Objavljeno petak, 17 Januar 2014 14:35

Stara drvena džamija izgrađena 1735. godine u Priluku kod Živinica, u novembru prošle godine proglašena je nacionalnim i zaštićenim spomenikom BiH. Sagradili su je dva šejha Hasan i Mustafa. Džamija svojim ukupnim nacionalno-vjerskim vrijednostima i kao kulturno-historijski spomenik predstavlja i veliki turistički resurs, ne samo za općinu Živinice, već i državu.

Prema riječima doktora nauka Suadina Straševića, koji priprema i knjigu, u narednom periodu slijede nove aktivnosti kako kako bi se Stara džamija i ukupan kulturno-historisjki kompleks na adekvatan način zaštitio za buduće generacije.

– Podaci o izgradnji džamije stoje u natpisu koji je urezan na zidu mihraba. Džamija je sagrađena od drveta, hrastovih talbi. Prema našim saznanjima prva veća rekonstrukcija je obavljena 1927. godine. Šindra na krovu je zamijenjena crijepom, ali je zbog autentičnosti zadržan isti izgled kao i 1735. godine. Džamija je bila u funkciji sve do 1998. godine- kazao je Strašević, te dodaje da sada slijedi i rekonstrukcija.

– Džamija zajedno sa nišanima i stoljetnom šumom su prirodno graditeljska cjelina. Nadam se da će cijeli kompleks biti zaštićen na dekvatan način. Sada slijedi rekonstrukcija, adaptacija i konevrzacija džamije kako bi se ovom spomeniku dala naučna valorizacija. Osim toga, u planu je da se organizuje i škola kaligrafije koja bi se održavala jednom godišnje-kazao je Strašević.

Veći dio harema džamije čine mezarja sa starim nišanima. Nišani koji potiči iz 15. vijeka su različitih oblika, ukrasa, a pojedini imaju natpise i simbole. Komisija koju su činili arhitekta Mirzah Fočo i stručnjak za islamsku epigrafiku Hazim Numanagić ustanovili su da džamija i nišani odgovaraju godina koliko je stara i džamija.

– Zahvaljujući, prije svega, džematlijama Priluka koji su čuvali strau džamiju tri stoljeća, ona je danas veliki resurs. Komisija je vršila praćenje i analizu te ustanovila da nišani i natpisi u haremu džamije potiču iz 15. vijeka, a ima nišana koji po svom obliku i natpisu ukazuju na to da bi mogli biti i stariji. Cijeli ovaj kompleks predstavlja identitet Bošnjaka koji su živjeli na ovim područjima. Nišani su, prema naučnoj ekspertizi, od kamena i dominiraju dva-tri osnovna tipa, s čatal-turbanima, muški i ženski nišani. Također, zanimljivi su natpisi i simobli, kao što su mač, ključ, derviška trobica, što kazuje o jakoj sufijskoj tradiciji-objašnjava doktor nauka.

Prema nezvaničnim saznanjima doktora Suadina Straševića, veliko interesovanje za pomoć u adaptaciji Stare drvene džamije pokazali su eskperti iz skandinavskih zemalja, tačnije Norveške, koji su među najboljim poznavaocima drveta u svijetu koji bi pomogli rekonstrukciju džamije. Pokrenuta je i akcija da se džamija zaštiti video nadzorom i alarmnim sistemom.

– Želimo nastaviti sa aktivnostima oko očuvanja džamije. Ovom prilikom želim se zahvaliti Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-histroijskog naslijeđa TK i gospodinu Benjaminu Bajrektareviću što je džamija proglašena nacionalnim dobrom, te zahvala za nemjerljiv doprinos da se Stara džamija u Priluku proglasi nacionalnim spomenikom, imaju džematlije, imam Amir ef. Memić, glavni imam MIZ-a Živinice Sedin ef. Karić, Islamska zajednica u BiH i Muftijstvo tuzlansko na čelu s Vahid ef. Fazlovićem.

S. Mumić

Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta koji je obilježen na bilo koji način (podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!

Učio je ikindijski ezan kada je Hemmam rekao Vailu:

‘’Požuri! Moramo klanjati ikindiju u mesdžidu poznatog šejha. Ako ne stignemo, nećemo čuti priču koju priča odmah poslije namaza.’’

