Jesmo li spremni za svjetsko prvenstvo

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
30 Sa´ban– 1435.H. / 27 Juni 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaJesmo li spremni za svjetsko prvenstvo

Neka je hvala Allahu dz.s. koji je svjetlom Svoje knjige – Kur´ana osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Danas govorimo o tome jesmo li spremni za svjetsko prvenstvo i prenjet cemo vam par pred-ramazanskih poruka ili pouka. Pred nama je vrlo važan i značajan, možda i najznačajniji događaj u ovoj kalendarskoj godini. Riječ je o svjetskom prvenstvu, pa ću posvetiti nekoliko rečenica toj temi. Naravno, mislim na svjetsko prvenstvo u dobročinstvu, ibadetu, saburu i dobrim djelima u nadolazecem mubarek mjesecu Ramazanu. Za ovo svjetsko prvenstvo, dakle za naš Ramazan, ne igraju se nikakve kvalifikacije niti postoji bilo kakav baraž. Jedini stvarni preduslov za učešće je iskrena vjera u srcu, koju smo našim danasnjim dolaskom na džumu već potvrdili. Sa takvom vjerom, obavezni smo najozbiljnije shvatiti slijedeći kur’anski ajet:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili…“ ( Al- Bekare, 183.)
S druge strane, uspješni ljudi – treneri će kazati kako je dobra priprema i planiranje zapravo pola obavljenog posla. Tako je i sa Ramazanom; da bismo ga proveli na što ljepši način i iskoristili sve njegove pogodnosti i blagodati, neophodna je kvalitetna priprema. Pripremiti se možemo na mnogo načina. Ipak, kroz današnju hutbu želim skrenuti pažnju na dva, po meni, ključna momenta.
1. Očistiti svoj nijet: Poznato nam je da vrijednost nekog djela ovisi u najvećoj mjeri od nijeta, odnosno namjere s kojom pristupamo i činimo to djelo. Isti slučaj je i sa Ramazanom i postom u njemu. Bude li naš nijet iskren i čist, slast posta i čar Ramazana biće znatno veća. Kako da saznamo je li nam nijet iskren?
Dovoljno je da svako sebi postavi i pokuša dati odgovor na jednostavno pitanje: ‘’Zašto ja postim?’’. Ako postiš da bi te neko vidio, tvoj nijet nije čist. Ako postiš zbog toga da ne odudaraš od svog društva ili komšiluka koji posti, tvoj nijet opet nije čist. Ako potajno negoduješ što ovaj Ramazan nema 29 nego 30 dana ili ako jadikuješ zbog dužine dnevnog posta, nijet ti nije najbistriji. Ako spadaš među one koji će kazati: ‘’Preživjeću ja ovo; svašta sam preživio, pa ću i ovo!’’, opet ti je nijet diskutabilan.
Ramazan i post su istinski simboli vjere koju nosimo u srcima i najdublji znaci naše neizmjerne zahvalnosti Allahu Uzvišenom na svim blagodatima koje nam daruje. Ramazan se živi a ne preživljava. U postu se uživa a ne pati. Prema tome, kahvenišimo i porazgovarajmo sa sobom kako bismo saznali kakav nam je nijet. Ako nijet očistimo, pola posla smo riješili.
2. Učiti i čitati: Mi smo ummet knjige i nauke. Ako pogledamo historiju covjecanstva i Islamsku historiju, vidjet cemo da su prvi i najveci fizicari i matematicari bili upravo Muslimani. Mi smo ljudi koji treba da čitaju i obrazuju se. Mi smo ljudi koji bi naredjenjem objave trebali svoju djecu da skolujemo, pogotovu mi ovdje jer imamo sredstava i dobar obrazovni sistem u ovoj drzavi. Da bismo se što bolje pripremili za Ramazan, neophodno je da saznamo što više o ovom mubarek mjesecu. Iskoristimo ovo vrijeme Ramazana da se uputimo u njegove propise, naučimo kako i zašto se posti, koje su vrijednosti dana i noći ovog mjeseca, zašto nam je propisan post, kako ćemo postupiti ne budemo li u stanju da postimo,itd
