Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i na zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.

Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate, draga braco i sestre,

Danas je bio 14-ti Muharrem, evo vec sada u aksamsko vrijeme je nastupio i 15-ti. Petnaest dana, dakle od pocetka nove hidzretske 1441 godine. I mi smo prije par hutbi govorili o tome. Veceras cemo se ukratko prisjetiti jos par bitni cinjenica i pouka vezanih za Hidzru.

Bismillahi-rrahmani-rrahim! “On je sunce izvorom svjetlosti ucinio, a mjesec sjajnim i pložaje mu odredio, da bi ste znali broj godina i računanje, Allah je to mudro stvorio, On potanko iznosi dokaze onima koji razumiju“ (Junus-5).

Zahvala Allahu pripada, Onome koji je uvijek prisutan, nikada odsutan, Koji zna puteve naše i ciljeve naše na putevima našim po kojim hodimo. Salavate na Poslanika donosimo, njegove ashabe, porodicu, te sljedbenike njegova puta.

Vrijeme teče i prolazi, dan za danom odlazi, čas rastanka s ovim svijetom sve je bliži. Svakim danom nam je bliža naša konačna hidžra, naše preseljenje zauvijek, koje će prekinuti sve naše ovozemaljske hidžre, naša kretanja i pomjerenja s jednog mjesta na drugo.

Kad se zauvijek smirimo naša hidžra će prestati, jer dok smo ovdje mi smo uvijek u pokretu. Gotovo stalno mi hidžretimo iz nečega u nešto, krećemo se od nečega ka nečemu, izlazimo i odlazimo, dolazimo i prolazimo, nikada nismo na jednom mjestu. Iako nam se čini da stojimo mi ipak plovimo, krećemo se i okrećemo i zajedno sa svim što na Zemlji postoji mi plovimo kroz prostor i vrijeme, pod nebeskim svodom kroz nebeska prostranstva. Kako Zemlja kruži svojom putanjom i nas zajedno sa sobom nosi na putu svome kroz svoje putovanje kroz prostor i vrijeme. Sve putuje, iako nam se čini da nigdje ne ide, da je čvrsto nogama na Zemlji postavljeno. Ne mora insan nikuda iz kuće se pomaknuti, ali ipak nekuda ide.

Evo još jedna hidžretska godina pokraj nas prolazi i zauvijek od nas nekuda odlazi; odlazi tamo gdje vrijeme prestaje, gdje se sve završava.

Odlazi u povijest da povijest bude i postane, da sadašnjost prestane; odlazi da čuva u sebi sve naše radnje i kretnje, da nam se vrati kada vrijeme povratka dođe kako bi svjedočila u našu korist ili na našu štetu. Svaku izgovorenu riječ sa sobom odnosi godina na izmaku. Odnosi i djela naša. Odnosi sve ono što pripada prostoru i vremenu. Odnosi, jer sve što je na Zemlji je relativno, ništa nije vječno.

Godina na izmaku odnosi i jedan dio svakog od nas, jer i mi smo dio prolaznosti, dio vremena koje bude pa nestane i prođe. Bilo, došlo i prošlo, nestalo i više se nikad neće vratiti. To su najbolje riječi koje mogu prošlost oslikati: došlo i prošlo.

1440. hidžretska došla i gotovo je prošla, bila pa nestala i nikad se više vratiti neće. Možemo mi stati u vremenu i ne brojiti godine. Možemo zaustaviti vrijeme da ga prestanemo brojiti, ali vrijeme u njegovom kretanju ne može se zaustaviti. Svako novo jutro će da najavi novi dan a svaki akšam će da najavi novu noć. Noć i dan, dan i noć, stalni su podsjetnici kretanja u vremenu. Sve u svemiru hidžreti od početka ka kraju i svaka hidžra je upravo to: kretanje i vraćanje na početak.

Najveća hidžra je takva bila: krenulo se na daleki put i nakon nekoliko godina se vratilo na početak. Taj put prolaska kroz prostor i vrijeme dok traje hidžra uvijek sa sobom nosi poteškoće. Oni koji žele da insana odvrate od tog puta uvijek će ga napadati pokušavajući da ga odvrate od pravog puta. Strah će insana na putu hidžre ponekad da obuzme, ali kad strah vjernika savlada javi mu se nada i uvjerenje da je Allah s njim, kao što je bio s dvojicom u pećini Sevr, Poslanikom i Ebu Bekrom, dakle. I nada se i živi insan da će naći svoju Medinu koja će mu pružiti utočište kao što je pružila utočiste posljednjem Božijem Poslaniku. Medina posljednjeg Božijeg Poslanika na putu njegove hidžre bio je grad Jesrib.

Medina je univerzalno ime za grad, grad koji daje smiraj i sigurnost i štiti od nepravde i zuluma, grad koji postoji uvijek u svakom vremenu. Prijašnji Božiji poslanici su tražili svoje Medine, gradove sigurne koji će im dati nadu u bolje sutra. I svaki narod i svako vrijeme ima svoje Medine, sigurne gradove koji pružaju utočište. I svaki narod i svako vrijeme ima svoje muhadžire i ensarije, one koji isele i one koji primaju u svoje domove one koji se isele. Allah je zadovoljan s takvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, a i oni su zadovoljni Njim, i za takve je Allah pripremio bašče džennetske. Također, Allah je zadovoljan i s onima koji ih slijede dobra djela čineći. Zadovoljan je s takvima, jer su oni stalno na putu hidžre, bježe iz lošega u dobro.

Hidžra kao vid iseljenja nije završena, ona je tu od početka, biće sve do kraja. Hidžre će biti do Dana sudnjeg, dokle god bude muhadžira koji će hidžretiti iz grijeha ka svojoj Medini koja im nudi spas od toga.

Na kraju hidžretske godine, ako ne možemo zaustaviti vrijeme da stane, zastanimo makar malo sami u svom putovanju od početka ka kraju.

Stanimo i pogledajmo iza sebe u svoju hidžretsku 1440. godinu. Za svaki dan kojeg proživismo valja nama dževab Bogu dati. Za svaku riječ koju izgovorismo valja nama odgovarati. Za svako djelo ili nedjelo valja nama račun polagati. A taj ispit nije nimalo lahak.

Navodi se da je jednom jedan babo svome sinu rekao da u toku dana zapamti sve ono što uradi, kaže, gdje i kako vrijeme provode. Nakon par dana kada više nije mogao babi navečer odgovarati na pitanja šta je danas uradio, sin reče: – Dosta je bolan više, mučiš me tim pitanjima!, a babo mu odgovara: – E moj sinko, teško ti je babi reći šta si danas radio, a kako ćeš pred Bogom ispit položiti za cijeli svoj život?!

Ako mi nećemo sami sebi obračun praviti, imaju dvojica koji su uvijek sa nama i koji sve zapišu i na osnovu njihovih spisa će nam se obračunati i izdati presuda. Njima dvojici ništa nije promaklo i ne može promaći. Zapisat će oni svaku našu hidžru iz lošeg ka dobru, iz Harama u Halal.

Nadamo se da će ona naša konačna hidžra, kad zauvijek napustimo ovu scenu prolaznosti, koja se dunjalukom zove, ustvari biti nasa hidžra kojoj ćemo se radovati, jer se vraćamo kući, u Berzah prije svega, odakle smo stvoreni, jer idemo na početak odakle smo krenuli, jer smo na svom putu kroz prostor i vrijeme, na putu svojih životnih hidžri zaradili Božije zadovoljstvo i da je On s nama zadovoljan. A za takve je Allah bašče džennetske pripremio.

Allaha Uzvisenog molimo da ustrajni budemo, da grijehe napustimo i iz njih hidžretimo a u dobru se nastanimo i dobro da radimo. Amin, ja Rabbel-alemin!

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i na zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.

Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Draga braćo i cijenjene sestre;

Esselamu alejkum,

Sto bi rekli, MERHABA – DOBRO DOSLI OVDJE U DZAMIJU – U ALLAHOVU KUCU KAO NJEGOVI GOSTI.

Ono sto na pocetku samom zelim reci, iskreno, bez dlake na jeziku, je cinjenica, ko je samo veceras izabrao da bude Allahov gost ovdje, BOGA SE NE MOZE PREVARITI. Naravno, svima EHLEM WE SEHLEM – DOBRO NAM DOSLI I ALLAHU PONIZNO VECERAS BAR SE ODAZVALI.

Kad god pozelis biti Allahov gost, dodji u dzamiju, jer ovo je NJEGOVA KUCA. Ko hoce da bude gost na nekim drugim, vjerom zabranjenim mjestima, on moze biti samo SEJTANOV gost. Pa eto, mi svi veceras smo, hvala Allahu, NJEGOVI GOSTI.

Vecerasnjom noci Allah nas je same sve pozvao u ovolikom broju, da ostanemo duze, da cujemo koju dobru, da Ibadetimo i time jos vise se oplemenimo i dobrih djela u svoju Knjigu upisemo. I svako onaj ko je mozda nekoga napoveljao i sevepom bio da veceras dodje, ima nagradu kao i on sam, samo sto si ga napoveljo. Zato napoveljavajte ljude na dobro, a ne na zlo.

Ali ovo je jos jedan dokaz da ne dolazi u dzamiju onaj kome je dzamija na DZADI – pored puta, jer i mi imamo primjer ovdje u krugu 500 metara ljude koji su muslimani a nisu clanovi i ne dolaze u ovu Boziju kucu, nego dakle u dzamiju dolaze oni koji vole dzamiju, koji vole zajednicu, koji vole dzemat. I u dzamiju dolaze oni koji vole dzamiju a ne oni kojima je blizu. I cudno je to, ja sam evo ovdje 9 godina i ima ih dakle u krugu od kilometar oko dzamije, a koji nisu jos nikad ni na dzumu dosli, ne na jaciju. Ljudi iz daljeg dolaze u dzamiju. JER NE JEDE MESO KO IMA PARA – VEC KO JE NAVIKO. I ovo je dokaz da iako je nama svima dzamija po 10-15-20 i vise kilometara mi dolazimo, jer smo navikli na to, mi smo pocastvovani jer smo uvijek, a posebno veceras ALLAHOVI GOSTI.

Draga braco i sestre, kroz Hutbe prije i u toku samog Ramazana ove godine sam se najvise fokusirao na naravno post kao poseban IBADET, jer kaze Allaha dz.s. „SVA DJELA KOJA COVJEK CINI PRIPADAJU NJEMU – COVJEKU – TEBI DAKLE, A KAZE GOSPODAR POST KOJI POSTIS PRIPADA MENI I JA CU VELI UZVISENI POSEBNO NAGRADITI POSTACE.“ Pored posta sam najvise hutbi posvetio posljednoj Objavi Uzvisenog, tj. Kuranu i znacenju ucenja i citanja Kuran i Kerima, kako na arapskom, tako i na nasem jeziku, jer je ovo mjesec, tacnije upravo ova noc vecerasnja, mubarek KADR, je noc pocetka Objave i Rijeci Bozije posljednje poslate covjeku, kao njegovom halifi i namjesniku na zemlji, gdje zivimo i u Objavi nam tacno precizirano kako da zivimo – djelujemo, cuvamo je i korisni clanovi drustva – zajednice – dzemata, Ummeta da budemo. Nalazimo se u MUBAREK MJESECU – MUBAREK NOCI – MUBAREK PETKA, sve nam se dakle potrefilo.

Draga braco i sestre, Adem a.s. je bio tu. Tu je ustvari zapravo zapoceo covjekov hod zemaljskom stazom. Prvo sto je covjek, kad je na zemlju dosao je radio, ucio je. Allah dz.s. ga je imenima stvari poducavao i dakako pravi put mu pokazao.

Tu je bio Ibrahim a.s. U besplodnoj dolini ostavio Hadzeru i Ismaila, potpuno siguran, da ono sto po Bozijoj uputi cini ispravno je, makar se na prvi pogled, na ljudsku pamet cinilo nerazumnim.

Vratit ce se da sa sinom Ismailom sagradi Kabu, da ucvrsti temelje Tewhida – jednoce Bozije, da ona bude simbol jedinstva Bozijega do Dana Sudnjega. WE EZZIN FINNASI BIL HADZI JE´TUUKE RIDZALEN WE ´ALAKULLI DAMIRIN JE´TINE MIN KULLI FEDZDZIN ´AMIK – I oglasi ljudima Hadz, dolazice ti pjeske i na kamilama iznurenim, dolazice iz mjesta dalekih.

Kada Ibrahim a.s. završi sa gradnjom Kabe, Allah dž.š. naredi mu da pozove ljude na hadž. Ibrahim a.s. reče: “O moj Stvoritelju, kako da pozovem ljude kad moj glas ne dopire daleko, kada tada u Mekki i nije bilo puno zivih stvorenja?” Allah dž.š. odgovori mu: “Ti pozovi a Moje je da to prenesem svim ljudima.” Ibrahim a.s. uspe se na brdo Ebu Kubejs i reče: “O ljudi! Allah vam naređuje da hodočastite ovaj hram kako bi vas zbog toga nagradio Džennetom, a udaljio i spasio kazne u Džehennemu, pa obavljajte hadž.” Odazvaše mu se svi koji bijaše u kičmama ljudi i matericama žena riječima: “Lebbejkellahumme lebbejk” – Odazivam Ti se, o moj Gospodaru, odazivam. Ko mu se tada odazva, obavi hadž ili će ga zasigurno obaviti, kazu Mufessiri.

Vidite Allahove Milosti, prepoznajemo li vjerovanje u sesti Imanski Sart, da ono sto Allah hoce to i biva Njegovom voljom i odredjenjem. Vidite sada, kako milioni i milioni ljudi hrle svetosti Kabe i Hadzdza. Allah je to dao da svi buduci narastaji u kicmama nasih oceva i maternicama nasih majkih cujemo i ako Bog da, nadati je se odazovemo.

Medjutim, kroz vijekove poslije Kabu Sirkom onecistise. U nju kipove unesose, zavlada dzahilijjet. Iako je Adem a.s. tu imena stvari ucio. Ibrahim a.s. obrede Hadza i obrede druge ucio, vlastitog oca Azera ostavio, jer nije zelio pravim putem da hodi, u vatru bacen bio, od idopoklonika, kojoj Allah naredi da bude hladna za Ibrahima, covjek tamosnji u neznanje zagazi, u dzahilijjet.

Kad se kipovima poceo klanjati, u grijehe brojne i teske i velike je zagazio, neporocni mladic iz plemena Kurejs iz porodice Hasimove, zvani kao djecak El – Emin – povjerljivi posmatrao je taj zivot u Mekki i duboko u sebi se tome suprostavljao. Nije se mirio time da razumom obdareni kipovima se klanjaju i kipovima zrtvu prinosi. Nije se mirio da jaci slablijega tlaci, da narod njegov vodi medju – plemenske ratove desetljecima bez razloga valjana, da zensku djecu zive u kabur zagrcu, da zenu bez ikakva prva drze, nije se mirio.

U tisinu pecine Hira se poceo povlaciti i tamo nocima razmisljati. Njegov odlazak u pecinu Hira nije bio bijeg od problema. Naprotiv, trazio mu je rjesenje.  Bio je Ramazan, prema opce prihvacenom stavu, dvedeset sedma njegova noc, kad je tisina pecine Hira prekinuta rijecju Bozijom IKRE – UCI zapovjedio je Dzibril. Tu, hodajuci ovom zemljom Adem a.s ucio je, tu ziveci Ibrahim a.s. je ucio i spoznavao od Zvijezda, pa preko Mjeseca i Sunca misleci da su mu to Bogovi, dosao do istine prave, da Allah je samo jedan jedini Bog, i ti Muhammede, zelis li ono sto su oni ovdje donijeli sacuvati, zelis li covjecanstvu pravi put pokazati, ti moras UCITI zapovjeda ponovo Dzibril.

INNA EN ZELNA HU FI LEJLETIL KADR – Mi smo ga poceli objavljivati u noci Kadr.

Braco i sestre, pocela je dolaziti objava, koja ce promjeniti covjeka, odgojiti ga, oplemeniti, cistu vjeru mu donijeti. Pocela je silaziti Objava koja ce narodima donijeti slobodu i dostojanstvo. Pocela je silaziti rijec Bozija koja ce urediti covjekov odnos sa Gospodarom, covjekov odnos s ljudima, komsijama, bez obzira kojoj vjeri i rasi pripadali. Pocela je silaziti rijec Bozija koja ce urediti covjekov odnos s prirodom.

Naredne 23 godine Poslanik Muhamed a.s. ce od svjetova Gospodara primiti preko 6.000 ajeta, 114 Sura. Sve to sto ce u godinama Objave, od Objave, dobiti u Objavi, opisano je rijecima: TIBJANEN  LI KULLI SEJIN – Sveobuhvatna Knjiga.

Sad covjecanstvo ima Kuran. Poceo je silaziti onim rijecima koje su prekinule tisinu pecine HIRA. Ta rijec IKRE znaci CITAJ. Kuran znaci CITANJE.

Pa je pitanje WE MA EDRAKE MA LEJLETUL KADR – A sta ti covjece mislis sta je noc Kadr.?

LEJLETUL KADRI HAJRUN MIN ELFI SEHR – A noc Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.

Evo ulazeci u Kadersku noc, podjestimo se braco i sestre da je ona vrijednija od 1000 mjeseci. Podsjetimo se da je dobro tu noc u Ibadetu provesti. Prisjetimo se Poslanikovi rijeci: „Ko Lejletu-l-Kadr provede u Ibadetu, cvrsto vjerujuci i Allahovoj dz.s. nagradi nadajuci se, bit ce mu oprosteni prethodni grijesi“.

TENEZZE LUL MELAIKETU WERRUHU FIHA BI IZNI RABBI HIM MIN KULLI EMR …meleki i Džibril, s dopuštenjem Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake…

koju si ti ODLUKU DONIO VECERAS – sta cu promjenuti u svom zivotu I TO NE SAMO PREMA GOSPODARU – NEGO PREMA LJUDIMA – PREMA RODITELJIMA – PREMA IMETKU – PREMA BRACNOM DRUGU. Dakle, molim Vas braco i sestre, ne samo preispitivanje odnosa sa Gospodarom, vec preispitivanje odnosa prema Allahu kroz odnos prema covjeku, prema insanu, prema prirodi i cistoci prirode.

Pa zar nije Poslanik rekao, da je zena usla u dzehennem zato sto je MACKU zavezala, nije joj dala da jede niti ju je nahranila. Vjera je ziva onoliko koliko je mi ZIVIMO. Ako u ovoj NOCI donesem jednu odluku, da cu stalno nastojat da popravljam kako svoj odnos prema Gospodaru, tako i ljudima i prirodi, ako donesem ODLUKU da necu vise zagadjivati okolinu, to je braco jako vazno, da cu voditi racuna o cistoci rijeka i polja, ta odluka moze biti velika za tebe i teska na MIZAN VAGI.

