RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA – PORUKA
Imam Abdulah-ef. Čajlaković
30. Avgust 2011 g..
MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN
خطبة عيد الفطر
الله أكبر كبيرا. والحمد لله كثيرا. وسبحان الله بكرة وأصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له، خلق كلّ شيءٍ فقدَّرَه تقديرا [تكبير].
{الله الذي جعل لكم الأرض قرارا والسماء بناء وصوَّركم فأحسنَ صوَركم ورزقكم من الطيبات، ذلكم الله ربكم، فتبارك الله رب العالمين} [تكبير].
هو الحي لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدين، الحمد لله رب العالمين. [تكبير].
نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له ولا نظير له ولا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أن سيدنا وسندنا ومولانا محمدا عبده وحبيبه ورسوله. نور النور وبدر البدور. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وألأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
Hvala Allahu Uzvišenom na daru īmāna, na blagodati islāma i na ni’metu džemāta.
Samo od Allaha Svemoćnog tražimo uputu, tražimo pomoć, tražimo oprost, tražimo zaštitu od zla koje je u nama samima i od zla koje je u drugim ljudima, jer vjerujemo i znamo da onaj kojeg Allah uputi na pravi put, niko ga s tog puta ne može odvratiti, a onaj kojeg Allah ne naputi na pravi put, niko drugi ga ne može naputiti.
Onaj kojeg Allah prosvijetli svojim nurom, uvijek će nurom zračiti, a onaj kojeg Allah ne prosvjetli svojim nurom, ostat će u mraku svojih zabluda.
Mi svjedočimo da nema boga osim Allah, koji je objavio da je islam vjera Njegovog zadovoljstva: – ”Danas sam vam upotpunio vašu vjeru, i blagodat Svoju sam vam usavršio, pa, stoga, neka znate da sam zadovoljan da vam islam bude vaša vjera! (Kur’an, 5:3).
Također, mi svjedočimo da je Muhammed, a.s., posljednji Allahov poslanik. On je naš uzor, naš miljenik, naš učitelj i naš vodić na dunjaluku do našeg uspjeha i na Ahiretu do našeg spasa, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu časnu porodicu i sve njegove vjerne ashabe, koji su ga slijedili i podržavali na putu istine i pravde, i koji su se s njim borili za mir i sreću svakog čovjeka.
Neka je Allahova milosti i zadovoljstvo na sve koji su se odazvali Alejhisselamovom pozivu da prihvate vjeru islam, kao mir i sreću za sebe, svoju porodicu i svoju zajednicu.
Postovani dzema´ate, draga braćo,
Lijepe i drage blagodati kratko traju, ali u nama ostavljaju dubok i trajan osjećaj zadovoljstva. Ramazan je za svakog muslimana i muslimanku i lijepa i draga blagodat, koja kratko traje, ali se nikad ne zaboravlja. Tako je i sa ovogodišnjim ramazanom: tamam kad smo se navikli na ramazanske sehure, iftare, teravije i bratska druženja, ramazan odlazi. Ali, ostavlja u nama čvrtu vjeru od ibadeta posta i prosvijetljen razum od mubarek noći, koja je bolja od hiljadu mjeseci, jer nas iznova podsjeća na najljepši Allahov dar kojim je darovan ovaj svijet, a to je Kur’an Časni, kao milost i radost svjetovima. Prije Bajrama treba sve ramazanske obaveze ispuniti kako bi nam post bio kabul i kako bi Allah bio zadovoljan sa našim slobodnim izborom da nam islam bude vjera.
A islam se, draga braćo, sastoji od tri glavna stuba: od ‘Aqīdeta (العقيدة), od Šerī’ata (الشريعة ) i od Khilāfeta (الخلافة)
‘Aqīdet ili ‘akāi’d, je skup vjerskih načela koje nosimo u srcu sa rođenjem, učimo od majke u bešici te pamtimo i čuvamo u duši još iz mekteba. Skup tih načela su: vjerovanje u Jednoga Boga, u Božje meleke, u Božje poslanike, u Božje kitabe, u Sudnji dan i vjerovanje da sve što se događa, događa se po Božijoj volji i Božijem određenju.