Krenuo je Vail da uzme loptu i ugledao nešto sjajno pored nje. Oprezno je uzeo tu stvar.

‘’Allahu dragi, ovo je skupocjeni sat!‘’

Hemmam se okrenu prema Vailu i ponovo ga počeo dozivati. Vail je sakrio sat u džep i žurno krenuo, rekavši:

‘’Čekaj me da odnesem loptu kući!’’

Otišao je Vail, ubacio loptu u kuću, te se vratio svom prijatelju.

Hemmam reče: “Zakasnili smo, mesdžid je daleko. Bojim se da smo propustili namaz sa poznatim šejhom.”

Vail reče: “Ne brini, malo ćemo požuriti.”

Zatim, Hemmam reče: “Ali Poslanik, alejhis-selam, kaže: ‘Ako počne namaz, ne idite žurno prema džamiji, nego idite hodajući, smireno. Pa, što stignete od namaza – klanjajte, a ono što ste propustili – naklanjajte.’’’

Uspori Vail, a zatim reče: “Da, da, u pravu si.”

Klanjaše dva prijatelja ikindijski namaz u mesdžidu, a zatim sjedoše sa ostalom djecom oko poznatog šejha.

Poželi šejh dobrodošlicu svima i zahvali Allahu Uzvišenom, i poče da im pripovijeda…

“Dragi moji, danas sam vidio policajca kako privodi trgovca koji je varao muslimane. Prodavao je pokvarenu hranu i zakidao na vagi. Zato sam odlučio da vam ispričam priču o emanetu.”

Hemmam reče : “To je divno! Ja znam da su Poslanika, alejhis-selam, zvali ISKRENI i POVJERLjIVI, i to prije nego što mu je Allah počeo objavljivati.”

Kaže šejh: “Allah ti dao bereket, o Hemmam. Ali, znaš li na šta se misli pod riječju objava”?

Hemmam reče: “Znam, zaista, melek Džibril, alejhis-selam, od Allaha je spuštao Kur’an plemeniti poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.”

Nakon što su svi donijeli salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šejh reče:

“Zaista je emanet obilježje lijepog ahlaka, i nije vjernik onaj ko ne ispunjava emanet. Nekad davno, u stari vakat, jedan trgovac je krenuo na put, a u svojoj trgovini je ostavio radnika koji će prodavati njegova platna i odijela ljudima. Ostavi trgovac radniku emanet i upozori ga da, slučajno, ne ubaci u njegov imetak ni jedan dinar stečen haramom. I, jednog dana doðe čovjek židov da kupi odijelo, te uðe u trgovinu ovog trgovca i ugleda skupocjeno odijelo koje ga zadivi. Upita prodavača: ‘Koliko košta ovo odijelo?’ Prodavač reče: ‘Veoma je skupo, košta tri hiljade dirhema’. Izvadi židov novac, uze odijelo i ode.”

Dječak po imenu Sultan reče: “Ali kako to? Židovi su naši najžešći neprijatelji… pa, kako žive meðu muslimanima? Na njegove riječi šejh se osmjehnu i reče: “Tačno, sinčiću moj, ali naša vjera je vjera praštanja. Pa, ako židovi ili kršćani žive sa muslimanima ne uznemiravajući ih, mogu da žive sigurno i mirno.” Ustade dječak S’ad, a na njegovom licu mogla se vidjeti ljutnja, te reče: “Ali židovi danas ubijaju naše porodice i braću u Palestini, pa je li dozvoljeno da ih pustimo na miru?” Šejh mu pokaza rukom da sjedne i reče: “Ne, sinčiću, ti židovi su neprijatelji i muslimani moraju da ih ubijaju i da ih istjeraju iz Palestine i svih muslimanskih država!” Dječak Hassan zamoli šejha da dovrši započetu priču, pa šejh nastavi:

