Služiti narodu je čast i odgovornost; Predizborna obećanja – dužnosti i obaveze

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
16 Zul – Hidzdze – 1435.H. / 10 Oktobar 2014.g.–Imam / Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaSlužiti narodu je čast i odgovornost; Predizborna obećanja – dužnosti i obaveze

Zaista sva zahvala pripada Allahu. Od Njega pomoć i oprosta tražimo. Neka je slavljen Onaj koji nam je podčinio sve što je na Zemlji kako bi se njime koristili i mi ćemo se Allahu vratiti. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, te naše hrabre šehide.

Postovani dzemate,

Uzvišeni Bog je uspostavio poredak na dunjaluku tako da ljudi posjeduju različite sposobnosti, da su im mogućnosti i sklonosti raznovrsne te da pojedini ljudi u pogledu oštroumnosti, hrabrosti i stremljenja prednjače u odnosu na druge, kako bi služeći jedni drugima međusobno zadovoljavali svoje potrebe. Ova vrsta Božijeg plana i mudrosti je svima očita, kao što stoji u Kur’anu: „Mi među njima raspodjeljujemo sve što im je potrebno za život na Ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo za nekoliko položaja, da bi jedni druge služili.“(Zuhruf, 32)
Međusobna saradnja i pomaganje predstavljaju najvažniji činilac povezivanja unutar našeg društva, a udaljavanje od grijeha, svađa i neprijateljstava su najznačajniji činioci jedinstva i postojanosti dobrog društvenog poretka, kao što kaže Uzvišeni: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti a ne u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. (El-Maide, 2)
Prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko vjerniku otkloni jednu od dunjalučkih nevolja, Allah će od njega otkloniti jednu od nevolja Sudnjeg dana. Ko olakša onome ko je u teškoći, Allah će njemu olakšati na ovom i budućem svijetu. Ko sakrije mahanu muslimana, Allah će sakriti njegovu mahanu na ovom i budućem svijetu. Allah pomaže robu koji je pomogao svoga brata. Ko se uputi putem da na njemu traži znanje, Allah će mu njime olakšati put do Dženneta. Kada god se ljudi sakupe u jednoj od Allahovih kuća radi učenja Allahove Knjige i njenoga proučavanja, na njih se spusti smiraj i prekrije ih milost, i okruže ih meleki, a Allah ih spomene onima koji su kod Njega. Koga na tom putu spriječe njegova djela, neće mu biti od koristi njegovo porijeklo.” (Bilježi Muslim)
U ovim hadisima se podsjećamo na vrijednost i važnost ostavljanja ružnog i činjenja dobra djela. Govori se o nekoliko vrlina koje trebaju krasiti svakog muslimana. Te vrline su: otklanjanje briga i poteškoća vjernicima koji dođu u teške situacije i iskušenja, pomoć siromašnima i bijednicima, prikrivanje nedostataka i mahana onima koji ih imaju i učenje i proučavanje Kur’ana. Danas je mnogo onih koji su u brigama i poteškoćama, teškim situacijama i iskušenjima. Oni su među nama i mi smo među njima, potrebujemo jedni druge i treba jedni druge da pomažemo shodno svojim mogućnostima.
Draga braco, mozda malo grubo receno – jos je dan – dva pakla do dzehennema. Približava se dan kada ćemo morati u moru obećanja prepoznati istinito i pravom dati svoj glas. Dolaze izbori. Ova imenica, izbori, označava proces u kojem se bira, a ona može biti pročitana i kao imperativ glagola, boriti se.
To bi značilo da birači biraju a izabrani se bore. Iz perspektive Islama posmatrano, i birati i boriti se, obaveza je. Kad je 632 godine, Poslanik na Ahiret preselio, nije oporučio nasljednika. Ostavio je muslimanima obavezu i pravo da biraju i budu birani. Birali su po jednom, jedinom ispravnom kriteriju, sposobnosti i moralnosti. Izabrali su najboljeg, Ebu Bekra.
Kad je bio izabran, Ebu Bekr je obavezao svoje suvremenike, braću i sestre, da prate njegov rad i opomenu ga ako pogriješi, a da ga smijene ako grešku ne prizna. Ovaj primjer čiji su akteri, Poslanik kao vječiti uzor, Ebu Bekr kao čovjek čiji je iman veći i teži od imana svih nas i ashabi koji su „prvi i uvijek prvi“, uči nas da smo obavezni birati i da smo obavezni to činiti po jedinom ispravnom kriteriju, a to je kriterij sposobnosti i moralnosti.
Ebu Hanife je govorio: „Kada bi ovaj svijet bio od zlata a Ahiret od srebra, odabrao bi budući zbog njegove vječnosti. Ostavio bih zlato jer je Dunjaluk prolazan“. Neki je čovjek upitao Poslanika: „Pouči me djelu koje će mi koristiti na oba svijeta?“. Poslanik je rekao: „Gledaj šta smeta ljudima i uklanjaj smetnje s puta“. Znamo, da kada Poslanik nabraja ogranke imana kaže da je jedan od njih, ukloniti smetnju s puta. Kao što Ebu Hanife naglašava razliku između Dunjaluka i Ahireta, navodeći primjer zlata i srebra, takva je, pa i još drastičnija razlika između djela učinjenih u ime Boga i onih čiji je cilj Dunjaluk samo.
Evo šta je islamsko društvo i kakav je vladar musliman. Omer bin Abdulaziz bio je na Arefatu i dođoše mu tri maloljetne kćeri te ga zamoliše: „Babo, kupi nam nove haljine, sutra je bajram, da se i mi nakitimo i svečano obučemo.“ Pozva Omer svog rizničara i reče mu: „Isplati mi platu za naredni mjesec, kako bi ispunio želju mojim kćerima“. Blagajnik mu reče: „Kako da ti isplatim, a ne znaš hoćeš li je zaraditi. Ko zna, halifo, hoćeš li biti živ idućeg mjeseca?“. Omer reče kćerima: „Obuzdajte svoju strast, ne može se u Džennet bez odricanja“.
