Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
05 Rebiu –l – ewel – 1439.H. / 24 Novembar 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Ljubav i pravdu, to čovjek treba
Svaka hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Stvoritelju znanog i neznanog, dokučivog i nedokučivog, koji je Svjetlost nebesa i Zemlje i koji milošću Svojom sve obuhvata. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. na njegovu porodicu i na njegove ashabe, neka je selam na sve bosanske šehide, kao i na sve šehide muslimanskog ummeta i neka je selam na sve ljude koji iskreno slijede upute Kur`ana i Sunneta do Sudnjeg dana.
Postovani dzemate;
Usli smo vec u mjesec Rebiu-l-evvel i danas sam namjeravao govoriti upravo o mjecesu Mevluda Poslanika Muhameda a.s. medjutim slijedom zadnjih dogadjaja govorit cu na temu „Ljubav i Pravdu – to covjeku treba“.
Sutra, 25. 11. je dan Drzavnosti Domovine nam BiH. Dvadest sedam godina nakon izglasavanja nezavisnosti domovine nam i dvadeset dvije godine nakon što joj je Ustav u Dejtonu napisan i time rat zaustavljen, aktueliziram dva hadisa. Jedan bilježi Muslim, a drugi se nalazi u knjizi Šuabul Iman. Abdullah ibn Amr ibn el As r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Kada osvojite Vizantiju i Perziju, kakvi ćete ljudi biti“? Abdurrahman reče: „Govorit ćemo ono što nam je Allah dž.š. naredio“. Poslanik reče: „Možda će biti drugačije. Vi ćete se natjecati u dunjalučkim užicima, zatim jedni drugima zavidjeti, pa jedni drugima okretati leđa. Međusobno ćete se mrziti i svađati se“./Muslim/.
Poslaniku je došla grupa ashaba, bili su isrpljeni i oskudno obučeni. Poslanik im reče: „Možda ćete doživjeti vrijeme u kojem ćete oblačiti odjeću poput kabenskog platna i jelo će vam se servirati u velikim posudama“. Prisutni upitaše: „Poslaniče, je li nam danas bolje ili će nam tada biti bolje“? Poslanik reče: „Danas ste u boljoj situaciji, međusobno se volite, a tada ćete jedni druge mrziti i svađati se“./Šuabul iman/.
Pravda i ljubav, to čovjeka čini sretnim. Zalud su sva bogatstva, ako je duša prazna i nezahvalnost dominantna. Poslanik kaže: „Nije bogatstvo u mnoštvu imetka i blaga, bogatstvo je u bogatstvu duše“./Buharija i Muslim/. Duše nam bijahu site, bogati smo bili u tim teškim vremenima. Oslanjali smo se jedni na druge, pouzdavali se u brata svog u stroju i rovu i dijeli kruha koru.
Blagostanje i rasipništvo nije garancija dobroga stanja. Kakvo su bogatstvo živjeli ljudi kad su Perziju i Vizantiju osvojili?!. Poslanik se boji za njih tog bogatstva. Strah ga je pohlepe, zavidnosti, mržnje i svađe među njima. Abdullah ibn Abbas r.a. kaže: „Musa a.s. kada je razgovarao sa Gospodarom svjetova upitao je: ‘Gospodaru, koji su ti robovi najdraži’? Allah dž.š. je odgovorio:’Oni koji Mi najviše zikr čine’. Musa opet upita:’A ko je od Tvojih robova najpravedniji’? Allah dž.š. odgovori: ‘Onaj koji sudi sebi isto kao što sudi i ljudima’. Musa opet upita: ‘Ko je od Tvojih robova najbogatiji’? ‘Onaj koji je zadovoljan onim što sam Mu dao“. /Šuabul iman/.
