VJEROVANJE U BOZIJE POSLANIKE

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
13 Zul – Hidzdze – 1434.H. / 18 Oktobar 2013.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

VJEROVANJE U POSLANIKE

hutbaZahvaljujemo se Allahu jednom i jedinom koji nije rodio niti rođen nije i kome niko ravan nije.
Hvala Allahu hvalom koja se nikom ne upućuje osim Njemu, jer se uistinu Njemu sve vraća, hvalom koja priliči Njegovim blagodatima, koje On stalno uvećava i s kojom se postiže Njegovo zadovoljstvo. Molimo Allaha Uzvišenog da blagoslovi onoga s kojim je zapečačeno poslanstvo, Muhammeda a.s, kao i njegovu braću Allahove poslanike Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa, a.s, i sve druge koje je Allah nadahnjivao znanjem i mudrošću kako bi donosili radosnu vijest svjetovima. Salavat i selam šaljemo najodabranijem Poslaniku, Allahovom miljeniku, Muhammedu a.s, njegovoj porodici, ashabima, tabiinima, šehidima i kao i svim muslimanima.

Postovani dzemate, draga braco;

Skoro smo poceli ciklus hutbi o Imanskim Sartovima, a kojih kao sto znate ima sest. Pa smo tako govorili o Imanu – vjerovanju u Allaha dz.s. kao i o Imanu – vjerovanju u Allahove meleke.

Jedne prilike je kaze melek Dzibril dosao Bozijem Poslaniku u obliku covjeka dok je Poslanik sjedio sa svojim drugovima – ashabima i pitao ga sta je Islam – Iman i Ihsan, a Poslanik je odgovorio: Iman je da vjeruješ Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige – Kitabe, Njegove Poslanike, Sudnji Dan, i u određenje – kada i kader bilo dobro ili loše. Danas ćemo govoriti o Imanu u Poslanike. A posebno u posljednjeg od njih, naseg Poslanika, pecata svih Poslanika, o Muhameda a.s.

Jedan dan je Poslanik a.s. sjedio sa ashabima kad je jedan beduin došao i upitao Poslanika a.s: Kad je Posljednji čas – Sudnji Dan?. Ovo je bilo pitanje koje Poslanik inace nije volio. Poslanik mu reče: A šta si ti pripremio za njega? Kaže beduin: Nisam pripremio puno namaza, niti posta, niti sadake, ali imam jedno: Volim Allaha i Njegovog Poslanika! Na to mu reče Poslanik: Bićeš sa onim koje voliš. Anas r.a prenosioc ovog hadisa kaže: Allaha mi, ništa nas nije više obradovalo nakon našeg islama nego ove riječi: “Bićeš sa onima koje voliš”. Ja volim Allaha i Njegovog Poslanika i Ebu Bekra i Omera r.a, i ja se nadam da ću biti sa njima, iako nisam učinio mnogo kao oni. (Muslim).

Dakle, covjek kada je u Islamu i kada ima i izvrsava pet Islamski sarti, tj. izgovara i svjedoci srcem jednog Boga – Allaha dz.s., klanja, posti, zekat djeli i hadz obavlja, on ima Iman, dakle vjerovanje u ovih sest postulata i bez toga nema pravog vjernika – mu´mina. S toga, Islamski i Imanski sarti su usko povezani jedni sa drugima. Nemogu jedni bez drugih. Nemozes vjerovati u nesta a drugo ili trece zapostavljati ili negirati neuzubillah, i samim time izlaziti iz vjere Islama.

Svaki musliman – vjernik vjeruje da su od Boga dolazili odabrani ljudi – Poslanici koji su u svom vremenu prenosili Allahove objave i objasnjavali ih ljudima i pozivali ih u vjeru u jednog Boga.

Mi smo duzni vjerovati u sve Poslanike kroz historiju covjecanstva, a najvise se zanimati, slijediti, voljeti i postovati naseg, posljednjeg Bozijeg Poslanika – Muhameda a.s.

