Hutba reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
1 Sa´ban – 1435.H. / 30 Mai 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Hutba reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića
Tešanj, 23. maj 2014./24. redžeb 1435. h. god.

hutbaPostovani dzemate, draga braco, draga omladino; Danas nam prenosim hutbu vrhovnog poglavara Islamske Zajednice u BiH – reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovica, sa nekim vlastitim dodacima.

Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.
Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.
Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji su pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, koji žele Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.
Allah nam u Svojoj Knjizi poručuje: Mi ćemo vas svakako stavljati na kušnju; malo strahom i glađu, i time što ćete gubiti imovinu i živote, i ljetinu. Ti obraduj strpljive, one koji kad ih snađe kakva nevolja, samo kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!“ Njih od njihova Gospodara očekuje oprost i milost. Oni su na pravom putu.

Draga braćo!

I ovoga petka smo zajedno na džuma namazu. Svevišnji nas je na taj namaz zajedništva obavezao: da se susretnemo, poselamimo, podijelimo među sobom dobre i loše vijesti, zajedničke brige i strepnje, radosti i sreću, bratstvo i bliskost. U ovome danu i na ovome namazu naša srca kucaju jednim taktom zahvalnosti Stvoritelju, Čijoj se milosti nadamo. Jer, On je Onaj kod Koga je početak i kraj, Koji iz neživog izvodi živo i svime upravlja.
Naš uzor poslanik Muhammed, a.s., luča je koja iz beznađa osvjetljuje put nade. On nas je podučio da dovom i dobrotom prevladamo usamljenost, patnju i strah. Naš život i svijet u kome živimo pun je nepoznanica. Kada smo sami u njemu, on je surov i pun tajni.
Vjera u Boga je temelj ljudskog duha i snage. Na tome temelju smo se uzdigli i uspravili. Ne postoji nikakva mogućnost da se održimo, da prevladamo svoje manjkavosti i prigušimo pohlepu i lažne veličine, ako nismo takav fundament postavili. Samo s vjerom u Boga možemo sačuvati prisebnost duha u vremenu velikih kušnji i belaja.
Draga braćo i sestre!
Ovo je vrijeme velikih iskušenja za našu zajednicu, ali i za svakoga pojedinačno. Kušnja i opomena snašli su nas iznenada, kao provjera naše zahvalnosti Gospodaru i načina našeg postupanja. Vid testa. Vid ispita. Kako cemo postupiti, da li cemo lekciju izvuci, na koji nacin cemo sve ovo primiti, sa saburom ili nedaj Boze ljutnom i srdzbom. U ovim danima je na ispitu naša vjera. Jer, mnoge materijalne spone su propale i sada je na teškoj provjeri taj najvažniji temelj naše opstojnosti.
Zato danas poručujem braći i sestrama: dovom i zikrom ojačajmo našu vjeru, samopouzdanje i snagu. Dug je put pred nama. Kušnja koju prolazimo velika je i Allah zna zašto nas je njoj izložio. Zato se naoružajmo saburom i ojačajmo naš duhovni habitus!
Vratimo se sebi, prirodi našeg bića i poslanja, po kojoj treba da živimo kao braća i sestre, u harmoniji s prirodom koja nas okružuje, staništem u kojem nas je Allah nastanio. Samo tako će boli i patnje biti manje.
Allah nas opominje: „Na kopnu i moru pojavio se nered, zbog onoga što ljudi čine. On im daje da iskuse kaznu, ne bi li se popravili“. (Rum, 41)
Da bismo se popravili, potražimo nadahnuća za naše postupanje u vjeri, koja nas uči da služiti Bogu znači poštovati red i poredak u prirodi, pomagati ljudima i otklanjati uzroke njihove patnje. Danas, kada smo izloženi ovoj golemoj kušnji, čujemo vapaje napaćenih. Odjekuju, i u našoj domovini i preko njenih granica, i pozivi na solidarnost. Solidarnost nam je prijeko potrebna, jer se naši ljudi ne mogu sami izboriti s nedaćama koje su ih snašle.
Tim vapajima i pozivima danas, draga braćo i sestre, pridružujemo isto tako potreban glas, kojeg, nažalost, ne čujemo dovoljno. To je glas o našoj zajedničkoj sudbini, o zajedničkim duhovnim korijenima naših života. Nakon ove strašne kušnje, hitro nam valja pokrenuti našu moralnu obnovu. Materijalna sredstva, uvjerili smo se, nisu dovoljna da budu temelj života; mogu ga samo održavati na površini – do neke poplave i klizišta! Vidjeli ste, sada kuce kao materije ima, i u jednom trenu je izgubimo – a hudi covjek se cijeli zivot borio da je sagradi.
Pred nama je vrijeme koje će zahtijevati veliki napor, naprezanje i duha i tijela, ogroman rad. Oplemenimo te naše napore duhovnim ishodištem: neka naš rad bude u ime Boga za dobro ljudi. Allah je u Svojoj knjizi rekao: „Radite, pa će vaš trud vidjeti Allah, Poslanik i vjernici“.
Kušnja je izvor naše snage, jer isijava sabur. U Kur’anu stoji: Uzvišen je On u Čijoj je ruci vlast, On je Svemoguć. Stvorio je smrt i život, da bi vas iskušao, koji će se od vas bolje ponašati. (Mulk, 2)