SELAMUN HIJE HATTA MATLA IL FEDZR …sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane…

Ibn Abbas r.a. prenosi od Poslanika: “Allah dž.š. svake ramazanske noći pozove tri puta: ‘Ima li nekoga da traži nešto, pa da mu to dam? Ima li pokajnika kojima ću pokajanje primiti? Ima li nekoga ko traži oprost da mu oprostim’. Kad nastupi Lejletu-l-.kadr Allah dž.š. naredi Džibrilu da se spusti sa grupom meleka na zemlju. Džibril ima šest stotina krila, od kojih dva širi samo u noći Kadr.

Tu noć ih raširi i pokrije s njima i istok i zapad. Džibril razašalje meleke na sve strane i oni selame svakog čovjeka kojeg zateknu da ibadet čini. Oni se rukuju s njima i aminaju na njihove dove. To traje sve do izlaska sunca. Kada sunce izađe, Džibril poviče: ‘Meleki, polazak, polazak’! Meleki upitaju: ‘Šta je Allah uradio za vjernike Muhammedovog ummeta?’. On im kaže: ‘Allah je oprostio svima osim trojci. ‘Oni upitaju: ‘Ko su oni?’ Džibril kaže: ‘Neposlušnik i nezahvalnik roditeljima, onaj ko ne održava rodbinske veze i onaj koji sa bratom muslimanom ne govori duže od tri dana“./Tenbihul gafilin/

Dakle, evo u Hadisu kaze se, kaže da je ovo noć u kojoj svačija dova biva uslišana, izuzev dove onoga na koga su srditi njegovi roditelji, onoga ko prekida rodbinske veze, onoga ko u srcu gaji zlobu i zehru mrznje prema drugim ljudskim bicima, posebno braci muslimanima.

Prenosi se da se Musa, a.s. ovako obratio Svevišnjem: „O Bože moj, želim se Tebi približiti“, pa mu je odgovoreno: „Bliskost Meni stječu oni koji probdiju Noć kadr.“ Musa, a.s. tad reče: „O Bože moj, želim Tvoju milost i oprost.“, pa mu bi odgovoreno: „Moja milost pripada onome ko se u Noći kadr smiluje nevoljnicima.“ Musa a.s. onda kaza: „Bože moj, želim sigurno preći preko Sirata“, pa dobi odgovor: „Sigurno će preko Sirata preći oni koji u Noći kadr dijele sadaku.“ Musa a.s. još reče: „O Bože moj, želim okusiti džennetske plodove“, i bi mu kazano: „Džennetske plodove jest će oni koji u Noći kadr ne zaboravljaju da Me hvale i veličaju.“ Na kraju Musa a.s. reče: „O Bože moj, želim Tvoje zadovoljstvo“, pa mu se reče: „Moje zadovoljstvo stječu oni koji u Noći kadr klanjaju dva rekata namaza.“

Ali upamtimo, nesmije nas Ibadet u Kaderskoj noci biti sveden na nekoliko Rekata Nafile, na nekoliko recenica dove, na Istigfar.

Stanje u kojem se nalazi Ummet Pejgamberov, od nas zahtjeva da se u Kaderskoj noci pitamo, kako Ibadetiti u noci Kadr. To stanje Ummeta od nas zahtjeva  da citamo, da djelujemo. Ono IKRE koje je prekinulo tisinu u pecini HIRA braco i sestre, promjenilo je Mekku, promjenilo je Arabiju, svijet je promjenilo.

Na onome mjestu gdje je Ibrahim a.s. uceci propise HADZDZA uzviknuo AREFTU – spoznao sam, uzviknuo je to na AREFATU – AREFTU – spoznao sam, eh upravo tu je Allah dz.s. usavrsio vjeru za covjecanstvo, posljednim govorm Pejgambera na istom mjestu i objavom ajeta: EL JEVME EKMELTU LEKUM DINEKUM WE ETMEMTU ALEJKUM NI´AMETI WE REDITU LEKUMUL ISLAME DINAA „Danas sam vam vjeru vasu usavrsio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera“. Upravo tu, na tom mjestu, obracanjem Pejgambera Allah je upotpunio blagodat za covjeka. Tu je ono sto je zapocelo sa jednom jeditom rijecju IKRE postalo KURAN. Sad covjek ima KURAN.

Zeli li biti na pravom putu, zeli li na tom putu biti cvrsto i stameno, mora se KURANU neprekidno vracati, konstantno ga citati i iz Njega uciti.

WE MEN EAREDA ZIKRI FE INNE LEHU MEISETEN DANKEN – Ako mu ledja okrene teskim zivotom ce zivjeti.

U ovoj najvrednijoj noci koja nam je veceras, razmisljajmo braco i sestre o vrijednosti koju nam je Allah dz.s. podario. Ta vrijednost se zove KURAN. Uzviknimo AREFTU – Spoznao sam – KURAN je put.

Imamo Knjigu JEHDI LILLETI HIJE AKVEM – Koja vodi sigurnome i pravome putu.

Imamo Knjigu LA REJBE FIH – U koju nema sumnje.

Imamo Knjigu FIHI ZIKRUKUM – U kojoj je slava Vasa.

Imamo Knjigu, a zagledamo li se u sebe, ogledamo li se, posmotrimo li Ummet Pejgamberov, vidjet cemo da nas odnos danas prema toj Knjizi Allah dz.s. opisuje u 30 ajetu Sure Furkan: WE KALE RESULU JA RABBI INNE KAV MITTE HAZU HAZEL KURANE MEHDZURA – Gospodaru moj rece Poslanik, Ovaj narod moj, Kuran izbjegava.

Mi znamo, u Kuranu nam pise, da On vodi ispravnome, pravome putu. Iako to znamo, mi zivimo stranputicu.

Jedinstvo, sloga, zajednistvo, medjusobno pomaganje je SIRATUL MUSTEKIM.

Pogledajte Ummet, rascjepkan, podjeljen, sukobljen. Evo ti Ummete Lejletu-l-Kadra. HUZIL KITABE BI KUWETT – Knjigu uzmi cvrsto. Procitaj.

U Njoj pise: „Allahovog uzeta se svi cvrsto drzite i nikako se ne razjedninjute.“ U Njoj nam pise, da je nasa snaga, nase dostojanstvo u nasem zajednistvu.

Pogledajte sta Poslanik kaze, hej: WE LA TETE NAFESU FI SEJIN ENTUM ANHU GADEN ZAILUN. – Nemojte se svadjati oko onoga sto cete i onako ostaviti.

Sta nama vrijedi Lejletu-l-Kadr provesti u Ibadetu klanjajuci, dove uceci, ako cemo se sutra opet starim neprijateljstvima vratiti. I kakva vrijednost je za nas u toj noci. NIKAKVA. Bili smo ponizen narod, pa nas je Allah dz.s. Islamom i Kuranom uzdigao. Budemo li ponos i dostojanstvo trazili, izvan Islama, bit cemo ponizeni govorio je Omer r.a. Sta nam vrijedi noc Kadersku provesti, u Ibadetu klanjajuci, dove cineci, ako cemo se sutra opet stazi grijeha vratiti, ako cemo se sutra nemoralu vratiti, ako cemo se sutra opet kladionici vratiti, ako necemo voditi racuna o prirodi i cistoci.

Kaderska noc dolazi da tebe, da mene, da nas mjenja. Zato je ona od hiljadu mjeseci vrednija.  Ne racunaj, da ko klanja u toj noci dva Rekata, kao da je 80 i nesta godina klanjao.

Ne racunaj tako. Nece se to upisati tako nikome ko ne klanja Sabaha 365 dana ili ko ne klanja 52 sedmice, odnosno 52 dzume u godini.

Nece se to upisati nikome ko ne razumije da je vjera ponasanje – ahlak – moral, da je vjera lijepa rijec, da je vjera pomoc komsiji, da je vjera svakodnevni zivot, da je vjera Dzemat covjece, da je vjera Zajednica i Zajednistvo. Da si bez zjednice, kao pojedinac zrtveno jagnje Vuka. Da si bez zajednice – dzemata daleko od Dzenneta a blizu neuzubillah Dzehennema. Pa tako Poslanik s.a.v.s. veli, MEN SEZZE – SEZZE ILENNAR – KO SE IZ DZEMATA IZDVOJI – U VATRU SE IZDVOJIO.

Ovaj dzemat rapidno raste i zasluzuje bolje i vise. Ovaj dzemat je slika i primjer drugima. Ova svita vecerasnja je najaci dokaz tomu. Dzematsko djelovanje. Casni ljudi prepoznaju nas rad. I zato je samo u prvih pet mjeseci ove godine 19, DA 19 novih clanova nase zajednice. A proslu godinu smo zavrsili sa trenutno sveukupno 254 CLANA NASEG DZEMATA.

Drzimo se i uvijek postujmo dzemat – zajednicu i Institucije. Jer mrtav narod je, bez institucije. Iako znamo, u Kuranu nam pise da je u Njemu slava nasa, mi zivimo ponizeni. Zasto, pa upravo sam objasnio. Danasnji Ummet se djeli i djeli iz dana u dan. Zato je sahat pravde od Pejgambera oznacen kao mnogo godina Ibadeta i sedzde.

Evo ti covjece, evo ti Ummete Lejletu-l-Kadra. U toj noci Pejgamber je rekao – priznao, ja uciti neznam Dzibrile. Ponavljaj zamnom zapovjedio mu je Dzibril. Eto ti Kurana. Kuran znaci citanje. To je knjiga kojoj se neprekidno vracas, kao zedan izvoru, kao zedan vodi, kao dijete malo majci. Kad god neznas Njoj se vrati. Pejgamberovu rijec potrazi.

U Islamskoj zajednici BiH i Dijaspori Lejletu -l- kadr je i noć mektepske nastave. Vjerujem da sada razumijete da nasa Ulema kroz ovo IKRE nije dzabe oznacila ovu noc kao i noc Mektebske nastave. Ovo je trenutak da se iskreno preispitamo koliko se trudimo da naša djeca idu u mekteb i koliko nam je stalo da budu poučeni osnovnim duhovnim i moralnim vrijednostima islama. Ove godine je takodjer bilo upisane oko 100 djece i njih oko 10-ak samo ove godine je vec preslo u Kuran i naucilo citati posljednju Boziju Rijec upucenu covjeku. Hatme ove godine, 29.06. ce to pokazati, ako Bog da.   

Vrijedna ce nam biti ova noc Kaderska, ako shvatimo da je citanje, ucenje svake Knjige Ibadet jednako vrijedan odklanjanom rekatu u Kaderskoj noci. Vrijedna ce nam biti ova noc Kaderska kada shvatimo hadis Pejgambera, da je mastilo ucenjaka ili ucenika vrijedan krvi sehida na Danu Suda.

Dolazi nam Lejletu-l-Kadr da nam kaze o covjece, rijec IKRE, rijec Boziju cudni srcem, razmisljaj, uci, citaj, djeluj, radi u i za zajednicu bez ikakvih interesa licnih, i ne misli, i ne misli covjece da se u Dzennet moze samo sjedeci na Sedzadi.

Zapamtimo, u Dzamiji je samo OBRED, a napolju je ISLAM. U dzamiji se samo skruseno i jedinstveno Bogu molimo, a napolju svoj Islam pokazujemo u kuci, dvoristu, odnosu sa drugima, redu, radu, te bistvovanjem nasim na nacin da smo pravedni, iskreni, disciplinovani, odgovorni, skromni, vodeci brigu o sebi a ne drugima, radeci na sebi a ne drugima, baveci se sobom a ne o drugima. Onaj obred u dzamiji je tvoj odnos spram Boga. A onaj Islam napolju je ogledalo tebe, dzemata i samog Islama, te gledaj i uvijek pazi kako ces ga drugima prikazati, kako sebe tako i svoj dzemat. Svoj odnos prema Bogu pokazujes unutar dzamije ziveci ono sto od tebe dzamija trazi, a to je sklad i jedinstvo, a svoju vjeru napolju prikazujes NE OBREDIMA covjece, vec svojim djelima, poput toga koliko si tacan, koliko iskren, koliko precizan, koliko odgovoran, koliko dobar prema porodici, rodbini, komsijama te zajednici. Ljudi grade dzamije, a dzamije bi trebale da grade ljude.

Molim Allaha da usadi ljubav u nasa srca, da pomazemo jedni drugima na putu dobra, da nas put bude IKRE, a nas cilj Allahovo zadovoljstvo na oba svijeta. Amin.

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i na zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.

Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovane dzematlije, draga braco i cjenjene sestre,

Ramazan dočekasmo i tako reći svaki dan ga ispraćamo. Takav je slučaj bio i sa prošlogodišnjim ramazanom, pa i svim ranijim. Dočekivali i svake godine ispraćali ramazan. Ramazan uvijek sa sobom nosi i zahtijeva dobro, zahtijeva plemenitost, zahtjeva iskrenost, zahtijeva ljubav i zahtijeva predanost čovjeka, posebno svakog onoga koji se nađe u ramazanu, koji se nađe u postu.

Pored toga ramazan ima svoju poruku, a ta poruka jeste da čovjek za vrijeme ramazana i posta predajući se Allahu dž.š. prečisti samog sebe, ili kako kaže Muhammed a.s.: „Men same ramadane imanen vahtisaben gufire lehu ma tekaddeme min zenbih.“

Ko posti ramazan iskreno iz uvjerenja i vjerovanja u Allaha dž.š. i obračunavajući sebe, svoje propuste i svoje grijehe, Allah dž.š. mu oprašta grijehe koje je počinio sve do tog momenta. Prema tome, zahtjevi i poruka posta jeste da se čovjek očisti, ne samo da se ustegne od jela i pića, jer ramazanski post nije samo ustezanje od jela i pića. Ramazanski post je nešto više od toga.

Koliko ima postača, a da od svog posta nemaju ništa drugo do glad i žeđ? Zbog čega? Jer post traži da se čovjek oslobodi od svega onoga što je negativno. Od svega onoga što prlja čovjekovu dušu. I zato jeste upravo svrha posta kako kaže Kur’an, iako mi često danas pokušavamo da objasnimo post sa medicinske strane. Pa kažemo jeste i ljekari propisuju nekakve dijete, medicinski je opravdano itd itd.

Pored svih tih naučnih pokušaja Kur’an tačno određuje i govori zbog čega je post određen i zbog čega je propisan: „O vjernici propisan vam je post kao što je bio propisan i narodima prije vas da biste postali bogobojazni.“ Prema tome, Kur’an određuje svrhu posta da biste bili bogobojazni. I shodno hadiskim citatima, odnosno izrekama Muhammeda a.s. mi dobijamo tačno određenu svrhu i poruku posta, a to je ostvarenje Allahova zadovoljstva, postizanje bogobojaznosti. A bogobojaznost je najviši stepen čovjekovog vjerovanja.

Pored takve velike svrhe posta, ramazanski post ima isto takođe i svoja velika zbivanja.

Prvi i najveći događaji u ramazanu koji su se zbili jeste bitka na Bedru. Jedna od najvećih pobjeda islamske misli uopšte. Kako se to desilo?

Desilo se da je druge godine po hidžri, kad su muslimani zajedno sa Muhamed a.s. protjerani iz Meke. Kad im je oduzeto sve, kad su morali ostaviti sve sa čim raspolažu i sve što posjeduju. Jednostavno su napustili Meku golih ruku.

Prema tome, Muhamed a.s. upotrebljavajući i služeći se vahjom izvršio je zadatak poslije nekoliko hidžri muslimana u druga područja kao što je u Abesiniju, kao što je njegova hidžra u Taif. I posljednja svakako najveća hidžra je hidžra u Medinu druge godine po Hidžri, kad je idolopoklonički neprijatelj Meke vidio da ne može stati u kraj šehadetu, da se islam širi svijetom poput svjetlosti, onda su idolopoklonici Meke i mušrici i neprijatelji islama odlučili da unište Islam u njegovom vlastitom domu tj. u Medini. Takav pokušaj doveo je do najveće bitke u Islamu, a to je bitka na Bedru.

Kako je moguće bilo da tri stitine ljudi nenaoružanih, golih, bosih, gladnih, žednih, suoče se sa preko hiljadu idolopokloničkih vojnika, koji su bili naoružani do zuba? Nema na Bedru gdje zasjesti, naprotiv mora se suočiti sa neprijateljem oči u oči, i tako je i bilo. I pobjedilo je 300 golorukih muslimana preko hiljadu i nekoliko desetina idolopokloničkih, do zuba naoružanih vojnika.

Da li je pobijedilo oružje, da li je pobjedila materija? Nije. Pobijedio je iman u Allaha dž.š. pobijedio je šehadet.

Vidite, kad je Muhamed a.s. vidio da ce doci do ove bitke, pita ashabe, svoje drugove, kaze: dajte mi ljudi savjet, sta da radim.? Prvi koji se javio bio je ashab Ebu Bekr r.a. najbolji ashab. Znate sto se on prvi javio, zato sto je Ebu Bekr Ummet, za njega samog je Poslanik rekao da je on sam Ummet Allahovog Poslanika, a znate sto je on najbolji Ummet, zato sto je on uvijek prvi pokretao inicijativu i niko ga nije pretekao u dobru. Prvi se javlja i kaze, Allahov Poslanice, mi smo uz tebe, mi stojimo iza tebe, a znate sto je prvi ustao, da nebi neko, ko je onako slabasan ustao prvi i rekao,  ma necu ja sad da se borim, idem kuci.

Prvi dakle ustaje, daje snagu, da bude primjer drugima, kako treba stati uz Poslanika a.s. I to je njegova najveca i najbolja osobina, ako hoces da budes najbolji kod Allaha, da budes velik kod Gospodara, potrudi se da budes najkorisniji u svom dzematu, svojoj zajednici, u svojoj porodici, da ima fajde od tebe.

Znate, imate ljudi od kojih imate koristi, imate ljudi od kojih nemate ni koristi ni stete, pa i to je HAJR, a imate ljudi od kojih samo stete imate. I sad, svako od nas je u jednoj od ovih kategorija, il si koristan, il si neutralan, il si stetan. Ako nemas recimo para, da pomognes, da platis iftar, da organiziras itd. nije problem. Nemas ideju, neku misao, neki savjet, nemas snage ni volje da uradis sitnicu, da zamjenis sijalicu, nije ni to problem, onda mozes da se nasmijes dzematliji – bratu muslimanu, da nisi TERETLI itd. Ako nemas ni to, NEMOJ DA SMETAS. Uvijek ima nesto, znate, ako nemozes udjeljivati, ako nemas ideja, ako nemozes hizmetiti – raditi, ako nemozes osmjeh dati drugome kao vid sadake, nemoj smetati, zavrsi svoje i otidji.

