Ne znam tačno šta me je probudilo, da li blago i neobično sunce ili umilna pjesma mladih djevojaka?! Zapravo, nisam ni bio siguran da li sam budan ili još uvijek sanjam, ali, budan sam, prije će biti! Osjećam to što me budi, ugodnu sunčevu toplotu i još ugodniju umilnu djevojačku pjesmu. Sad već osjećam i mehku, toplu travu na kojoj ležim, njen miris postajao je odveć prodoran, a boja je bila neopisivo zelena. Otvorio sam širom oči i dalje, nepomično ležeći, slušao sam “elegije” što su pjevale umilne i graciozne djevojke!
O Bože moj, kakvi su ovo glasovi, kako su lijepi, prelijepi… Kakvo je ovo neobično Nebo?! Gdje sam ja ovo?
Pridigao sam se u sjedeći položaj i ugledao djevojke u krugu što su sjedile oko mene, sve ljepša od ljepše, u rukama drže bijela paunova pera, a na njima haljine biserne, oči im krupne, a koljena providna…
Pjevaju “elegije”, tako bih rekao, mada to nisu elegije, jer u njima nema tuge nit žalosti, i pobožne pjesme u slavu Bogu, Stvoritelju i Gospodaru, Allahu, dž.š.. Krajolik je oko nas bio neobičan, neopisiv; u daljini vodopadi, iza njih visoke planine i prelijepe šume, a tu oko nas cvijetna i mirisna polja i brežuljci, s cvjetajućim drvećem, velikih listova i cvjetova na kojima su se odmarale ptice čudnovatih i prelijepih boja. A ispod drveća, rijeke i potoci su žuborili ilahijske melodije! A na njihovim obalama, travu su pasli bijeli, crni i sjajni prelijepi konji i sniježno bijeli janjci…
– Oprostite, gdje sam ja ovo?!, pitao sam djevojke.
Utišale su svoje glasove i jedna je odgovorila:
– Ti si u Džennetu!
– Znači, ovo je Džennet! Pa mogao sam i pretpostaviti?!
– Ovo je sve tvoje, sve koliko možeš vidjeti i zamisliti! I mi smo tvoje!
– A ko ste vi?!
– Mi smo tvoje hurije, tvoja nagrada, Stvoritelj Allah nas je za tebe stvorio i pripremio!
– O, Bože moj, Allahu plemeniti, hvala Ti! Samo je Tebi hvala… Ali, kako ću vas zvati, imate li imena?!
– Imamo, ti si nam odredio imena!
– Kako se ti zoveš?
– Ja sam Pravedna!
– A ti?
– Ja sam Milostiva!
– A ti?
– Ja sam Plemenita!
– A ti?
– Ja sam Stidna!
– A ti?
– Ja sam Čestita!
– A ti?
– Ja sam Hrabra!
– A ti, deder se dalje redom same predstavljajte?!
– Ja sam U Vjeri Ponosna. Ja sam Skromna. Ja sam Povjerljiva. Ja sam Učtiva. Ja sam Savjesna. Ja sam Predana. Ja sam Pokorna. Ja sam Odlučna. Ja sam Darežljiva…
– Mi smo tvoje plemenite osobine koje si imao i njegovao na Dunjaluku. Po njima smo dobile imena!
– A ko sam ja, molim Vas, pa da imam ovakvu nagradu i neviđenu ugodnost?!
– Ti si poseban i ovo što sada vidiš je najmanji dio tvoje nagrade! Tvoja nagrada je mnogo veća!
– A ko sam ja?!
– Ti si Šehid, Bosanski Šehid!
– Tako je!, odgovorio sam. Hvala Allahu za deredžu Šehida koju mi je
Svojom milošću providio; tako ugodno osjećam mirise koji izbijaju iz mojih prsa, šta je to?
– Tu je bila tvoja smrtna rana, ona je tvoj miomirisni pečat!
– Tako je, Pravedna, ali, ja bih volio, zbog Gospodara, u Njegovo ime, vratiti se na Zemlju da još jednom, u ime Njega, dam svoj život!
– Ali, ne, to nije više moguće, Njegova je riječ konačna da nema povratka na Zemlju! Ti si sada ovdje, ovo je tvoj dom i tvoja nagrada, uživaj u svojoj nagradi i hajde da zajedno zahvaljujemo Stvoritelju, našem Gospodaru!
– Naravno! Samo Njemu se predajemo i samo Njemu zahvaljujemo.
Islamsko vjerovanje
Amentu billahi
Ja vjerujem jednog Boga
Koji vječno, stalno živi,
Koji stvara i rastvara
I kome se čovjek divi.
Ve melaiketihi
I vjerujem sve meleke
Za čovjeka nevidljive,
Koji Bogu vječno služe,
Vječno mole, vječno slave
Ve kutubihi
I vjerujem Božije knjige,
U njima su mudre riječi
I istine jednog Boga
Što nas vodi vječnoj sreći
Ve rusulihi
I vjerujem poslanike
Koje posla Svemogući
Cijelom čovječanstvu,
Da se pravoj vjeri uči
Vel-jevmil-ahiri
I vjerujem Dan suđenja
Kad će griješni čovjek stati
Pred Svevišnjeg Tvorca Boga,
Koji će mu sudbu dati
Ve bil-kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi te’ala
I vjerujem isto tako,
Da sve što se zbiva, kreće,
Biva s voljom Svemogućeg,
Boga, koga nestat neće.
ISLAM
Ako pitaš šta je islam, evo šta:
cčisto srce, dobra duša koja zna
da je život zdrav i radin, krepostan,
ko molitva Bogu dragom ugodan.
Bit na korist okolini, rodu svom,
voljet ljude kao braču dušom svom,
vjerovati da se zloća vrača zlim,
a dobrota nagrađuje najljepšim,
častan život međ ljudima proživit
gdje god možeš dobro djelo učinit,
naukom se i poštenjem okitit,
djecu svoju u islamu odgojit.
Svakom djelu iskren nijjet treba dat,
u Boga se punim srcem pouzdat.
Sa smirenjem treba primit svaki kraj,
gdje je sreća, a gdje žalost – hajde znaj!
Sve zakone i pouke životne,
sve istine i ljepote duhovne,
od bešike pa do Dana sudnjega
načela su iz Kur’ana mudroga.
Ko se po tom za života svog vlada
može reći da islamu pripada.
A Bog znade ko je kakav – samo On, –
nek udjeli milost vječnu robu svom!