Dunjaluk je prolazan svima. Kad je Poslanik umro, Allah dž.š., ashabima koji s nevjericom tu vijest primaju kazuje da je on s.a.v.s., samo Poslanik, da je on čovjek koji je imao zadaću prenijeti objavu čije odredbe i za njega jednako važe kao i za one kojima je prenosi. Sve na Dunjaluku je prolazno. Prođe djetinstvo, prođe mladost, zrelo doba prođe, ostari se, prođe život. Ostane samo čovjekov trag dunjalukom i čovjek na Ahiret ne nosi ni zlato ni srebro, ništa dunjalučko. Nosi samo ono što je dunjalukom hodeći i ovdje trag ostavljajući, radio. Funkcije i položaji za koje se na izborima ovi bore i koje će našim glasovima dobiti, prolazni su također. Djelo koja će im koristiti na oba svijeta je da snagom svoje funkcije, snagom svog položaja i svojom sposobnošću krče put, olakšavaju ljudima život, uklanjaju s puta prepreke kako bi obični ljudi mogli normalno i dostojanstveno živjeti.
Na putu koji bi nas trebao voditi normalnom životu, mnogo je prepreka. Jedna od njih je i njihova predizborna svadja jer posvađana braća ne mogu graditi kuću. Sloga kuću gradi.
Na putu ka normalnom životu, mnogo nam prepreka stoji. Čitamo sa plakata da su svi protiv korupcije, a korupcija još živi i siri se nasim drustvom. Puno nam drustvo babinih sinova, a ne sposobnih i radinih.
Halifa je pitao mudraca: „Kakvo je stanje u društvu“? On mu reče: „Ti si slika stanja, ako si ti pravedan i dobar i stanje u društvu je dobro, ako si ti pokvaren i društvo je takvo“. Drugim riječima kazano i tvoj sin vladaru, halifo i predsjedniče, i pripadnik tvoje stranke može biti korumpiran. Ako želiš zdravo i napredno društvo, ne budi slijep na to.
Skoro citam i vidim na jednoj fotografiji predjesnika Švicarske Didiear-a Burkhaltera kako čeka voz kojim svako jutro odlazi na posao. Nema bijesnih auta, nema rotacija, nema tjelohranitelja. Predsjednik Didiear svojom skromnošću i odgovornošću prema državnoj imovini podsjeća na skromnost i društvenu odgovornost nekadašnjih čestitih muslimanskih vladara.
Nažalost, muslimanski vladari, odonosno političari danas su primjer oholosti, pohlepe i totalne društvene neodgovornosti. Kada će Bošnjaci doživjeti da imaju makar predsjednika mjesne zajednice nalik švicarskom predsjedniku?
Kakvo je vrijeme došlo: Nemuslimanski vladari primjer skromnosti i društvene odgovornosti, a muslimanski lideri, političari, razni uglednici primjer totalne neodgovornosti. A niko više ne priča o skromnosti i poštenju od muslimana!
Koliko je mladih u nasem drustvo koji bi se školovali, ne mogu. Neko je za to odgovoran. Koliko je u nasem drustvu braće i sestara, ponosnih i dostojanstvenih ljudi koji prte tešku muku besparice i neimaštine i koji brigu brinu za sutrašnju sofru i zato je neko odgovoran. Koliko je u nasem drustvu očeva i majki koji apotekarskom vagom svoju penziju razvagivaju, kako bi je razvukli do iduće. I za to će neko odgovarati.
Vidite, oni se svi jadni bore da odgovaraju. A ja znam, kako je studentu muka i strah kad treba da ispit odgovara ili polaze pred profesorom. A kako ce njima goriti pod nogama, u kakvom ce se oni znoju kupati kad budu pred Gospdarom svijetova odgovarali za odgovornost funkcija koje tako olahko prihvataju i za koje se tako grcevito bore.
Našao sam u našoj literature riječi koje se pripisuju halifi Omer ibn Abdul Azizu a prenosi ih njegova supruga: ”Ušla sam jednog dana Omeru u njegovu sobu i zatekla ga kako plače, a suze mu se slivahu niz bradu. Zapitala sam ga što ga je to toliko rastužilo i rasplakalo, a on mi odgovori: ”O, Fatima, ja sam na sebe preuzeo obaveze Muhammedovog potomstva, pa razmišljam o gladnom siromahu, iznemoglom bolesniku, nepoznatom i nepriznatom heroju i mučeniku, ojađenom bijedniku, zarobljeniku strancu, oronulom starcu, ljudima s velikom i brojnom porodicom s malim prihodima i imetkom i sličnim ljudima u raznim krajevima naše zemlje. Znam vrlo dobro da će me moj Gospodar pitati za njih na Sudnjem danu, pa se bojim da neću moći naći nikakav dokaz na koga ću se moći pozvati pred Njim, i zato ja plačem,” završio je Omer.
Borba za vlast mora biti borba za uklanjanje smetnji s puta kojim svi zajedno hodimo. To mora biti borba protiv siromaštva. Ukloniti smetnju s puta je djelo koje koristi na oba svijeta. Ovdje koristi svima, a tamo, vama koji ste služeći nama, smetnju uklonili. Ebu Hanife kaže da je srebro bolje od zlata jer je vječno bolje od prolaznog. Proći će četiri godine a ostat će trag.
Mudri arapski pjesnik kaže: „Svome narodu donosi propast onaj koji nije nikada posijao sjeme, nije položio ciglu niti izatkao odjeću, a koji je od politike napravio svoje zanimanje“./Halil Džubran/.
Poslanik nam je uzor, halife pravedne primjer kojeg treba slijediti. Poslanik nas je učio da je obećanje dug, a funkcije odgovorne nije povjeravao slabim i nesposobnim. Ebu Bekr je od svih jednako naplaćivao zekat. Nije ga niko mogao podmititi i niko nije mogao iz te obaveze izuzet biti. Omer r.a., je jednom, državnom svijećom osvjetljavao kancelariju kad radi naš, a svojom, kad radi svoj posao. Znali su šta je odgovornost i obaveza i zato su ostavili trag koji se i danas vidi i nakon 1435 godina i koji će nesumnjivo do Sudnjeg dana vidljiv biti. Taj njihov trag je njihov zalog za vječni život, njihov vakuf.
Slijedeći njihov primjer politicari olakšavaju ljudima služeći im i prepreke s puta koji vodi ka boljem životu uklanjajuci. Data obecanja ispunjvaju. „I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovarati! (Al-Isra-34)