Kratko kazano, obavežimo sami sebe da pročitamo poneku knjigu o Ramazanu. Obavežimo se i time da barem jednom proučimo Kur’an, ili, ako ne znamo, da barem pročitamo njegov prevod. Tako ćemo steći novo znanje koje će nam proširiti vidike i oplemeniti nas i tako ćemo na Ramazan gledati posve drugačijim očima.
Koliko je Allah, dž.š., plemenit i milostiv prema svojim robovima u mjesecu ramazanu dovoljno govori hadis kojeg prenosi Ibn ‘Abbas od Allahova Poslanika, s.a.v.s.: „… Uzvišeni Allah u svakoj noći mjeseca Ramazana kaže glasniku koji tri puta doziva: ‘Ima li iko da od Mene nešto traži, pa da mu to dam, ima li iko da tevbu čini, da mu je primim, ima li iko da oprosta traži, da mu oprostim!?’ … Uzvišeni Allah svakog dana mjeseca ramazana pred iftar oslobodi na hiljade Svojih robova od vatre, koji su već bili zaslužili vatru (džehennem), a kada dođe posljednji dan mjeseca ramazana Allah oslobodi od vatre onoliko robova koliko je oslobodio od početka do kraja mjeseca ramazana. …“
Mi, vjernici, u Kur’anu smo direktno podstaknuti da se takmičimo u činjenju dobra. Ramazan je zaista svjetsko prvenstvo dobročinstva i ibadeta. Držim važnim da sebe i vas podsjetim na još tri bitna detalja u pogledu Ramazana.
1.Na svjetskom prvenstvu dobra – Ramazanu – sudi Sudija najpravedniji, a ne ko onaj ribar sa Novog Zelanda sto nas podkrade, vec Sudija najpravedniji koji u jednom kudsijj hadisu veli: ‘’Post pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem (i o njegovoj iskrenosti sudim)’’
2.Na svjetskom prvenstvu dobra – Ramazanu – nema simuliranja niti varanja jer Muhammed a.s., u jednom hadisu veli: ‘’U postu nema pretvaranja (simuliranja, varanja)’’. Dakle, ili postimo, ili ne postimo. Nema treće opcije.
3.Konačno, na svjetskom prvenstvu dobra – Ramazanu – ne možemo izgubiti ako smo dobri i vrijedni jer nam to obećavaju i riječi slijedećeg hadisa: ‘’Ko isposti Ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, oprošteni su mu raniji grijesi koje je počinio!’’.
Prema tome, očistimo svoj nijet, naučimo više o Ramazanu, budimo uporni i natječimo se u dobročinstvu! Budemo li takvi, svjetska titula šampiona, ali ona ramazanska, nam je, ako Bog da, zagarantovana.
Draga braco, veceras u aksamsko vrijeme ulazimo u mubarek Ramazan! Vrijeme je za samoobračun, samoanalizu, vrijeme je za reviziju imana, vrijeme preispitivanja. Otklanjajmo negativne osobine koje smetaju u našem odnosu prema Allahu i prema stvorenjima. Za uspjeh u samoobračunu potreban je iskren istigfar (pokajanje), obnova i osvježenje imana, noćni namaz, redovno učenje Kur’ana, neprestani zikr, nezaobilazna dova, sadaka, post, činjenje što više dobrih djela i izgovaranje što više lijepih riječi.
Treba li šta mijenjati ili je sve uredu?! Jesam li sam kriv za svoje stanje ili je neko drugi kriv?!
„Allah zasigurno neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne izmjene ono što je u njima samima“. Šta treba mijenjati?