‘’Dobro… i vrati se trgovac sa putovanja i ode do svoje trgovine. Kad je stigao, poselamio je prodavača, a zatim počeo prebirati po odjeći. Njegov prodavač ga upita šta to radi i zašto svu odjeću pretražuje. Trgovac ga pogleda i reče: “Gdje je ono skupo odijelo?” Prodavač se osmjehnu i reče: “Smiri se gazda, ja sam ga prodao za tri hiljade dirhema jednom židovu. Na licu trgovca se primijetila zabrinutost, te reče prodavaču: “Jesi li upozorio židova namanjkavost koja se nalazi na tom odijelu?” Sjeti se prodavač te manjkavosti pa povika: “Uuuuh… ne, nisam ga upozorio na to… zaboravio sam.” Trgovac ga protrese i upita: “Gdje je otišao židov?” Prodavač mu pokaza rukom i reče: “čini mi se da je otišao u tom smjeru i putuje sa onom karavanom.” Trgovac uze pare kojima je židov platio skupocjeno odijelo i požuri kako bi stigao karavanu kojom putuje židov.’’

Dječak Vail upita: “Pa, je li je stigao?”

Šejh potvrdno klimnu glavom: “Da, stigao je karavanu i počeo se raspitivati o židovu. Na kraju ga je pronašao. Mnogo se obradovao i zahvalio Allahu Uzvišenom, te se obratio židovu: “O čovječe, ti si u mojoj trgovini kupio odijelo sa jednom malom skrivenom manjkavošću, a prodavač je zaboravio upozoriti te na to, pa sam te ja počeo tražiti da ti vratim tvoje pare i uzmem odijelo. Zaista, ja ne želim skupljati haram imovinu, niti želim varati, nikad! Jer, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko vara, nije od nas.’’’ Začudi se židov ovakvom čuvanju emaneta i reče trgovcu: “A ja tebe želim obavijestiti o nečemu što sam uradio, a sad se kajem zbog toga. Ove pare kojima sam platio odijelo su lažne!” Zatim reče: “Zaista, vaša vjera je najbolja, i ja želim da je prihvatim… Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah.”

I prihvati židov islam, prije svega Allahovom milošću, a zatim sebebom ovog trgovca, zbog njegovog potpunog ispunjavanja emaneta.

Šejh završi priču i tada ugleda Vaila kako plače. Vidjevši to, upita ga zašto plače, a Vail odgovori: “Allah da mi oprosti… igrao sam sa Hemmamom fudbal i našao sam skupocjeni sat i sakrio ga, planirajući ga zadržati.” Šejh upita gdje je sada taj sat, a Vail ga odmah izvadi iz džepa. Hemmam pogleda u sat i poče da pretražuje svoje džepove, potom reče: “Aaaah, to je sat mog babe, dao mi je da ga pričuvam dok on abdesti za namaz.” Šejh reče: “Bilo je potrebno da obznaniš, jer je to naðena stvar, a naðena stvar je sve što naðeš od novca, stvari, životinja, koje su u vlasništvu ljudi. I naðena stvar nije riješena sve dok ne obavijestiš ljude o njoj.

– Vail vrati sat Hemmamu i zatraži od njega da mu halali.

Ustade šejh i reče: “Lijepo je da smo naučili ono o čemu smo govorili. Idemo, mališani, vrijeme je da se raziðemo.” Ustadoše mališani i rekoše: “Allah te nagradio, uvaženi šejhu!”

Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta koji je obilježen na bilo koji način (podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!

(mimber.ba)

AGRI

Fatma Guven/Huseyin Yildiz

Šezdesetpetogodišnji Turčin iz mjesta Taslicay na sjeveroistoku Anadolije, Memis Orhan Turan, poznatiji kao „Memiš Daidža“, 50 godina živi u iščekivanju susreta sa ljubavi iz mladosti koju nije mogao oženiti jer nije mogao platiti tradicionalni “otkup” mlade njenom ocu.

Nakon neuspjeha da oženi svoju ljubav, Memiš Daidža je odselio iz grada i u kolibi, daleko od ljudi, godinama sanja susret sa svojom voljenom.

U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija Memiš Daidža je kazao da je njegova ljubav jedinstvena u svijetu i da, pored razdvojenosti i činjenice da voljenu ženu nije vidio 20 godina, ta ljubav svakodnevno postaje sve jača.