Shvatate, to je jako vazno. Ako hocete da budete kod Allaha na velikom stepenu, budi koristan clan. Muhamed a.s. kaze: HAJRUNNASI MEN JENFEUNNAS – NAJBOLJI LJUDI SU ONI KOJI SU KORISNI DRUGIM LJUDIMA.

I Ebu Bekr je najbolji od Ummeta, jer nikada nije dao priliku nikome da ga pretekne u dobru. Jedne prilike sjedi Poslanik sa ashabima i pita, kaze, ko je jutros obisao bolesnika, javlja se Ebu Bekr, ko je zapostio, Ebu Bekr se javlja, ko je podjelio sadaku, Ebu Bekr se javlja, ne mogu ga preteci u dobru. Dolazi Omer r.a. donosi POLA SVOGA IMETKA – ZAMISLITE – POLA PARA STO IMA I KAZE EVO ALLAHOV POSLANICE DA POMOGNEM. DOLAZI EBU BEKR R.A. I DONOSI – DAJE SAV SVOJ IMETAK – CINI GA VAKUFOM. I kaze Omer r.a. tada, ja se s tobom ne mogu vise takmiciti. Al vidite oni se nadmecu u cinjenju dobra i to je ono sto trebamo raditi i mi, sto nama fali.

Dalje, javlja se Omer r.a. i kaze, uz tebe smo Boziji Poslanice, necemo ti reci ko Jevreji Musau a.s. idi sam, ti i tvoj Gospodar i bori se itd.

Braco i sestre;

„Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Potičem vas da čuvate islam! Allah vas na to upućuje! Odvraćam vas od nasilja, a i vaš Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvišen, istinu naređuje i iskrenost propisuje. On daje dobro onima koji ga zaslužuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se po dobru odlikuju i spominju. Došli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskušenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomoću strpljivosti, Allah u odlučnim momentima otklanja brigu i spašava ljude od nevolje i tuge. Strpljivošću se postiže spas na oba svijeta. Pazite na dužnosti koje vam je Allah u Kur’anu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima poučio. Odlučno se prihvatite djela kojima će vaš Gospodar biti zadovoljan. Pokažite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i na ovom mjestu, na Bedru, zaslužit ćete Njegovu milost i oprost koji vam je obećan. Allahovo obećanje je istinito. Njegova zaštita je naša snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomoć, u Njega se uzdamo i Njemu se vraćamo. Neka Allah oprosti meni i mu’minima.“, ovo je govor koji je Poslanik odrzao ashabima prije same bitke na Bedru, koje se veceras sjecamo.

اَلَّلهُمَّ أَنْجِزْ لِي مَا وَعَدْتَنِي اَلَّلهُمَّ إِنْ تُهْلَكُ هَذِهِ الْعِصَابَةُ مِنْ أَهْلِ الْإِسْلَامِ 

فَلَا تُعْبَدُ فِي الْأَرْضِ أَبَدًا

Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada islamu, bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!

Draga braco i sestre, UKRATKO NEKOLIKO JE LEKCIJA BITKE NA BEDRU

1. Čvrsto ubjeđenje – JEKIN  u Allahovu dz.s. pomoć

Prije dolaska na Bedr, Allah dz.s. je spustio obilnu kišu kojom je učinio pijesak prohodnijim pa su muslimani i njihove deve mogli ići po njemu bez problema. Tako je Allah dz.s. učvrstio njihova stopala na tom pijesku. S druge strane, ta ista kiša je vojsci iz Meke učinila zemlju pod njihovim nogama mekšom a kretanje težim. Zapamtimo da Allah dz.s. uvijek otvara put do uspjeha kada čvrsto vjerujemo u Njega i Njegovu pomoć.

2. Oslanjanje – TEWEKKUL na Allaha dz.s.

Ovo je bitka u kojoj su muslimani naučili lekciju važnosti potpunog oslanjanja na Allaha dz.s. Bedr je mjesto gdje je Allah s.w.t.a. podučio novu zajednicu muslimana o načinu oslanjanja na Njega. Allah dz.s. je poslao meleke iz nevidljivog svijeta kako bi dali potporu vjernicima i izvršili Njegovu naredbu. To je ujedno bilo i ispunjenje Allahovog dz.s. obećanja da će muslimanima podariti čvrst iman: „Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio“. (Kur’an: Sura El-Enfal – Plijen, 8)

3. Uspjeh dolazi od Allaha s.w.t.a.

Jedan od znakova oslanjanja na Allaha dz.s. kod Poslanikovih salallahu alejhi ve sellem ashaba, bilo je i njihovo ubjeđenje da mogu postići pobjedu nad daleko brojnijom i opremljenijom vojskom. Mnogi kur’anski ajeti koji govore o duhovnoj i fizičkoj snazi koji su upravo objavljeni na bojnom polju. Uspjeh muslimana dolazi samo od Allaha dz.s. Stoga bi trebali zapamtiti da nismo produktivni samo zbog svog vlastitog truda. Allah dz.s. je objavio nakon bitke: „Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah zaista sve čuje i sve zna“. (Kur’an:  Sura El-Enfal – Plijen, 8)

Tako i mi, kroz trud i borbu sa samim sobom, istovremeno moramo tražiti uspjeh od Allaha dz.s.

4. Ujedinjeni kao braća

Muslimani su danas širom svijeta podjeljeni, iako nam “Bitka na Bedru” ukazuje na plodove ujedinjenosti.

Oni su učvrstili svoje redove i postali poput nepomičnog zida. Kurejšije je obuzeo strah, i njihova samouvjerenost koju su ponijeli iz Meke je nestala kada su se susreli sa discipliniranom muslimanskom vojskom. Čak je i šejtan pobjegao sa mjesta događaja zbog nadmoćne duhovne prisutnosti i pomoći od Allaha s.w.t.a. koja se spustila na ujedinjene muslimane. Allah dz.s. u Kur’anu kaže: „I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ‘Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!’ – onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava’.“ (Kur’an: Sura El-Enfal – Plijen, 8)

Draga braco i sestre;

Nalazimo se u mubarek ramazanu, prošli smo prvu trećinu ramazana koja je rahmet – milost i koja je, nadam se, i naša srca i duše opečatila i pripremila nas za drugu trećinu, u kojoj smo sada, koja je magfiret – oprost, a koja će nas, ako Bog da, pripremiti za posljednju trećinu ramazana koja će nam biti štit od džehennemske vatre na Sudnjem danu.

Nalazimo se u drugoj trećini mubarek ramazana, koja je magfiret-oprost, i sve što uradimo od dobra za ta djela će nam Allah opraštati naše grijehe, zato iskažimo našu darežljivost i našu plemenitost, naše suosjećanje trebamo pokazati, prije svega, prema potrebnima u našoj sredini, u našoj mahali i našem komšiluku. To smo kao vjernici obavezni i mimo ramazana, ali ramazan je prilika da, pomažući ih svojom sadakom, svoj post i svoje ibadete oplemenimo, a sve to čineći u ime Allaha Milostivog i s ciljem i nadom da ćemo i takvim postupcima steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo, i da ćemo zbog takvih postupaka u Džennet ući, ako Bog da!

Zato draga braćo i sestre, iskoristimo ramazanske dane za gore navedene stvari, pomozimo potrebnima, iskoristimo blagodati svake trećine ramazana, iskoristimo blagodati koje nosi svaki ramazanski dan, svaki ramazanski trenutak, oplemenimo i ukrasimo svoj post i svoje ramazanske ibadete dobrim djelima, posebno sadakom. Budimo od onih na kojima će post ostaviti svoj trag, pokažimo samilost, saosjećanje i solidarnost prema slabima. Budimo darežljivi i neka nam naša darežljivost pomogne da zaslužimo i steknemo Allahovo dž.š. zadovljstvo i milost i na kraju dzennet.

U tom smislu su i riječi Allahovog poslanika, s.a.w.s.: Kome se život zapečati riječima – La ilahe illellah – ući će u Džennet, ko isposti jedan dan želeći Allahovo zadovoljstvo, i to mu se ukabuli / to mu bude primljeno – ući će u Džennet, ko dadne sadaku u ime Allaha dž.š. i ona mu bude primljena – ući će u Džennet. (Ahmed) Zato su prve generacije muslimana običavale govoriti: Namaz čovjeka dovede do pola puta, post ga dovodi do vrata Gospodara svjetova, a sadaka ga uzme za ruku i uvede ga, uvede ga u dzennet.

Uzvišeni Allahu, ukabuli naš post, naša dobra djela i počasti nas viđenjem šehida Bedra, Srebrenice i naše Bosne i Hercegovine, na Sudnjem Danu u hladu Dzennetskom. Amin

POSLANIKOV POSLJEDNJI VASIJJET

Neka je slava Allahu, Njemu Jedinom svako savršenstvo pripada, i neka Mu je hvala, On neizmjernim dobročinstvom obasipa. Svjedočim da je samo Allah Bog, On nema druga, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, posjednik najljepše ćudi i najplemenitijih vrlina. Neka je salavat Allahov i blagoslov na njega, njegovu porodicu, njegove vrle ashabe, tabiine i sve one koji ih budu u dobru slijedili do Dana sudnjega.
Preporučujem vam, o robovi Allahovi, a i sebi samom, da se i u utajnosti, i u javnosti, Uzvišenog Allaha bojite, a savjetujem vam, kao i sebi samom, da Mu poslušni budete i da se za željama svojim i došaptavanjima šejtanskim NE povodite, jer razborit je onaj ko se na pokornost Allahu prisili, i za ono što nakon smrti slijedi djeluje, a nemoćan je onaj ko za prohtjevima svojim ide, a opet nade u Allaha polaže.

Postovani dzemate, braco i sestre;

Nalazimo se u mjesecu Mevluda – rodjenja Bozijeg Poslanika. Vec tri petka, tri dzume i tri hutbe smo govorili i upoznavali se sa likom i djelom naseg voljenog devetlije Muhameda a.s. U ponedeljak, sa aksamskim vremenom nastupio je ove godine Mevlud – dvanaesti Rebiu-l-evvel, rođendan Poslanikov. Kad nam o tom događaju majka Poslanikova govori, obavještava nas da je u trenutcima porođaja vidjela svjetlo koje je obasjalo sve do Šama dalekog. Četrdeset godina kasnije, a nakon perioda u kojem je Gospodar svjetova odgajao Poslanika, Poslanik je dobio obavezu da svjetlo vjere širi i od nevjerstva i iz tmine ljude spašava.

Allah dž.š. kaže: LE KAD KANE LEKUM FI RESULULLAHI USVETUN HASENETUN LI MEN KANE JERDŽULLAHE VE-L-JEVME-L-AHIRE VE ZEKERELLAHE KESIRA.
„Vi u Poslaniku imate najljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi, na ovom svijetu i koji Allaha često spominje“. (El-Ahzāb, 21)

A u vecerasnjoj noci mjeseca mubarek Rebiu-l-evvela, zelim da Vam prenesem Poslanikov Posljednji Vasijjet ili Oporuku.

Alija bin Ebi Talib je rekao: „Kada je objavljen ajet: Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, Poslanik je bio bolestan. Nedugo poslije toga izašao je među ljude, u četvrtak, ispeo se na minber, a zatim sjeo. Lice mu je bilo požutjelo a oči ispunjene suzama. Pozvao je Bilala i naredio mu da poziva ljude po Medini jer Allahov Poslanik hoće nešto da im oporuči. Bilal je pozivao, i stari i mladi su se sakupili. Sva svoja vrata ostavili su otvorena, a njihova roba na tržnici, ostala je bez čuvara. I djevojke su izašle iz svojih odaja kako bi čule Poslanikov vasijjet. Džamija je postala tijesna da sve primi, pa je Poslanik ponavljao: ‘Napravite mjesta za one koji dolaze.’
Ustao je, zaplakao, zahvalio se Allahu, donio salavat na prijašnje poslanike i na sebe a zatim rekao: „Ja sam Muhammed sin Abdullahov, Poslanik poslije kojeg poslanika nema. Ljudi, znajte da sam iscrpljen i približilo se vrijeme mog odlaska sa dunjaluka.
Čeznem za susretom sa svojim Gospodarem. Kolika li je samo tuga zbog rastanka sa mojim ummetom?! Šta li će oni govoriti poslije mene? Allahu moj, spasi ih, spasi ih. Ljudi, poslušajte moju oporuku, upamtite je, čuvajte i neka oni koji su prisutni prenesu onima koji nisu s nama. Ovo vam je moja posljednja oporuka.
O ljudi, Allah vam je u svojoj Knjizi pojasnio šta je halal a šta haram, šta treba da radite, a čega se treba kloniti. Ono što vam je dozvoljeno i smatrajte dozvoljenim a ono što vam je zabranjeno i vi zabranjujte. Vjerujte u ono što je manje jasno i radite po onome što je jasno. Uzimajte pouku iz primjera koji su u Kur’anu navedeni.“ Onda je podigao glavu prema nebu i rekao: „Allahu moj, dostavio sam i budi mi svjedok.“
„O ljudi, dobro se čuvajte prohtjeva koji vode u zabludu i koji su daleko od Allaha i Dženneta a blizu Džehennema. Dobro čuvajte džemat i budite čestiti. To vam je blizu Allaha i blizu Dženneta a daleko od Džehennema.“ Onda je rekao: „Allahu moj, dostavio sam.“

„O ljudi, tako vam Allaha, Allah neka vam bude na pameti kada se ophodite prema onima koji su u vašoj vlasti. Hranite ih onim što i sami jedete, odijevajte ih onako kako se i sami odijevate i nemojte ih zaduživati nečim što je iznad njihovih mogućnosti. I oni su meso i krv i stvorenja kao i vi sami. Znajte, onoga ko im bude nepravdu činio, ja ću dočekati kao protivnik na Danu Sudnjem, a Allah će presuditi.
Tako vam Allaha, neka vam Allah bude na umu u odnosu prema vašim suprugama. Nemojte im nepravdu činiti, pa da vam budu uskraćena vaša dobra djela na Kijametskom danu. Jesam li dostavio?
O ljudi, sebe i porodice čuvajte od vatre, podučavajte ih, odgajajte, jer su vam oni pomoćnici i emanet koji vam je povjeren. Jesam li dostavio?

O ljudi, pokoravajte se onima koji su preuzeli na sebe poslove upravljanja i nemojte im se suprotstavljati, makar se radilo o sakatom robu Abesincu. Onaj ko se njima pokorava, taj se pokorava meni, a ko se pokorava meni, taj se pokorava Allahu. Ko njima odbije poslušnost, taj odbija poslušnost i meni, a ko meni odbija poslušnost, neposlušan je Allahu. Nemojte ustajati protiv njih i ne kršite svoje zavjete koje ste im dali sve dok su na pravom putu. Jesam li dostavio?
O ljudi, obavezni ste voljeti moju porodicu. OBAVEZNI STE VOLJETI SVOJE UČENJAKE. NEMOJTE IH NIPOŠTO MRZITI, ZAVIDJETI IM I KUDITI IH. ONAJ KO IH VOLI, MENE VOLI, A KO MENE VOLI, VOLI I ALLAHA. ONAJ KO NJIH MRZI, TAJ MRZI I MENE, A KO MENE MRZI I ALLAHA MRZI. Jesam li dostavio?
O ljudi, dobro vodite računa o dnevnim namazima, prethodno dobro vodeći računa o abdestu i vodite računa da u potpunosti obavljate ruku i sedždu. Ljudi, dajite zekat na svoj imetak, jer onaj koji ne daje zekat, taj nema namaza, a ko nema namaza nema ni vjere, ni posta, ni hadždža a ni džihada. Allahu moj da li sam dostavio?

O ljudi, Allah je obaveznim hadždž učinio svakom onome ko za to ima mogućnosti, a ko to ne učini, neka umre kako hoće; kao židov ili kao kršćanin ili kao vatropoklonik. Jedino opravdanje mu je bolest koja bi ga onemogućila da obavi hadždž, ili nepravedan vladar. U protivnom neće imati mog šefa’ata, niti će se napojiti sa moga izvora. Da li sam dostavio?
O ljudi, Allah će vas na Kijametskom danu okupiti na jednoj ravnici, veličanstvenom mjestu. Tada će biti teško, na taj Dan neće koristiti ni imetak, ni potomstvo, osim onome ko Allahu dođe sa čistim srcem. Da li sam dostavio?

O ljudi, čuvajte svoj jezik, oči učinite plačnim a srca poniznim. Svoja tijela izmorenim borbom protiv svojih neprijatelja. Svoje džamije izgradite i održavajte svojim prisustvom u njima, a vaša vjera neka bude čista i iskrena. Budite dobri prema braći vjernicima i nastojte da činite što više dobrih djela. Čuvajte svoja stidna mjesta, od imetka svog dijelite sadaku i ne budite zavidni pa da vam dobra djela nestanu. Nemojte se međusobno ogovarati, pa da propadnete. Jesam li dostavio?
O ljudi, nastojte da što više robova oslobodite i radite dobra za Dan kada će vam biti potrebna i kada ćete biti u velikoj nevolji. Ne nanosite nepravdu jer će Allah parničiti s onim ko nepravdu čini i On će račun svoditi. Njemu ćete se vratiti, a On neće biti zadovoljan vašim grijesima.
Ko od vas uradi neko dobro djelo, to je za njegovu korist, a ko uradi nešto hrđavo, to je uradio na svoju štetu. Tvoj Gospodar nikome neće nanijeti nepravdu. Bojte se Dana kada ćete se Allahu vratiti i kada će svakome biti isplaćeno i dato onako kako je zaslužio i nikome neće nepravda biti nanesena.
O ljudi, ja idem svome Gospodaru. Iscrpljen sam i Allahu ostavljam vašu vjeru i vaše emanete. Neka je Allahov spas na vas, skupino mojih ashaba, i neka je spas na čitav moj ummet. Neka je Allahov spas na vas, Njegova milost i blagoslov“.
Poslanik je završivši govor sišao sa minbera i otišao svojoj kući. Poslije toga nije više izlazio. Neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu, ashabe, sve one koji ga vole i čitav njegov ummet.

