Braunau, 29. i 30.06. Na poziv Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji direktor Vakufske direkcije IZ u BiH dr. Senaid Zajimović boravio je u džematu Braunau i tom prilikom prisustvovao svečanosti organiziranoj u povodu završnih ispita i hatmi polaznika mektebske pouke.

Ovogodišnja svečanost sedma je po redu i kao i sve dosadašnje upriličena je da prezentira uspjeh polaznika mektebske nastave, ali i vrijednog imama Abdullah ef. Čajlakovića koji nesebično i veoma požrtvovano obavlja dužnost imama i vjeroučitelja.

Džemat Braunau osnovan je 2003. godine, a od 2006. god. su, zahvaljujući trudu i zalaganju džematlija-vakifa, u vlastitim prostorijama. Džemat broji 240 članova a na vjersku pouku je upisano 105-o djece. Od toga broja njih šezdeset uči u Kur’anu.

Direktor Zajimoović je sa rukovodstvom džemata razgovarao i o statusu vakufskog objekta. Džemat će u narednom periodu u redovnu proceduru poslati zahtjev za uvakufljenje vakufske imovine. Naime, svi džemati u dijaspori, prema „Pravilniku o uvakufljenju i pravnom statusu vakufa u dijaspori“ obavezni su putem svojih krovnih institucija i Vakufske direkcije IZ u BiH Vijeću muftija IZ u BiH dostaviti zahtjev za uvakufljenje svojih objekata i druge vakufske imovine kao bi i zvanično ona dobila status vakufa Islamske zajednice.

Dr. Zajimović je istakao da je džemat Braunau sa Abdulah ef. Čajlakovićem na čelu primjer uspješnog džamata koji od svog osnutka niže samo pozitivne uspjehe i koji u svom djelovanju poštuje normativno-pravne akte Islamske zajednice. „Želim da vam u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini čestitam na do sada postignutim uspjesima i da zaželim vama i vašem vrijednom imamu da i dalje budete vrijedni članovi Islamske zajednice i da čuvate i umnožavate vakufsku imovinu“, rekao je, između ostalog, direktor Vakufske direkcije.

02.07.2018. 14:49

http://vakuf.ba/aktuelnosti/sedme-hatme-polaznika-mektebske-nastave-u-dzematu-braunau/1262

BUJRUM I DOBRO NAM DOSLI!!!

Najava HATMI

Braunau (Austrija): Održane hatme

A. Č.

24 JULI 2016

U bošnjačkom džematu Braunau devetog jula održane su hatme polaznika islamske pouke kojima su uz imama domaćina Abdulah -ef. Čajlakovića prisustvovali mr. Esad -ef. Memić, predsjednik Islamske Zajednice Bošnjaka u Austriji i zamjenik predsjednika Islamske zajednice Austrije, Midhat ef. Kupinić.

Svaki mekteb preko 100 polaznika treba imati po dva muallima, udžbenici su preambiciozni, a svo gradivo je nemoguće obraditi.

Kada predviđeno mektepsko vrijeme podijelimo na broj učenika ne dobijemo ni dvije-tri minute po učeniku / Kompletna Islamska zajednica, a posebno Uprava za vjerska pitanja i Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta mora mektebu i mektepskoj nastavi posvetiti više pažnje / Prošlo je vrijeme kada su muallimi zadavali učenicima da kod svojih kuća nauče nešto bez prethodnog uvježbavanja / Potrebno je angažirati nezaposlene svršenice naših fakulteta.

Iako je u Muftiluku zeničkom, kao i u drugim muftilucima, znatan broj muallima/imama koji mogu biti primjer drugima za rad u mektepskoj nastavi, za ovaj broj donosimo mišljenja nekoliko zeničkih muallima koji su duže vrijeme jedni od najuspješnijih i koji sedmično u mektebu provode četiri dana. Ovom prilikom pozivamo i druge muallime da podijele s nama svoja iskustva.

Za kiraet samo dvije ocjene: 1 ili 5

PREPOROD: Vaše mišljenje koje metode su među uspješnijim prilikom podučavanja učenika učenju Kur’ana?