Ovaj skup vjerskih načela u Kur’anu se spominju pod imenom el-‘urwetu-l-wuskā, (الْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ), to jeste „neraskidivi čvor“, u kojeg su kao jedri konci uvezani svi ljudi koji svjedoče da je Bog Jedan, da Bog nije rodio, da Bog nije rođen, da Bogu ništa i niko nije ravan te da će svi ljudi odgovarati pred Bogom za svoja djela na Sudnjemu danu:
”Nema prisile u vjeri – pravi put se jasno razlikuje od krivog puta! Onaj koji se ne povjeri šejtanu, već istinski vjeruje u Allaha – uvezan je u nerskidivi čvor, kojeg se ne može rasukati. A Allah sve čuje i sve zna. (Kur’an, 2:256). Također, Uzvišeni Allah kaže: – Onaj koji se istinski okrene Allahu i povjeri Mu se tako što je spreman da se žrtvuje za dobrobit drugoga, on se, doista, čvrsto uvezao u neraskidivi čvor, jer se na koncu sve Allahu vraća. (Kur’an, 31:22).
Dakle, prvi stub islama ‘aqīdet (čvrsto vjerovanje) je stvar svakog pojedinca i njegovog ličnog odnosa prema Stvoritelju, koji ga je stvorio i koji mu je dao moć da osjeća srcem i da misli umom o sebi i svojoj sudbini na ovom svijetu i svojoj odgovornosti za svoj život na drugome svijetu – Ahiretu.
Ibadet posta je najbolji način da osjetimo tu slast vjere u našem srcu i da okusimu tu blagodat neraskidivog čvora u našoj duši i prihvatimo ga u našem umu, kao dar Božiji i kao osjećaj uspjeha na ovome i nade u spas na drugome svijetu.
Naravno, kad postanemo duboko samosvjesni samih sebe kroz svijest o našoj ovisnosti o Stvoritelju i našoj vjeri i pouzdanju u Allahovu milost, postane nam jasno da nismo sami na ovome svijetu, već da je naš individulni uspjeh i sreća uvjetovan uspjehom i srećom ljudi sa kojima dijelimo vrijeme i prostor na ovome svijetu.
Ovdje posebno podsjećam one koji u Allaha i Njegovog Poslanika vjeruju da je Allahov poslanik rekao: “Mu’min je onaj od koga su ljudi sigurni za svoje imetke i svoje živote! Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku drugi ljudi mirni!”
Naša individulna uvjerenja treba prevesti u stvarni život u zajednici, koja se temelji na sistemu moralnih vrijednosti kojeg nazivamo Šerī’at, kao drugi stub islama, koji nam se nudi u Kur’anu Časnom kao skup božanskih zapovijedi sa ciljem da se uspostave norme ponašanja u zajednici od kojih su najvažnije poštivanje prava svakom čovjeku na život (el-nafs), na vjeru (ed-dīn), na slobodu (el-‘aql), na imetak (el-māl) i na čast (el-‘ird).
Dakle, Šerī’at, su božanske norme koje uređuju odnose unutar zajdnice, čiji članovi bez prisile i pri punoj svijesti prihvataju ‘akāi’d, skup vjerovanja, i shodno tome uzimaju Šerī’at, kao skup božanskih normi, koje važe od postanka čovječanstva, kao što Uzvišeni Allah kaže:
– Allah vam propisuje, kao Šerī’at, u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo propisali Ibrahimu i Musau i Isau. Prema tome: „Ispravno svjedočite vjeru i nemojte se oko vjere dijeliti i razilaziti“! Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju i odbijaju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za svoju vjeru onoga koga hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati. (Kur’an, 42:13).
– Muhammede, tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da im bude definitivni korektor. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se strastima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon (شِرْعَةً) i određeni put propisali (مِنْهَاجًا). A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio. Ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On onome u čemu ste se razilazili obavijestiti (Kur’an, 5:48).
Iz ovih kur’anskih ajeta se jasno razumije da Šerī’at, kao skup božanskih univerzalnih normi, kojima se propisuje ljudsko ponašanje radi mira i sigurnosti u svijetu, nije priviliegija muslimana, već je to obaveza svih ljudi dobre volje, koji tvrde da vjeruju u Božiju riječ, kao moralni zakon.
No, muslimani, bez obzira na odnos drugih prema Šerī’atu, kao božanskom konceptu za ljudski život, imaju posebnu obavezu da podsjećaju čovječanstvo na univerzalne moralne vrijednosti koje su božanske, a božanske su zato što su univerzalne.