Braćo!
Mevlud, kojeg su naši preci ispjevali u čast Vjerovjesnika, i naša lijepa bosanska tradicija kojom smo usmenom predajom sačuvali najvažnije slike iz života Muhammeda a.s. mogu nam služiti na ponos. Stihovima o njegovom rođenju, o miradžu, o hidžri u Medinu, o borbi na Bedru, o povratku u Meku, o preseljenju na Ahiret i sl. čuvali smo uspomene na njega i njegov plemeniti život. Iz njegovog života smo naučili koje su to trajne vrijednosti za koje se trebamo boriti i žrtvovati: sloboda, jednakost, dostojanstvo, sloga i bratstvo. To su vrijednosti kojima su i naši preci bili nadahnuti. To su i naše vrijednosti koje trebamo živjeti, braniti i drugima garantirati.

U našim kućama uobičajili smo prisjećati se Vjerovjesnika himnom: „Dobro nam doš’o, najveći sine“, u raznim prilikama. Tradicija mevluda u Bosni datira još od njenog prvog sandžak-bega Isa bega Ishakovića, koji je proučen u njegovoj tekiji na Bentbaši. Od tada pa sve do danas, mevlud je postao dio naše bosanske tradicije. Mevlud je životopis Muhameda a.s. u stihu, a prvi puta je proučen u Medini. Do nas je stigao putem derviša u osmanlijskom periodu. Bosanski muslimani su i sami pisali mevlude, poput Gaševića ili Rešada Kadića, Allah im se smilovao.

I ovoga puta apelujem na vas da čuvate ovaj lijepi način iskazivanja ljubavi prema Vjerovjesniku, učeći mevlud, donoseci salvate, okupljajuci se ovako lijepi u Bozijoj kuci na Zemlji i usvajajući iz njegovog života one moralne zasade koje će nas učiniti boljim i plemenitijim ljudima.

Nosimo Poslanika u srcu i postupajmo po njegovim uputama! Mevlud-i šerif mubarek olsun!
Gospodaru naš, učvrsti ovaj ummet na Pravom putu, učini da cijenjeni u njemu budu oni koji su Ti poslušni, a poniženi oni koji su Ti neposlušni i pomozi da se u njemu prakticira upućivanje na dobro i odvraćanje od zla, Ti, uistinu, sve možeš.

Neka Allah učini da se okoristimo uputom Njegove Knjige (Kur’ana) i Sunnetom Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.
Kazah ovaj govor svoj, a Allaha molim da i meni i vama i ostalim muslimanima oprosti sve grijehe. Tražite i vi oprosta od Njega, jer On, uistinu, mnogo prašta i samilostan je.

PERMANENTNA VAŽNOST POSLANIKOVE A. S. I ZNAČENJE NAŠE HIDŽRE

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. na njegovu porodicu, časne ashabe, kao i na sve nase bosanske sehide i iseljenike.

Postovane dzematlije,

“Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju i koji se imecima i životima svojim bore na Putu Allahovu, kod Allaha su na većoj razini! A takvi će uspjeti.” (Kur’an, 9:20)

”Muhadžir je svako ko napusti sve što je Allah dž.š. zabranio, a prihvati sve što je On naredio.” (Hadis)

U utorak, 11. septembra 2018. godine, nastupila je Nova 1440. hidžretska godina. Dakle, proteklo je punih 1439 godina otkako je Poslanik s.a.v.s. sa ashabima migrirao iz Meke u Medinu. Ovaj događaj je najvažniji islamski događaj u životu Poslanika s.a.v.s. jer je izmijenio svijet zauvijek. Jucer na Hutbi dzume namaza smo puno toga rekli o znacaju i znacenju Hidzre. Veceras ćemo navesti nekoliko činjenica vezanih za Hidžru, ili seobu Poslanika s.a.v.s. i ashaba iz Meke u Medinu.

1. Hidžra iz Meke u Medinu odslikava istinsku čvrstoću vjere Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba/drugova u najtežim i najsurovijim momentima i okolnostima. Nakon svakojakih i neizdrživih persekucija od strane neprijatelja islama, Poslanik s.a.v.s. i časni ashabi su napustili Meku, u njoj ostavili sve što su imali i sa nepokolebljivom vjerom se zaputili ka Medini.

2. Migracija ili hidžra označava početak islamskog kalendara, poznatog kao Hidžretski kalendar.

3. Konačno, nakon Hidžre, Allahovi propisi su mogli biti etablirani i potpuno implementirani na zemlji koja je zavela pravdu i uspostavila mir u regionu za dugi period.
4. Hidžra, ili seoba iz Meke u Medinu, je najvažniji ključ za praćenje i razumijevanje najvažnijih događaja u historiji islama za vrijeme i poslije života Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

5. Hidžra/seoba iz Meke u Medinu je uvjerila sve vjerne i lojalne ashabe i vjernike da uvijek postoji nada u ustrajnosti, poteškoćama i nedaćama.

6. Ovaj događaj je muslimane različitih kultura ujedinio pod zastavom bratstva. Muhadžiri, ili doseljenici, i ensarije, stanovnici Medine, koji su dočekali muhadžire kao svoju braću i sestre otvorenog srca, postali su kao jedna porodica. Ovo je najbolji praktični pokazatelj da se istinsko bratstvo i jedinstvo mogu doista ostvariti u islamu i na Zemlji.

7. Hidžra označava i početak Islamske države, koja je postojala preko hiljadu godina i smatrana svjetskom silom.

8. Hidžra je značila i oslobađanje ljudi, istinskih vjernika i ashaba od nepravde, zuluma, nejednakosti i rasizma sa kojim su bili suočeni tada u Meki i drugdje u svijetu.

9. Hidžra je ujedinila nekoliko medinskih plemena koja su konstantno ratovala jedna protiv drugih. Sada su zavađena i zaraćena plemena bila ujedinjena i imala su jednog vođu. To je omogućilo ujedinjenje Arapskog poluotoka i šire pod upravom islama.

10. Hidžra je doprinijela i ličnoj i općoj socijalnoj stabilnosti svakog građanina države pod islamskom upravom. Iako su neprijatelji islama i Poslanika s.a.v.s. učinili sve da spriječe hidžru, Allah dž.š. je pomogao vjernicima i odanim ashabima i izveo ih na sigurno mjesto i u prosperitetnu i stabilnu budućnost.

HIDŽRA IMA I SLJEDEĆE ZNAČENJE:

1. Hidžra znači POKAJANJE. Svi koji obiljezavaju Hidžretsku godinu trebaju razmisliti o životu prvih muslimana i životu današnjih muslimana. A naše stanje uveliko se razlikuje od stanja prvih muslimana. Stoga je Nova hidžretska godina prilika da se pokajemo i popravimo. A Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Hidžra neće prestati sve dok pokajanje ne prestane.”
2. Hidžra je NAPUŠTANJE ONOGA ŠTO JE ALLAH ZABRANIO. Muhammed a.s. kaže: „Najbolji musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni i sigurni drugi muslimani, a najbolji vjernik je onaj koji je najljepšeg odgoja. Najbolji muhadžir je onaj koji napusti ono što je Allah zabranio, a najhrabriji borac je onaj koji ukroti svoje strasti u ime Allaha, dž.š.“ (Taberani)
3. Hidžra znači i APSOLUTNI MONOTEIZAM, a monoteizam je totalna pokornost volji našega Stvoritelja, Allaha dželle šanuhu.
4. Hidžra znači permanentno UČENJE, RAD, RED, DISCIPLINU, PLANIRANJE i aktivno OSLANJANJE na Gospodara svih svjetova.
5. Hidžra je ISKRENO SLUŽENJE Uzvišenom Bogu i Njegovim stvorenjima zarad Njega.
6. Hidžra je SUOČAVANJE SA SVIM IZAZOVIMA, POZIVANJE NA DOBRO A ODVRAĆANJE OD ZLA.
7. Hidžra je i OPRAŠTANJE u ime Allaha dž.š. bez obaziranja na to šta nam je neko uradio. Opraštanje onima koji nama ne opraštaju. I pored svih vrsta zuluma koji su im nanijele Kurejšije, muslimani su im velikodušno oprostili, a Poslanik s.a.v.s. im je rekao: “Idite svojim kućama, slobodni ste. Opraštam vam kao što je i Jusuf oprostio svojoj braći!” Allahu ekber. Ja divnog li islama i divnog li Poslanika s.a.v.s.! Pa, zar ima još onih koji se ljute jedni na druge? Subhanallah!

8. Hidžra je i INTEGRACIJA. Kur’an nas uči da su svi mu’mini/muslimani braća i da je naša obaveza da zavađenu braću mirimo. Među njima ne smije biti podjela, svađa, a granice su samo imaginarne linije. Islam naređuje svim muslimanima da budu kao jedna porodica, jedno tijelo, jedna duša, kao braća i sestre od jedne majke. A majka nam je islam. Pošto je samo Jedan i Jedini Bog za sve ljude i cijeli kosmos, i ljudi cijelog svijeta bi se trebali ponašati kao braća i sestre i svi zajednički raditi na uspostavljanju mira, pravde, jednakosti i dobrobiti za sve ljude. Jer, Uzvišeni Bog nije stvorio ljude da se mrze i ubijaju.
9. BOLJE PONAŠANJE. Kada je Poslanik s.a.v.s. upitan za pravo značenje hidžre, on je rekao da hidžra nije uzimanje oružja da se boriš.
Nije ni odlazak iz jednog mjesta u drugo da tamo živiš. Hidžra ustvari znači DA SE KLONIŠ GRIJEHA, NASILJA, KRIMINALA, NEPRAVDE i svega što je Allah dž.š. zabranio, a da izvršavaš sve što je On naredio.

10. CIJELOKUPNI ŽIVOT se može smatrati hidžrom ako čovjek živi po Božijim kodeksima i uputama Poslanika Muhammeda s.a.v.s. makar nikuda ne otišao iz svoga mjesta.

U mjesecu Muharremu u kojem se nalazimo kao posebno vrijedan ibadet jeste post kao i obavljanje noćnog namaza, o tome nam govori slijedeći hadis: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharema, a najbolji namaz poslije fard namaza je noćni namaz!’ (Muslim)

Kako stoji u predajama, Poslanik s.a.v.s. je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan muharema. Nakon dolaska u Medinu našao je da Jevreji poste Ašuru, pa je u tom smislu i slijedeća predaja:
Prenosi Ibn Abbas da je Poslanik s.a.v.s. kada je došao u Medinu, našao Židove (Jevreje) kako poste Ašuru, pa je rekao: ‘Šta je ovo?’ Rekli su: ‘Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa a.s. sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.’ Rekao je: ‘Meni je Musa bliži od vas!’ – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)

U Ahmedovoj predaji se još nalazi:’…To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio…’ (Ahmed)

Ibn Abas nam pripovijeda da je Muhammed a.s. poslije posta mjeseca ramazana, najradije postio Dan Ašure, kao što stoji u slijedećoj predaji: Prenosi se od Ibn Abbasa r.a.: ‘Nisam vidio Poslanika s.a.v.s. da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (misleći na ramazan).’ (Buharija)
U Ahmedovoj zbirci se nalazi hadis, koji govori o tome da je post Ašure uzrok opraštanja grijeha učinjenih u protekloj godini: Rekao je Allahov Poslanika s.a.v.s.: ‘Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!’ (Muslim)
Preporuka je Poslanika s.a.v.s. da se pored desetog dana muharema posti dan prije (ili dan poslije), kako bi se i na taj način Muslimani razlikovali od sljedbenika prošlih knjiga, pa u slijedećoj predaji stoji:

Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa r.a. da je Poslaniku s.a.v.s. nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: ‘O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i Kršćani!’ Rekao je Poslanik s.a.v.s.: ‘U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!’ Pa on nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik s.a.v.s. te godine preselio!’ (Muslim)

Posteći deveti dan Muharema, Muslimani se i u ovom ibadetu razlikuju od Jevreja. S’ time u vezi nalazimo i sljedeći hadis:’Postite jedan dan prije i jedan dan poslije’ (Muslim).

Uzvišeni Allahu, učini nas dostojnim sljedbenicima našeg dragog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. i onima čiji cjelokupni život će biti permanentna hidžra srcem, riječima i djelima.
Molim Allaha da nam ova nova 1440 H. godina bude bolja i berićetnija od prethodne, te da u njoj učinimo više dobrih djela nego smo učinili u prethodnoj. Amin.

O Lejletu-l-Kadr

Zahvala pripada samo Allahu, samo Njega hvalimo i samo od Njega pomoć, oprost i uputu tražimo. Zahvaljujemo se Allahu koji nas je počastio svojom uputom i koji nas je učinio muslimanima. Donosimo salavat i selam Njegovom miljeniku, posljednjem Allahovom Poslaniku Muhammedu s.a.v.s. njegovoj porodici, ashabima, tabiinima, našim šehidima kao i svim pripadnicima ummeta Muhammeda a.s.

Draga braćo i cijenjene sestre;
Ako ste primjetili, posebno se odnosi na dzematlije, mozda ste neki primjetili ili se sjecate da sam recimo prosli Ramazan vecinom kroz hutbe i druga predavanja najvise se posvetio Zekatu i vaznosti davanja Zekata u Bejtu-l-Mal – zajednicku kasu nase jedine Institucije Rijaseta Islamske Zajednice BiH. Mi imamo jaku Islamsku Zajednicu BiH, jaku instituciju, to je drzava u drzavi, elhamdulillah, prevashodno svjescu nas Bosnjaka. Kao sto nase tjelo moramo sapirati od prasine i prljavstine, svakodnevno, nasa srca hraniti i cistiti namazom, nase duse oplemenjivati postom, isto tako jedanput godisnje moramo ocistiti nas Mal – nase imanje, nase bogastvo od sve prljavstine na ne halal eventualno stecenog mala, te kroz to pravljenjem ravnoteze u drustvu i pomaganjem siromasnih, a isto tako kao treca vrijednost Zekata, zastita nas i nasih ukucana od raznih belaja i taksirata. I zato Vas pozivam i podsjecam na obavezu davanja Zekata i Sadekatu-l-Fitra, takodjer.

Ovaj Ramazan, primjetili ste vecinom sam posvetio Kuranu, kao objavi Bozijoj koja je pocela se spustati upravo u ovom blagodarnom mjesecu i upravo u ovoj zadnjoj trecini mubarek mjeseca Ramazana. Pa i ovo vecerasnje predanje ce ici u tom smjeru, obracajuci se ponajvise maldjima, nasoj omladini, ovoj djecici, kojima vi stariji ovo trebate dublje kucnim odgojem usaditi, jer oni su nasa buducnosti, oni su nasi sutra novi clanovi, koje danas moramo ohrabriti, da samo kao zdravi clanovi mogu i trebaju i moraju doprinositi Allahovoj vjeri i Dzematu.

Adem a.s. je bio tu. Tu je ustvari zapravo zapoceo covjekov hod zemaljskom stazom. Prvo sto je covjek, kad je na zemlju dosao je radio, ucio je. Allah dz.s. ga je imenima stvari poducavao i dakako pravi put mu pokazao.
Tu je bio Ibrahim a.s. U besplodnoj dolini ostavio Hadzeru i Ismaila, potpuno siguran, da ono sto po Bozijoj uputi cini ispravno je, makar se na prvi pogled, na ljudsku pamet cinilo nerazumnim.
Vratit ce se da sa sinom Ismailom sagradi Kabu, da ucvrsti temelje Tewhida – jednoce Bozije, da ona bude simbol jedinstva Bozijega do Dana Sudnjega. WE EZZIN FINNASI BIL HADZI JE´TUUKE RIDZALEN WE ´ALAKULLI DAMIRIN JE´TINE MIN KULLI FEDZDZIN ´AMIK – I oglasi ljudima Hadz, dolazice ti pjeske i na kamilama iznurenim, dolazice iz mjesta dalekih.
Kada Ibrahim a.s. završi sa gradnjom Kabe, Allah dž.š. naredi mu da pozove ljude na hadž. Ibrahim a.s. reče: “O moj Stvoritelju, kako da pozovem ljude kad moj glas ne dopire daleko, kada tada u Mekki i nije bilo puno zivih stvorenja?” Allah dž.š. odgovori mu: “Ti pozovi a Moje je da to prenesem svim ljudima.” Ibrahim a.s. uspe se na brdo Ebu Kubejs i reče: “O ljudi! Allah vam naređuje da hodočastite ovaj hram kako bi vas zbog toga nagradio Džennetom, a udaljio i spasio kazne u Džehennemu, pa obavljajte hadž.” Odazvaše mu se svi koji bijaše u kičmama ljudi i matericama žena riječima: “Lebbejkellahumme lebbejk” – Odazivam Ti se, o moj Gospodaru, odazivam. Ko mu se tada odazva, obavi hadž ili će ga zasigurno obaviti, kazu Mufessiri. Ko se odazva jedanput, obavit će hadž jedanput, a ko se odazva više puta, obaviće hadž više puta. Vidite Allahove Milosti, prepoznajemo li vjerovanje u sesti Imanski Sart, da ono sto Allah hoce to i biva Njegovom voljom i odredjenjem. Vidite sada, kako milioni i milioni ljudi hrle svetosti Kabe i Hadzdza. Allah je to dao da svi buduci narastaji u kicmama nasih oceva i maternicama nasih majkih cujemo i ako Bog da, nadati je se odazovemo.

Medjutim, kroz vijekove poslije Kabu Sirkom onecistise. U nju kipove unesose, zavlada dzahilijjet . Iako je Adem a.s. tu imena stvari ucio. Ibrahim a.s. obrede Hadza i obrede druge ucio, vlastitog oca Azera ostavio, jer nije zelio pravim putem da hodi, u vatru bacen bio, od idopoklonika, kojoj Allah naredi da bude hladna za Ibrahima, covjek tamosnji u neznanje zagazi, u dzahilijjet. Kad se kipovima poceo klanjati, u grijehe brojne i teske i velike je zagazio, ali zapamtimo nije taj pred Islamski svijet bio nepismen. Naprotiv. Kurejsije su recimo bile tada poznate po pisanju izvanredne proze i poezije. Ali kada su u pitanju Univerzalne vrijednosti, kad je u pitanju red na zemlji, zivjeli su neznanje i dzahilijjet.

Neporocni mladic iz plemena Kurejs iz porodice Hasimove, zvani kao djecak El – Emin – povjerljivi posmatrao je taj zivot u Mekki i duboko u sebi se tome suprostavljao. Nije se mirio time da razumom obdareni kipovima se klanjaju. Nije se mirio da razumom obdareni toj kamenoj, toj drvenoj sklupturi zrtvu prinosi. Nije se mirio da jaci slablijega tlaci, da narod njegov vodi medju – plemenske ratove desetljecima bez razloga valjana, da zensku djecu zive u kabur zagrcu, da zenu bez ikakva prva drze, nije se mirio.