„Prije tačno 50 godina sam na ulici sreo djevojku i zaljubio se na prvi pogled. I ona se u mene zaljubila. Bio sam siromah i nisam mogao platiti ‘otkup’ njenom ocu. Otišao sam na služenje vojnog roka, a kad sam se vratio, nje više nije bilo u gradu. Obišao sam 81 grad i pronašao sam je u jednom mjestu u Istanbulu“, kazao je Memiš.

Ističući da je “otkup” ponovo bio prepreka njihovog braka, Memiš je kazao da je na kraju morao odustati od svoje životne želje da se vjenča sa voljenom ženom. Ona je moja sreća i sve moje. Nikada nikom neću reći njeno ime i gdje živi“, kazao je Memiš.
Iako živi od pomoći dobrih ljudi, Memiš se ne žali na svoj život za koji kaže da je satkan od lijepih snova.
„Svjestan sam da je kasno za brak, ali ja i danas sve mislim da će se pojaviti odnekud i pokucati na moja vrata. Tužna je moja sudbina kojoj je novac sreću uzeo. Nadam se da će stare tradicije nestati i da nikada niko neće morati zbog novca život živjeti samo sanjajući, kao što ja i moja voljena živimo“, poručio je vremešni ali još uvijek zaljubljeni Memiš.

(Anadolija)

ZAGREB

Filip Mursel Begović

Proslavljeni nogometni trener i nekadašnji izbornik reprezentacija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Švicarske i Irana, Miroslav Ćiro Blažević, demantirao je u intervjuu za agenciju Anadolija da se povlači iz nogometa. Blažević je za Anadoliju govorio u njegovom omiljenom kafiću Charlie Braun usred Zagreba, nekoliko dana nakon što je kao trener NK Zagreb najavio kraj svoje trenerske karijere.

„Malo sam bio revoltiran pa sam to rekao, ali kada sam prespavao rekao sam da nitko nije vrijedan mog zadovoljstva, a ja moram raditi. Ja znam da sam trenutno najbolji trener i to će kad tad osjetiti oni koji su me preverili, u biti su sebe prevarili“, rekao je trener kojega mnogi nazivaju živom legendom i na taj način opovrgao prekid svoje trenerske karijere.

Blažević nije želio govoriti o konkretnim razlozima svađe u klubu.
„Ja sam Hrvat i ponosim se time da sam Hrvat, ali mislim da nema gorih ljudi na svijetu od nas. Svi su solidarniji jedni prema drugima od nas: i Srbi i Makedonci i Slovenci… mi ne. Mi jednog čovjeka koji je nešto napravio odmah probamo dezavuirati, podvaliti mu, napraviti od njega pedera, a on nije peder, od njega lopova, a on nije lopov. Jako sam žalostan zbog toga. Bio sam u Kini, u Iranu, u cijelom svijetu, i uvijek sam imao nostalgiju prema Hrvatskoj, a kada dođem ovdje shvatim da je nostalgija bolji izbor“, kazao je Blažević i rekao da ima još jedna bitna stvar u vezi njegovih identiteta.

„Ja sam i Bosanac i ponosan sam što sam Bosanac. Neka oni viču Ćiro Bosančeros, ali da nije bilo tog Ćire, ne bi oni imali tolike radosti. Što to oni nisu napravili? 24 godine su čekali da budu prvi i trebao je doći jedan Bosančeros da im kaže: ‘Dosta je bilo, nema više zezancije’. Koliko god ovo bilo neukusno reći, ja znam kolike su moje zasluge što smo bili treći. Od UEFE sam izravno dobio potvrdu da sam ja napravio dva najveća skoka u povijesti nogometa. Kako smo bili nova država, bili smo stoti na ljestvici, pa sam nas dogurao na 26. mjesto, pa na treće. Na to sam ponosan, to je rezultat u kontinuitetu, a ne cik-cak. Nepravedni su ovi ljudi prema meni i ja to vrlo teško podnosim. Evo, ovo svježe, ja sam zadnji čovjek kojega su trebali dirati, a jesu, u moje dostojanstvo, u moj ponos, prevarili me. Ne možeš mene varati. Vidiš, ogorčen sam trenutno, inače tako ne govorim“, požalio se Blažević novinaru agencije Anadolija i izrazio žaljenje što „ovi u vladi ne shvaćaju, glupi su, što je nogomet“.