GRABUS: Često upućujem dovu Allahu za svoj mekteb i učenike. Imam jaku volju da što bolje djecu naučim i stalno smišljam metode pomoću kojih to postići. One dolaze sa iskustvom. Na nastavu obavezno idem s abdestom. Trudim se da što ranije dođem na nastavu, kako bih to mogao i od djece tražiti. Djecu ne puštam ni minutu ranije. Ni dana ne izostajem s nastave, jer ako se jednom djeca vrate nikad više neće biti sigurni ima li nastave i muallima. Pristup času i ozbiljnost muallima vrlo je bitan za djecu. Vrlo uspješna metoda je ta da muallim prilikom obrade sura ili ajeta ide riječ po riječ, a učenici ponavljaju. Teže riječi treba ponoviti više puta kako bi ih djeca što bolje zapamtila i izgovorila. Djeca treba da prate izgovor gledajući u muallima, a on to poslije traži od njih da ponove, strogo prateći da li su ispravno ponovili koristeći i geste rukom, usnama itd. Prvo ponove svi u horu, a poslije da bi se uvjerio da su savladali, djeca to moraju pojedinačno izgovoriti i proučiti. Posebne grupe učača formiraju se na osnovu mogućnusti i zalaganja djece. U mom mektebu zajedno u istoj grupi nalaze se učenici drugog i devetog razreda zbog upornosti mlađih učenika, ali i zato što će se oni bolje truditi da uče kao stariji učenici. Oni će za godinu-dvije, boraveći među najboljim učenicima, biti glavna poluga mekteba. Kad nešto teško treba savladati tada ih učim kroz igru i natjecanja između dječaka i curica pa tako kažem: ko ovo prvi nauči ide kući prvi, ili ih nagradim knjigom, novčano… Trudim se da im poklanjam slatkiše, a najbolje učenike pohvaljujem na džumi. Kad savladaju određeno gradivo i sure tada ih uvodim u sufaru. Sufaru puno radim uz ramazan po principu: za jedan dan jedan harf. Do Bajrama uđu u Kur’an. Na raspustu ih pozivam svojoj kući ili ja njima odlazim, ili ih, ipak, pozivam na namaze u džamiju, kada poslije namaza uče i tako postižu dvostruku korist: namaz u džematu i novo gradivo, a ja tako dobivam redovne džematlije Nikakvo tehničko pomagalo ne koristim, sve dok me grlo služi.

Saradnja s roditeljima donosi 40% uspjeha. Ona se odvija putem džume, ostalih namaza, telefona, pisma i sl. Ako djeca ne idu radnim danima u mekteb, tada muallim bude vikendom prebukiran velikim brojem učenika i tada sigurno ne može posao odraditi kvalitetno.

U ovim slučajevima ja koristim dodatne časove npr. svaki namaz dajem mogućnost, da dijete koje klanja u džematu ostane i prouči sure, stranicu Kurana, ilmihal i drugo. Posebno pozivam na namaze djecu po razredima zbog testiranja iz ilmihala. Na nastavi grupe pravim na osnovu napredovanja u učenju, a ne po uzrastu, tako da mlađi učenici nauče veći broj sura, dova, lekcija bez mog velikog truda, a odrasli ponove dosta ranije naučenog slušajući mlađe. Stariji učači Kur’ana pomažu pratiti novim učačima. Za nepraćenja u Kur’anu ostaje se još sahat u mektebu. Ako ne govore dužine ili stalno griješe, onda im zadam da ispišu stranicu tog slova ili dužinu kako bi to savladali i ispravili. Svaki čas zadužim jednog učenika da on popravlja greške učača, a ja samo nagledam prati li se Kur’an. Novim učačima zadajem da pišu po ajet za zadaću na bosansku transkipciju kako bi znao da kod kuće rade dodatno, jer je malo vremena na času s obzirom da u mom mektebu od upisanih 122 preko 100 uči u Kur’anu, svi osim prvog razreda. Za sure imam samo dvije ocjene: 1 ili 5, jer je kiraet uslov namaza. Nemirne zadužujem određenim obavezama tako da oni provedu čas nadgledajući druge i to je bolje nego da ih udaljim sa časa. Kako ću ga naučiti ako ga stalno odstranjujem sa nastave?

Formirati više grupa, sekcije hifza, organizirati takmičenja, dodatne časove…

HUSEJNOVIĆ: Prije svega da bi muallim došao do uspjeha u svom radu neophodno je imati iskren nijet! Prije odlaska u mekteb muallim treba biti svjestan da djeci prenosi emanet dini-islama i podučava ih čitanju Allahove Knjige. U tom radu glavni nam je cilj postizanje Allahovog zadovoljstva.

Prilikom učenja sura koristim grupni i individalni oblik rada. Proučim jedan ajet iz kratke sure, a djeca ponove poslije mene. Nakon toga, pojedinačno ponovi svaki polaznik. Eventalne greške prilikom izgovora ispravljam. Tako učimo sve dok ne proučimo cijelu suru. Ovaj način rada koristim sa polaznicima koji su tek ušli u Kur’an prilikom vježbanja sure Ja-sin i početka sure El-Bekare. Kod starijih polaznika, prvo objasnim tedžvidsko pravilo, a nakon toga tražim od njih da obrađeno pravilo prepoznaju u Kur’anu. Svakako, preporučujem djeci prilikom vježbanja i memorisanja Kur’ana upotrebu kompjutera i ostalih tehničkih pomagala. Djeca koje imaju poteškoće u učenju dodatno posvećujem pažnju. Mislim da je najbitnije razviti želju, ljubav prema Kur’anu i djeca će sigurno savladati predviđeno gradivo. Nadarenoj djeci preporučujem pohađanje sekcije hifza. Imamo znatan broj djece koja znaju džuz ‘Amme, Tebareke… Vrlo je bitno uspostaviti komunikaciju sa roditeljima. Ako su roditelji zainteresirani i imamo želju djece, onda je uspjeh neizostavan.

