Glasnik je u muslimanska srca unosio nadu

“Glasnik je u muslimanska srca unosio nadu”, kaže Mustafa efendija s kojim razgovaramo u povodu osamdeset godina kontinuiranog izaženja ovog glasila Rijaseta Islamske zajednice, vjernog hroničara svekolikih dešavanja unutar Islamske zajednice kroz gotovo jedno stoljeće…

Razgovarao: Bajro Perva

Sa završetkom prošle godine Glasnik je napunio punih osamdeset godina svoga izlaženja. Šta to znači za Islamsku zajednicu u BiH?

mustafa-prljacaMr. Prljača: To je, svakako, nešto čime se Islamska zajednica može ponositi. Osamdeset godina kontinuiranog izlaženja neke publikacije u našoj zemlji je rijedak, možda i usamljen slučaj. Glasnik je pokrenut za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, u vrlo turobnim okolnostima. Prvi broj je izišao u Beogradu, u januaru 1933. godine, i štampan je ćirilicom. Nakon tri godine premješten je u Sarajevo i tu ostao do danas. Sve do tada, do 1933. godine Islamska zajednica uopće nije imala svog službenog glasila. Prvi urednik Glasnika bio je Derviš Korkut, pa Fehim Spaho, Alija Nametak, Hamid Kukić, Sulejman Kemura…U Glasniku su svoje radove objavljivali reisu-l-uleme, šerijatske sudije, profesori medrese, imami, muallimi, učenici medresa i brojni drugi naši javni i kulturni radnici. Glasnik je svojevrsna panorama događaja u Islamskoj zajednici, registrator njenih napora, aktera, izazova, njene borbe da očuva emanet vjere na ovim prostorima, da očuva svijest o sebi i svojim vrijednostima kod muslimana Balkana, a napose Bošnjaka. Ljudi okupljeni oko Glasnika ulagali su iznimne napore da islam predstave u pravom svjetlu: kao svojevrsnog čuvara cjelokupnog duhovnog naslijeđa čovječanstva, kao branitelja čovjeka i kao zagovornika svega dobroga i korisnoga za čovjeka. Glasnik je prenosio reformističke ideje koje su nicale po muslimanskom svijetu i u muslimanska srca unosio nadu, bodrio muslimane, mobilizirao ih na pozitivne aktivnosti… Jednom riječju, Glasnik je ponos Islamske zajednice.

Glasnik je, kako se vidi, promijenio svoj vanjski izgled a zapažamo i da se iznutra mijenja?

Mr. Prljača: Da, Glasnik je ušao u sastav El-Kalema, pa je i to bio jedan od razloga da mu se promijeni dizajn. Unijeli smo malo svježine u to; ta promjena je dočekana s odobravanjem. Naravno, promjenu će doživjeti i unutrašnjost Glasnika, njegov sadržaj; zapravo ona se već desila i taj proces jednako traje. Glasnik je do sada često mijenjao svoja zaglavlja, prilagođavao se novim okolnostima, ali nikada nije odstupio od svoje izvorne koncepcije: da muslimane ovih prostora upoznaje jedne s drugima, da budi njihovu svijest o sebi, da ih kulturno uzdiže i da čini sve što će pridonijeti općem boljitku, kako je to naznačeno na samom početku njegovog izlaženja. Pokušavamo u Glasniku publicirati što više tekstova koji su istraživačke naravi. To će, po našem dubokom uvjerenju, Zajednici osigurati ispravne orijentire u njenom radu, podstaknut će istraživački duh kod naših ljudi i bar unekoliko popraviti postojeće stanje sa kojim nismo zadovoljni. Bosna i Hercegovina općenito ima ogroman ljudski potencijal, ne brojan ali kvalitetan. Potvrđeno kvalitetan. Mnogi naši mladi ljudi su se veoma istaknuli u svijetu, mnogi naši inovatori su osvojili vrijedne nagrade, mnogi naši talenti su osvojili medalje na svjetskim takmičenjima. Nažalost, ovdje kao da niko i ne mari za tim, a nekamo li da ih nastoji podržati u tome i uključiti ih u izgradnju društvene zajednice. Stvoren je jedan deprimirajuć društveni ambijent, proizvedeno je jedno loše duhovno stanje u kojem ni ono što je dobro ne izgleda dobro a vjera u vlastite sposobnosti i mogućnosti je dobrano poljuljana. Rezultati pak neće doći sa strane, niti će neko sa strane ovdje urediti stvari. To moramo uraditi mi, sa svojim snagama, sposobnostima i umijećem. Naša je snaga u nama, baš kao i slabosti. Nastojat ćemo, dakle, u Glasniku oživiti tu crtu. Vidite, ovdje ni mnoga islamska učenja nisu dovoljno istražena, nije porivano u njihove dubine, a u njima se krije velika milost za ljude!

Istraživački radovi rado bi bili viđeni na stranicama Glasnika

Šta tačno podrazumijevate pod „tekstovima istraživačke naravi“?