Braćo i sestre!
Ovoj velikoj nepogodi možemo odgovoriti samo ako složno ustanemo kao jedan i ostanemo zajedno. Učinimo to kao braća i sestre, kao komšije i kao prijatelji! Sačuvajmo već ispoljenu solidarnost iz ovih nekoliko dana, u kojima smo se približili jedni drugima, onako kako bi i inače trebalo da bude. Posebno nas raduje spremnost mladih ljudi da priteknu u pomoć nevoljnicima. Sretni smo zbog iskazane brige i odgovornosti mnogih naspram domovine i njenih ljudi.
Moramo nastaviti s pružanjem pomoći i poboljšanjem organiziranog rada u svim segmentima društva. Mnogo je toga što još ne funkcionira dobro i za što smo svi odgovorni. Ako ne izlazimo i ako ne izadjemo na oktobarske izbore ove godine i na nama je dio te odgovornosti za nefunkcionalnu vlast i drzavu. S pravom očekujemo od države da dadne najveći doprinos u otklanjanju posljedica poplava.
Mnogi naši najbliži su ostali bez igdje ičega, osiromašili su u trenu i mora im se pružiti pomoć i nada. Sve koji mogu pomoći pozivam da to, bez odlaganja, učine.
Sada je najvažnije da budemo zajedno, a da stare razmirice i hatore ostavimo po strani. Pozivam sve prvake u zemlji da pokažu odgovornost prema prilikama u kojima smo se našli. Naš narod u iseljeništvu će kao i do sada dati svoj doprinos i to već i čini.
Ovo će biti dug put, pun izazova, i neće biti lahko savladati ga. Bit će puno poteškoća, iskušenja, nezadovoljstva i razočarenja i na to moramo računati. Ipak, pouzdajem se u Allaha i u plemenitost našeg čovjeka koji i u najtežim trenucima uspijeva odoliti velikim iskušenjima.
Braćo i sestre!

U ovim danima se prisjećamo vakifa i njihovih plemenitih djela. Vakuf je trajno dobro, zavještano u ime Boga za dobrobit ljudi, i dolazi iz nutrine koju je čovjek dovom oplemenio. Vakuf je najviši stepen ljudske plemenitosti, spona koja spaja vrijeme i ljude.
Odgajani na učenjima Kur’ana Časnog i sunneta Allahovog Poslanika, naši preci poučili su i nas toj plemenitoj vrlini:
O ljudi, Božija obećanja zaista su istinita, pa neka vas nipošto ne zavara ovozemni život i neka vas šejtan ne zavede. (Fatir, 5) One koji vjeruju i čine dobra djela, Mi doista nećemo dozvoliti da propadne nagrada onome koji je činio dobra djela. (Kehf, 30)
A Poslanik, a.s. kazao je: „Najbolji među vama je onaj koji najviše koristi ljudima“. (Hadis)

Braćo i sestre!

Pozivam vas da smjerno slijedimo naš din. Prisjetimo se riječi našeg poslanika Muhammeda, a.s.: „Allah ne obraća pažnju na vaš izgled i imetak, već gleda u vaša djela“. (Hadis)
Ovo naše veliko iskušenje je prilika pogođenom nepogodom da se zahvali Bogu na određenju – sudbini, a nama da iskreno zanijetimo da učinimo dobro djelo.
Enes ibn Malik prenosi da je Allahov Poslanik jednom prilikom okupljenim ashabima održao sljedeći govor:
„O ljudi, kao da je smrt na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama propisana; kao da je istina na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama naređena; kao da su oni s kojima se na samrti opraštamo putnici koji će se uskoro vratiti! Mi ih ostavljamo u njihovim grobovima, a njihovom imovinom se koristimo kao da ćemo vječno živjeti. Zaboravljamo svaku opomenu. Osjećamo se sigurnim od svake nesreće“.
„Blago onom ko se zabavi svojim mahanama, pa ne istražuje mahane drugih ljudi! Blago onom ko ima lijepu narav i čistu savjest i od čijeg su zla sigurni drugi ljudi! Blago onom ko dijeli višak imetka, ko se suzdržava suvišna govora, drži suneta i čuva novotarija u vjeri.
O muslimani! Allah zahtijeva pravednost, dobročinstvo i pomoć bližnjima, a zabranjuje bestidnost, odvratna djela i nasilje. On vas savjetuje da primite pouku“.