Kad je Poslanik a.s. cinio hidžru iz Mekke u Medinu, sa njim je bio njegov drug Ebu Bekr, pa su usput zastali kod kuće Ummu-l- Mabad. Pitali su imali šta za jesti, mlijeko ili sl. A ona reče da nema ništa. Poslanik a.s. je tada ugledao jednu slabu, mršavu kravu i pitao može li je pomusti. Poslanik se primakao kravi i učinio dovu Allahu dok mlijeko nije poteklo a Ummu-l- Mabad je sve ovo zabezeknuto gledala. Kasnije, kad je njen muž došao, sa cjelim stadom mršave stoke i upitao šta se desilo tu, Ummu-l-Mabad mu je opisala Poslanika a.s. i šta je uradio. Njen opis Poslanika a.s. je jedan od najdetaljnijih opisa. Među ostalim ona kaže da je njegovo lice sjalo kao mjesec, i da mu je glas bio divan.
Imao je dugu i punu bradu, kosa mu je dosezala do ramena. Smirenost se ogledala na njemu kad je šutio, a kad bi govorio bio je veličanstven. Iz daljine bio je prijatan a iz blizine još prijatniji. Okruživali su ga ljudi, koji bi slušali kad bi on govorio, a kad bi naredio, žurili bi da izvrše naredbu.
Ebu Mabaad je znao ko je on bio. On reče: Zaista je to čovjek koga Kurejšije traže. Ja sam pomišljao da ga slijedim i kad ga sretnem tako ću i uraditi.

Šta reči u jednoj hutbi o čovjeku o čijem karakteru su ispisane enciklopedije? Ja bih u nekoliko kratkih pointa podsjetio na neke stvari sa kojima je Allah blagoslovio Poslanika a.s. na ovom svijetu a i na drugom.

1)Posljednji Poslanik Muhamed ibn Abdullah je Poslanik poslije kojeg neće doći više poslanika niti vjerovjesnika. A ko kaže drukčije je lažov. Kaže Poslanik a.s: Primjer mene i poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi kuću, ukrašuje je izuzev jednog ćoška gdje nedostaje jedna cigla – kamen. Ljudi je obilaze diveći se građevini ali i govore: Kad bi samo bila još ova cigla – kamen, bila bi potpuna. Kaže Poslanik, E ja sam ta cigla-kamen, ja sam posljednji od poslanika.(Muslim). Poslanik kaze: Na Dan Suda cu imati najveći položaj od svih stvorenja: Mekamu-l-Mahmud. Allah će mi dati izvor – Kevser i biće mi dozvoljeno da se zauzmem za svoj ummet.

2) Njegove žene su naše majke. Allah kaže: Poslanik je bliži vjernicima (onima od imana) nego oni sami sebi i njegove žene su njihove majke. (Ahzab,6)

3) Okružen najboljim sljedbenicima. Živio je Poslanik među najboljim ljudima i ženama – ashabima. Poslanik kaže: Najbolja generacija je moja generacija…

4) Svjedok za nas sve. Poslanik ce biti svjedok cjelom ummetu. Kaže Allah: « Kako će biti onda kad dovedemo protiv svakog umeta svjedoke i tebe kao svjedoka protiv njih? (Nisa,41). Ovaj ajet bi kaze rasplakao Poslanika a.s. jer je znao kakav teret nosi, kao Boziji Poslanik. Svjestan je bio da ce imati pravo da bude sefadzija – dakl e da se zauzima za neke, a protiv nekih ce morati da svjedoci.