Svoj lični poredak! Ljudi koji su spremni izmijeniti sebe, mogu izmijeniti mnogo toga! Taj naš lični poredak je ustvari najveća prepreka između nas i islama! Šta je u našem srcu? Ima li istinskog tevhida? Jesmo li otvorili vrata srca njegovome Gospodaru?
U periodu džahilijjeta Ka’ba je bila puna kipova i širka! Naše srce je poput Ka’be! Šta je opasnije: Ka’ba puna kipova ili srce modernoga insana sa mnoštvom raznih božanstava?! U srcu modernog insana skriva se i čuči bog pohlepe za imetkom – dunjalukom, položajem, lažnim ugledom i dominacijom, bog sujete, bog srasti i nagona, bog umišljenosti i oholosti i da ne nabrajamo! Moderni insan ima „svoj šablon za razumijevanje islama“, koga se, ako sebi želi dobro mora pod hitno osloboditi!

Naše srce mora postati kuća islama! Da bi to postalo moraju se porušiti unutrašnji kipovi. To su kipovi u vidu onih slika koje drzimo u nasim kucama, kipovi modernog doba zbog kojeg meleki ne ulaze u kucu, zbog kojih su vrata sejtanima sirom otvorena. Tada se ostvaruje unutarnja pobjeda, a ostalo dolazi samo po sebi. Kad se istinski tevhid naseli u srce onda nastaje istinska ljubav, a to je i dunjalučki i ahiretski džennet!
Sad je prilika da se zapitamo, na čemu je zasnovan naš odnos prema islamu, prema Allahu? Jesam li samo pripadnik islama, jesam li simpatizer islama, jesam li žrtva islama, jesam li vikend musliman, jesam li ramazanski musliman, jesam li bajramski musliman, jesam li musliman kad mi zatreba islam, ili sam jednostavno čovjek islama?!

Da bih pronašao odgovor na ova pitanja, moram se spremiti za svoju pećinu Hira i upriličiti susret sa OBJAVOM, jer ona je jedini izvor spoznaje. Ona daje odgovore na pitanja života. Ona je napravila promjene ne samo u čovjeku nego u Kosmosu! Moram imati istinski susret sa mekanskim dijelom Objave, čiji je silazak trajao 13 godina kako su nasa dobra djeca odgovarala na hatmama! Mekanski dio Objave čini 85 sura! Ne desi li se taj susret, moje stanje i stanje ummeta će biti još jadnije i gore!
Ummete Muhammedov, prva riječ tvoje objave je IKRE‘! Znanje, ali istinsko znanje, uokvireno u visoku svijest o Allahu! Imamo li želje, volje i vremena za istinski susret sa Objavom?! Imamo li volje da ucimo i naucimo kuransko pismo, jesmo li svjesni uspjeha svakog onoga koji nauci citati i uciti Kur´an. Ili nam možda smeta „naš šablon za razumijevanje islama“!?
Vrlo važna stvar, ummete Objave, ummete Kur‘ana! Naš poslanik je prvo bio al-Amin, pa je onda postao Resul i dobio Objavu!
Druga poruka tvoje objave je: “O umotani, ustaj noću i sakupljaj duhovnu snagu! Uzimaj je sa njena Izvora, jer „težak je to govor“, a „noćna aktivnost je najbliži dodir i najsnažniji izraz prema i naspram Allaha“!
Treća poruka je: “O pokriveni, ustaj, opominji i mijenjaj društveni poredak! Veličaj samo Gospodara, vodi računa o izgledu i budi saburli!
Četvrta poruka, ummete, je al-Fatiha. To je tvoj pravac!
Draga braćo, ovo je bio početak izgradnje i odgoja ljudi islama. Prvo Hatidža, pa desetogodišnji Alija, pa Ebu Bekr…itd.
U prvoj sedmici Ebu Bekr je odgojio šest ljudi islama, kojima je, zajedno sa drugom četvericom, obećan džennet!
Čime su ljudi uvođeni u islam? Kur’anom, a ne teorijama i naglabanjima! U Mekki je nastao DŽEMAT, a u Medini DRŽAVA!
Omerovim ulaskom u islam. Islam dobija snagu, ponos i dostojanstvo! Osmanovim ulaskom u islam, DŽEMAT dobija ekonomsku snagu! Ovi ljudi islama glatko dobijaju bitku na Bedru! Pobjeđuju tevhidom i snažnim imanom.