Dosadašnja iskustva govore da mnogi političari nisu ni najmanje privrženi svojim dogovorima i sporazumima, već samo tragaju za vlastitom koristi i ostvarivanjem nadmoći, tako da kad god im se ukaže prilika krše svoje dogovore i sporazume. To su nevaljali ljudi. O njima Kur’an kaže: „Oni s kojima ti ugovore sklapaš, pa oni svaki put, ne bojeći se posljedica, krše ugovor svoj“. (El-Enfal, 56)
Oni ga krse vec vise od 20 godina. Cast pojedincima i izuzecim. Čestiti ljudi, pored toga što su privrženi dogovorima s ljudima privrženi su i svojim ugovorima sa Bogom – izvršavanju zapovijedi i slijeđenju ajeta i pojašnjenja, kao što o njima kaže Bog: „Oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje. (Er-Rad, 20)
Završiću kur’anskim ajetima moleći Allah da nas učini da budemo od ovih u ajetu spomenutim: “Oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje; i oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje i Gospodara svoga se boje i obračuna mučnoga plaše. I oni koji trpe žudeći za Licem Gospoda¬ra svoga, i oni koji namaz obavljaju, i koji od onoga što im dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim na zlo uzvraćaju – njih čeka najljepše prebivalište. Edenski vrtovi u koje će ući i oni i roditelji njihovi i žene njiho¬ve i porod njihov – oni koji su bili čestiti – meleki će im ulaziti na vrata svaka. Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je ono i najljepše prebivalište.” (Er – Rad 20-24)
Uzvišeni Bože, učini one koji nam se nude, da nas vode i za naše dobro rade, svjesni odgovornosti i obaveze koju na sebe preuzimaju. Amin!