Ako nam je jasno da se islam sastoji od ‘Aqīdeta i Šerī’ata, kao dva osnovna stuba, onda je nužno da shvatimo da se ta dva stuba ne mogu ustanoviti i održati u povijesti bez trećeg stuba, a to je Khilāfet, kao kontinuitet slobodnog, savjesnog i odgovornog organiziranja i vođenja zajednice na principima ‘Aqīdeta i Šeri’ata, ali i na modelima, koje zahtjeva određeno vrijeme i mjesto.
Buharija i Muslim prenose hadis od ashaba Huzejfa, koji kaže: – Ljudi su obično pitali Alejhisselama o mogućem dobru, a ja sam ga pitao o mogućem zlu za nas. „Božji Poslaniče, u džahilijjetu smo imali zlo pa nam Allah darova ovo dobro. Da li poslije ovog dobra ima kakvo zlo?!. „Da, bit će zla poslije ovog dobra“ – odgovori je Alejhisselam. „A hoće li u tom zlu biti kakvog dobra“ – upitah. „Hoće, ali i oko tog dobra bit će zabune“. „O kakvoj zabuni je riječ“ – pitao sam. „Pojavit će se ljudi koji će pozivati na pravi put, ali to neće biti moj put. Nešto od onog što će govoriti ispravno je, ali mnogo toga će biti pogrešno“ – reče Allahov Poslanik. „Da li u tome ima kakvog zla“ – upitah. „Da, pojavit će se ljudi koji će kao džehennemski vratri pozivati ljude, pa ko im se odazove oni će ih tamo gurnuti“- reče Allahov Poslanik. „Opišite nam te ljude, Božji Poslaniče“ – rekoh. „Oni su naše krvi i govorit će našim jezikom“ – reče Alejhisselam! „Božji Poslaniče šta nam preporučuješ ako nas to zadesi!? – upitah. „Držite se džemata i imama (duvonog i moralnog autoriteta)“!…– kazao je Allahov Poslanik.
Iz ovog hadisa je jasno da nema islama bez džemata, a džemata nema bez imama, to jeste, duhovnog i moralnog autoriteta, koji je svjestan, savjestan i odgovoran za Islamsku zajednicu i dzemat. Stoga je važno da čujemo i ovaj hadis Allahovog poslanika kojeg, također, prenosi Huzejfa:
– Imat ćete blagodat nubuvveta (vjerovjesništva) koliko Allah bude htio da imate, pa će vam to prestati i umjesto toga imat ćete khilafet na principu nubuvveta (vjerovjesništva) onoliko koliko Allah htjedne da imate, pa će vam to biti ukinuto da biste dobili kraljevsku nasljednu vlast, onoliko koliko Allah htjedne, pa ćete onda imati despostsku vlast, onoliko koliko Allah htjedne, a onda ćete ponovo imati khilafet kao nubuvvet – i tu je Alejhisselam zašutio.
Draga braćo, ovi mubarek dani iza nazas, a i sam Bajram su jedinstvena prilika da o svemu gore rečenom savjesno i odgovorno razmislimo i zaključimo kao muslimani koji su istinski svjesni svoje ‘Aqīde, to jeste, svoje vjere islama, koji se ne odriču svoga Šerī’ata, to jeste, svog sistema moralnih vrijednosti u odnosu na Boga i čovjeka, i koji su odlučni da imaju džemat sa vrhovnim duhovnim i moralnim autoritetom, koji je zadužen da bdije nad interesima dzema´ata kao zajedničkim dobrom svih muslimana – da nam nema drugog puta već da snažimo svoje zajedništvo u vjeri, moralu i djelovanju kroz Hilāfet ili Imāmet, a ja kao vas Imam sam duzan da vas i danas podsjetim da je zekat farz isto kao i namaz i post, te da je davanje sadekatu-l-fitra obaveza svakog muslimana i muslimanke, pogotovu u dzematske svrhe.
Allah Uzvišeni upozorava: … i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio… (El-Hašr, 18.)
U brojnim ajetima podstiču se muslimani da svojim dobrim djelima i hajratima pomognu druge. Jedan od tih ajeta je: Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite dio onoga što vam je najdraže. (Alu ‘Imran, 92)
Šta je to što ostavljamo iza sebe kao zalog, kredit, miraz, vrijednost ili trajnu sadaku kako to Božiji Poslanik, s.a., kaže pa će nam teći dobra djela i nakon smrti: ”Kada umre čovjek prestanu mu teći djela osim u tri slučaja: trajna sadaka (hajrat, vakuf), nauka kojim se ljudi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za svoga roditelja.” (Tirmizi)
U Časnom Kur’anu se jasno kaže:
„Vama je Allah odredio da budete ummet koji ide sredinom i na taj način promovira inkluzivni i integrativni način života jer vi trebate biti svjedoci svakome ko govori istinu i radi pošteno kao što će Allahov Poslanik vama biti svjedok svakome od vas koji govori istinu i radi pošteno“ (Kur’an, 2: 143).