Mekanski dio Objave odgaja 70 neprimjetljivih ljudi islama, koji tokom dana svoju braću poučavaju zanatima i dunjalučkim poslovima, a noću ih poučavaju Kur’anu. Braća postaju ljudi Kur’ana, a njihovi svi učitelji postaju šehidi islama u bici zvanoj al-Jamama.
Mekanski dio Objave odgaja ženu islama koja predlaže Poslaniku da hutbe drži sa minbera!
Jedna od žena islama Poslaniku pravi ogrtač, a jedan od ljudi islama kaže Poslaniku: “Bili mi ga poklonio“, a Poslanik mu ga velikodušno stavlja na ramena! Ashabi grme:“Kako te nije stid uzeti ogrtač od Poslanika“, a on odgovara:“Tako mi Allaha, nisam ga tražio što mi je hladno, nego što mi je želja da mi Poslanikov ogrtač bude cefin kad preselim na ahiret“!

Žena islama po imenu Hafsa, kći velikog Omera, postaje vjerni čuvar prvog pisanog mushafa!

Kakva je razlika između njih i nas?! Oni su jednom rekli la ilahe illallah i ostali na tome do zadnjeg dunjalučkog daha. Na mjestima njihove sedžde ostajale su lokve suza, a na čelima su im bili jasni tragovi sedžde.
Draga bračo, Hoćemo li šta promijeniti u ramazanu ili će ostati sve isto? Hoćemo li se osloboditi nekog poroka, slabosti i ružne osobine? Pogana duša je gora od svake vrste zagađenja okoline!
Da li razmišljamo o našem Dosijeu koji uredno i precizno vode meleki – Kiramen Katibin.
„Svakom insanu ćemo njegovu listu o vrat okačiti, a na kijametskome danu ćemo mu izvaditi otvorenu knjigu i reći:“Čitaj svoju knjigu, to ti je danas dovoljno za samo obračun“. (Al-Isra, 13 i 14. ajet).
Biti nemaran prema Kur’anu, otvoreni je i težak gubitak na dunjaluku i na ahiretu:
„Ko zanemari Moj zikr – Kitab, imat će zasigurno težak život, a na kijametskom danu će biti proživljen slijepim i pitat će:“Gospodaru, zašto si me proživio slijepim kad sam vid imao“? „Zato, bit će mu odgovoreno, došli su ti jasni dokazi pa si ih zanemario, tako ćeš danas biti ti zanemaren“. (Taha, 124 i 125).

I na osnovu ovog ajeta vidimo koja je korist, koja festa i radost bi trebala biti, koja je to blagodat kada neko dijete ili neko od nas predje u Kur´an, nauci ga citati i ne stane na tome, vec ga pokusava razumjeti razumom kojim ga je Allah obdario, razmisljati o njegovim ajetima, uciti ga a posebno u Ramazanu.
Muslim u svome Sahihu od Omera r.a, bilježi da je Poslanik rekao: “Zaista Allah ovom Knjigom jedne narode uzdiže, a druge ponižava“! Zasigurno mogu reci da ova sveta knjiga Kur´an nas dzemat uzdise, siri, razvija, itd. Jer mi ga ucimo, kroz mukabelu, kroz mekteb i djecu, mi ga pokusavamo zivjeti i raditi po njemu.
Hoćemo li mijenjati svoj odnos prema Kur’anu ili će se na nas i dalje odnositi Poslanikov opis u kome kaže: „U ahiri zemanu će se pojaviti mladi ljudi sa glupim vizijama i shvatanjima (snovima), čitat će Kur’an, a on neće prelaziti dalje od njivove ključne kosti, zloupotrebljavat će ga (Kur’an), a odbijat će se od vjere kao strijela od luka…“! (Muslim).

Gospodaru, mi smo Tvoji slabi robovi, pa nas učvrsti u imanu, islamu i ihsanu, a udalji nas i omrzni nam nevjerstvo, griješenje i nepokornost. Amin. Molim Allaha dž.š. da nas učini od onih koji ce citati Kur´an sa razumjevanjem, i koji ce biti korisnici svakog ramazana kojeg prozive, koji ce se okoristiti njegovim blagodatima i uvijek i zauvijek djelovati u korist zajednice – dzemata a nikako u svojoj oholosti i sebicnosti licnih interesa. AMIN.