Dzemat Braunau
Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
14 Sa´ban – 1435.H. / 13 Juni 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Prokletstvo kao posljedice grijeha
Neizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovani dzemate, draga braco i omladino;
Danas govorimo o Prokletstvu/Kazni kao posljedici grijeha. Svaki naš počinjeni korak, djelo ili misao prate ona dvojca na nasem desnom ramenu i pisu, prati nas Gospodar svjetova, bez obzira što neki od nas misle da nas “niko” ne vidi. U tom smislu su ajeti Sure Gafir: “Na Dan kad će se oni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti. Ko će imati vlast toga dana? Allah, Jedini i Svemoćni! Svaki čovjek će toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagraden biti; toga Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati. I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti. On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju; Allah će po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće ni po čemu suditi. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.” (Suretu Gafir: 16-20)
Sudionici smo vremena činjenja velikih i malih grijeha i sredina u kojoj živimo je akutno oboljela od raznih vrsta grijeha, pa čak i onih zbog kojih su kroz historiju uništeni cijeli narodi o čemu Kur’an govori na više mjesta, raznim zemljotresima, poplavama manjih i sirih razmjera kakve smo mogli vidjeti skoro u nasoj domovini.
Grijesi bez sumnje utiču kako na pojedinca tako i na širu zajednicu i ostavljaju neizbrisive posljedice, a uporno činjenje grijeha navikava čovjeka na grijeh koji vremenom postaje uslovno rečeno “normalnim”. Islamsko je pravilo da: “Nema malih grijeha, ako se stalno čine!”, jer oni tada postaju velikim grijesima. Mnogi od nas zbog svoje nemarnosti akumuliramo grijehe koji vremenom postaju teret koji se teško može nositi.
Jedan od velikih problema pojedinaca, pa i cijelih grupa je što smatraju da grijeh koji čine nije toliko opasan. Mnogi od nas na primjer gibet (ogovaranje) i nemimet (prenošenje tuđih riječi) smatramo normalnim razgovorom, a ne velikim grijehom o kojem Kur’an govori u više ajeta. Mnogi od nas oponasajuci ovdasnje komsije – sto je njima normalno – drzimo pse kao kucne ljubimce – sto je jos gore time dajemo primjer djeci da je to normalno, a neznamo ili cak sto je jos gore, jos veci grijeh znamo da je to grijeh, osim ako ti taj pas ne koristi kao ovcarima za cuvanje stada, a ja koliko znam nisam ovdje jos upoznao ovcara ili sl. Mnogi od nas smatramo drzanje slika zivih bica u kuci normalnim, a znamo da nam namaz nije primljen niti meleki ulaze u tu kucu. Mnogi od nas rukovanje muškarca i žene koji nisu u bližem srodstvu smatramo normalnom stvari, a šeriat je to zabranio. Mnogi od nas gledanje razvratnih serija smatramo normalnim i briga velikog broja Bošnjaka o tome šta će se desiti u narednoj seriji prevazilazi brigu za vlastitom porodicom, poslom i slično, a jadan li je narod kojem je sve drugo preče, mimo robovanja Allahu dž.š. i brige za porodicom, zajednicom i državom. Mnogi ljudi kada griješe, pri tome osjećaju radost i ushićenje, te se hvale, govoreći: “Jesi li vidio kako sam uradio to i to?”
Enes r.a. prenosi slijedeći hadis: “Prenijeću vam nešto što sam čuo od Poslanika s.a.v.s., o čemu vam niko drugi ne može govoriti osim mene! Čuo sam Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: “Od predznaka Sudnjeg dana su: podizanje znanja, širenje neznanja i zinaluka, pijenje alkohola, smanjenje broja muškaraca i povećavanje broja žena, tako da će biti pedeset puta više žena u odnosu na muškace!”(Buharija)
Pita li se čovjek, kakav je njegov svršetak, pogotovo nakon mnogobronih grijeha koje svakodnevno čini, od: laži, kocke, kamate, zinaluka-bluda, mita, nepokornosti roditeljima, ogovaranja itd.? Šta poslije svih ovih varljivih uživanja? Misle li ljudi da njima neće doći smrtni čas, kaburski život i Dan polaganja računa, Dan u kojem će svako biti zabavljen sobom? Ima li razumnih ljudi koji će misliti o vječosti i ne zavaravati se prolaznošću? Hoće li se ummet Muhammeda a.s. prenuti iz dubokoga sna i gafleta? Hoće li vrijednost islama biti ono oko čega ćemo se natjecati? Allah dž.š. traži od Poslanika s.a.v.s. da one koji se naslađuju dunjalukom, pusti, da jedu, piju i da ih zavarava nada: “Pusti ih neka jedu i naslađuju se i neka ih zavarava nada – znaće oni.” (Suretu-l-Hidžr:3)
Allah dž.š. traži od Poslanika s.a.v.s. da pusti nevjernike da oni žive kao stoka i da: jedu, piju, oblače se i naslađuju. Postavljamo li ja i ti sebi pitanje: kako živimo i jesmo li i mi od onih koji zaboravljaju i predugo se nadaju? Da li mi koračamo putem sa kojim je zadovoljan naš Gospodar, putem koji će nas odvesti u džennet, ili slijedimo svoje strasti, što će biti razlogom našeg nezadovoljstva na dunjaluku i kazne u džehennemu? Preispitajmo se, koliko ispunjavamo naše obaveze prema Allahu dž.š., jer je pitanje kazne ili nagrade važno pitanje! Da li slijedimo put Poslanika s.a.v.s. ili u životu imamo druge uzore koje slijedimo? Jesmo li zaboravili na Muhammeda a.s. i okrenuli se prema onima koji nisu vrijedni spomena? Vjera je cijela stvar i ona se ne smije diljeliti na dijelove koji se nama sviđaju ili ne, na one koje prakticiramo i druge koje odlažemo za neko drugo vrijeme.
