Bori se za ogrtac Dzennetski i Vrijeme cijeni

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
04 Dzumade-l-Uhra – 1438 .H. / 03. Mart 2017. g. –Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic

Bori se za ogrtac Dzennetski i Vrijeme cijeni

Neka je hvala Uzvišenom Allahu, Milostivom i Samilosnom na mnoštvu blagodati kojima nas svakog trenutka obasipa! Neka je salavat i selam na Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, ashabe, ucene, sehide i sve one koji časno slijede put Istine do Sudnjeg dana.

Postovani dzemate, draga omladino;

Allah dž.š. kaže: „O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali odjeća bogobojaznosti – čestitosti, to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili“. /Al-A’raf,26./

Kad na ovaj svijet dolazimo, odjeće nemamo. Obuku nas odmah, jer nam ona treba da bi nas od studi i vrućine štitila, ali i da bi nam stidna mjesta pokrila. Allah dž.š. u ovom ajetu govori o tri vrste odjeće koju čovjek treba. Govori o odjeći nužnoj kojom ćemo stidna mjesta sakriti. Tom odjećom smo obavezni. Nije dopušteno čovjeku stidna mjesta pokazivati ni pred kim osim pred onim pred kojima je to Allah dozvolio. Kad u društvo hoćemo, a Allah dž.š. posebno naglašava, kad u džamiju krenemo, da se tom prilikom lijepo obučemo, nagizdamo, a Poslanik nas savjetuje da se i namirišemo i da ne jedemo ništa što bi moglo biti uzrok uznemiravanja drugih u safu.

Osim o odjeći kojoj je zadaća pokriti tijelo, Allah dž.š. govori i o onoj čija je zadaća zaštititi dušu, srce od neugodnosti. Ta se odjeća zove bogobojaznost (LIBASU TTAKWA). Kao što nas ova, od vune, lana, ili nečeg drugog satkana, štiti od vremenskih uticaja i pokriva stidna mjesta, odjeća bogobojaznosti nas štiti od grijeha.
Kao što smo na Dunjaluk došli bez odjeće, isti takvi ćemo biti i proživljeni. Buharija i Muslim bilježe da je Poslanik rekao: „Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni goli, bosi i neosunećeni“. Aiša r.a. je upitala: „Zar ćemo biti proživljeni goli i gledati jedni druge“? Poslanik je odgovorio: „Aiša, stanje će biti toliko ozbiljno da nikome neće pasti na um da gleda u druge“. Kao što su nas, kad smo na Dunjaluk došli obukli, i tu na Mahšeru, tu pred Gospodarom svjetova, sada, ne ljudi, meleki će imati zadaću da nas odjenu, ako budemo ponijeli odjeće sa sobom.

Poslanik kaže: „Pokazan mi je Sudnji dan. Vidio sam kako stojim i pokazani su mi ljudi, na sebi su imali košulje. Nekima su te košulje dosezale samo do grudi, nekima do bedrene kosti. Vidio sam Omera ibn Hattaba kako ide i košulja mu se vuče po zemlji. A znate li šta je ta košulja“? upitao je Poslanik. „Šta Allahov Poslaniče“? upitali su. „Vjera“, rekao je. Ova košulja je vjera i svako će biti odjeven shodno veličini svoje vjere na Dunjaluku. Zatim ću stati s desne strane Milostivog. To je mjesto na kojem će mi pozavidjeti i prvi i potonji, govorit će: „Blago tebi Poslaniče zbog mjesta na kojem se nalaziš“ /Muslim/.
Kada je Ibrahim a.s. sa suprugom Sarom stigao u Egipat rekao joj je: „Tako mi Allaha, osim mene i tebe na Zemlji više nema niti jednog vjernika“ /Buharija/ Ibrahim a.s. je prolazio kroz teška iskušenja. Bio je bačen u vatru, ostavio sina i ženu Hadžeru u pustinji, dobio naredbu da žrtvuje sina. Gradio je Kabu usred pustinje, zapovijeđeno mu da pozove ljude na hadždž, više puta hidžru činio, otac ga zlostavljao a narod ga njegov pritiscima izlagao, ali on bijaše ustrajan na putu Božijem pa je tom ustrajnošću zaslužio da on sam bude nazvan ummetom i da ga Allah dž.š. sebi za prijatelja uzme. (HILALU –L-ALLAH)
Ne iznenađuje onda što Poslanik kaže: „Prvo stvorenje koje će na Sudnjem danu biti obučeno je Ibrahim a.s.“ /Muslim/.
Poslanik pojašnjava: „Uzvišeni Allah će reći: „O meleki, odjenite Moga prijatelja, odjenite Moga prijatelja“. Zatim će mu biti obučen džennetski ogrtač, a potom ću ja stati sa desne strane Arša i niko od stvorenja osim mene neće stati na to mjesto“ /Tirmizi/.
Nakon što Ibrahim a.s. bude odjeven i drugi ljudi će dobivati odjeću shodno djelima koja su činili. Bit će ljudi koji će kasno biti odjeveni, a bit će i onih koji će bez odjeće ostati. Cijenjeni brate, kad god odgodiš ili ne daj Bože propustiš namaz, ti odgađaš svoje odijevanje. Kad god se oglušiš o naredbu Božiju, kad god prekoračiš granicu i grijeh učiniš, ti odijevanje svoje odgađaš, a možda ga i potpuno nemogućim činiš.