U tisinu pecine Hira se poceo povlaciti i tamo nocima razmisljati. Njegov odlazak u pecinu Hira nije bio bijeg od problema. Naprotiv, trazio mu je rjesenje. Bio je Ramazan, prema najpreteznijem misljenjima, prema opce prihvacenom stavu, dvedeset sedma njegova noc, kad je tisina pecine Hira prekinuta rijecju Bozijom IKRE – UCI zapovjedio je Dzibril. Tu, hodajuci ovom zemljom Adem a.s ucio je, tu ziveci Ibrahim a.s. je ucio i spoznavao od Zvijezda, pa preko Mjeseca i Sunca misleci da su mu to Bogovi, dosao do istine prave, da Allah je samo jedan jedini Bog, i ti Muhammede, zelis li ono sto su oni ovdje donijeli sacuvati, ucvrstiti, zelis li covjecanstvu pravi put pokazati, ti moras UCITI zapovjeda ponovo Dzibril.
Ja uciti ne znam, zbunjeno je reagovao Muhammed. Ponavljaj zamnom zapovjedio mu je Dzibril.
INNA EN ZELNA HU FI LEJLETIL KADR – Mi smo ga poceli objavljivati u noci Kadr.
Braco i sestre, pocela je dolaziti objava, koja ce promjeniti covjeka, odgojiti ga, oplemeniti, cistu vjeru mu donijeti. Pocela je silaziti Objava koja ce narodima donijeti slobodu i dostojanstvo. Pocela je silaziti rijec Bozija koja ce urediti covjekov odnos sa Gospodarom, covjekov odnos s ljudima, komsijama, bez obzira kojoj vjeri i rasi pripadali. Pocela je silaziti rijec Bozija koja ce urediti covjekov odnos s prirodom.

Naredne 23 godine Poslanik Muhamed a.s. ce od svjetova Gospodara primiti preko 6.000 ajeta, 114 Sura. Sve to sto ce u godinama Objave, od Objave, dobiti u Objavi, opisano je rijecima: TIBJANEN LI KULLI SEJIN – Sveobuhvatna Knjiga.
Sad covjecanstvo ima Kuran. Poceo je silaziti onim rijecima koje su prekinule tisinu pecine HIRA. Ta rijec IKRE znaci CITAJ. Kuran znaci CITANJE.
Pa je pitanje WE MA EDRAKE MA LEJLETUL KADR – A sta ti covjece mislis sta je noc Kadr.?
LEJLETUL KADRI HAJRUN MIN ELFI SEHR – A noc Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.
Dok iscekujemo najodabraniju Kadersku noc sutra, podjestimo se braco i sestre da je ona vrijednija od 1000 mjeseci. Podsjetimo se da je dobro tu noc u Ibadetu provesti. Prisjetimo se Poslanikovi rijeci: „Ko Lejletu-l-Kadr provede u Ibadetu, cvrsto vjerujuci i Allahovoj dz.s. nagradi nadajuci se, bit ce mu oprosteni prethodni grijesi“.
TENEZZE LUL MELAIKETI WERRUHU FIHA BI IZNI RABBI HIM MIN KULLI EMR …meleki i Džibril, s dopuštenjem Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake…
SELAMUN HIJE HATTA MATLA IL FEDZR …sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane…

Ibn Abbas r.a. prenosi od Poslanika: “Allah dž.š. svake ramazanske noći pozove tri puta: ‘Ima li nekoga da traži nešto, pa da mu to dam? Ima li pokajnika kojima ću pokajanje primiti? Ima li nekoga ko traži oprost da mu oprostim’. Kad nastupi Lejletu-l-.kadr Allah dž.š. naredi Džibrilu da se spusti sa grupom meleka na zemlju. Džibril ima šest stotina krila, od kojih dva širi samo u noći Kadr.

Tu noć ih raširi i pokrije s njima i istok i zapad. Džibril razašalje meleke na sve strane i oni selame svakog čovjeka kojeg zateknu da ibadet čini. Oni se rukuju s njima i aminaju na njihove dove. To traje sve do izlaska sunca. Kada sunce izađe, Džibril poviče: ‘Meleki, polazak, polazak’! Meleki upitaju: ‘Šta je Allah uradio za vjernike Muhammedovog ummeta?’. On im kaže: ‘Allah je oprostio svima osim trojci. ‘Oni upitaju: ‘Ko su oni?’ Džibril kaže: ‘Neposlušnik i nezahvalnik roditeljima, onaj ko ne održava rodbinske veze i onaj koji sa bratom muslimanom ne govori duže od tri dana“./Tenbihul gafilin/
Dakle, evo u Hadisu kaze se, kaže da je ovo noć u kojoj svačija dova biva uslišana, izuzev dove onoga na koga su srditi njegovi roditelji, onoga ko prekida rodbinske veze, onoga ko u srcu gaji zlobu i zehru mrznje prema drugim ljudskim bicima, posebno braci muslimanima.
Prenosi se da se Musa, a.s. ovako obratio Svevišnjm: „O Bože moj, želim se Tebi približiti“, pa mu je odgovoreno: „Bliskost Meni stječu oni koji probdiju Noć kadr.“ Musa, a.s. tad reče: „O Bože moj, želim Tvoju milost i oprost.“, pa mu bi odgovoreno: „Moja milost pripada onome ko se u Noći kadr smiluje nevoljnicima.“ Musa a.s. onda kaza: „Bože moj, želim sigurno preći preko Sirata“, pa dobi odgovor: „Sigurno će preko Sirata preći oni koji u Noći kadr dijele sadaku.“ Musa a.s. još reče: „O Bože moj, želim okusiti džennetske plodove“, i bi mu kazano: „Džennetske plodove jest će oni koji u Noći kadr ne zaboravljaju da Me hvale i veličaju.“ Na kraju Musa a.s. reče: „O Bože moj, želim Tvoje zadovoljstvo“, pa mu se reče: „Moje zadovoljstvo stječu oni koji u Noći kadr klanjaju dva rekata namaza.“

Ali upamtimo, nesmije nas Ibadet u Kaderskoj noci biti sveden na nekoliko Rekata Nafile, na nekoliko recenica dove, na Istigfar.
Stanje u kojem se nalazi narod nas Bosnjacki. Stanje u kojem se nalazi Ummet Pejgamberov, od nas zahtjeva da se u Kaderskoj noci pitamo, kako Ibadetiti u noci Kadr.
To stanje Ummeta od nas zahtjeva da razmiljamo duboko i nasikoro, ne uskogrudno i ne na nacin samo kako nas pogled uprt pravo ocima gleda.
To stanje Ummeta od nas zahtjeva da citamo, da djelujemo. Ono IKRE koje je prekinulo tisinu u pecini HIRA braco i sestre, promjenilo je Mekku, promjenilo je Arabiju, svijet je promjenilo.
Na onome mjestu gdje je Ibrahim a.s. uceci propise HADZDZA uzviknuo AREFTU – spoznao sam, uzviknuo je to na AREFATU – AREFTU – spoznao sam, eh upravo tu je Allah dz.s. usavrsio vjeru za covjecanstvo, posljednim govorm Pejgambera na istom mjestu i objavom ajeta: EL JEVME EKMELTU LEKUM DINEKUM WE ETMEMTU ALEJKUM NI´AMETI WE REDITU LEKUMUL ISLAME DINAA „Danas sam vam vjeru vasu usavrsio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera“. Upravo tu, na tom mjestu, obracanjem Pejgambera Allah je upotpunio blagodat za covjeka. Tu je ono sto je zapocelo sa jednom jeditom rijecju IKRE postalo KURAN. Sad covjek ima KURAN.
Zeli li biti na pravom putu, zeli li na tom putu biti cvrsto i stameno, mora se KURANU neprekidno vracati, konstantno ga citati i iz Njega uciti.
WE MEN EAREDA ZIKRI FE INNE LEHU MEISETEN DANKEN – Ako mu ledja okrene teskim zivotom ce zivjeti.
U ovoj najvrednijoj noci koja ce nam nastupiti sutra, razmisljajmo braco i sestre o vrijednosti koju nam je Allah dz.s. podario. Ta vrijednost se zove KURAN. Uzviknimo AREFTU – Spoznao sam – KURAN je put.
Imamo Knjigu JEHDI LILLETI HIJE AKVEM – Koja vodi sigurnome i pravome putu.
Imamo Knjigu LA REJBE FIH – U koju nema sumnje.
Imamo Knjigu FIHI ZIKRUKUM – U kojoj je slava Vasa.
Imamo Knjigu koja je Uputa, Svjetlo, Jasni Dokaz, Savjet, Rastavljac Istine od Neistine.
Imamo Knjigu, a zagledamo li se u sebe, ogledamo li se, posmotrimo li Ummet Pejgamberov, vidjet cemo da nas odnos danas prema toj Knjizi Allah dz.s. opisuje u 30 ajetu Sure Furkan: WE KALE RESULU JA RABBI INNE KAVMITTE HAZU HAZEL KURANE MEHDZURA – Gospodaru moj rece Poslanik, Ovaj narod moj, Kuran izbjegava.
Mi znamo, u Kuranu nam pise, da On vodi ispravnome, pravome putu. Iako to znamo, mi zivimo stranputicu.
Jedinstvo, sloga, zajednistvo, medjusobno pomaganje je SIRATUL MUSTEKIM.
Pogledajte Ummet, rascjepkan, podjeljen, sukobljen. Evo ti Ummete Lejletu-l-Kadra. HUZIL KITABE BI KUWETT – Knjigu uzmi cvrsto. Procitaj.
U Njoj pise: „Allahovog uzeta se svi cvrsto drzite i nikako se ne razjedninjute.“ U Njoj nam pise, da je nasa snaga, nase dostojanstvo u nasem zajednistvu.
Pogledajte sta Poslanik kaze, hej: WE LA TETE NAFESU FI SEJIN ENTUM ANHU GADEN ZAILUN. – Nemojte se svadjati oko onoga sto cete i onako ostaviti.
Ja ovo objasnjavam na slijedeci nacin. Ja, nisam nikada u svom zivotu zatekao ljude da se svadjaju, ko ce prouciti Ezan. A znate, kaze Poslanik da je to veliki hajr. Sve zivo i mrtvo sto cuje Ezan svjedocice na Ahiretu da si ti proucio Ezan – da si pozvao ljude na namaz covjece. Ali, oko cega se ljudi svadjaju, oko onoga sto ce ionako ostaviti, za MEDJU se svadjaju, svadjaju se ko ce biti glavni. Vidite, svadjajte se oko dobra, ko ce vise uraditi dobra, haj posvadjate se, al nece, to nece, ali ce se posvadjati oko onoga sto ce jednog dana postati potpuno ne vrijednooo.

Sta nama vrijedi Lejletu-l-Kadr provesti u Ibadetu klanjajuci, dove uceci, zikreci, ako cemo se sutra opet starim neprijateljstvima vratiti. I kakva vrijednost je za nas u toj noci. NIKAKVA.
Iako znamo, u Kuranu nam pise da je On Knjiga LA REJBE FIH – u koju nema nikave sumnje.
Mi ipak sebi trazimo koncepte zivota na stranicama Knjiga drugih, na fejsbucima, i to javno objavljujuci nas nemoral, na stranicama Knjiga drugih, ne savrsenih, ljudskih. Postoje iskustva ljudska. Probali su ljudi prije nas. Allah izaziva u Kuranu tada kao sto sam rekao savrsene poeticare, napisite jednu Suru, pa kad nisu mogli, izaziva ih napisite jedan ajet slican Kuranskom, samo jednu recenicu, kada ste toliko savrseni, kada imate sumnju u Objavu od Gospodara, napisite nesto slicno. Ne, nisu uspjeli. Savrsena Knjiga ovoga svijeta je samo KURAN.
Bili smo ponizen narod, pa nas je Allah dz.s. Islamom i Kuranom uzdigao. Budemo li ponos i dostojanstvo trazili, izvan Islama, bit cemo ponizeni govorio je Omer r.a. najljuci ali najpravedniji, drugi Halifa Omer r.a. Sta nam vrijedi noc Kadersku provesti, koja ce sutra nastupiti u Ibadetu klanjajuci, dove cineci, zikreci, ako cemo se sutra opet stazi grijeha vratiti, ako cemo se sutra nemoralu vratiti, ako cemo se sutra opet kladionici vratiti.
Pa bolan brate, pa bona sestro, ono sto je u noci Kaderskoj prekinulo tisinu pecine HIRA promjenilo je ljude, Mekku promjenilo, Arabiju promjenilo, svijet promjenilo.
Kaderska noc koja nastupa sutra dolazi da tebe, da mene, da nas mjenja. Zato je ona od hiljadu mjeseci vrednija. Ne racunaj, ne racunaj, da ko klanja u toj noci dva Rekata, kao da je 80 i nesta godina klanjao.
Ne racunaj tako. Ne moze dodatnu vrijednost imati onaj koji nema osnovnuu. Ne moze se upisati u srednju onaj ko nema osnovnuu. Nece se to upisati tako nikome ko ne klanja Sabaha 365 dana ili ko ne klanja 52 sedmice odnosno 52 dzume u godini.

Nece se to upisati nikome ko ne razumije da je vjera ponasanje – ahlak – moral, da je vjera lijepa rijec, da je vjera pomoc komsiji, da je vjera sabur, da je vjera svakodnevni zivot, da je vjera Dzemat covjece, da je vjera Zajednica i Zajednistvo. Da si bez zjednice, solo, kao pojedinac zrtveno jagnje Vuka. Da si bez zajednice – dzemata daleko od Dzenneta a blizu neuzubillah Dzehennema.
Ja sada, pred svima Vama, kao Imam, kao cuvar ovog Mihraba i Mimbera i svetosti ovog mjesta, dzamije – Bozije kuce, kao Imam – prvi i predvodnik nikada necu dopustiti, uz Boziju pomoc, da ova ruza nasa, ovaj blistavi Dzemat od 239 dusa, DA, 239 elhamdulillah, sa rapidnim rasom, i 105 cistih djeciji srca Mektebski, da 105 djece koji pohadjaju Mekteb, koji je meni veliki teret, jer nije moguce, jednostavno nije moguce, a i sa pedagoske strane nemoguca misija gledano, naucna fantastika je da ovladam i vladam tolikom djecom i uprkos svemu tome postizemo takve rezultate koji trebaju biti svima nama ponos, o cemu ce najbolje svjedociti i ovo-godisnje Hatme, ako Bog da, 30 Juna, ta slika na taj dan ce reci vise od hiljadu rijeci izgovorenih sada, kao i svake dosadasnje Hatme, ako Bog da, nikada necu dopustiti da to sve postane zrtveno jangnje Vuka jednog solo – pojedinca iz njegovih nekih licnih hirova i prohtjeva, ma o kome da se radilo. Jer ovaj dzemat rapidno raste i zasluzuje bolje i vise. I svako onaj ko zeli postovati pravila svetosti ovog mjesta, onih ljudi koji su ugradili dio sebe i svog mala i dio svojih zivota i najvaznije dio svog dragocjenog vrmena, ko ce postovati cast i instituciju Imama i Imamijjeta je dobro dosao. Ovaj dzemat je slika i primjer drugima. Ova svita vecerasnja je najaci dokaz tomu. Dzematski Iftar. Dzematsko djelovanje. Casni ljudi prepoznaju nas rad. I zato je samo u prvih sest mjeseci ove godine 19, DA 19 novih clanova nase zajednice.

Ovaj predsjednik, ili bilo koji drugi, kojeg ja volim zvati Mutewelija, jer u Bosni, posebno nasoj dragoj Bosni, Ulema nije glupa, cak sta vise, najucevnija je od svih, ne zove predsjednike dzemata dzabe Mutewelijama. Jer Mutewelija dolazi od arapske rijeci WELLA – JUVELLI – MUTEWAALIN, sto znaci ZASTITNIK. On mora i treba da bude zastitnik i cuvar Vakufa. A odbor da njemu i meni pomaze u zastiti tih 239 cistih dusa i ovog objekta od svega sto ne pripada svetosti ovog mjesta. Mi smo to Mudroscu Allaohovom na vrijeme prepoznali i zato se drzimo Institucije. Jer mrtav narod je, bez institucije. Odabrali smo i dali potporu svojim velikim doprinosom jedinstvenoj Zajednici Bosnjaka u Austriji. I Rijaset je nasa majka, a Islamska Zajednica Bosnjaka Austrije, nas otac.

Evo culi ste i ovu ljepotu naseg skoro osnovanog Hora. To se zove institucialno djelovanje, i samo kao takvo, pri instituciji ili sama za sebe kao institucija moze prezivjeti sva vremena i bremena nadolazeca. Sve se gasi, razni klubovi i Veraini, samo Allahovom miloscu ostaje zauvijek, do Dana Sudnjega Dzamija i Dzemat i Zajednica i Institucija.

Iako znamo, u Kuranu nam pise da je u Njemu slava nasa, mi zivimo ponizeni. Zasto, pa upravo sam objasnio. Danasnji Ummet se djeli i djeli iz dana u dan. Zato je sahat pravde od Pejgambera oznacen kao mnogo godina Ibadeta I sedzde.

Evo ti covjece, evo ti Ummete Lejletu-l-Kadra. U toj noci Pejgamber je rekao – priznao, ja uciti neznam Dzibrile, ne znam. Ponavljaj zamnom zapovjedio mu je Dzibril. Eto ti Kurana. Kuran znaci citanje. To je knjiga kojoj se neprekidno vracas, kao zedan izvoru, kao zedan vodi, kao dijete malo majci. Kad god neznas Njoj se vrati. Pejgamberovu rijec trazi.
U Islamskoj zajednici BiH i Dijaspori Lejletu -l- kadr je i noć mektepske nastave. Vjerujem da sada razumijete da nasa Ulema kroz ovo IKRE nije dzabe oznacila ovu noc kao i noc Mektebske nastave. Ovo je trenutak da se iskreno preispitamo koliko se trudimo da naša djeca idu u mekteb i koliko nam je stalo da budu poučeni osnovnim duhovnim i moralnim vrijednostima islama. Trud oko slanja djeteta da bi se izgradilo u duhovno snažnu, čestitu i obrazovanu ličnost je daleko manji od truda da se ono preodgoji i zbrine ako krene, ne daj Bože, stranputicom, alkoholom, drogom, bludom itd.

Kuran i Sunnet su nam put. Nema nama pravoga puta, nema nama sigurnoga koraka ka spasu bez Kurana. Vrijedna ce nam biti ova Kaderska noc koja sutra nastupa, ako u njoj shvatimo, da na zemlji ima samo jedna Knjiga koja je sigurno rijec Bozija. A Bog Svevisnji svakome od nas zeli spas i srecu.