Islam je stoljećima označavao smisao života ljudske zajednice. On je ljudima donio blagostanje i protegao se na istok i zapad, jug i sjever. On je bio svjetlo koje je vodilo čovječanstvo putem sa kojim je zadovoljan njihov Gospodar. On je zamijenio strah sigurnošću za svakog čovjeka, a obespravljeni i slabi su se osjetili ravnopravnim. Islam je označio novu epohu čovječanstva i nije se nametao silom. On je stoljećima gajio duh tolerancije, koji nije prisutan niti kod jedne druge vjere. Jedino su muslimani nakon inkvizicije primili Jevreje pod svoju zaštitu, koji su bili nepoželjni kod svih drugih naroda, a oni danas sa našom braćom posebno u Palestini čine to što čine, ne praveći razlike između mladog i starog i muškarca i žene.
Allah dz.s. je u Casnoj knjizi jasno opisao grijehe, spomenuo ih poimenicno i propisao kazne za grijehe, tako da svaki grijeh ima svoju posljedicu, kao sto i sveukupni grijesi imaju svoje posljedice.
1. Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Kada čovjek pogriješi, na njegovo srce stavi se tamna mrlja, pa ako se pokaje, odustane od tog grijeha i zamoli za oprost, oslobodi se njegovo srce i ono postane čisto. Ako se, pak, vrati griješenju, crnilo na srcu se povećava dok srce u potpunosti ne potamni. To je nečistoća srca koju je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur’anu rijecima:….Ono što su radili prekrilo je srca njihova. (Musned i Džamiu-t-Tirmizi)
Dakle, sveukupna posljedica grijeha jeste necistoca srca, tama koju Allah spominje, kao i Njegov Poslanik a.s. Tama u srcu smanjuje osjecaj srece i zadovoljstva, dok s druge strane povecava tjeskobu, osjecaj tuge, usamljenosti i nezadovoljstva, sto u konacnici znaci da grijesnici zive neugodnim unutarnjim zivotom, pa se cesto i ubijaju, cesto cujemo izvrsio samoubistvo…
2. Griješenje prema Uzvišenom Allahu ostavlja traga i ima svoje posljedice na srce i dušu čovjeka, na dunjaluku i na ahiretu. Grijeh prema Allahu subhanehu ve te’ala je razlog umanjivanja znanja koje se posjeduje, a također i razlog nemogućnosti sticanja novog znanja. Čisto islamsko znanje je Allahovo subhanehu ve te’ala svjetlo i On ga daje samo bogobojaznim osobama, dok biva uskraćeno griješnicima.
Imam Šafija je rekao: “Požalio sam se Vekiju (svom prijatelju) zbog slabosti moga pamćenja, a on mi je naredio da napustim nepokornost i obavijestio me da je znanje svijetlo. Rekao je da Allah to svijetlo ne daje nepokornim.”
Znamo da znanje oslobadja ljude, donosi osjecaj velike slobode, kao i zadovoljstva. Tako da jos jednom mozemo potvrditi da pokorni ljudi koji sa svojom pokornoscu dobivaju i znanje o vjeri, a koje dolazi od Allaha, zive ugodniji i sretniji zivot, dok ljudi kojima je znanje uskraceno, zive skuceno, ograniceno, u strahu i ne znanju, te je i kavalitet njihova zivota slabiji i manje sretan.
3. Uskraćivanje nafake i opskrbe jedna je od posljedica griješenja prema Allahu, subhanehu ve te’ala. Svaki vjernik, ukoliko ga snađe teška situacija, pa se u njoj strpi radi Allaha subhanehu ve te’ala, osloni se na Njega i samo kod Njega traži izlaza, Allah će mu dati izlaz odakle se i ne nada.