Sudnji dan može biti dan tvojega trijumfa i pobjede, a može biti i dan poniženja i kajanja. Dan je to kad će Allah dž.š. pitati o tvom životu, u šta si ga potrošio. Smrt, tvoja smrt, može biti tebi bajram kao što će vjernicima, dobročiniteljima i biti, a može biti i početak neizmjerne i vječne patnje. Smrt je trenutak kad se čovjeku sve slike u pamćenju pohranjene vrate, izlistaju. Kad se svega u životu proživljenog sjetiš, vidjet ćeš tad u šta si život potrošio.

Naš život je vrijeme. On je skup dana i kad god prođe jedan dan, nestane dio nas. Vrijeme koje nam je podareno da ovdje na Dunjaluku provedemo je blagodat o kojoj ćemo biti pitani. Obavezni smo čuvati se nemara spram vremena. Moramo misliti na smrt i boriti se da za nju uvijek budemo spremni. Azrail može doći u bilo kojem trenutku.
Vrijeme je kao sablja. Ako je ne uzmeš čvrsto u svoje ruke, ako je ne uzmeš da ti ona bude oružje u tvojoj borbi za mjesto ahiretsko, ta sablja, vrijeme, postat će ti neprijatelj. Šta ćeš reći kada te Gospodar bude pitao, u šta si život potrošio?
U ajetima Allah dž.š. se vremenom kune ili dijelovima vremena. Sve to čini kako bi skrenuo našu pažnju na važnost istog. „Tako mi vremena“/Asr-1/. „Tako mi jutra i noći kada se utiša“ /Duha, 1-2/. „Tako mi zore i deset noći“ /Fedžr, 1-2/. „Tako mi noći kada tmine razastre i dana kada svane“/Lejl,1-2/.

Vrijeme je život i oni među nama koji nisu spoznali vrijednost vremena i koji ga ne koriste za pokornost Bogu i za činjenje dobrih djela, oni su na gubitku velikom. Ako čovjek dunjalučki život provede u nemaru, rasijanosti i pustim željama a najbolje što je činio bude spavanje i besposličarenje, takvome je bolja smrt od života“. U tom kontekstu se razumijeva dijalog Stvoritelja i nevjernika. Pitat će ih Stvoritelj: „Koliko ste godina na zemlji proveli“? Odgovorit će: „Proveli smo dan ili dio dana, pitaj one koji su brojali“ /Mu’min, 112-113/.

Uprkos tome što si na zemlji šezdeset ili sedamdeset godina, ako ne živiš u pokornosti Stvoritelju i ne koristiš vrijeme na ispravan način, ako zaboravljaš Ahiret i odaješ se strastima, osjetit ćeš kratkoću vremena i svojih uzaludno protračenih godina života. Poslanik kaže: „Allah dž.š. mrzi svakog uobraženog, oholog, galamdžiju, dangubaša po pijacama, raskrsnicama i ulicama, koji je noću poput lešine, a danju poput magarca. Taj poznaje prolaznost dunjalučku a za Ahiret ne čini ništa“ /Ibn Hiban/.
Brojni su hadisi u kojima Poslanik naglašava važnost vremena. U njima nas Poslanik podstiče da vrijeme koristimo, a nipošto da dosađujući se, provodimo ga.