5) Allah se kune sa njime. U Kuranu kaže Allah: A života Mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali (Hidžr, 72).
Ljubav prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku je jedna od bitnih karakteristika imana – vjerovanja. Bazira se na Kur`anu i Sunnetu Muhameda, a.s. Allah, dž.š., kaže u Kur`anu: „ Reci: Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koje ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće dobro proci, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – preći od Allaha i Njegova Poslanika i borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah, dž.š. svoju odluku ne donese…“ ( Sura Et-Tevbe, 24)

Enes ibn Malik, r.a., priča da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:“ Niko od vas neće istinski vjerovati sve dok mu ja ne budem miliji od roditelja, njegove djece, njega samog i svih drugih ljudi.“ Drugi halifa Omer el-Hattab, r.a., kada je čuo ove riječi, uzviknu:“ Tako mi Allaha, Božiji Poslaniče, draži si mi od roditelja, od djece, i od svih drugih ljudi, ali mi nisi draži od mene. Na to će Poslanik, a.s.,:- Ne, Omere, nećeš biti pravi vjernik dok ti ne budem draži i od tebe. Omer uzviknu, tako mi Allaha, o Allahov poslaniče, sad si mi draži od svega i od mene samog. Poslanik, a.s., mu tada reče; sad si Omere pravi, istinski vjernik.“ ( Buharija i Muslim)
Iz navedenih primjera vidimo, braćo, da je voljeti Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, a.s., obaveza svakog od nas, svakog sljedbenika vjere islama. Ta ljubav ne može biti formalna i simbolična, naprotiv, njoj Allah, dž.š., i Poslanik određuju proporcije. Istinska ljubav prema Allahu, dž.š., i Poslaniku, a.s., dovodi nas do savršenog imana – vjerovanja.

Takva ljubav i iman primoravaju nas na pokornost Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, a.s. i svemu što oni vole i što od nas traže. Osim toga, ljubav prema Poslaniku, a.s., podstiće vjernika da živi na način koji je približan načinu života Poslanika, jer mu je on uzor u svemu, a poznato je da onaj koji voli nastoji da oponaša onoga koga voli.
Što je naša ljubav veča prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, a.s., to je dokaz da je naš iman – vjera jača i stabilnija. A što je naš iman jači, naša iskušenja na ovom svijetu – dunjaluku će biti teža. Uzvišeni Allah neće nikoga ko kaže da vjeruje ostaviti bez iskušenja.
“ Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: Mi vjerujemo! I da u iskušenje neće biti dovedeni?A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? Loše prosuđuju!“ ( Sura El-Ankebut, 1- 4)
Iskušenja na koje Allah, dž.š., stavlja vjernike mogu biti različita po formi i karakteru, a i po stepenu, ovisno o stepenu i jačini imana – vjere.
U suru El-Bekare, u 156. Ajetu stoji:“ Mi ćemo vas dovoditi u iskušenja malo sa strahom i gladovanjem i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi samo uzviknu; Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.“ ( Sura El-Bekare, 156)
Musab ibn Sa`d, r.a., prenosi da je rekao njegov otac: Rekao sam: – Allahov Poslaniče, koji ljudi imaju najteža iskušenja? On reče: – Vjerovjesnici, pa oni koji su najbliži njima, pa onda oni koji su onima najbliži. Čovjek će biti iskušavan shodno njegovom vjerovanju; ukoliko bude jak u vjeri, imat će iskušenje shodno njegovom vjerovanju. Čovjek neće biti oslobođen iskušenja sve dok hodi po zemlji i imao makar jedan grijeh na sebi.“ ( Tirmizi, Hasenun Sahih)

Ali ibn Abi Talib kaže: Allaha mi volili smo Poslanika više od naših blaga, djece i roditelja, više od hladne vode kad umireš od žeđi.
Poslanik se mora poštovati. Kaže Allah: O vi koji vjerujete, ne stavljajte se ispred Allaha i Njegova Poslanika i bojte se Allaha. Zaista Allah je Onaj koji čuje sve i Sveznajući.(Hudžurat,1).

Mi smo pocastvovani i treba da budemo sretni sto smo sljedbenici posljednjeg Allahovog Poslanika Muhameda a.s., mi smo pocastvovani a da toga nismo ni svjesni.