Rekao je naš Uzvišeni Gospodar: …a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan … (el-Talak:2,3)
Za razliku od bogobojaznosti koja je uvijek bila razlogom Allahove subhanehu ve te’ala pomoći, griješenje i nepokornost su ti koji bivaju razlogom teškog i tegobnog života. Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: Zaista se robu uskraćuje opskrba zbog njegova griješenja. (Ahmed u Musnedu)
Od roba ne ode nijedna blagodat osim zbog grijeha, a ne dođe mu nijedna nezgoda osim zbog grijeha, kao što spominje Alijj ibn Ebi Talib, r.a:„Nijedna nedaća nije došla osim sa grijehom, a niti je otišla osim sa pokajanjem.
“Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.’’(Šura 30) Onaj ko griješi prema Allahu subhanehu ve te’ala gubi povjerenje i kod Allaha dž.š. i kod ljudi.
4. Rekao je Hasan el-Basri rhm.: Griješnici su kod Allaha izgubili svaku vrijednost, jer da nije tako Allah bi ih sačuvao griješenja. Ova posljedica grijesenja ima za uzrok da grijesnici izgube ugled kod Allaha dz.s. pa zatim kod ljudi. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: … a koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. (el-Hadždž:18)
Jedan prethodnik je rekao: “ Odraz moje nepokornosti Allahu mogu primjetiti u ponasanju moje jahalice ili moje supruge .” Uzvišeni kaže u prijevodu značenja ajeta: ‘’A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.’’(Ta-ha 124)
I niko nije nasao postovanje od ljudi u cinjenju grijeha, vec je nasao ponizenje. Primjer – ako kao musliman jedes svinjetinu medju nemuslimanima – neces steci njihovu naklonosti i prijateljstvo vec samo vece ponizenje.
Jer ko ne postuje sebe i svoje onda ni njega nece drugi da postuju i cijene.
5. Teska smrt dunjalucka, kasnije i Ahiretska je spoljedica grijesenja. Kao što na dunjaluku njihov život nije bio ispunjen istinskom srećom i na budućem svijetu neće živjeti životom sreće i rahatluka, niti će moći umrijeti pa da izgube osjećaj patnje i bola nego će im biti, kao što kaže Allah Uzvišeni: … i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti, njega će teška patnja čekati. (Ibrahim:17)
6. Grijesnici bivaju zaboravljeni od strane Allaha dz.s. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi griješnici.’’(El-Hašr 18-19).
Svako u zivotu najmanje jednom se okrene prema Allahu dz.s. pa Ga zamoli da mu olaksa i pomogne. Ali neki ne dobiju olaksanje od Allaha dz.s. jer i njih Allah dz.s. zaboravio, zbog njihova prethodnog grijesenja.
7. Grijesi sužavaju širokogrudnost. Onaj ko počini zločin i udalji se od pokornosti Allahu njegova se prsa suze shodno njegovom udaljavanju. Uzvišeni kaže: ‘’Onome koga Allah želi uputiti, On srce njegovo prema Islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti, On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.’’ (El-En’am 12) Jos jednom, nam Kur’an objasnjava da s pokornocu Allahu dz.s. dolazi sirokogrudnost koja za rezultat ima veselost i zadovoljstvo, ali grijesnicima Allah dz.s. stegne prsa. Oni postaju tjeskobni prema svima pa i samima sebi, i taj osjecaj ih prati sve dok su u grijesenju.
8. Posljedica grijeha je i nered koji moze da obuhvati i veci dio svijeta, ili manji njen dio, najbolji primjer su skorasnje poplave. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru … (el-Rum:41)
Sto znaci, da se svaki nered na zemlji pojavi zbog ljudskih grijeha. Cak i onaj koji se pojavi na moru, kao sto je da se more izlije pa potopi stanovnike Zemlje….Sve je to posljedica ljudskih grijeha. Rekao je Ebu Hurejre r.a.: Zbog griješenja griješnika uskraćuju se blagodati i pticama u gnijezdu. Cak, sta vise, zbog ljudskih grijeha i ptica u gnijezdu bude ostecena, pa ce grijesniku biti natovaren i taj teret i odgovornost. Rekao je Mudžahid rhm.: Kada se desi teška godina i kada se uskrati kiša, životinje proklinju griješnike od Ademovih sinova i govore: Ovo su znaci griješenja sinova Ademovih.
Vrijeme, kao jedan od znakova Allahove Moći, je nešto što vjernik čuva i provodi ga u ibadetu, jer istinski mu’min ne čini ibadet samo u određeno vrijeme, nego je njegov život ibadet i islam, kao što su to činili Muhammed s.a.w.s. i njegovi časni ashabi. Njihov međusobni razgovor je bio islam, njihova sijela su bila opet islam i njihovo druženje je bilo islam. A onaj ko: jede haram, pije haram, sluša haram, gleda haram, radi haram i govori haram, je od onih koji su zalutali. Vrijeme islama inša -Allah dolazi i u to nema sumnje. Shodno hadisima Poslanika s.a.v.s., islam će ući u svaku kuću i gdje god dopiru dan i noć!
Gospodaru, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas sačuva griješenja, javnog i tajnog, i da nas učini od onih koji neće gledati u beznačajnost grijeha, nego u veličinu Onoga – Allaha prema kome se čine grijesi. Amin!!!