„On je najveća mogućnost propagande jedne države. E, to je Tuđman znao. Da nije njega bilo mi nikada ne bi bili treći jer je on dao neophodnu podršku, akcenat, značaj, shvatio da je to najefikasnija afirmacija jedne zemlje. S nekih 3% što su ljudi znali za ovu zemlju, nakon Svjetskog prvenstva to je otišlo na 30%, a Šuker je bio poznatiji od Hrvatske“, prisjetio se popularni Ćiro.
Na pitanje da li je porazno da se u svijetu više zna za Šukera, nego za Miroslava Krležu, poznati trener je odgovorio da kulturu i književnost prati jedan određen broj ljudi, a nogomet prate svi staleži.

„U jednoj masi nogomet je superirniji od Krleže, ali od Tesle nije, jer je to genijalac koji je obilježio čovječanstvo, dao je čovječanstvu svjetlost. Nogometaši imaju tzv. instinktivnu inteligenciju. Ako to nema on ne može postati afirmirani nogometaš. Svi oni koji potcijenjuju nogometaša na intelektualnom nivou su zavidni i zlobni. A, pazi, onaj tko ima pare nikad ga nemoj potcijeniti“, istakao je Blažević koji je u jednom periodu, dok je trenirao FK Priština, nazivan albanskim narodnim herojem. Uz to, devedesetih je bio hrvatski heroj, a nedavno i bosanski. O tome je rekao da je činjenica da se pobjedniku svi priklanjaju.

„Bio sam i kod Dodika pa sam ga malo okrenuo. Da smo imali sreću da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo, ja ti kažem da bi se Bosna ujedinila“, sasvim je ubjeđen Blažević koji je pritom otkrio da je sentimentalno vezan za Travnik.
„Svaku priliku koristim da odem na groblje mojih roditelja i evociram ono na što smo uvijek najviše vezani: na djetinjstvo i mladost koje sam proveo tamo. Nažalost, svi moji prijatelji su više-manje umrli. Sretan sam kada se, sa njih par koji su ostali, nađem i evociram sve što nam je Travnik pružio. U moje vrijeme u Travniku je postotak Srba, Hrvata i Bošnjaka bio podjednak, ali nikada nismo pitali za nacionalnost, svi smo se voljeli, svima je na kraju bio šok kada se dogodila najgora nesreća, a to je rat. Kakav rat? Oni Švicarci se međusobno mrze i ne mogu se očima vidjeti, ali nitko čakiju ne vadi. To je na nivou koji im je omogućio da budu najnaprednija država u Europi“, kazao je Blažević i pojasnio kako misli da međuetničko zajedništvo u Bosni nije utopija.

„Možda za ovu generaciju je, ali doći će mladi pametni ljudi koji će shvatiti da ne smijemo primitivizam manifestirati u tom najelementarnijem i najopasnijem obliku. Da te ja ne volim zato što ti nisi Hrvat, to je apsurd, to je primitivno. Ja sam to iskusio na svojoj koži, moja dva brata od 17 godina su poginuli kao ustaše. Ja sam svoju majku gledao kako umire od tuge, a umrla je vrlo mlada“, tužno se prisjetio Blažević.
Na pitanje o nacionalnim emocijama i primitivizmu koji se najčešće manifestiraju kroz navijačko nasilje, Blažević je ustvrdio da se to ne može riješiti represijom.
„Pogotovo s mladosti ne možeš ništa sa represijom. Tko to misli taj je utopista. Jedino odgoj i preodgoj i to onaj najelemetarniji odgoj, obiteljski. Moraš, sine, tu svoju djecu odgajat u pozitivnom svijetu, ovo je negativ. Jako sam nesretan radi tog navijačkog nasilja. Takav sam bio i kad sam bio mlad, nikad nisam pravio razliku, bitno mi je bilo da je netko čovjek, da je pozitivan. Nije ta mladost kriva, uvijek je politika kriva, ona dirigira sve, u toj mjeri da presuđuje hoćeš li ti biti gladan ili ne“, naglasio je Blažević i dodao da se dovoljno ne radi sa mladima.

