogodiće se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš. I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju.” (Et-Tevbe, 51)
Poslanik a.s, kaže: “Vjernika neće spopasti bol, niti umor, niti bolest, niti tuga, niti bilo kakva briga, a da mu Allah dž.š., zbog toga ne oprosti neke grijehe!” (Muttefekun ‘alejh)
Allah dž.š., kaže: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine, a ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (El-Bekara, 155-157.)
Ikrimeh rhm., je rekao: “Svaka osoba ili se raduje ili tuguje, ali vi napravite od radosti šukr i zahvalu, a od tuge sabur i strpljenje!” (Tefsir Ibnu Kesir, 4/314.)
Poslanik a.s, kaže: “Jak vjernik je bolji i draži Allahu dž.š., od slabog vjernika, ali je u obojici dobro. Čuvaj ono za čim si u potrebi, traži pomoći od Allaha, i nemoj očajavati! Ako te nešto pogodi nemoj reći: “Da sam učinio to i to” – već reci: Alah je tako odredio. Doista ono “da sam” otvara vrata šejtanu!” (Sahihu Muslim)
Jedan čovjek trgovac je čekao avion radi odlaska na put zbog trgovine, ali u tom vaktu mu’ezzin prouči ezan za namaz, i on ode klanjati. Kada je završio s namazom – avion mu je uzletio. Sjede žalostan i tužan zbog toga što mu je avion otišao, ali je ubrzo za tim čuo da se taj avion zapalio u vazduhu! Učinio je sedždu zahvalnosti Allahu dž.š., zbog toga što je ostao čitav i zdrav, i što je zbog namaza zakasnio na avion. Tada se sjetio Allahovih dž.š., riječi: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!” (El-Bekara, 216.)
Čuvanje i bježanje od sudbine ne pomaže, ali uz čvrstu vjeru i iskrenu dovu ima hajra: „Čuvanje od sudbine neće vam donijeti nikakve koristi, ali dova može koristiti za ono što je bilo i ono što ce biti. Allahovi robovi, obraćajte se Uzvišenom Allahu dovom!“
„Zaista čovjeku zbog grijeha koje čini može biti uskraćena nafaka. Sudbinu ne može spriječiti ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa osim dobročinstva – sadake.“ Eto, takav odnos muslimani trebaju imati prema sudbini?
Inace, Poslanik je zabranio rasprave medju i izmedju muslimana, pogotovu velike i bespotrebne. A narocito je veoma opasno polemisati o temi kadera, jer naš razum to ne može da shvati, a oni koji nemaju ispravno znanje mogu lahko zalutati zato je Allahov Poslanik, a.s, i zabranio upuštanje u polemiku o kaderu i dublje razmatranje o njemu. „Jednog dana se Poslanik, a.s, strašno naljutio kad je zatekao ashabe kako raspravljaju o kaderu. Lice mu se zacrvenilo. Rekao je:„Zar sam vam ovo naredio? Zar sam radi ovoga poslan? Zaista su oni prije vas propali i bili uništeni kad su počeli raspravljati o ovom pitanju, zaklinjem vas da o tome više ne diskutujete!
Učimo dovu Allahu Uzvišenom da nas sačuva od posrtaja, da nas ucini istinskim sljedbenicima puta Pejgambera – Muhameda a.s. da u nasim srcima usadi ljubav prema Njemu – Allahu, prema nasoj vjeri Islamu, prema nasem Miljeniku Muhamedu a.s. prema nasoj knjizi Kur´anu i da ne posustanemo pred raznim iskusenjima i da se trudimo a zatim oslanjamo na Allaha. Amin!!!