Ima poucna i puna nade predaja o boravku Muhammeda a.s., na Aršu – a Ars je prestolje Gospodara – u noći Mir’adža. Muhammed a.s. je rekao: Kada sam stupio u Arš, htio sam izuti svoju obuću. Tada sam čuo glas od Allaha: Ne skidaj obuću! Arš i Kursijj su počašćeni pod tvojom obućom.
Rekoh: Moj Rabbe, mom bratu Musau Si rekao: »Skini obuću svoju, ti si u svetoj dolini Tuva!«
Uzvišeni odgovori: Približi Mi se, Ebu Kasime! U Mene, Musa nije kao ti. Da, Musa je razgovarao sa Mnom, ali ti si Moj miljenik. Musa je tražio da Me vidi. Rekao Sam mu: Nećeš Me vidjeti prije nego Moj miljenik.

Zatim čuh glas iznad sebe: Kad Allah podiže hidžab – zastor, rekoh u zanosu: »Moj Gospodaru: Ettehijjatu lillahi ve-s-salavatu ve-t-taj-jibatu! – Najljepši selam Allahu i poštovanje i sva dobra djela!

»Es-selamu alejke, ejjuhe-n-nebijju, ve rahmetullahi ve berekatuhu!« – »I tebi selam, vjerovjesniče, i Allahova milost i blagoslovi« – reče Uzvišeni Allah.

Ja dodadoh: »Es-selamu alejna ve ala ibadillahi-s-salihin!« – Selam svim nama i svim dobrim robovima Allahovim. A Džibril-alejhi-s-selam – uzdahnu: »Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu en ne Muhammeden abduhu ve resuluhu!« – Svjedočim da je samo Allah Bog, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.

Uzvišeni reče: Približi Mi se, Ebul Kasime!«, – i ja se približih do najbližeg odstojanja. Upita me: Čime ćeš Me počastiti, Moj Miljeniče?«

»Mojim robovanjem Tebi«, – odgovorio sam. Uzvišeni tada objavi: »Subhanellezi esra bi abdihi lejlen…« – Uzvišen je Onaj koji Svog roba prenese jedne noći…

Onda me upita: »Šta tražiš od Mene?« Odgovorih: »Ummet!« »Pogledaj«, reče On, Uzvišeni, – ispred sebe«. Pogledao sam i vidio veliko, beskrajno more, a u njemu jedno drvo, na tom drvetu ptica i u njezinu kljunu malo zemlje, koliko jedno zrno. Veličanstveni i Moćni reče: »More – to je Moja milost, ono drvo – to je dunjaluk, ptica je tvoj ummet, a ona mrva zemlje u njezinu kljunu – to su grijesi tvoga ummeta. Da ona ptica ispusti onu mrvu zemlje ¬da li bi se to primijetilo na morskoj površini? Nemoj brinuti za grijehe tvoga ummeta, Ja Sam Najmilostviji. Kad oni ne bi griješili, stvorio bih ljude koji griješe i opraštao im. Još dodade: »Tvom ummetu je jedna trećina grijeha oproštena tvojim noćašnjim dolaskom, druga trećina će im biti oproštena tvojim šefa’atom na Sudnjem danu, a treća trećina će im biti oproštena Mojom milošću i oprostom«.

Duzni smo stalno doviti za našeg Poslanika i donositi salavate, pogotovu kada cujemo spomen njegovog imena svi smo duzni donjeti salavat na njega. Sve što znamo u islamu dolazi nam preko njega. Kaze melek Džibril je došao Poslaniku a.s. dok se penjao na mimber i molio: Neka je uništen onaj koji čuje za tebe a ne dovi za tebe – dakle ne donosi salavate na tebe. A Poslanik a.s. je rekao: Amin.

Učimo dovu Allahu Uzvišenom da nas sačuva od posrtaja, da nas ucini istinskim sljedbenicima puta Pejgambera – Muhameda a.s. da u nasim srcima usadi ljubav prema Njemu – Allahu, prema nasoj vjeri Islamu, i prema nasem Miljeniku Muhamedu a.s. i svim prijasnim Poslanicima. Amin.!!!

Check Also

Osluhnimo tapat Musaovog stapa

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 02 Muharrem – …

Prisegnimo Poslaniku na vjernost

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 24. Zul Hidzdze …