Blažević je odgovorio i na pitanje da li bi mlada nada Dinama Alen Halilović trebao igrati za hrvatsku ili bosanskohercegovačku nogometnu reprezentaciju.
„Da sam otac Haliloviću ja bih ga odmah dao u hrvatsku reprezentaciju. Kao što bi u ovom paklu najljepše zemlje u svijetu, a Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu, svakome rekao bježi ako možeš pobjeći. No, govorimo da Halilović ima bolje uvjete nego u Bosni, ima veće mogućnosti da iskoristi svoj talenat. Da je Ibrahimović bio u Bosni ili u Hrvatskoj upitno je što bi postigao. On je bio u srcu Europe. Ja kažem da sam bolji trener od Capella. Onda me pitaju: ‘Kako to?’ Pa da su Capello ili Mourinho rođeni u Travniku, došli bi do Turbeta. Nek oni odu iz Travnika do vrha nogometa, ma daj“, uvjeren je Blažević koji je Alenovom ocu Seadu Haliloviću bio trener.
Ćiro Blažević bez imalo kompleksa tvrdi da je Hrvatska nogometna velesila. Na pitanje tko je toj velesili udario temelje, također bez kompleksa odgovara:

„Ćiro Blažević je stvorio temelje. Ja sam došao do trećeg mjesta. Oni su, hvala Bogu, toliko godina među prvih deset, ali nitko ne može osporiti da je Hrvatska nogometna velesila. Ovo podneblje je čudesno, ne mislim samo na Hrvatsku, već i na Bosnu, Srbiju, Crnu Goru, tu se svakodnevno izbacuju novi igrači i novi talenti. Ali vođa je bitan, Štimcu želim sve najbolje, gledam ga kao svog sina. Ne bi želio da izlazi s nekim izjavama kao da ima kompleks Ćire Blaževića, svako malo me ubode. Međutim, ja mu želim da uspije zbog sebe ali i zbog hrvatskog nogometa.“

Na koncu, Blažević je poželio dopisniku agencije Anadolija iz Zagreba, koji je s njim vodio razgovor, objasniti zašto su Bosanci i Hercegovci tako daroviti i zašto uspiju kada se zapute u svijet.

„Turci su najbitniji što smo mi tako inventivni. 500 godina su nas maltretirali na vlasti. Naši pradjedovi su razvijali jednu maštu kako da egzistiraju i genetskim kodom to je ova generacija naslijedila i ona ima maštu, kreativnost i duhovitost. U bazi toga i te kvalitete su Turci. Pogledaj šta su Turci napravili sa ovim Sulejmanom. Ma kakvi Amerikanci, kakva kinematografija, oni sve su nadišli. Vidi, boli mene briga za Turke, šta bi ja sad tebi njih hvalio, ali je to činjenica. Gledaj ti to da mi svi idemo njima na pripreme, jer su oni imali refleks da naprave ono radi čega svi hrvatski klubovi idu u Antalyju. Bogami, kako vidiš, više nas ne okupiraju sa sabljama, nego sa znanjem, umjetnošću. Veliki sam njihov pobornik“, veselo je zaključio legendarni nogometni trener MiroslavĆiro Blažević.

(Anadolija)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
”…i naći ćete da među najgore ljude spada onaj koji ima dva lica, pa jednoj skupini ljudi dolazi sa jednim licem, a drugoj sa drugim.”

(Buharija, br. 3493, Muslim, br. 2526, od Ebu Hurejre, r.a.)

U drugoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
”Ko na dunjaluku bude imao dva lica, na Sudnjem danu će imati dva jezika od vatre.”

(Ebu Davud, br. 4873, od Ammara b. Jasira, r.a. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Tergib, br. 2949, i u Es-Sahiha, br. 892.)

Jedna halalna supruga ti je dovoljna

Rekao je Ali Tantavi:
”Da ti je podaren imetak Karuna (kome je Allah dao toliko blaga da mu je ključeve od njegovih riznica teško mogla nositi skupina snažnih ljudi! Sura Kasas, ajet 76) i tijelo Herkulesa, i da prijateljuješ sa deset hiljada najljepših žena, različite ljepote, porijekla i boje kože, zar misliš da će ti biti dosta!? Nikako, glasno to kažem i podebljano to svojim perom pišem! Međutim, jedna koja je halal bit će ti dovoljna. Ne tražite od mene dokaz, jer gdje se god oko sebe u životu okrenuli, dokaz ćete vidjeti: jasan, vidljiv i očit…”

(Fetve od Alija Tantavija, str. 146.)