Mr. Prljača: Mislim na tekstove koji sadrže rezultate istraživanja, ono što je autor teksta otkrio, ili dokučio u onome čime se bavio. Da budemo malo jasniji: mi ne mislimo da je dovoljno znati kako islam gleda na određene stvari, kakav je propis o tome i tome, kakvi su napuci islama u pogledu toga i toga… Mislimo da se mora ići dalje od toga, ispitati kakve implikacije izaziva primjena tih naputaka; kakve posljedice nastaju kod njihova nezastupanja, povlačenja iz života; kakav ambijent se proizvodi primjenom njegovih instrukcija, a kakav postupanjem na suprotan način… Naprimjer, ako islam veliku pažnju posvećuje namazu: šta se dešava kad ljudi zanemare tu dužnost; ako insistira na poštivanju roditelja – kakve posljedice nastaju kada se to, roditeljsko pravo, zanemari; ako podstiče na rano ustajanje, na posjećivanje bolesnika, na brigu o socijalno ugroženima – šta se u društvu dešava kada se ljudi ogluše o to. Isto možemo kazati i za atakovanje na čast ljudi, potvaranje i ogovaranje ljudi, primanje mita, protekciju, ali i za neizvršavanje preuzetih obaveza, neisplaćivanje radnika, neodgovornost na poslu itd. Sve bi to trebalo potkrijepiti i konkretnim pokazateljima. Islam je tako dobar u svojim učenjima i smjernicama da bi rezultati ozbiljnih istraživanja i ispitivanja tih stvari uvijek ukazivali na njegovu superiornost kao koncepta života, otkrivalo njegovo božansko porijeklo. Uvijek bi, naime, pokazivali da je najbolje upravo ono što on nudi čovjeku, i da nije moguće izumjeti ništa bolje od toga a što bi uvažavalo prirodu čovjeka i okolnosti njegovoga života. Eto, radovi u kojima bi se autori bavili takvim istraživanjima, rado bi bili viđeni na stranicama Glasnika.

Šta Vas nuka na takvu orijentaciju?

Mr. Prljača: Nuka nas sam život. Islam svojim pripadnicima zabranjuje da se povode za nečim o čemu nemaju znanja, a mnogi tu zabranu previđaju i od drugih preuzimaju mnogo toga o čemu nemaju dovoljno znanja. S druge strane, da bi imali potrebno znanje, moraju istraživati, ulagati u istraživanja, a rezultate do kojih dođu poštivati i postupati po njima. Nažalost, muslimanski svijet se danas time ne može pohvaliti i zato su muslimani u podređenom položaju: mnogo preuzimaju od drugih, a malo toga nude. A u rukama imaju Kur’an! Pogledajte taj paradoks: među najdinamičnije istraživačke aktivnosti u svijetu spadaju one koje se sprovode unutar raznih centara i univerziteta Izraela. Ne samo da imaju velik broj istraživača već imaju i komplementarna istraživačka odjeljenja koja se nadopunjuju u istraživačkim projektima. Na istraživanje su podstaknuti čak i uposlenici u obrazovnim institucijama u smislu da se ono dokle se stiglo u istraživanjima odmah implementira u obrazovnim ustanovama tako da je njihov obrazovni sistem fleksibilan, permanentno svjež i primjeren stvarnosti i potrebama društva. Ta mala država za znanstvena istraživanja i razvoj izdvaja dvostruko više sredstava nego sve arapske zemlje zajedno! Naučnim rezultatima pridaju značaj i u tom pogledu drže se kur’anskog načela i primjenjuju ono što islam traži: da se stječe znanje i da se, potom, to znanje primjenjuje, da se postupa po onome što se zna. To što ga tamošnje strukture vlasti, nažalost, nerijetko zloupotrebljavaju i primjenjuju u pogrešne svrhe, u ubijanje i sakaćenje ljudi, u progone i otimanje tuđega dobra – to je nešto drugo, oni će za to, nesumnjivo, imati ružne posljedice… Za tu zloupotrebu nauke i naučnih rezultata, za pogrešno korišćenje te blagodati…

Nastojat ćemo kvalitetnim sadržajima povećati tiraž Glasnika

Koje oblasti će biti u fokusu interesovanja Glasnika?

Mr. Prljača: U fokusu će biti sve što je u vezi sa islamom, s islamskim učenjima, kulturom, historijom i naslijeđem, pogotovo onim vezanim za nas Bošnjake, ali i za naslijeđem i doprinosom muslimana svjetskoj kulturi općenito. Glasnik ima rubrike: akaid (vjerska učenja), tefsir (tumačenje Kur’ana), hadis (Poslanikova ostavština), fikh (vjerski propisi), kulturna baština, aktuelne teme… Pokušavamo svome čitateljstvu predstaviti autentičan duh, filozofiju života, stremljenja i opće tendencije islama. Isto tako, nastojimo otrgnuti od zaborava i ukazati na ono lijepo i značajno što su naši preci ostavili iza sebe na intelektualnom, duhovnom ili nekom drugom planu, a što se utkalo u naše nacionalno biće. Stoga veliku pažnju posvećujemo kulturnoj baštini jer, kako kažu, prošlost jednoga naroda sadrži otiske stopala kojima će on koračati u budućnosti. Uz to, mi smo dugo vremena bili uskraćivani za svoju prošlost, odnosno za bavljenje njome, pa nam je ostala nepoznata. I danas ćete se iznenaditi kada vidite da mladi ljudi nisu ni čuli za imena nekih ljudi koji su u našoj kulturi ostavili dubokog traga!

Stječe se dojam da Glasnik, ipak, čita uži krug ljudi?

Mr. Prljača: Glasnik se prodaje preko distributivne mreže Islamske zajednice i, budući da donosi i informacije o službenim aktivnostima najviših tijela i organa Rijaseta Islamske zajednice u BiH, najbrojnije čitaoce ima upravo među uposlenicima unutar Islamske zajednice. Međutim, čita se i izvan tog kruga i u kulturnom miljeu BiH ima svoje mjesto. Novo uredništvo Glasnika angažirat će se i na dodatnoj popularizaciji Glasnika među ljudima po džematima. Nastojat ćemo da sadržajima koje ćemo nuditi, kvalitetom i aktuelnošću tih sadržaja, povećamo tiraž svog lista, ali i da iniciramo i vršimo utjecaj na rješavanje nekih pitanja koja još nisu riješena.

(Preporod, 15. juli 2013. godine)