On s.a.v.s. kaže: „Neće ni jedan sin Ademov iskoračiti ni stope ispred Gospodara a da neće biti upitan o pet stvari: O svom životu, u šta ga je potrošio. O svojoj mladosti, kako ju je proveo. O slobodnom vremenu, kako ga je koristio. O imetku, kako ga je sticao i u šta trošio i da li je radio po onome što je naučio“? /Tirmizi/.
Poslanik posebno skreće pažnju na mladost iako se i o njoj već pitalo kad se o životu pitalo jer je mladost sastavni dio života.
Poslanik međutim skreće pažnju na nju zbog njene važnosti ali i zbog opasnosti koje nas u tom razdoblju životnom vrebaju. Mladost je period snage, zdravlja, poleta. Taj period treba iskoristiti i ne dopustiti da žalimo za onim što je prošlo. Govorit ćeš, mogao sam završiti školu, ali dangubih. Mogao sam se skućiti, ali bijah rastrošan. Mogao sam se na vrijeme oženiti, ali neopravdano odgađah. Pitat će te Allah, kako si mladost proveo? Ti sad mladiću koji prekomjeno spavaš, koji prekomjerno gledaš televiziju, koji neprekidno na društvenim mrežama visiš, koji u kafani dangubiš, koji u kladionicu ideš i lahkoj pari se nadaš, razmisli, šta ćeš Gospodaru svjetova reći.
Poslanik opominje: „Dvije blagodati zanemaruju ljudi, zdravlje i slobodno vrijeme“ /Buharija/. Imam Ibn Kajjim kaže: „Ko iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje u pokornosti Allahu dž.š. on je sretan. Ko to vrijeme provede u griješenju i nepokornosti on je obmanut. Poslije slobodnog vremena slijedi zauzetost a poslije zdravlja, bolest“.

Vjernik je svjestan važnosti vremena. On to vrijeme ne trači u besposlici jer tu ne dobiva nikakvu ni dunjalučku ni ahiretsku korist. Omer r.a. kaže: „Mrzim da vidim nekoga od vas kao besposličara, niti radi za Dunjaluk, niti za Ahiret“. Vjernik uvijek i svugdje nastoji svoje vrijeme ispuniti činjenjem dobrih djela. Svjestan je da ga svakog trenutka može stići bolest, smrt, svjestan je da će doći starost kad neće moći činiti ono što sad u mladosti pun snage, može. Evo podsticaja da uvijek budemo aktivni na polju dobra, a nikad u besposlici. Poslanik kaže: „Kada se čovjek razboli ili ode na put, Allah dž.š. mu piše nagradu za ono dobro djelo koje je činio kad je bio zdrav i kod kuće“. Eto, vjernik se neće kajati, niti će biti žalostan kad mu dođe bolest, nemoć i starost jer će mu se i tada bilježiti ona dobra djela koja je činio kad je bio sposoban za njih.

Čudno je da uprkos svim ovim spoznajama o važnosti vremena, uprkos Božijim zakletvama vremenom, među nama, među muslimanima, ima mnogo onih koji nastoje „ubiti“ vrijeme. Njih vrijeme opterećuje pa izmišljaju nove besposlice kako bi im ono brže prošlo. A kada bismo sate mjerili novcem gubitak naš bio bi na stotine milijardi svake godine. Da oni koji „ubijaju“ vrijeme znaju da će za svaku sekundu odgovarati, natjecali bi se u činjenju dobrih djela.

Oni koji propuštaju iskoristiti vrijeme, propuštaju biti u ibadetu i poslu, molit će da se vrate na Dunjaluk kako bi u drugoj ponuđenoj prilici, vrijeme iskoristili. Allah dž.š. opominje: „Da čovjek ne bi uzviknuo: „Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao, ili da ne bi rekao: „Da mi se samo vratiti, dobra djela bih činio. Nikada, dolazile su poruke Moje, pa si ih poricao i oholio se i nevjernik si bio“ /Zumer, 56-59/.
Da ne bi bili od onih koji će drugu priliku tražiti kako bi vrijeme podareno kao blagodat razumjeli, okanimo se sijela beskorisnih, oslobodimo se dosade i dangube. Posvetimo se radu, budimo marljivi. Posvetimo se ibadetu i nauci. Ne dopustimo da nas ljenost obuzme, da se u praznoj priči i ogovaranju naslađujemo.
Allah dž.š. nam naređuje, da kao što težimo odjeći lijepoj koja će ukrasiti naš vanjski izgled, težimo i odjeći koja će nas oplemeniti. Ta odjeća se zove bogobojaznost, zove se vjera i njome oblačimo naše srce, dušu oblačimo, a onda ona pokazuje svoju ljepotu kroz naše djelo, kroz ponašanje naše. Cijenjeni brate, odjeću sebi ahiretsku šiješ kad ibadetiš, kad sadaku dijeliš, kad lijepu riječ uputiš, kad susretljivošću zračiš, kad u pomoć pritekneš, kad o zapovijedima Božijim brineš i na granicama koje je On Uzvišeni postavio, bdiješ.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da živeći Tvoju vjeru, džennetski ogrtač zaslužimo. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim važnosti vremena i pomozi nam da ga proživimo u Tvojem zadovoljstvu. Amin!