Oči trojice neće vidjeti džehennemsku vatru

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
”Oči trojice neće vidjeti džehennemsku vatru: oko koje je bdjelo na Allahovom putu, oko koje je plakalo iz straha od Allaha, dž.š., i oko koje se čuvalo pogleda u ono što je zabranjeno.”

(Taberani u Kebiru br. 16347, od Muavije b. Hajde, r.a., sa dobrim lancem prenosilaca, kako kaže šejh Albani, r.h. Vidjeti: Sahihu Tergib, br. 1231 i 1900.)

Ko je istinski bankrotirao?

Kada je Poslanik, s.a.v.s., upitao ashabe znaju li ko je to muflis (bankrot, švorc), odgovorili su da oni muflisom smatraju osobu koja nema ni novca niti vrijednosti. Na to im je on rekao:
”Istinski je bankrotirala ona osoba koja će na Sudnji dan doći sa dobrim djelima, namazom, postom zekatom, ali je nekoga vrijeđao, nekoga je potvorio… pa će jednome dati svojih dobrih djela i drugome isto tako, a ako mu nestane dobrih djela prije nego se među njima presudi, bit će natovaren grijesima onih prema kojima se ogriješio, a zatim će biti bačen u Vatru.”

(Muslim, br. 2581, od Ebu Hurejre, r.a.)

Ljudi su poput leptira

Rekao je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem:
”Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji ja naložio vatru pa kada je njena svjetlost obasjala prostor oko nje, leptiri i ostali insekti počeše u nju upadati, a taj ih čovjek u tome nastoji spriječiti, ali mu to ne polazi za rukom. Takav je primjer mene i vas. Ja vas pridržavam za vaš struk nastojeći da spriječim da u vatru upadnete i govorim: bježite od vatre, bježite od vatre…, a vi me nadjačavate i u vatru bezglavo srljate”.

(Buhari br. 3426 i br. 6483, Muslim br. 2284, od Ebu Hurejre r.a.)

Svako Allahovo stvorenje je lijepo!

Jedne prilike je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, skoro potrčao za čovjekom čija je odjeća prelazila njegove članke pa mu je naredio: ”Podigni svoju odjeću”, na što mu je čovjek, otkrivši svoja koljena, rekao: ”Allahov Poslaniče, ja sam krivonog i koljena mi se sudaraju prilikom hoda (imao je tzv. x noge)”, nakon čega mu se opet obrati Poslanik, s.a.v.s., riječima: ”Digni svoju odjeću! Uistinu je svako Allahovo stvorenje lijepo.”

(Ahmed, 4/390, br. 19364, sa lancem prenosilaca koji odgovara kriterijima Buharije i Muslima. Vidjeti: Es-Sahiha, br. 1441.)

Skromnost je vrhunac bogatstva

U stihovima, Imam Šafija r.h. je rekao:
Da je skromnost vrhunac bogatstva, to sam uvidio
Pa sam se za njene skute čvrsto uhvatio

Niko me pred svojim vratima neće vidjeti
Niti ću se bilo s kim previše zaokupiti

Bogataš sam postao bez srebrnjaka ijednoga
Pored ljudi prolazim poput kralja kakvoga

(Divan Imama Šafije str. 102)

Džehenemlije će poželjeti smrt na Sudnjem danu

Prenosi Ebu Seid el-Hudri, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
”Smrt će biti dovedena u obliku crno-bijelog ovna, pa će stati na zid između Dženneta i Džehennema. Bit će pozvani stanovnici oba boravišta, nakon čega će i jedni i drugi podići svoje vratove, pa će biti upitani: ‘Znate li ko je ovo?’ A oni će odgovoriti: ‘Da, to je smrt.’ Nakon toga, smrt će biti povaljena i zaklana, i da Allah stanovnicima Dženneta nije odredio vječni život u njemu, oni bi pomrli od radosti i sreće, a da Allah stanovnicima Vatre nije odredio vječni život u njoj, pomrli bi od žalosti i tuge.”

