Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
03 Ramazan – 1439.H. / 18 Maj 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Ramazan hoce da gledamo dusom
Hvala Allahu dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s. koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe, nase sehide, te sve one koji su postom postigli bogobojaznost!
Postovani dzemate,
U Kur’anu je poziv: O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni. (Al-Tawbah, 119) Nije čestitost u tome da okrećete svoja lica prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih djela klone. (Al-Baqarah, 177)
Poštovana braćo, dolaze nam dani mubarek-ramazana, za koje je Allahov Poslanik a.s rekao: O ljudi, došao vam je ramazan s blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su trenuci bolji od svih drugih trenutaka. Nesretan je samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen Božiji oprost. Sjetite se, dok ste gladni i žedni, gladi i žeđi Sudnjega dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mlađima. Održavajte rodbinske veze.
Allah dž.š. obavezao je ljude postom iz velike milosti i mudrosti i s plemenitim ciljem. Taj propis ima formalnu, vidljivu stranu, kojom se od nas zahtijeva da se u toku dana, od zore do zalaska sunca, sustegnemo od hrane i pića, te tjelesnih strasti. To je jasno iz teksta Kur’ana: Jedite i pijte sve dok vam bijela nit od crne niti zore razgovjetnom ne postane, a potom do noći postite, žene ne usrećujte dok se u itikafu džamijskom nalazite, to su Allahove granice i njima ne prilazite! (Al-Baqarah, 187)
Ono što se, međutim, ne može na prvi pogled opaziti izvana, već dolazi samo iz nutrine postača, jeste duhovna strana posta. To su plodovi duše, koji su daleko važniji i koje je Allah učinio glavnim ciljem prema kojem se postač kreće: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka čini dobra djela! (Al-Kahf, 110) A milost Moja obuhvata sve. (Al-‘Araf, 156)
Kao što su za prispijeće i zrijenje svakoga ploda potrebni vrijeme, voda i sunce, i za odgoj duše su potrebni ibadeti, post i milosrđe. Allah nam je obznanio namaz, post i zekat, kako bi se naš duh ispravno razvijao i kako bi se jačala naša volja za savladavanje životnih poteškoća. Naravno, i kako bismo zaslužili Njegovu milost, za koju On kaže: Dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali…
Post je lijek duši. Njegovi efekti se prepoznaju u pravilnom usmjerenju snaga i mogućnosti duše. Bez pobožnosti – takvaluka duša pobolijeva, a duh zamire, postaje nesposoban da se kreće, dovodi vjernika u stanje nepokretnosti. A nepokretnost je klinička smrt muslimana i nju osjećamo svi danas.
Jedna hikaja kazuje da je neki bogati otac poveo sina na selo. Želio je da mu pokaže koliko ljudi mogu biti siromašni. Proveli su nekoliko dana kod siromašnih seoskih porodica. Kad su se vraćali kući, otac reče sinu: „Jesi li vidio koliko ljudi mogu siromašni biti“? Na to pitanje sin ocu dade odgovor koji ga zaprepasti. Reče mu: „Vidio sam sljedeće: Mi kod svoje kuće imamo jednog psa, oni imaju četiri. Ispred naše kuće nalazi se bazen koji se pruža do polovine avlije, oni imaju potok koji nema kraja. U našoj bašči su umjetne lampe, u njihovim baščama sijaju zvijezde. Naš pogled doseže do avlijske ograde, a njihov obuhvata cijeli horizont“. Otac je ostao zbunjen, ne znajući šta da kaže, a sin završi svoj odgovor riječima: „Hvala ti babo što si mi pokazao koliko smo siromašni“.
Čista dječija duša ovaj svijet je vidjela drugačije. Vidjela ga je onakvim kakav jeste i zadovoljstvo našla u onome što čovjek obhrvan pohlepom uglavnom ne vidi. U izvorima naše vjere nalazimo da je rečeno, da bogatstvo, istinsko bogatstvo, nije u mnoštvu imetka, već u zadovoljstvu duše.
Dolazi nam najodabraniji, jedini u Kur’anu spomenuti mjesec, Ramazan. Dolazi nam, kao što kiša blagorodna dođe i suhu ispucalu zemlju oživi i ona se, kiši zahvaljujući, ukrasi. Dolazi nam da rahmet, magfiret, od vatre zaštitu i nur, prospe, obilno i neizmjerno na nas i da nam dušu osvježi, probudi je i omogući joj da svijet, ovaj dunjalučki, vidi drugačijim, da ga vidi onakvim kakav on stvarno jeste.