Braćo, pred nama su teška iskušenja i veliki izazovi za očuvanje i razvijanje našeg vjerskog, moralnog, kulturnog i nacionalnog integriteta, ali i integracije a nikako asimilacije u ovim za nas muhadzirskim drzavama i zato je farz da svaki musliman i muslimanka sudjeluje u skupljanju naših duhovnih i materijalnih vrijednosti na jedno mjesto, koje će biti uvijek spremno i sposobno da pomogne onome kojem pomoć zatreba za siromašne, za nemoćne, za nezbrinute, za medresu, za fakultet, za školu, za povratak, za oporavak, za napredak naših džemata.
Zajedno smo jači i otporniji, zajedno smo uspješniji i sretniji, zajedno smo pobjednici u svim bitkama za naš opstanak u našoj vjeri i u ovoj tudjoj ali prijateljskoj nam zemlji.
Stoga, braćo, budimo jedno tijelo i jedna duša u nasem dzema´atu i ne dozvolimo da nam se dragocjena energija rasipa.
Upamtite, Islam i nasa vjera je emanet naših predaka, pa nemoj da ga iznevjerimo; Nas dzema´at je naš sigurni bedem u odbrani naše duhovnosti i naše slobode; Nas dzema´at ne smije izdati, ne smije se predati i ne smije se udaljiti od svog naroda.
Dzema´at mora biti sa svojim narodom snažan i odlučan da brani njegove interese.
Allahu Svemogući, osnaži nas da ovdje i sada čuvamo i očuvamo stubove islama: ‘Aqidet, Šeri’at i Khilafet.
Allahu Sveznajući, pouči nas da budemo složni i jedinstveni u svim našim akcijama kojima se snaži naš napredak, sreća, te uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu!
Molim Allaha da primi naš post, naše namaze, naše sadake, učenje Kur’ana kao i ostala dobra djela, da nam se smiluje oprosti grijehe i uvede u Džennet.
Allahu Milostivi, omili nam zajedništvo u vjeri i učini našu zajednicu snažnom i otpornom na sve izazove, koje znamo i koje ne znamo! Amin!!!
Postovani dzema´ate,
Okusili ste svi vi, i vjerujem da znate kako je tezak i mukotrpan svaki pocetak, pogotovu kakav je bio vecine vas a to je muhadjirski. Meni je bio laksi sigurno ali ipak neizvjestan i tezak.
S duznim postovanjem prema svima vama pojedinacno, koristim ovu priliku da se javno pred Bogom a i Vama zahvalim ovdje i sada, svima vama, a prije svega kompletnom dzematskom odboru na suradnji i saradnji u ovih mojih prvih 5-6 mjeseci sluzbovanja ovdje u nasem dzema´atu, da se duboko zahvalim pojedincima, a koji ce se prepoznati u svemu ovome, a koji su davali svakodnevnu i nesvakidasnju pomoc, bilo materijalnu ili pak moralnu.
A posebno se zelim od srca zahvaliti nasem predsjedniku dzema´ata, Zehrudinu Hodzicu, na svakodnevnoj i zaista iscrpljujucoj borbi u pocetku za dovodjenje mene kao Imama, moje porodice i posla u i oko dobivanja boravisne dozvole, a kasnije i njegov zaista, moram naglasiti, veliki trud i elan, srcanost, volju i htjenja da ovaj dzemat funkcionise na jedan bolji, prosperitetniji, funkcionalni i efikasniji nacin. Za njegovo zalaganje i nesebican rada moramo svi biti zahvalni i znati cjeniti to.
Draga braco,
Podijelite radost Bajrama među sobom i ne zaboravite da sutra, na Dan šehida, odate počast najboljim sinovima, šehidima, naše domovine, rodne nam grude, bar na nacin da im proucimo Jasin – i – Serif.
Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha, dž.š., za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu.
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN!
EID MUBAREK!
EID MUBAREK TO ALL OF YOU AND TO YOUR FAMILIES. MAY ALLAH FOR THIS EID BRING BLESSINGS AND PROSPERITY TO ALL OF YOU!
ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان، الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِيَ أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ .
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).
{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا