Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
18 Saffer – 1438 .H. / 18. Novembar 2016. g. –Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic
Koga ces kriviti za neuspjeh
Zahvaljujemo se Allahu jednom i jedinom koji nije rodio niti rođen nije i kome niko ravan nije. Salavat i selam šaljemo najodabranijem Poslaniku, Allahovom miljeniku, Muhammedu alejhisselamu, porodici njegovoj, ashabima, tabiinima, šehidima i kao i svim muslimanima.
Postovani dzemate, draga omladino;
Drustvo nam je opterećeno poremećenim međuljudskim odnosima. U ljudima stanuje neka apatija i bezvoljnost da se problemu ide u susret, da se on savlada. Mnogi su u nekom iščekivanju, zbunjeno se okreću oko sebe i pitaju se, šta se to nama dešava?
Hasan el Basri se suočio s pitanjem istim jer i u njegovom vremenu i društvu bijaše problema i pojava koje su uznemiravale i društvo na putu ka boljem, usporavale. Sagledavši stanje, taj velikan naš, reče: „Vi imate Objavu, slušate njene riječi i poruke, ali vaše ponašanje je daleko od tih poruka“. Braćo, nije Allah poslao Objavu da bi se mi takmičili, ko te Objave zna više i ko je ljepše uči i recituje? Jasno je, posve je jasno zašto je Kur’an tu među nama. „Da opomene onoga ko ima pameti i da zasluže kaznu nevjernici“. /Ja-sin, 70/.
Mi smo razumom obdareni, pametni smo, nama je ta Opomena upućena. U njoj je propis o životu ispravnom. U njoj su granice sreće čovjekove. Ako granicu prekoračiš, ako Allahovu riječ zanemariš, sreća nestaje. U Objavi je zahtjev upućen čovjeku da vjeruje i dobra djela čini. Ponavljam, da vjeruje i dobra djela čini. Malo je ljudi koji ne vjeruju. Ako nas sve pitaš, jesmo li vjernici, bit će odgovor potvrdan kod gotovo svih. Ali šta je vjera, ako dobročinstva nema? Nama fali spremnost da gdje god je to moguće uraditi, dobro djelo uradimo. Samo u nas ima izreka da je bolje džaba ležat nego džaba radit. Ozbiljno je se zapitati, zar je moguće da vjernik, musliman tako misli i govori. Vjernik, musliman zna da nema dobrog djela a da je učinjeno džaba. Govoriti da je bolje džaba ležat nego džaba radit, može samo onaj koji potpuno zanemaruje Ahiret. Allahovo obećanje je istinito. On nam poručuje da nema dobrog djela koje neće biti nagrađeno, niti ima lošeg koje neće biti sankcionisano. Nerad i ljenost jesu loše djelo.
„Vi ste na blagodatima nezahvalni, a Allah vas nebrojenim blagodatima obasipa“. A jedna od najvecih blagodati je zdravlje. Allah nam je dao zdravlje, tu blagodat neprocjenjivu. Poslanik nas podstiče da iskoristimo zdravlje prije bolesti. Iskoristi zdravlje brate i klanjaj dok si zdrav, dok možeš. Kad ne mogneš htjet ćeš, ali nećeš moći. Mi smo čuli našeg Poslanika da nam kazuje da nije isto vrijedan namaz obavljen sjedeći i stojeći. Nije problem kad ostariš, onemoćaš klanjat sjedeći, mora se klanjati kako god, ali iskoristi zdravlje.
Iskoristi bogatstvo jer ko zna šta će biti sutra. Uplati sebi za Ahiret od blagodati dunjalučkih. Sadaka je čudo od dobrog djela.
„Vi ne tražite oprost nakon što pogriješite“, i to je jedan od razloga, što nam je ovako kako jest, a nismo zadovoljni kako nam je. Griješimo, jeste svaki je čovjek griješnik, ali vjernik, on osim što griješi i kaje se, pa se učinjenom grijehu ne vraća. Našeg će te čovjeka često čuti kako sebe tješi da je Allah milostiv i da će mu oprostiti.
Taj je naš brat svjestan grijeha svog ali ne izriče pokajanje, već oholo i drsko konstatuje da je Allah milostiv i da će biti unutar te milosti i za njega mjesta i bez tewbe. Zašto ti, o brate, od onoga koji prema tebi pogriješi tražiš izvinjenje? Zašto ti je stalo da ti se izvine i obeća da neće više? Ti tako, cijenjeni brate, zadovoljavaš svoj ego. Stalo ti je da kažeš da si bio u pravu i da je prema tebi učinjena nepravda.
Allah dž.š. je neovisan, ništa mu od nas ne treba pa ni naša tewba. On, Milostivi na tu tewbu nas podstiče radi nas, radi naše sreće, radi našeg uspjeha, radi naše potrebe da nam život bude bolji.
„Vi ne postupate prema onome što znate“, i zbog toga veli Hasan el Basri društvo je u krizi. Svi znamo šta je dobro a šta nije. Svi znamo šta je halal a šta haram. Svi znamo koji je put pravi a šta je stranputica. Znate, u Ezelu nas je Allah dž.š. pitao: „Zar ja nisam vaš Gospodar? Jesi mi svjedočimo, i to zato da na Sudnjem danu ne reknete Mi o ovome nismo ništa znali“. „Vi ne uzimate pouku iz smrti vaših najdražih“, i zbog toga vi ste tu gdje jeste uzvikuje Hasan el Basri. Ta poruka je jednostavna i čovjekovu razumu za pojmiti lahka. Nema ništa važnije kad na tabutu budemo od djela dobrog. Onog dobrog djela koje si u vrijeme slobodno, dangubeći propustio učiniti. Zato, brate muslimanu, mijenjaj se i budi siguran da nipošto nije bolje džaba ležat nego džaba radit.
Ebu Zerr r.a. prenosi da je Poslanik, prenoseći od Gospodara svjetova rekao: „Robovi Moji, zabranio sam nepravdu Sebi i među vama sam zabranio nepravdu, pa ne budite nepravedni. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onih koje sam Ja uputio. Molite Me da vas uputim i Ja ću vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onih koje Ja nahranim, pa tražite od Mene da vas nahranim i Ja ću vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi goli osim onih koje Ja odjenem, tražite od Mene da vas odjenem i Ja ću vam odjeću dati. Robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja praštam sve grijehe. Tražite od Mene da vam oprostim i Ja ću oprostiti. Robovi Moji, kada biste svi vi, i prvi i posljednji, i džini i ljudi, imali vjeru najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste svi vi, i prvi i posljednji, i džini i ljudi, bili kao najgriješniji i najgori čovjek, to nimalo ne bi umanjilo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste svi vi, i prijašnji i potonji, i ljudi i džini, stali na jedno mjesto i svaki od Mene tražio što mu treba i kada bih svakome od njih dao ono što traži, to nimalo ne bi umanjilo ono što imam, osim onoliko koliko bi mora nestalo kada bi konac stavio u njega a potom izvukao. Robovi Moji, vaša djela su bitna, za njih će vas pitati i račun će te polagati, za njih će vas nagraditi na Sudnjem danu. Ko bude imao dobra, neka zahvali Allahu, a ko ne bude imao dobrih djela, neka ne krivi nikoga drugog osim sebe.“
Na dobro poziva Allah i Njegov Poslanik, na grijeh, šejtan. Čovjeku je sloboda data da se bez ičije prisile i bilo kakvog pritiska opredijeli za put kojim želi ići. Ako izabere put šejtanov, koga će kriviti za svoju propast, koga, kad je to samo njegov izbor? Dunjaluk je, poprište borbe između dobra i zla, dunjaluk kojeg je svaki tren svakome od nas ostalo manje. Svaki dan koji prođe, ako ga nismo u pokornosti, čineći dobra djela proveli, izgubljen je i propuštena je prilika.
Analizirajući čovjekove obaveze koje iz izvora vjere proizilaze, svaki dan bi čovjek trebao spominjanjem i veličanjem Allaha započeti. Zanijeti sve što činiš da je u ime Boga pa ćeš i ovdje i tamo, srećan biti. Allah dž.š. naređuje: „I veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ.“ (Tur 48.)
Da ne bi na Sudnjem danu bio u prilici za svoju propast krivca tražiti i tako za spasom tragati, ne dopusti šejtanu da ti omili san više nego namaz. Veličanjem Svevišnjeg, a sedžda je najbolji način veličanja, musliman započinje dan.
Na svijet smo došli goli, bosi i neosunećeni. Takvi ćemo i proživljeni biti. Ovdje, na Dunjaluku obavezni smo odjeću imati. Uzvišeni nam je odjeću dao da stidna mjesta sakrijemo i naredio nam: „Lijepo se obucite kad hoćete da klanjate.“ (A’raf 43.).
Tačno se zna, gdje i pred kim se može odjeća odložiti i pred koga se s otkrivenim stidnim mjestima smije. Vjerniku je obaveza stidna mjesta sakriti, vjernici također. To je izraz njihove pobožnosti i pokornosti Bogu. Koga ćeš kriviti na Danu sudnjem što si suprotno propisu Božijem živio, što si nepristojnim oblačenjem, otkrivajući svoje tijelo širila smutnju na zemlji ? Krivca osim tebe nema. Zato, sestro i brate, preuzmi odgovornost za ponašanje svoje.