Naši su ljudi skromni i ne traže puno da budu zadovoljni. Spremni su se žrtvovati da zarade i steknu još. Spremni su se boriti kako bi sebi i djeci svojoj obezbijedili ono osnovno i kako bi u dunjalučkoj kući normalno živjeli. Nezadovoljstvo više prozilazi iz nepravde i iščeznuća ljudskosti, insanijjeta iz nas. Nezadovoljstvo proizilazi iz urušavanja vrijednosti na kojima opstaje i počiva društvo. Da bi te vrijednosti spasio i da bi ljudi uživali u ljubavi i pravdi, da bi bili sretni i zadovoljni, Ebu Derda piše Selmanu Farisiju, piše bratu svom, nama piše pa započinje: „O moj brate, iskoristi zdravlje i slobodno vrijeme prije nego te zadesi belaj i iskušenje koje niko od ljudi neće moći od tebe odagnati. Brate moj, okoristi se dovom koju će za tebe činiti onaj kojeg je Allah dž.š. stavio na iskušenje“. Braćo, iz izvora vjere znamo da se dova nevoljnika prima i svako ko takvog pomogne sebe u tekst njegove dove upisuje.
Zamislimo koliko dova i blagoslova bi teklo sa usana obespravljenih i poniženih ljudi Bosne da je bilo odgovornosti i žrtve, pa da su spašene firme, sačuvana radna mjesta i da je među nama ostala ona sloga i ljubav koja bijaše kad se na referendum izlazilo i kad se život i prag svoj branilo. Pravde i ljubavi su žedni ovi ljudi. Više ljudi je u nasoj zemlji gladno pravde nego kruha.
„Brate, budi blizak jetimu, pomiluj ga po glavi, budi milostiv prema njemu i nahrani ga onim što ti jedeš. To će ti omekšati srce i ostvarit će ti se želje“. Skrećem pažnju na poruku „nahrani ga onim što ti jedeš“. Da se u ljubavi i pravdi živjelo ispunile bi nam se želje a želja nam je stabilna, jaka, nezavisna zemlja.
„Brate moj, čuvaj se sakupljanja onoga na čemu nećeš biti zahvalan. Čuo sam Poslanika da kaže: „Doći će vlasnik imetka koji je bio pokoran, a njegov će imetak ići ispred njega. Kad god posrne na Sirat ćupriji imetak će mu reći: ‘Idi dalje, ti si davao zekat i radio ono što je Allah propisao’. A doći će vlasnik imetka koji nije bio pokoran Allahu. Imetak će mu biti natovaren na leđa. Kad god posrne na Sirat ćupriji imetak će mu reći: ‘Teško tebi, nisi davao zekat i nisi činio ono što je Allah naredio’“. Hoće li te, brate moj, imetak pomagati na Ahiretu ili u provaliju gurati? To zavisi od toga kako si ga stekao i jesi li ga na stazi pokornosti Stvoritelju, trošio.
„Brate moj, čujem da si sebi nabavio slugu, a ja sam čuo Poslanika da kaže: „Čovjek je blizu Allaha i Allah je blizu njega sve dok ga neko ne počne služiti, a kada ga počne neko služiti, polaganje računa mu je neizbježno“. „Mogao sam unajmiti slugu“, veli Ebu Derda, „i žena moja je to željela, ali sam odustao iz straha, kako ću pred Allaha“.
Slugu i hizmet, braćo, treba bolesnik i nemoćni. Ne treba zdravom ni sluga ni hizmet, bez obzira na kojoj poziciji u društvu bio. U našoj, nezavisnoj zemlji, mnogo je novca potrošeno da se služi onima koji su zdravi i sposobni pa tako bijaše uskraćen hizmet onima koji za njim vape. Ljubav i pravda, to je sofra za koju žele sjesti ljudi Bosne. Pravda i ljubav, to je ono za čim žude ljudi u domovini. Služimo, jedni drugima, pa ćemo, kad se s Gospodarom susretnemo hlad Njegov uživati.
„Brate moj“, završava pismo Ebu Derda, “Bilo bi bolje da se pripremamo za susret s Gospodarom. Ne smijemo se zavaravati time što smo živjeli s Poslanikom. Mnogo je vremena prošlo od tada, a Allah zna šta mi radimo“./Šuabul iman/.
Bilo bi nam svima bolje braćo, da se hadisa na početku citiranih sjetimo često. Upozoravaju nas da će nas pohlepa i borba za ovaj svijet, ukoliko naravno grabimo samo sebi – druge ne spomazuci odvesti u propast na oba svijeta. Kuda nas vodi zavidnost, mržnja i okretanje leđa jednih drugima? Kuda nas vodi svađa? Vodi nas, uprkos činjenici da smo nezavisnost izglasali, gubljenju iste i vodi nas gubitku rata, iako smo iz njega izašli, ako ništa, ono kao moralni pobjednici.