Allah dž.š. nam kazuje da ono što okom od dunjaluka vidimo, varka je. Kazuje nam da ovaj svijet, igra i zabava je. Ali evo Ramazana, evo blagoslovljenih i odabranih dana koji će nam omogućiti da svijet gledamo dušom, dušom očišćenom i oplemenjenom, omogućit će nam da tim pogledom shvatimo, da istinsko bogatstvo nije u mnoštvu dunjalučkih dobara, već u mnoštvu dobrih djela. Zašto će siromasi, vjernici siromasi, na Danu sudnjem biti odabrana skupina i prvi s Poslanikom ući u Džennet? Zato što će, kad se primijenu pravila i kriteriji vrijednovanja, oni biti bogataši. Ništa od Dunjaluka nikome, na svijetu budućem, neće biti od koristi i zato to i nije istinsko bogatstvo.
Dolazi nam Ramazan da nas povede Istini i da nam pokaže šta je to stvarno vrijedno i šta će nam kad sve materijalno postane ništavno, biti korisno. U Ramazanu vjernik ne gleda Dunjaluk samo okom. Na dušu mu blagorodna kiša, blagodati ramazanskih pada i ona oživi, progleda i rekne: Postom, ustezanjem od jela i pića i užitka tjelesnog, od zore do zalaska sunca, ja tijelo ovo koje mi je odjeća, učim, vježbam da se odrekne svakog užitka koji se nalazi iza granice od Boga određene.
Postom, tim ustezanjem od hrane i vode, tim stomakom gladnim, ja se učim razumjeti gladnog. Ramazan me stavlja u njihov hal i govori mi, o čovječe, ima gladnih pokraj tebe. Veliko ćeš dobro zaraditi, izuzetno bogatstvo steći, nahraniš li ih, obučeš li ih, pomogneš li im. Ramazan hoće, on zbog toga dolazi, da naše duše progledaju, da one vide Dunjaluk, a one znaju da ih ništa materijalno ne hrani. Hrana im je zadovoljstvo, a zadovoljstvo najveće je čovjeku kad dobro djelo učini. Allah dž.š. kad o nevjernicima govori, kaže: „Ali, oči nisu slijepe, već srce u grudima“./Hadždž, 46./.
Dolazi nam Ramazan da nas povede Putu pravom, i da nam pokaže, ko je to istinski siromah. Siromah je onaj ko pred Gospodara svjetova dođe bez sedžde, bez rukua, ko pred Gospodara svjetova dođe i na prvo postavljeno pitanje ne znadne odgovor. Jedna sedžda u Ramazanu, kao njih sedamdeset izvan Ramazana je, a ako je sedžda dobrovoljnog namaza, ona se kao farz piše ako je u ramazanskom danu učinjena. Dolaze nam ramazanski dani u kojima je šejtan okovan i sputan, pa nam je put ka džamiji i do sedžade olakšan. Hoće Ramazan da naša duša osjeti ljepotu i da slast u robovanju Bogu doživi. Koliko god da si sada, ovdje na Dunjaluku bogat, koliko god dunjalučkih dobara posjeduješ, dokle god da ti u avliji bazen seže, ako sedžde nemaš, bit ćeš siromah istinski. O čovječe, dopusti Ramazanu da ti dušu blagorodnom kišom milosti i Upute oživi i da ona vidi, spozna koliki si siromah ako u ibadetu nisi. Ramazan ima zadaću dušu našu očistiti da Dunjaluk vidi onakvim kakv on jeste, prolazan i kad na tabutu budemo, potpuno bezvrijedan.
Dolazi nam Ramazan da nas povede u okrilje propisa naše vjere i da nas nauči kako sebi bašče sa beskrajnim potocima i od meda i mlijeka rijekama, obezbijediti. Dolazi nam da nam pokaže put do boravišta koje pogled obuhvatiti ne može jer je veličine nebesa i zemlje. Ramazan je pravo vrijeme, to je ustvari jedino vrijeme, u kojem je duši omogućeno vidjeti istinu jasno jer se u njemu objedinjuju svi ibadeti, i ruhijje, i bedenijje i malijje, i ibadet duše, i tijela, i mala.
Ramazan kaže, o čovječe, bit ćeš bogat kada to bude za tebe najvažnije, ako budeš od imetka dijelio. Nisi upotpunio Ramazan ako nisi od imetka dijelio, neće se ni post primiti bez sadake. Nisi ni život razumio, niti svoju zadaću halife Božijeg shvatio ako Dunjaluk samo sakupljaš i od njega ništa ne dijeliš. Ramazan dolazi da nas uči, da nas mijenja, da nas oplemeni, Stvoritelju i Poslaniku približi. Dolazi Ramazan da nas opomene i u ravnotežu između tijela i duše vrati. Ramazanu, hvala ti što nam dolaziš i što nam omogućuješ da nam oči dušom gledaju i da nam srca suštinu našeg postojanja razumiju.
Na kraju, neka nam u nadolazecim ramazanskim danima naročit smjerokaz u našem svakodnevnom postupanju budu riječi našega Poslanika: O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj; stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od dunjaluka svog za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u Čijoj ruci je Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa, osim Dženneta ili Džehenema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.
Uzvišeni Bože, daj našim dušama koje su grijehom uprljane, blagorodne kiše Tvoje milosti i oprosta i učini nas bogatašima na Danu sudnjem. Amin!