Allahu Dragi, Uzvišeni naš Gospodaru. Omekšaj naša srca i ujedini ih u čvrstu zajednicu.
Obdari nas snagom i odlučnošću da iskušenje kojim nas iskušavaš prebrodimo s čvrstom vjerom u Tebe i nadom u Tvoju milost, o Milostivi. Obdari naše slabe strpljenjem i nadom, a naše jake plemenitošću i željom za udjeljivanjem. Pomozi nam da iz ovoga iskušenja izađemo snažniji, čvršći, Tebi ponizniji, prema prijateljima srdačniji i otvoreniji, a prema neprijateljima oprezniji. Allahu Uzvišeni, smiluj nam se i uputi nas na Svoj put, za koji smo čvrsto ubijeđeni da je jedini put spasa.

Ponekad insanu prođe i čitav ljudski vijek dok ne shvati značenje nekih ili pojedinih Kur’anskih uputa. Tako i meni nikada kur’anski 71 – vi ajet iz sure At-Tewbe, nije imao jasnije značenje i poruke kao u ovih zadnjih nekoliko dana.
Proživljavajući i saosjećajući sa traumama i tragedijom koja je zadesila naš narod. Podigli se svi Bošnjaci i Bošnjakinje, svi ljudi dobre volje da pomognu Bosni i njenom narodu. U Kur’anu Uzvišeni Allah dz.š. kaže: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima…” (At -Tewba, 71)
U Tefsiru ovog ajeta od Ibn Kesira, stoji: “…pa kaže Hvaljeni: “…a vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima,” tj. uzajamno se pomažu i zajedno surađuju, kao što se navodi u sahih hadisu: “Primjer vjernika u uzajamnoj ljubavi i međusobnoj milosti, jeste kao primjer jednog tijela: kada jedan organ njegov pati i ostalo tijelo osjeća groznicu i besanicu.”
„NA DUNJALUKU NIJE DJENET, NIJE OVO NISTA U POREDJENJU SA DJEHENEMSKIM PROVALIJAMA, PA SMO OPET NEMARNI, HVALIMO SE I TAKO PROPADAMO, A NIGDJE DJELA, NAS NAROD U SELU SE HVALI, A NIKAD NIKO DA SE ZAPITA DALI JE LOSE TO STO CINIMO, JER MI SAMO ZIVIMO NIKAD DA POCNEMO DA MISLIMO.
Ja sada znam, siguran sam ´da je moje samo ono sto podjelim ili udjelim drugima – siromasnim i onima u potrebi´. “Na svaki ljudski zglob, svaki dan u kom sunce grane, treba dati sadaku. Ako dvojicu pomiriš i to je sadaka. Ako nekom pomogneš da na konja uzjaše ili mu pomogneš prtljagu na konja natovariti, i to je sadaka. Lijepa riječ je sadaka. Svaki korak kojim koračaš radi namaza je sadaka. Da sa puta ukloniš, što prolaznike uznemirava i smeta im, i to je sadaka.”
Jedan mudrac kaze: „U tugi i buri kraj nedaca svih, uz teske gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmijan i tih, najveca je umjetnost na svijetu.“

U ovom moru briga, belaja, odgovornosti, posla, rada i truda molim Allaha da se naoruzamo saburom. Puno smo vec toga uradili, pomogli i poslali u domovinu.
Uprkost nespremnosti jako dobro i brzo smo se organizovali. Mi smo pouceni iskustvom drugih, bez ikakvih problema otpremili, otpratili i na licu mjesta podjelili sleper od neke 22 tone na 3- 4 mjesta u domovini. Tako planiramo i drugi, a sakupljen novac cemo ako Bog da licno uruciti onima kojima su poplave odnjele kuce. Do sada ovoj akcije se odazvalo nekih 320 famelija.
Na putu smo da sakupimo i posaljemo i drugi sleper iz naseg dzemata, te molim sve one koji mogu, imaju zalihe, drage volje u ime Allaha doprinesu i donesu, bilo u hrani ili novcu.
Molim Allaha da svima nama koji smo na bilo koji nacin pomogli upise u nasa dobra djela. Amin!!