(Tirmizi, br. 3156. Predaju, u nešto kraćoj verziji bilježe: Buhari br. 4730 i Muslim, br. 2849.)

Nosi lijepu odjeću!
Rekao je Imam Šafija r.h.:

Na odjeću svoju pazi, jer je odjeća
Ponos, čast i ukras, svakog čovjeka

Iz ”skromnosti” nemoj, dronjke nositi
Jer Allah dobro zna, sve što kriješ u sebi

Tebi škoditi neće, nova odjeća
Ako se Allaha bojiš, i kloniš se zabrana

A pohabana odjeća, ti neće povećati
Ugled kod Allaha, grješnik vel’ki budeš li

(Divan imama Šafije, valorizator Abdurrahman El-Mustavi str. 106. U djelu Nuzhetul-medžalis ve muntehabun-nefais 1/122, ovi stihovi se pripisuju Imamu Maliku rahimehullah)

Stihove preveo: Amir Durmić

(Mimber.ba)

Zatim sam rekao: “Brate moj, vidio sam te ispred džamijskih vrata kako si pao na sedždu preko obuće ljudi, je li se nešto desilo pa si to uradio? Šta je razlog takvog postupka?”

Mladić je rekao: “Da, vallahi, dosta toga se desilo!”

Upitao sam: “Šta se desilo?”

Kazao je: ‘’Čuo sam hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko bude klanjao Allahu četrdeset dana u džematu, prispjevši na početni tekbir, bit će mu upisano da je čist (spasen) od dvije stvari: čist (spasen) je od Vatre i čist (spasen) je od nifaka (licemjerstva).” (Tirmizi, poglavlje “O posebnosti početnog tekbira”, br. 241.; šejh Albani kaže da je hadis hasen)
Zatim, mladić nastavi: “A, ovaj današnji dan je meni 39. dan otkad nisam propustio početni tekbir u džematu! Ali danas me uhvatio neki nemar, te sam zaspao. Probudio sam se a u džamijama je ezan već bio proučen. Skočio sam poput ludog čovjeka i počeo brzo da abdestim, zatim sam ušao u auto i počeo da vozim ka džamiji plačući i moleći Allaha da mi ne uskrati taj veliki hajr koji je obećao onima koji četrdeset dana budu klanjali u džematu stižući na početni tekbir! Stigao sam ispred mesdžida i nisam čuo nikakve glasove. Kroz glavu mi je prolazilo to da ću ljude zateći na ruku’u, na sedždi, ili na bilo kojem drugom namaskom pokretu.

Došao sam do vrata, a srce kao da mi je doprlo do grla od žurbe, umora i velikog uzbuđenja! Međutim, vidio sam ljude koji sjede učeći Kur’an iščekujući ikamet. U tom trenutku niko nije bio sretniji od mene. Nisam se više kontrolirao, nego sam samo pao Allahu, azze ve dželle, na sedždu, baš tamo kod obuće, iz ogromne zahvalnosti što nisam zakasnio na početni tekbir.”

Potom mladić reče: “I ti se pitaš zašto plačem? Pitaš se zašto suze na mome licu? Ja uživam u svakom početnom tekbiru! Imam neopisivo prelijep osjećaj u tom trenutku dizanja ruku i izgovaranja ‘Allahu ekber’”!

Ovaj mladić je ubijeđen u iskrenost riječi Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem! Ovaj mladić zna da u njegovom govoru nema trunke laži! On je ubijeđen da, ako ispuni ono što je rekao Poslanik, da će biti čist od nifaka i sačuvan od Vatre!

Dragi moj brate i sestro, osjećaš li ti isto što i ovaj mladić? Uživaš li ti u početnom tekbiru namaza u džematu? Jesi li od onih koji klanjaju u džematu? Klanjaš li uopće redovno i na vrijeme? Da li si ti ovako ubijeđen u ono što su ti kazali Allah i Njegov Poslanik?
Ovo su pitanja na koja ja ne želim tvoj odgovor! Na ova pitanja odgovori sam sebi!

(mimber.ba)