Koliko je abdest važan i koliko obavezan za čovjeka, najbolje govori propis naše vjere koji se Tejemum zove. Abdest možeš ne uzeti samo ako nema vode, a i tada moraš biti čist, jer ima mu Tejemum kao zamjena. Svakodnevna čovjekova obaveza je abdest. Iskreni, dobri vijernik, nastoji biti uvijek pod abdestom jer je on štit i svjetlo. Vjernik abdesti kako bi se od grijeha čistio, kako bi se za razgovor s Gospodarom svjetova pripremio. Tražit ćeš krivca kad se s Gospodarom i vagom dijela susretnu ljudi. Tražit ćeš krivca što ti loša djela pretežu, a krivac si ti. Zar te neko spriječio da kad iz postelje ustaneš, dan s abdestom započneš? Zar te neko spriječio da i u podne i u ikindiju i u akšam i za jaciju abdest uzmeš i sebi sapiranje grijeha i svjetlo vjere priskrbiš.
A abdest je uvod i priprema za namaz, a namaz je kako Uzvišeni kaže: „Vjernicima propisan u vrijeme određeno.“ (Nisa 103.). Propisan je u svakome danu. Nema dana u kojem je čovjek oslobođen sedžde, i nema stanja u kojem je sedžde oslobođen. Znamo, djela se samo trojici ne pišu, maloljetnom, nepametnom i onome koji spava, dok se ne probudi. Ako se ne probudiš na sabah, a dužan si, zažalit ćeš. Ako ti srce prespava podne, ikindiju, akšam, jaciju, ako si nemaran naspram džume, ako svakodnevno sedždi ne hitiš, koga ćeš kad se s Gospodarom susretneš kriviti, osim sebe.
Obavezan si u svakome danu za opskrbom ići. Obavezan si raditi i boriti se. Allah te je tako stvorio i za rad osposobio. Ako od sebe, zbog nerada, nemara, ljenosti, načiniš socijalni slučaj, ako sebe ljenošću dovodeš u priliku da ruku pružaš, zažalit ćeš i tražit ćeš krivca kad pred Gospodara dođeš. A ko je kriv za tvoje stanje ? Allah Uzvišeni kaže: „ Na Zemlji nema ni jednog živog bića a da ga Allah ne hrani.“ (Hud 6.). I tebe hrani. On Svevišnji daje da sjeme klija i nikne. On daje da stabljika izraste i ojača. On daje da plod sazrije. On daje tebi snagu i pamet da do hrane dođeš, i On nas uči da je naš put ka opskrbi, nama farz. Uči nas da je rad i borba da nam hambar bude pun, naš džihad.
Svakodnevna obaveza, stalna i neprekidna vjernikova praksa je zahvalnost Allahu na blagodatima. Allah nas neće kažnjavati ako budemo zahvalni. Evo šta On Uzvišeni kaže: „Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali.“ (Nisa 147.). Svaki dan, brate, šukr čini Bogu na blagodatima koje uživaš. Ako želiš imati više, zahvala Stvoritelju je put ka tome: „ Ako budete zahvalni, Ja ću vam još više dati.“ (Ibrahim 7.). I da ne bi bio od onih koji će žaliti što dunjaluk izgubiše, da ne bi bio od onih koji će gledati koga da okrive što su na Ahiretu propali, čuvaj se haram zalogaja. Čuvaj se tuđeg haka.
Upozorenje, da se toga čuvamo i od harama daleko budemo vrlo je jasno. Poslanik nas uči da ko prisvoji tuđe, makar to bilo nešto bezazleno, poput grančice nekog gorkog drveta erak, mjesto njegovog boravišta je Džehennem.
Svaki dan smo, braćo, obavezni, imenom Božijim i veličanjem Njega započeti. U svakom smo danu obavezni abdestom i namazom. U svakom smo danu obavezni za opskrbom ići, za egzistenciju se boriti. U svakom smo danu obavezni zahvaljivati i čitav život brinuti se da ne bi haram zalogaj u naš stomak stigao.
Uzvišeni Bože, pomozi nas da ne zažalimo ni za jednim dunjalučkim danom i da ne dođemo u priliku da tražimo krivca za naše nezavidno stanje pred Tobom kad budemo. Uzvišeni Bože, pomozi nas da se mijenjamo i ka Tvom zadovoljstvu korak svoj usmjerimo. Amin!