Vrijedna ce nam biti ova noc Kaderska, koja nastupa sutra, ako shvatimo da je citanje, ucenje svake Knige Ibadet jednako vrijedan odklanjanom rekatu u Kaderskoj noci. Vrijedna ce nam biti ova noc Kaderska kada shvatimo hadis Pejgambera, da je mastilo ucenjaka ili ucenika vrijedan krvi sehida na Danu Suda.
Kako bi rekao Mehmed Beg Kapetanovic Ljubusak u jednom predivnom djelu “Istocno Blago”. Rekao je: “Ti nauci, a doce vrijeme pa cete s fenjerom traziti”. Dolazi nam Lejletu-l-Kadr da nam kaze o covjece, rijec IKRE, rijec Boziju cudni srcem, razmisljaj, uci, citaj, djeluj, radi u i za zajednicu bez ikakvih interesa licnih, i ne misli, i ne misli covjece da se u Dzennet moze samo sjedeci na Sedzadi.

I jos jedna stvar. Malo je vremena i prostora, sta bi se sve moglo i trebalo reci. Zapamtimo, u Dzamiji je samo OBRED, a napolju je ISLAM. U dzamiji se samo skruseno i jedinstveno Bogu molimo, a napolju svoj Islam pokazujemo u kuci, dvoristu, odnosu sa drugima, redu, radu, te bistvovanjem nasim na nacin da smo pravedni, iskreni, disciplinovani, odgovorni, skromni, vodeci brigu o sebi a ne drugima, radeci na sebi a ne drugima, baveci se sobom a ne o drugima. Onaj obred u dzamiji je tvoj odnos spram Boga. A onaj Islam napolju je ogledalo tebe, dzemata i samog Islam, te gledaj i uvijek pazi kako ces ga drugima prikazati, kako sebe tako i svoj dyemat. Svoj odnos prema Bogu pokazujes unutar dzamije ziveci ono sto od tebe dzamija trazi, a to je sklad i jedinstvo, a svoju vjeru napolju prikazujes NE OBREDIMA covjece, vec svojim djelima, poput toga koliko si tacan, koliko iskren, koliko precizan, koliko odgovoran, koliko dobar prema porodici, rodbini, komsijama te zajednici. Ljudi grade dzamije, a dzamije bi trebale da grade ljude.

Molim Allaha da usadi ljubav u nasa srca, da pomazemo jedni drugima na putu dobra, da nas put bude IKRE, a nas cilj Allahovo zadovoljstvo na oba svijeta. Amin.

TRIBINA – NOC POBJEDE – „LEJLETU-L-BEDR“

Zahvala pripada samo Allahu, samo Njega hvalimo i samo od Njega pomoć, oprost i uputu tražimo. Zahvaljujemo se Allahu koji nas je počastio svojom uputom i koji nas je učinio muslimanima. Donosimo salavat i selam Njegovom miljeniku, posljednjem Allahovom Poslaniku Muhammedu s.a.v.s. njegovoj porodici, ashabima, tabiinima, našim šehidima kao i svim pripadnicima ummeta Muhammeda a.s.

Postovane dzematlije, draga braco i cjenjene sestre,

Veceras je zajedno sa akšam namazom nastupila noć Lejletu-l-Bedr. Noć Lejletu-l-Bedr je sjećanje na bitku na Bedru koja se dogodila 17.-og dana Ramazana 624. godine po Isa a.s. ili druge godine po Hidžri. Ova bitka imala je presudan značaj za muslimane jer su poslije nje dobili svoju punu prepoznatiljovost kao zajednica Ummeta. Ona je pokazala da se čvrstom vjerom u Plemenitog Allaha i Djelitelja pobjede mogu postići neočekivani rezultati i poraziti daleko jači, opremljeniji i brojniji neprijatelj!
Ramazan nije samo mjesec posta i ibadeta. On je i mjesec pobjede. Prije svega, pobjede nad samim sobom, a onda nad svim drugim. Zbog toga Allah Plemeniti i kaže: „Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni“.
Ramazanske noči koje to nisu više noći u pravom smislu, jer nas izmedu iftara i sehura dijeli tek 5-6 sati u koje treba da stanu nasi iftari, vožnja do džamije, teravije, predavanja, te naše humanitarne akcije i naši sehuri.
Svakako da su potencijali naših džemata puno veći, ako bismo gledali na prijavljeno članstvo, naše džamije bi trebale biti pune, medjutim ipak moramo biti zadovoljni jer se iz godine u godinu, ne rapidno, ali ipak broj klanjaca na teravijama povecava.
Medjutim eto i te/ove male skupine naših džematlija, ponekad sastavljenih od onih koji su posebno u ramazanu aktivni, održavaju naše džemate i naše teravije u ovim ljetnim noćima i danima. Njima/Vama se obraćamo sa kraćim vazu-nasihatom, njima/vama vaze naši musafiri, od njih/vas tražimo da pomognu izgradnju naših džamija, oni/vi su/ste zajedno sa imamima, stražari koji bdiju u ramazanu očekujući zato samo Allahovo zadovoljstvo i oprost od grijeha.
Zato, mogli bismo reći Vama pripada ova odabrana noć lejletul-bedra, jer se niste uplašili mnoštva oko sebe koje ne posti, čak šta više javno mrsi, koje javno griješi i nemarno se odnosi prema ramazanu, džamiji, teravijama…
Niste se uplašili kao borci Bedra žeđi i gladi i napornog dana, jer ste uvjereni da vas Allah pomaže u vasem dodatnom ibadetu olakšavajući vam i post i noćno bdijenje. Za sve vas koji ovih noći bdiju nad ramazanom, kao i za borce Bedra ostaje univerzalna poruka narednog ajeta sure El- Ahzab:
“Među muminima ima onih koji iskreno ostaju na onome što obećaše Allahu, neki od njih u tome svoj život završiše, a drugi očekuju kraj života, a ni u čemu ne iznevjeriše svoja uvjerenja. (El-Ahzâb, 23)
Jedna od poruka Bedra sadržana je u Vjerovjesnikovim riječima, koje je izgovorio vraćajući se kao pobjednik sa Bedra: “Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom.”
Ako je toliko značajnu i toliko tešku bitku na Bedru, Vjerovjesnik nazvao mala bitka, onda šta može biti velika bitka? Ta velika bitka je bitka sa samim sobom! Vjerovjesnikove riječi: „Vraćamo se iz male bitke u veliku bitku – bitku sa samim sobom” na najbolji način ukazuju koliko je teška borba sa svojim slabostima, svojim nefsom i svojim lošim navikama. Ona mora trajati cijeloga života. Oni koji savladaju svoju oholost, sebicnost, skrtost, umisljenost, oni koji moralno zive i Islamske duznosti izvrsavaju, oni su pobjednici na svom vlastitom bojistu, jer veoma je teško mijenjati stare uhodane navike!
Zato Poslanik takodjer kaze: „Najveci dzihad osobe ili vjernika je borba sa samim sobom, borba sa sopstvenim nefsom”. Nema veceg dzihada na Allahovu putu od vlastite spremnosti kada uocis kod sebe brate jednu losu naviku ili jedan grijeh koji cinis pa ga pokusavas ispraviti i prestati sa cinjenejm istog. To je najveci dzihad, veci i od onog sa oruzjem u ruci na Allahovu putu.

U borbi sa samim sobom, vjerničko oružje je iman. Jednom prilikom Allahov Vjerovjesnik, s.a. je rekao: “Ko bude imao tri svojstva, osjetit će slast imana. Da mu Allah i Njegov Vjerovjesnik budu draži od svega ostalog. Da voli i poštuje čestite osobe u ime Allaha. Nakon što ga je Allah izbavio iz nevjerstva, da mu povratak u zabludu bude odvratan, kao što bi mu bilo teško i odvratno da bude bačen u vatru.”
Obavljati namaze, postiti, davati zekat, sadekatu’l-fitr i druge islamske dužnosti izvršavati, sve su to pobjede i uspjesi koji imaju trajnu vrijednost i značaj.
Borba na bojnom polju traje dan, dva, može trajati i nekoliko mjeseci, ali nakon što se neprijatelj porazi ili preda borba je završena. Međutim, borba protiv samoga sebe, protiv prohtjeva naše duše traje svaki dan, svaki sat, svake minute i svake sekunde. Zatim, neprijatelj kojeg imamo pred sobom je jak, prepreden, naoružan svim marifetlucima, slatkorječiv, zavodljiv i ne preza ni pred čim da dođe do svog cilja a to je naša duša. Teško onom ko se prepusti šejtanu da mu on komanduje šta će da slijedi i kako svoju dušu da usmjerava.
Od momenta kako se probudimo mi smo u stalnoj borbi sa svojom dušom. Uzmimo za primjer ustajanje na sabah namaz. Nekima to izuzetno teško pada, duša želi još sna, šejtan s druge strane šapuće, lezi još malo, ustaćeš, klanjaćeš, još samo koji minut…
Poslanik a.s. kaže: “Čistoća je pola vjerovanja (imana), zahvala Allahu, dž.s. puni mizan, subhanallahi i elhamdulillahi pune prostor između nebesa i Zemlje, namaz je svjetlo, zekat je dokaz, strpljivost je sjaj, Kur’an će biti dokaz za tebe ili protiv tebe, svi ljudi žure da prodaju svoju dušu. Tom prodajom ili je otkupe ili je upropaste.”
Zadržaćemo se samo na tefsiru posljednjeg dijela hadisa gdje Poslanik a.s. kaže: “Svi ljudi žure i prodaju svoju dušu. Tom prodajom ili je otkupe ili upropaste.” Svaki čovjek žuri, rani da bi prodao svoju dušu. Isto kao i onaj koji ima neku robu, žuri na pijacu, rani da bi je što bolje i što prije prodao. Ali pitanje je kome čovjek prodaje svoju dušu.
Imaju samo dva kupca, jedan je Allah dz.s. a drugi šejtan i ljudske strasti.

Kur’an kaže:”Allah je od vjernika kupio duše njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati”. Međutim, ovo se može prevesti i kao “svi ljudi žure i otkupljuju svoje duše”. Tako u jednom hadisu Allahov Poslanik kaže: “Svaki čovjek ima mjesto u Džennetu i u Džehennemu, pa ako radi dobra djela zadrži mjesto u Džennetu a ako radi loša djela zadrži mjesto u Džehannemu.”
Ibn Abbas r.a. prenosi od Poslanika da je rekao: „Uistinu se džennet svake godine ukrašava i dotjeruje zbog dolaska Ramazana. Kada nastupi prva noć ovoga mjeseca ispod Allahovog prijestolja puhne vjetar od kojeg zadrhti lišće džennetskog drveća i zaigraju halke na džennetskim kapijama. Od toga nastaje takav ton, da takav niko nikad nije čuo. Pojave se džennetske hurije, poredaju po njegovim perivojima i poviču: ‘Ima li zaručnika koji će biti prosci kod Allaha i oženiti se nama? Ridvane, koja je ovo noć?’ On im se odazove i kaže: ‘Ovo je prva ramazanska noć’. Uzvišeni naredi: ‘Ridvane, otvori džennetske kapije postačima ummeta Muhammedovog a.s.’ Onda se obrati Džibrilu: ‘Džibrile, spusti se na zemlju i okuj, u lance sveži šejtanske otpadnike, kako ne bi mogli da zavode sljedbenike Mog miljenika Muhammeda a.s. i kako im ne bi kvarili post’. Allah dž.š. svake ramazanske noći pozove tri puta: ‘Ima li nekoga da traži nešto, pa da mu to dam? Ima li pokajnika kojima ću pokajanje primiti? Ima li nekoga ko traži oprost da mu oprostim’. Kad nastupi Lejletu-l-.kadr Allah dž.š. naredi Džibrilu da se spusti sa grupom meleka na zemlju. Džibril ima šest stotina krila, od kojih dva širi samo u noći Kadr.
Tu noć ih raširi i pokrije s njima i istok i zapad. Džibril razašalje meleke na sve strane i oni selame svakog čovjeka kojeg zateknu da ibadet čini. Oni se rukuju s njima i aminaju na njihove dove. To traje sve do izlaska sunca. Kada sunce izađe, Džibril poviče: ‘Meleki, polazak,polazak’! Meleki upitaju: ‘Šta je Allah uradio za vjernike Muhammedovog ummeta?’. On im kaže:’Allah je oprostio svima osim trojci. ‘Oni upitaju: ‘Ko su oni?’ Džibril kaže: ‘Neposlušnik i nezahvalnik roditeljima, onaj ko ne održava rodbinske veze i onaj koji sa bratom muslimanom ne govori duže od tri dana“./Tenbihul gafilin/
Zbog svega spomenutog ne smijemo odgađati tevbu, posebno u ramazanu, jer time sami sebi činimo zulum. Neki učenjaci su kazali: ”Primjer onoga ko odgađa tevbu je kao primjer čovjeka koji je želio iščupati stablo korova iz bašče, međutim vidio je da je stablo već ojačalo i da ga ne može bez truda i poteškoće iščupati, pa je rekao: ”Iščupat ću ga sljedeće godine.” Rekao je to iako je znao da će svake sljedeće godine stablo sve više jačati, a njegova snaga sve više slabiti.” I nema veće ludosti od toga da razuman čovjek dozvoli stablu grijeha i korova da jača u njegovom srcu, a da ga čim prije ne pokuša iskorjeniti iskrenom tevbom.
Zato iskoristimo ramazansko vrijeme za iskreno pokajanje i vraćanje u okrilje islama i pripremimo se za Dan kada će iskrenim vjernicima, dok budu ulazili u džennet, biti rečeno: ”Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili.” (El-Hakka, 24.).
Draga braco, vidite lojalnosti svome Imamu ili kako moderno kazu Lideru, koje svjedoče riječi Sa’da ibn Mu’aza r.a. koje je baš na Bedru rekao Poslaniku s.a.v.s.:
„Mi smo povjerovali u tvoje poslanstvo i posvjedočili da je istina ono s čime si nam došao. I dali smo ti prisegu na vjernost i pokornost. Zato, Allahov Poslaniče, idi kud god hoćeš, mi smo s tobom. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi se pred nas ispriječilo more, a ti krenuo preko mora, i mi bismo s tobom, i nijedan od nas ne bi izostao. Mi se ne bojimo sutrašnjeg susreta s neprijateljem. Mi smo strpljivi i pouzdani u borbi. Pa, povedi nas uz Allahov blagoslov.“

Prije same bitke na Bedru Poslanik s.a.v.s. je održao ashabima slijedeci govor: „Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Potičem vas da čuvate islam! Allah vas na to upućuje! Odvraćam vas od nasilja, a i vaš Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvišen, istinu naređuje i iskrenost propisuje.On daje dobro onima koji ga zaslužuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se po dobru odlikuju i spominju. Došli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskušenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomoću strpljivosti, Allah u odlučnim momentima otklanja brigu i spašava ljude od nevolje i tuge. Strpljivošću se postiže spas na oba svijeta. Pazite na dužnosti koje vam je Allah u Kur’anu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima poučio. Odlučno se prihvatite djela kojima će vaš Gospodar biti zadovoljan. Pokažite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i na ovom mjestu, na Bedru, zaslužit ćete Njegovu milost i oprost koji vam je obećan. Allahovo obećanje je istinito. Njegova zaštita je naša snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomoć, u Njega se uzdamo i Njemu se vraćamo. Neka Allah oprosti meni i mu’minima.“

Allahov Poslanik s.a.v.s. živio je od početka života do smrti u duhu riječi La ilahe illellah, pa je te riječi usadio i u srca ashaba, r.a. U Mekki je, onima koji su bili ogrezli u bezboštvu, paganizmu i nemoralu, obećavao trijumf, obećavao Bedr, ovim riječima: „Recite La ilahe illellah, uspjet ćete. Recite La ilahe illellah, zavladat ćete nad Arapima i nearapima.“
I stalno ih je upozoravao na smrt i susret sa Allahom dž. š. na Sudnjem danu: „Tako mi Allaha, umrijet ćete kao što zaspite, i bit ćete proživljeni kao što se iz sna budite, a onda slijedi ili vječni Džennet, ili vječni Džehennem.“

Pa, iskreno vjerujmo, pokoravajmo se Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku s.a.v.s. budimo složni i jedinstveni, jer je to ključ uspjeha i sreće na oba svijeta. Uloga islama je da spaja a ne razjedinjuje. Ujedinimo se kao što su bili ujedinjeni i učesnici Bitke na Bedru. Njihovom jedinstvu i odlučnosti treba zahvaliti što se islam raširio diljem svijeta i što smo i mi počašćeni islamom.

Uzvišeni Allahu, ukabuli naš post, naša dobra djela i počasti nas viđenjem šehida Bedra, Srebrenice i naše Bosne i Hercegovine, na Sudnjem Danu u hladu Dzennetskom. Amin

Molim Allaha da nas ucvrsti na istinskom putu kao sto je ucinio prve muslimane na Bedru, da budemo od cvrstih i odanih vjernika, i da nam olaksa svakodnevnu borbu protiv prohtjeva svoje duše, protiv naših neprijatelja, i da naše duše budu prodate Allahu u zamjenu za Džennet, a ne Sejtanu u zamjenu za Dzehennem. Amin

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posl-jednjeg Allahovog Poslanika, na najboljeg Allahovog roba, Muhammeda s.a.v.s. na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Postovani dzemate, braco i sestre;

Nalazimo se u mjesecu Mevluda – rodjenja Bozijeg Poslanika. Jucer smo zapoceli i slijedeci nekoliko hutbi-petkom cemo posvetiti upoznavanju, radu i djelu najboljeg Stvorenja medju nama. A u vecerasnjoj noci mjeseca mubarek Rebiu-l-evvela, zelim da nesto kazem na te-mu Muhamed a.s. kao donosilac radosne vijesti.
Allah dž.š. kaže: LE KAD KANE LEKUM FI RESULULLAHI USVETUN HASENETUN LI MEN KANE JERDŽULLAHE VE-L-JEVME-L-AHIRE VE ZEKERELLAHE KESIRA.
„Vi u Poslaniku imate najljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi, na ovom svijetu i koji Allaha često spominje“. (El-Ahzāb, 21)
Muhammed a.s. kaže: „Ono što je dozvoljeno je jasno i ono što je zabranjeno je jasno, a to većina ljudi ne znaju. Ko bude uspio da se sačuva sumnjivih djela, on će sačuvati svoju vjeru i čast, a ko padne u sumnjiva djela, on je pao u zabranjeno…“
Ovo je jedan od četiri hadisa za kojeg je Ebu Davud rekao da, kad ne bi bilo drugih hadisa, bili bi dovoljni za čovječiji spas i uspjeh na dunjaluku i ahiretu.
Put Islama je označen i trasiran kelime-i-šehadetom, to jest vjerovanjem: da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. Božiji rob i Božiji Poslanik.
Izgovaranjem prvog dijela kelime-i- šehadeta vjernik potvrđuje: da samo u Allaha vjerujemo i Njemu robujemo i da naša dobra djela činimo samo u ime Njega, da Njemu pripadaju svojstva savršenstva i lijepa imena.
Izgovaranjem drugog dijela šehadeta mi vjerujemo i svjedočimo da je Muhammed a.s. Allahov rob i Poslanik.
Allah je odabirao Svoje poslanike kao donosioce radosne vijesti i one koji opominju. Allahovi Poslanici su milost: od Adema a.s. do Muhammeda a.s. Oni su bili dužni da tačno prenesu ono što im je Allah objavio. Allahovi poslanici su bili prepoznatljivi u svojim sredinama po svojim osobinama i vrlinama. Njihov zadatak je bio da opominju ljude, bez obzira na izazove i poteškoće kojima budu izloženi.
Mi vjerujemo u sve poslanike i ne pravimo razliku između njih. Vjerujemo da su bili sačuvani od grijeha, iskreni, da su ljudima istinu govorili i pravu vjeru prenosili.
Posljedni Allahov Poslanik, Muhammed a.s. je rođen u Mekki u mjesecu Rebiu-l-evvelu 571. godine. Muslimani u Bosni i Hercegovini i dijaspori ovaj mjesec shvataju kao mjesec mevluda, rođenja našeg Poslanika, a.s. jer je on Mustafa, što znači: odabrani. Allah dž.š. kaže da ga je poslao kao milost svjetovima. Mi u to vjerujemo i dužni smo da ga slijedimo.