Govorio sam danas o ljubavi i pravdi za koju ceznu bosanski heroji, nisam namjerno zelio da komentarisem presudu niti spominjem ime njegovo. Jer smatram, da smo mi sebi i nas odnos vise vazniji, od pridavanja paznje krvniku Balkanskom, Masonu i Kasapinu cetnickom, koji pred ocima cijeloga svijeta je poubijao 100.000 Muslimana i silovao preko 40.000 nasih majki i sestara. Pravde i pravedne presude za njega na dunjaluku nema. Pravda kroz dozivotnu robiju nije ispunjena, ali sigurno ceka ga Kabur – njegove strahote i Dan Suda neizbjezni pred Gospodarom.
Ako oni mogu, u islamskoj terminologiji nesmijemo koristiti rijec Velicaju, jer se samo Gospodar VELICA, ako oni glorificiraju takvog monstrouma, onda je nama duznos i to obligatna da cujemo, slusamo i djecu naucimo o DEVET narodnih heroja Bosne, koji su dobili odlukom predsjednistva BiH naziv “NARODNI HEROJI” oslobodilackog rata u Bosni. Ilahija nosi naslov DEVET HEROJA. Naime, prije neki dan je izasla prelijepa ILAHIJA o ovim ljudima, a ciji text vam prenosim.
Bedem slobode je naša rijeka Drina
Sjećaš li se brate Mešić Hajrudina
Hrabrog kapetana Prve teočanske
Prkosa i nade države bosanske
Generala našeg Izeta Nanića
I njegovih riječi što prožeše bića
Dušmanima Bosne nanio je jada
Gazije i Hamze, Bužimske brigade
Tužnija bi bila ti bosanska majko
Da nas ne povede heroj Safet Zajko
Podignutih ruku, u tišini Žuči
Šehović Enveru ti dovu prouči
Safeta Hadžića misao nas prati
I živote svoje Bosni ćemo dati
I presvjetlo srce poput čistog nura
Mostarkog heroja Midhada Hujdura
U ljepoti vjere i u svom Jasinu
Ti harfove uči i Hodžić Mehdinu
Tamo gdje se kuju snovi o slobodi
Tamo će letjeti novi labudovi
U odsjaju Une hurija je snila
Tu dženesku dušu Bešića Adila
Sa fatihom sada dovršimo priču
Dubravskom heroju Nesibu Malkiću
Devet je šehida, bosanskih heroja
Od naše su krvi, od našega soja
Zapamti ih dobro Domovino moja
Od naše su krvi, od našeg su soja
Imena: Hajrudin Mesic, Izet Nanic, Safet Zajko, Enver Sehovic, Safet Hadzic, Midhat Hujdur, Mehdin Hodzic, Adil Besic, Nesib Malkic, i Alija Izetbegovic, i mnogi znani i neznani vrijedni su spomena.
Draga braco, Iznenadio sam se kada sam dobio vijest da je moj kolega Senad ef. Velic iz dzemata San Poltena preselio na Ahiret, jer je izgledao zdravo i snazno – korpulentan covjek bio, ali tako je to sa edzelom, ne ide po nasem redu, vec onome redu kojeg je Uzviseni Allah odredio. Insan misli da ce mu smrt doci najavljeno, ali nije tako, nekome dodje sa predznacima, a nekome dodje iznenada. Veoma cesto cujemo da je neko preselio mlad ili relativno mlad od mozdanog ili infrakta. Prenosi se od Poslanika da je rekao: „Od predznaka Sudnjeg Dana je pojava iznenadne smrti“.
Molim Allaha da ga nagradi za njegov rad, trud i angazman u doprinosu njegovom Dzematu i Zajednici opcenito, te da ga uvede u lijepe odaje Dzenneta, njegovu djecu odrzi na pravome putu, a njegovoj majci te porodici podari sabura. Amin.
Uzvišeni Bože, pomozi nam, da poruke upućene ashabima, Perzije i Vizantije oslobodiocima, dođu do našeg srca i budu nam jasna opomena. Amin!