Istorijski izvori navode da je, prije pojave Muhammeda a.s. stanje u kojem su se nalazili predislamski Arapi bilo haotično, vladao je nered.
Nešto više od pet vijekova nakon Allahovog poslanika Isa’a a.s. u društvu je vladalo odsustvo univerzalnih vrijednosti, a vladala čovjekova izgubljenost u vremenu i prostoru. Ljudi su pali u nepravdu, nemoral, nasilje, kidanja rodbinskih veza, nered, laž, i druge grijehe. Sve je ukazivalo na potrebu pojave Poslanika.
Trebalo je tu tminu osvijetliti. Tamu neba osvjetljavaju zvijezde, a tminu i mrak nevjerstva na Zemlji osvjetljavaju Vjerovjesnici, evlije, pobožni i učeni ljudi.
Jedno od njegovih najveličanstvenijih svojstava jeste to da je on donosilac radosne vijesti!
U suri Tegabun, Allaha dž.š. naređuje vjernicima da vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika a.s. kao svjetlo koje se objavljuje, pa kaže: ”Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.” (Et-Tegabun, 8)
U Suri Ahzab, Allah dž.š. kaže da je Poslanik a.s. poslat ljudima kao: svjedok, donosilac ra-dosne vijesti, opominjać, onaj koji poziva Allahu i svjetiljka koja sija: „O Vjerovjesnice, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opo-minje, da – po Njegovu naređenju – pozivas Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.“(El-Ahzab, 45-47)
U Tefsiru Ibn Kesire stoji: „O Vjerovjesniće, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosi-oca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje.“ Rijeći Uzvišenog: „svjedoka“, tj. koji svjedoći o Allahovoj jednoći i o tome da nema boga osim Njega i kao svjedoka ljudima o njihovim djelima na Sudnjem danu.
A rijeći Uzvišenog: „i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje“, tj. obveselitelja vjernika obilnom nagradom a opominjatelja nevjernika neizbježnom kaznom.
Rijeći Uzvišenog: „da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu“, tj. da stvorenja pozivaš da robuju svome Gospodaru po Njegovom naređenju koje ti je uputio, „i kao svjetiljku koja sija“, tj. Istina sa kojom si došao poput je Sunca u njegovom blještavilu i svjetlosti i samo Ga prkosnik može zanijekati.
Zanimljivo je primjetiti, prvo Dragi Allah kaže; vjerujte – u svijetlo koje objavljujemo‘, a onda kaže; i svjetiljku koja sija. Uistinu, više nego ikada, ljudskom rodu, tako i muslimanima, po-trebna je ta snažna, moralna osoba, u moru nemorala, potrebno je to svijetlo u tami zabluda, ta svijetiljka koja sija, u pomraćenju ljudskoga uma, ponašanja i mraku nemorala.
Aiša r.a. za njegov život kaže slijedeće: Prenosi Sa’d bin Hišam bin Amir: Došao sam kod Aiše i upitao je: ”O majko mu’mina! Reci mi nešto o ahlaku – ponašanju Poslanika a.s.!
Pa je rekla: Njegovo ponašanje je bio Kur’an. Zar ne ućiš rijeći Uzvišenog Stvoritelja: „Ti si uistinu na najvišem stupnju morala!” (Ahmed)
Allahov Poslanik – donosilac radosne vijesti a.s. je rekao: „Bešširu we la tuneffiru, jessiru we la tuassiru.“ – „Obveseljujte, a ne rastjeravajte, olakšavajte, a ne otežavajte.“ (Buharija i Muslim od Enesa ibn Malika)
U svemu što je govorio i radio, Poslanik a.s. je olakšavao, nije otežavao; (ob)radovao, nije rastuživao; mirio nije zavađao; sve je bilo smisleno, sadržajno, poticajno i plodonosno.
Allah dž.š. kaže: KUL IN KUNTUM TUHIBBUNELLAHE FETTEBI’UNI JUHBIB KU MULLAHU VE JAGFIR LEKUM ZUNUBEKUM.
Što znači: „Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.“ (Sure Ali Imran, 31)
Jasno je da je neizbježno da slijedimo Muhammeda a.s. ako želimo sreću ovoga i budućeg svijeta.
Poslanikova misija i praksa se temeljila na dva principa: vjeri u Jednoga Boga i čuvanju jedinstva zajednice muslimana. Poslanik je odredio Ebu Bekra r.a. za predvođenje džemata. A poslao je Muaza bin Džebela r.a. u Jemen da širi islam.
U jednom hadisi-šerifu koga prenosi Omer bin el-Hatab r.a. navodi se da je Poslanik a.s. rekao: „Savjetujem vam da se držite mojih ashaba, zatim onih poslije njih, pa i onih poslije njih. Obavještavam vas da će se u budućnosti raširiti laž do te mjere, da će se čovjek zaklinjati za nešto, za što nema potrebe da se zaklinje. Želit će da svjedoči, iako se svjedočenje neće tražiti od njega… Čuvajte džemat i ne razjedinjujte se. Šejtan upravlja onima koji napuste džemat, a u složnom džematu nema prostora za njega. Ko želi da zasluži Allahovu milost neka se drži džemata. Koga sretnim čini njegovo dobro djelo, a loše djelo ga žalosti, taj je vjernik“. (Tirmizi).
Mevlud je pobožni spjev u kojem se s ljubavlju i poštovanjem opisuje rođenje, život i smrt Muhammeda a.s. Naša ulema i imami imaju priliku da povodom mevluda upoznaju naše muslimane o vjeri, obavezama kojima smo zaduženi, te ciljevima poslanstva Muhammeda a.s. kao i njegovoj plemenitoj ličnosti.
Navodimo pozitivan pristup i praksu tumačenja mevluda kod nas od rahmetli Kasim ef. Dobrače, Mehmed ef. Handžića, Husein ef. Đoze, Ibrahim ef. Trebinjca, Sinanudin ef. Sokolovića, Kamil ef. Silajdžića, Ahmed ef. Smajlovića i drugih.
Allah dž.š. kaže: „Allah i Njegovi meleki donose salavat na Poslanika, o vjernici, i vi donosite salavat na Pejgambera i selam mu šaljite“. (XXXIII:56)
Eto, toliko, pa ko vjeruje, poštuje i slijedi Poslanika a.s. – blago njemu/njoj!
Molimo Allaha dž.š da poslanika Muhammeda a.s. ućini našim šefa’adžijom na Sudnjem danu, a na ovom svijetu da nas ućini dostojnim sljedbenicima njegova puta. Amin!

Veceras smo se okupili da Mevludom obiljezimo novu Hidzretsku 1439 godinu. Ja sam pred-proslu hutbu govorio na temu Hidzre, i nove hidzretske godine. Takodjer, jucer sam na hutbi spomenuo izmedju ostalog neke od osobenosti Mevluda. Prva je, da za razliku od Kur´ana, i kada slusamo ucenje Kur´ana, ne razumijemo znacenje istog. Te sam preporucio svima nama da iz tog razloga, sto smo hendikepirani nepoznavanjem arapskog jezika, svaki dan uzmemo bar 10-15 minuta i citamo prevod Kur´an. Jer je Kur´an objavljen kao pouka i poruka, ljudima da razmisljaju o Njemu i Njegovim porukama, ne samo da slusaju melodicno ucenje istog na arapskom. Medjutim, ucenjem Mevluda mi razumijemo, slusamo, cujemo, prozivljavamo i emocionalno ga dozivljavamo. To je prva osobenost Mevluda.

Druga stvar koja se tiče osobenosti Mevluda jeste da na njima za razliku od naših hutbi petkom prisustvuju i žene: Naše žene, majke, sestre, kćeri. Gdje su one danas kada je u pitanju opominjanje? Koliko im pažnje pridajemo kada je u pitanju njihova potreba za vazom, savjetom, porukom i poukom. Gdje su one koje nam odgajaju buduće generacije? Ako dzemat tu zakaže gdje je naš i gdje je njihov glas da to isprave i traže udovoljenje potrebe? Vjerovjesnik a.s. je rekao: “I nemojte sprečavati Božije robinje da idu u džamije.” (Bilježi Buhari u Sahihu, 8490). A Muslim u Sahihu, prenosi da je Poslanik a.s. rekao: “Nemojte uskraćivati ženama njihovu džamijsku radost”.

Pred nama je dakle, nova hidžretska godina, 1439. po redu koja, prema Takvimu Rijaseta, nastupila je u Srijedu, sa aksamskim ezanom, i u cetvrtak je bio prvi Muharrem. Sve u našoj lijepoj vjeri je pouka a svaki, pa i najsitniji događaj iz naše blistave prošlosti je zlata vrijedna lekcija. Tako je i sa hidžrom. Njene lekcije i pouke su brojne. Kroz ovo vecerasnje predavanje ću se ograničiti na neke od njih, tačnije na tri, a to su:

Nema vrata bez ključa ili nema problema bez rješenja

U suri Talak, Allah Uzvišeni poručuje: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada”. Ovaj časni ajet najbolja je potvrda da za istinskog vjernika koji se Allaha boji i na Njega oslanja, ne postoje bezizlazne situacije i nerješivi problemi. Hidžra je dokaz tome. Kako drugačije opisati mukotrpno stanje i nepodnošljivi položaj muslimana u Mekki prije činjenja hidžre nego riječima: nerješivi problem?! Muslimani su bili potpuno obespravljeni, bez mogućnosti slobodnog praktikovanja vjere, kretanja i učešća u javnom životu. Čak su u određenim periodima bili i totalno izolovani, bez hrane, vode i bilo kakvog kontakta sa ostalim svijetom. Problem se zaista činio nerješivim. Danas se to braco i sestre, moramo biti svjesni, desava, sve nabrojano, pa i gore upravo Rohinja Muslimanima u Burmi, najveci genocid i etnicko ciscenje od nase Srebrenice, okovane bolom.
Nerješivom se činila i situacija u kojoj su neprijatelji opkolili kuću u kojoj je zanoćio Muhammed a.s. sa jednim jedinim ciljem – ubiti ga. Činilo se da za Poslanika a.s. izlaza nema. Izlaza nije bilo ni onda kada je Suraka, željan velike nagrade koja je obećana onome ko donese Muhammedovu glavu, sustigao našeg Poslanika a.s. i zavitlao svojom sabljom iznad njegove glave. Izlaz se nije nazirao ni u pećini, kada je mušricima bilo dovoljno da se sagnu i kroz otvor pogledaju u unutrašnjost pećine u kojoj su bili Muhammed a.s. i Ebu Bekr r.a. Sve ove situacije su bile bezizlazne. Međutim, uz istinsku vjeru i pouzdanje u Allaha, On je dao izlaz i proviđenje.

Analizirajmo malo i svoj život. Vjerujem da će svako od nas naći barem po jedan detalj ili situaciju u kojoj smo mislili da nema izlaza. Hidžra nas uči da, kao što ne postoje vrata za koja nema ključa, tako ne postoji ni problem za koga naš Gospodar nije ostavio rješenje, uz uvjet da u Njega iskreno vjerujemo i da se u Njega istinski pouzdamo.
Imajmo na umu i slijedeći hadis: ”Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice: ujutro odlaze gladne, a predvečer se vraćaju site” (bilježi ga Tirmizi).

Zajednica je preča od pojedinca

Muhammed a.s. je izričito tražio da se poštuje pravo svakog pojedinca ali je uvijek davao prednost zajednici. Poznato je da je u prvi mah oslobodio jednog slijepca od dolaska na zajednički namaz, naravno, zbog poteškoća koje dolazak u džemat uzrokuje slijepoj osobi. Međutim, kada je saznao da dotični slijepac čuje ezan, nije ga oslobodio obaveze dolaska u džemat.
Na istom tragu je i hidžra. Muhammed a.s. je nije učinio radi sebe ili bilo kojeg drugog pojedinca – hidžru je učinio isključivo sa ciljem da sačuva džemat.
On sam se put Medine, tadašnjeg Jesriba, zaputio tek kada je i posljednji musliman napustio Mekku i učinio hidžru. Prije toga se uvjerio da su uslovi života i normalnog praktikovanja vjere u novoj sredini kudikamo bolji.

Da bi sačuvao Zajednicu, da bi džemat držao na okupu, morao je pobrisati sve klasne i socijalne razlike među vjernicima. To je učinio kroz bratimljenje došljaka iz Mekke i starosjedilaca Medine. Na taj način, koji ranije nije zabilježen, zbližio je vjernička srca i osnažio džemat kao nikada ranije.
Uz sve to, Muhammed a.s. je poštovao i uvažavao prava ostalih zajednica u Medini. Odnose sa njima regulisao je čuvenom Medinskom poveljom koja je bila izuzetno značajna za same muslimane ali i za cjelokupno stanovništvo Medine. I danas bi ta povelja trebala nama sluziti kao primjer respektovanja i cuvanja casti kako komsija muslimana, tako i ljudi drugih vjera, rasa i nacija, kao primjer suzivota, te kako se musliman ophodi prema drugom i drugacijem.

Istinski prijatelj je velika blagodat

Hidžra nam šalje snažnu poruku i o važnosti prijateljstva, ali ne onog iz interesa, nego čistog i iskrenog. Ashabi su se doslovno takmičili ko će prije drugome izići u susret i pomoći. Posebno je to uočljivo kada je u pitanju bio odnos prema Muhammedu a.s. Tako je Alija r.a. rizikovao vlastiti život i legao u postelju Muhammeda a.s. kome je već bila pripremljena klopka i ubistvo. Posebna priča hidžre je časni Ebu Bekr r.a. koga i Kur’an spominje kao Muhammedovog a.s. sudruga u pećini.

Ebu Bekr je među prvima primio islam i od tada postao prisni prijatelj Muhammeda a.s. kome je on bespogovorno vjerovao. Zapravo, povjerenje je bilo obostrano. Kada je Poslanik a.s. u jednom dijelu noći učinio Isra i Mi’radž, što je i za današnje uslove gotovo neprelazna razdaljina u tako kratkom periodu, i kada je o tome javno kazivao, zavladala je nevjerica. Mnogi su tu vijest okarakterisali kao laž. Mnogi su bili sumnjičavi. Ne i Ebu Bekr.
On je imao bezgranično povjerenje u svoga prijatelja i znao je da on govori samo istinu te je tako i prihvatio čudnu vijest. Dobio je nadimak Es-Siddik – istinoljubivi. Takav je ostao do kraja života. Vjerovao je Muhammedu a.s. a svoje prijateljstvo dokazao je i tokom hidžre kada je bio Poslanikova vjerna sjenka na dalekom putu između Mekke i Jesriba. Zajedno su podnijeli teškoću puta i zajedno su se obreli u pećini, gdje je Ebu Bekr golim rukama štitio Muhammeda a.s. od ujeda zmije. Konačno, Ebu Bekr je zavrijedio da ga Muhammed a.s. opiše na slijedeći način: “Kada bi se Ebu Bekrov iman stavio na jedan tas vage, a na drugi iman cijelog ummeta, pretegao bi iman Ebu Bekra.”

Prijatelj je potreban svakome od nas i svi bismo željeli imati što više onih u koje se možemo pouzdati i u koje imamo bezuvjetno povjerenje. Ukratko, svi želimo prijatelje. Međutim, da bismo zaista imali prijatelja, moramo i sami biti prijatelj. Suludo je očekivati nečije povjerenje ukoliko ga nema s naše strane. Nemoguće je tražiti od drugih da budu iskreni prema nama a i sami ne biti takvi. Otuda je Ebu Bekrova iskrenost i povjerenje jedna od najvećih lekcija hidžre.
Na kraju, recimo to ovako: Istinskog vjernika Allah dž.š. nikada neće ostaviti na cjedilu. Pravo džemata je najpreče. Želimo li iskrenog prijatelja, onda i sami moramo biti takvi.

Muhammed a.s se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Mekku, 8. godine po Hidžri, izgovarajući: “Nema drugog Gospodara mimo Allaha! Ispunio je Svoje obećanje! Pomogao je Svoga roba! Uzvisio je njegovu vojsku i porazio je neprijateljske skupine, On sam!” Tako je završena Poslanikova a.s. hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.

Neka vam je svima mubarek Nova 1439. Hidžretska godina!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi nam da se vratimo tamo odakle smo protjerani, ponizi one koji ponižavaju Tvoje robove, oprosti našim roditeljima i našim dobrim predhodnicima, uputi i učvrsti naše potomke i oprosti nam grijehe. Uzvišeni Bože, molimo Te da nam daš snagu da krenemo putem naše hidžre i vratimo se putem tewbe Tvome zadovoljstvu. Bože, daj da samo Tebi služimo, da svoju vjeru volimo i po njoj živimo, Amin!

Abdulah ef. Cajlakovic,
Mauerkirchen, 23.09.2017. god.

Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svjetova, u čijem se stvaranju nebesa i zemlje, promjeni dana i noći, spuštanju objave, odabiru pejgambera i odredbi da sve biva kako On hoće, ogledaju znaci Njegove svemoći. Hvala Allahu dž.š. na bereketima mjeseca Ramazana, na odabranoj noći Lejletu-l-kadra, na uputi i hidajetu, na blagodatima, milosti i radosti porodičnog života. Salavat i selam na posljednjeg u nizu pejgambera, našeg devletliju Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše bosanske šehide.

Draga braćo i sestre, nemojte nikada zbog šejtana izgubiti nadu u Allahovu milost i oprost. Sejtan nam cesto kaže: „Pa dobar si ti, dobar si ti kakvih ima!“ I onda sebi čovjek umisli pa kaže: „Ja sam stvarno dobar! Eto idem dva puta u džamiju godišnje!“ Ima onih koji kažu: „Pa ja idem svaku džumu na namaz!“
E, valja se sada izboriti protiv šejtana, valja se izboriti protiv svojih strasti, protiv svojih kompleksa, ali sam želio podsjetiti sve nas da je Allah Uzvišeni raduje i obraduje pokajanju svoga roba. Ramazan je prilika. Prva trecina je milost, druga Magfiret – oprost. I ova druga trecina je tu da nam pokaze da je kod Uzvišenog Allaha, svaki onaj ko mu se obrati, dobrodošao i da će mu Allah zanemariti sve ono što je prije radio ukoliko se pokaje, i uzvjeruje i dobra djela čini.
Allah dž.š. će njihova loša djela u dobra pretvoriti, Allah će učiniti da u njihovim srcima nakon tuge, brige i nestabilnosti, zavlada mir, zavlada u porodici bereket, jer koliko mi imamo slučajeva, da smo doživjeli da su nam ispričali oni koji su rođeni u muslimanskim sredinama, bili muslimani, ali koji nisu za života slušali ezan. Jer kako Kur’an kaže: „Nisu slijepe oči, već srca u grudima!“ Imate osobe koje imaju i uši, ali ne čuju, imaju oči, ali ne vide, imaju srca, ali ne osjećaju, pa kad im Allah prosvjetli njihove duše, i upoznaju svoga Stvoritelja i Gospodara, toliko se obraduju, toliko se njihovi životi promijene.

Zapamtimo, braćo i sestre, Poslanik a.s. kaže: „Čovjek je u vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda s kime će biti prijatelj!“ Kada ste u lijepom društvu, kada slušate lijep govor, osjećate se lijepo, i to društvo vas podstiče da uvijek razmišljamo zbog čega smo došli na ovaj svijet, ko nas je stvorio, s kakvom ulogom nas stvorio i postavio na Zemlju, i šta je to što nas čeka nakon ovog prolaznog svijeta. Kada smo u lijepom društvu, te teme nas lagano usmjeravaju da razmišljamo jer ljudski um je jedan od izvora spoznaje Pravog puta.

Vidite koliko je Ramazan mubarec. Vidite samo koliko se cesto druzimo. Koliko cesce se vidjamo i razgovaramo. Ko nas je naveo na to. Pa propis posta, pa Ramazan upravo.

Allah je ljubav i voli ljubav. Allah je milost i voli milostivog covjeka. Pa Allah spusta milost kako Poslanik kaze na dzemat, na zajednicu, daje ljubav medju dzematlijama, spusta milost na nas. Pa kada smo zajedno kao u Ramazanu, nekako se bolje i osjecamo, kada smo pri dzematu ne osjecamo se izloirano. Uvidjamo da nesta vrijedimo. Jer niko nije sam opstao.

Nakon ljudskog uma, i Allahova Objava, Kur’an-i-Kerim, kao najsnažniji govor, usmjerava nas ka onome što je hajr.
Zato ko god želi da spozna cilj i svrhu svog postojanja na dunjaluku, neka uči Kur’an koji je Allah dž.š. kako vec znamo počeo objavljivati u noći Kadr, u posljednjoj trećini mubarek-ramazana, a u kojoj se trenutno nalazimo. Ako nezna da ga uci neka pusti DVD, CD u kuci ili u autu pa neka slusa govor Allaha, kako Allah razgovara s njim. Zasto nam je Allah dao dva uha a jedna usta ili jedan jezik, pa da manje pricamo a vise slusamo. Vidite sve vise zivimo u svijetu individualizma, svi se vise odvajamo jedni od drugih, otudjeni smo, ali tu je covjece Gospodar tvoj koji je uvijek tu za tebe, kao najbolji ahbab, da ti prica i da prica s tobom, samo toga nismo cesto svijesni. Allah nam je najbolji drug.

Svako od nas želi da bude sretan, svako od nas želi da bude zdrav, svako od nas ima želju da bude spašen i na ovome i na budućem svijetu. Allah dž.š. je objavio Kur’an koji je uputa i lijek. Ako želimo usmjerenje koje će nas upoznati s periodom prije stvaranja roda ljudskog, s stvaranjem Adema i Havve, s postupkom šejtana Iblisa l.a. da saznamo kako se je ponašao ljudski rod sve do Muhammeda s.a.v.s. ako želimo spoznati poruke koje mi danas trebamo poštovati, i nakon toga putovati u budućnost, to ćemo postići učeči Allahov Govor Kur’an.

Ako želimo da se Allah dž.š. obraća nama, učimo Kur’an, braćo i sestre, jer u njemu je lijek, u njemu je uputa, u njemu je Allahova milost, u njemu je poziv da se iskreno pokajemo, da iskreno uzvjerujemo i dobra djela činimo, da na putu dobra ustrajemo i da postignemo sreću ovoga i budućeg svijeta.“

Draga braco i sestre,

Tu je bio Adem a.s. Tu je ustvari čovjek započeo hod dunjalučkom stazom. Učenje je bilo prvo što je čovjek kad je na zemlju stupio radio. Allah dž.š. ga je imenima stvari učio i naravno, pravi put mu pokazao. Tu je bio Ibrahim a.s. U besplodnoj dolini ostavio Hadžeru i Ismaila same, potpuno siguran da ono što čini po uputi Božijoj je ispravno iako se na ljudsku pamet to u trenutku činjenja, čini nerazumnim, pa im Allah daje izvor ZEM-ZEMA, ispod nogica malog Ismaila dok je placuci od zedji istim udarao o zemlju. Vratit će se Ibrahim da sa sinom Ismailom sagradi Kabu i temelje tewhida učvrsti. Kaba je prva kuća Božija sagrađena na zemlji da bude simbol Božijeg jedinstva, da zauvijek svjedoči tewhid – jedinstvo Boga.

Kroz vjekove Kabu širkom onečistiše. U nju kipove unesoše i džahilijjet zavlada. Neznanje postade dominantno. Iako je Adem imenima stvari tu podučen a Ibrahim a.s. propisima hadždža i obredima drugim, čovjek skrenu s puta istine i u zabludu ode.

Kako se taj čovjek poče kipovima klanjat, on i u grijehe teške i velike zagazi. Taj predislamski svijet u Arabiji nije bio nepismen, ali je kad su u pitanju životne vrijednosti i poštivanje reda na zemlji bio u neznanju, džahilijjetu.
Neporočni mladić iz plemena Kurejš, iz porodice Hašimove, nadimkom poznat kao El – Emin – povjerljivi, posmatrao je život u Mekki i u sebi se žestoko suprotstavljao tom konceptu. Nije mogao prihvatiti da se ljudi klanjaju nemoćnom kipu, da toj kamenoj skulpturi žrtvu prinose. Nije mogao prihvatiti da jači slabije tlače, da međuplemenske ratove desetljećima bez valjana razloga vode, da ženu bez ikakvih prava drže…

Koristim ovu priliku dok su i nase dzematlijeke tu da kazem slijedece… Vidite kako Islam tretira zenu. U Islamu zena je, bolan HANUMA, zena je TVRDZAVA svake kuce, zena je KRALJICA, a svaku Tvrdzavu je tesko osvojiti ili kraljicu ukrasti. Zena je ukras. Zena u Islamu treba da se gizda, ne da se razgolicava, nego gizda. Zena je izazov. Izazov za svoga muza. Zena treba da slusa muza. Jer kaze Poslanik, posto zene ne idu u dzihad. Zenin dzihad je da bude poslusna muzu. Ona dakle poslusnoscu muzu stice stepen Sehida. Ali ne, danansnje zene zele biti gospodje, imati uzore, dotjerivati se po uzoru na ovog modela, te onog, imati nokte s kojima se sva moze unakaziti. Ma nemoj bolan, budi HANUMA, budi neosvojiva tvrdjava. A s druge strane muz je tu da zapovijeda. Ali i tu je veca odgovornost, jer covjek mora voditi racuna sta i kako i kada zapovjeda, jer onaj ko i sta zapovjeda ce biti odgovoran za to pred Allahom. Jer covjek je pastir – cuvar svoje porodice po hadisu poslanika. Pa se jedan nasalio. Kaze, pa najlakse je ovim papucarima, samo slusa i zaradi dzennet, a u isto vrijeme oslobodjen odgovornosti, ne zapovjedanja. Nije mogao prihvatiti Poslanik cinjenicu da neuzubillah, vidite koliki je dzahilijjet to bio, koje neznanje, nije moga prihvatiti da zivu zensku djecu zakopavaju pa se počeo u mir pećine Hira povlačiti i tamo o svemu noćima razmišljati. Odlazeći tamo nije on s.a.v.s. od problema bježao već je neumorno rješenje tražio.

Bio je Ramazan, prema najpretežnijem mišljenju, bila je dvadeset sedma njegova noć kad je tišina pećine Hira prekinuta Božijom riječi IKRE.

Uči, uzviknuo je Džibril. Bez spoznaje nema vjerovanja. Adem a.s. je tom zemljom hodeći učio. Ibrahim a.s. je živeći tu, učio, spoznavao, i ti Muhammede da bi ono što su oni donijeli i tu u Mekki utemeljili, sačuvao, osnažio i čovječanstvu ispravan put pokazao, moraš učiti.

„Ja učiti ne znam“: zbunjeno je reagovao Muhammed. „Ponavljaj za mnom“, zapovijedi Džibril. „Mi smo ga objavili u noći Kadr“./Kadr,1./. U toj najodabranijoj noći kaderskoj započela je teći, silaziti riječ Božija čovjeku kako bi ga promijenila, uputila, oplemenila, kako bi čistoću vratila. Počela je teći riječ Božija koja će narodima slobodu i dostojanstvo donijeti. Počela je teći riječ Božija koja će urediti odnose čovjeka s Gospodarom, koja će urediti odnose čovjeka s ljudima, čovjeka s prirodom…. Naredne dvadeset i tri godine Muhammed a.s. će primiti od Gospodara svjetova preko šest hiljada ajeta, primit će sto četrnaest sura i sve to što će u godinama objave dobiti, u objavi samoj bit će opisano riječima: „TIBJANEN LI KULLI ŠEJ’IN“, sveobuhvatna Knjiga.

Čovječanstvo sad ima Kur’an. Sve dakle na jednom mjestu. Započeo je dolaziti kad je prva riječ i naredba IKRE u pećini Hira u kaderskoj noći izrečena. Ikre znači čitaj, a Kur’an znači čitanje.

Sad kad iščekujemo blagoslovljenu, najodabraniju noć trebamo sebe podsjetiti da je ona vrijednija od hiljadu mjeseci u kojima te noći nema. Trebamo sebe podsjetiti da tu noć treba u ibadetu provesti. Podsjetimo se na riječi Poslanikove: „Ko noć Kadr provede u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, Allah će mu oprostiti sve prethodne grijehe“. Ipak, ne smije nam se desiti da se naš, u kaderskoj noći, ibadet svede na nekoliko rekata nafile, nekoliko rečenica dove i na istigfar.

Stanje u kojem se nalazimo, mi kao narod i u kojem je naš ummet, nalaže nam da sebe pitamo, kako ibadetiti u noći Kadr. Stanje u kojem jesmo od nas zahtijeva da razmišljamo, da čitamo i da djelujemo. Kaze osnivac naseg mezheba i covjek ciji mezheb daleko najveci broj muslimana slijedi na svijetu EBU HANIFE, nije molio Allaha da umre na sedzdi. Kaze, molio je Allaha da umre za KNJIGOM. Ikre koje je čuo Poslanik te davne 610. godine, u noći koja je nastupila vec sinoc je promijenila Mekku, Arabiju, promijenila je svijet. Poslije tih prvih pet ajeta dobivenih u toj noći slijedile su dvadeset i tri godine ispunjene objavom koja se pamtila i živjela. Tamo gdje je Ibrahim a.s. učeći propise hadždža uzviknuo AREFTU, spoznao sam, tu je Allah dž.š. upotpunio vjeru i usavršio blagodat datu čovječanstvu, na AREFATU, kada i gdje je Poslanik odrzao oprostajni govor i gdje mu je Allah objavio posljedni poznati ajet: „Danas sam vam vjeru vasu usavrsio…“ Tu, u toj noci je ono što je započelo s Ikre, postalo Kur’an. Tu je čovjek konačno dobio Knjigu koju, želi li biti na pravome putu i biti snažan, mora je neprekidno čitati i uvijek joj se vraćati. Ako joj leđa okrene teškim će životom živjeti.

U kaderskoj noći, koja je toliko vrijedna, nama je zadaća zamisliti se nad tom vrijednošću koju imamo, a Kur’an se zove, i uzviknuti AREFTU, spoznao sam, Kur’an je put.

Imamo Knjigu koja: „Vodi jedinom ispravnom putu“. /Isra, 9./. Imamo Knjigu u koju: „Nema nikakve sumnje“./Bekare,2/. Imamo Knjigu :“U kojoj je slava naša“. /Enbija,10/. Imamo Knjigu koja jasno rastavlja istinu od neistine, Knjigu koja je svjetlo, uputa, savjet, jasni dokaz ….. Imamo Knjigu, a kad se zagledamo u sebe, kad posmotrimo ummet Pejgamberov, jedan ajet, a to je trideseti iz sure Furkan kazuje o našem odnosu prema toj knjizi. „Poslanik je rekao: „Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava“./Furkan, 30./.

Iako znamo, iz Kur’ana čitamo, da on vodi jedinom ispravnom putu, mi stranputicom tumaramo. Jedinstvo je siratumustekim, a ummet živi duboko podijeljen, rascjepkan, zaraćen. Evo ti ummete Lejletu-l- Kadra. „HUZIL KITABE BI KUVVEH“, Uzmi knjigu snažno i nemoj se samo takmičiti ko je ljepše uči i recituje, živi je. Ona vam zapovijeda da se oko jednog užeta okupite i tako snagu i dostojanstvo sebi vratite. Šta ako ove noci svi ibadetimo klanjajući nafile, učeći dove a sutra opet istim se neprijateljstvima jednih prema drugima vratimo? Jedni drugima zlo mislimo, jedni drugima zavidimo, jedni druge ogovaramo, jedni druge tlacimo, jedni drugima nogu podmecemo, jedni druge ezijjetimo – uznemiravamo na razne nacine, jedni druge sputavamo itd. itd.

Iako znamo, iz Kur’ana čitamo, da je on knjiga u koju nema sumnje, mi umjesto njene, živimo i slijedimo poruke druge. Tražimo spas, ponos i dostojanstvo na stranicama drugih knjiga, ljudskih, nesavršenih. Pokušavali su to ljudi i prije pa su nam prenijeli svoja iskustva. „Bili smo ponižen narod pa nas je Allah Kur’anom, Islamom uzdigao i kad god budemo ponos i dostojanstvo tražili na drugom mjestu, bit ćemo poniženi“. Ovo je govorio Omer r.a. Šta nam vrijedi ako kadersku noć u ibadetu probdijemo a sutra opet na stazu grijeha se vratimo? Je li nama ta noć vrijednija od hiljadu mjeseci? Nije sigurno.

Iako znamo, u Kur’anu piše da je u Kur’anu, u slovu njegovu, slava naša, mi ipak u poniženju živimo. Evo nam noći kaderske u kojoj je Poslanik rekao: „Ja učiti ne znam“. „Ponavljaj za mnom“, zapovijedio mu je Džibril.
Kur’an je Knjiga koja se čita, koja se stalno ponavlja. Mi, jasno nam je, bez Kur’ana na pravi put, na sigurnu, sumnji oslobođenu stazu, ne možemo. Vrijedna će nam biti hiljadu mjeseci ova noć što sinoc nastupi ako se Knjige prihvatimo čvrsto i shvatimo da je samo jedna knjiga u kojoj je sigurno govor Božiji, a Bog uzvišeni nam želi sreću i spas. Vrijedna će nam biti hiljadu mjeseci ova noć što sinoc nastupi ako shvatimo da je čitanje svake knjige ibadet jednak namaskom rekatu kojeg ćemo u kaderskoj noći obaviti.
Lejletu-l-Kadr, o čovječe, od tebe očekuje da IKRE, da riječ Božiju čuješ srcem, da čitaš, razmišljaš i djeluješ i da ne misliš da se Džennet postiže samo sjedeći na sedžadi, vec radom – trudom – zalaganjem – za sebe, svoju porodicu a posebno za dzemat i zajednicu, da ucis i budes od koristi prije svega sebi ali i drugima.

Kod nas je u Islamskoj zajednici BiH i dijaspore Lejletu-l-kadr i noć Mektepske nastave. Kod nas su 6 tradicionalne Hatme ove godine, ako Bog da, 01.07.2017 god. poslije Ikindije namaza. Ovo je trenutak da se iskreno preispitamo koliko se trudimo da naša djeca idu u mekteb i koliko nam je stalo da budu poučeni osnovnim duhovnim i moralnim vrijednostima islama. Trud oko slanja djeteta da bi se izgradilo u duhovno snažnu, čestitu i obrazovanu ličnost je daleko manji od truda da se ono preodgoji i zbrine ako krene, ne daj Bože, stranputicom, ako krene putem droge i kocke, onda se ne hvataj za glavu, mozda ce biti kasno.

Uzvišeni Allahu, primi i kabul učini naše ibadete! Amin! Milostivi Allahu, oprosti nam grijehe i učvrsti nas u našoj vjeri islamu! Amin! Jedini Allahu, molimo te tvojim lijepim imenima, esmau-l-husna, sačuvaj našu omladinu i djecu, uputi ih na Pravi put! Amin! Plemeniti Allahu, molimo te oprosti nam grijehe i obraduj svoje iskrene robove, u ovom mubarek danu i nastupajućim noćima! Amin! Svemogući Allahu podari ljudima mir i sigurnost života na ovom svijetu, a nagradu na ahiretu-budućem svijetu! Amin!