JUSUFOVIĆ: Ako se moj rad u mektebu može nazvati uspješnim u tom slučaju ključ mog uspjeha sastoji se od tri stvari na kojima radim i na kojima insistiram: saradnja sa roditeljima učenika koji pohađaju mekteb u mom džematu; maksimalo korištenje vremena predviđenog za rad u mektebu; dodatni i dopunski časovi na mektebskoj nastavi za učenike mekteba. S obzirom da neredovnost učenika na mektebskoj nastavi muallimima predstavlja jedan od najvećih problema javlja se potreba dodatnih časova. Da bi se postiglo željeno znanje kod učenika zasigurno su potrebni dodatni časovi za bolje učenike i dopunski časovi za slabije učenike u danima izvan vikenda. Za rješavanje određenih problema u mektebu, prvenstveno neredovnost, muallim mora tražiti pomoć od roditelja svojih učenika. Saradnja s roditeljima učenika koji pohađaju mektebsku nastavu u mom džematu je skoro svakodnevna. Saradnju ostvarujem kroz roditeljske sastanke, kućne posjete, telefonske pozive i povremene planirane ili slučajne susrete sa roditeljima, gdje se sretnemo i vidimo razgovaramo o njihovom djetetu, a mom učeniku. Od roditelja tražim pomoć za redovnost učenika na mektebskoj nastavi, za kontinuiran rad i učenje mektebskog gradiva. Ilmihal i ocjena u ilmihalu je veza između mene i roditelja. Ocjena je nagrada učeniku za naučenu lekciju i roditelju pokazatelj da je njihovo dijete savladao zadatu lekciju, a meni orijentir u radu s učenikom. Moram kazati da većina roditelja daje podršku muallimu u podučavanju i odgajanju njihove djece. Međutim, ako roditelj učenika ne daje podršku u pomenutim stvarima tada nastojim pridobiti i privoliti učenika da dolazi na časove mektebske nastave lijepom riječju, razgovorom, nagovorom ili poklonom. Kada je upitanju obrada stranica Kur’ana, sura i dova na časovima mekteba nekada radim po grupama, frontalno sa svim učenicima, a nekada opet pojedinačno, zavisno od vremena koje imam na raspolaganju. Međutim najbolja metoda je da muallim uči i pokazuje način izgovaranja jedne riječi ponavljajući je više puta, učenik ili učenici istu riječ ponavljaju više puta, a kasnije nakon što učenici uvježbaju svaku riječ pojedinačno uvježbava se i cijeli ajet. Prošlo je vrijeme kada su muallimi zadavali učenicima da kod svojih kuća nauče sureta i dove bez prethodnog uvježbavanja. Dodatni i dopunski časovi na mektepskoj nastavi su itekako potrebni, ako ovu vrstu časova ima škola kao obavezna obrazovna institucija onda ih naravno treba imati i mektebska nastava.

RESIĆ: Da bi neko postao uspješan muallim nema čarobne formule, jer je svaki mekteb specifikum za sebe i ono što možeš primjeniti u jednom mektebu 100% u drugom ne možeš ni 30%, jer je to sve na dobrovoljnoj bazi, bez zakonskih mehanizama. Ono što bih savjetovao svojim kolegama jeste stalna bogobojaznost u svome životu i svijest u ime koga to radiš, neka im vodilja bude kur’anski ajet: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet,pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ Treba nastojati koliko smo u mogućnosti da uskladimo svoju praksu s onim što govorimo. Ne smijemo biti od onih koji su se «uhljebili» u ovom pozivu nanoseći više štete nego koristi. Važan je stalni kontakt s roditeljima kad god je to moguće, jer su roditelji poslije nas najbitnija karika u ovom procesu. Ne smije nam biti svejedno da li je dijete došlo u mekteb ili ne.

Kur’anske grupe, jer je to najzahtijevniji dio mektebske nastave, formirati po stupnju znanja, jer djeci brzo dosadi ako zajedno sjede uspješni i manje uspješni. Unutar jedne grupe, mogu se formirati manje grupe, gdje se odrede vođe grupa nakon čega se, ako treba, svaki čas pravi međusobno takmičenje uz određeno stimulisanje. U učenju Kur’ana ja sam primjenjivao neposredno vježbanje i međusobno slušanje bez tehničkih pomagala, jer je veća pažnja djece. Kada su u pitanju sure, dobro je primjenjivati i grupni i pojedinačni način učenja, ovisno o uzrastu djeteta.

Muallimi rade četiri dana u sedmici, potrebno je angažirati studente

PREPOROD: Da li muallimi imaju dovoljno vremena za rad s djecom tokom vikenda? Ako ne, na koji način to prebroditi?

GRABUS: Gradivo iz udžbenika ne može se obraditi čak kad bi se samo u mektebu ilmihal ili opće znanje radilo, posebno za devetu godinu, jer je to gradivo za fakulteta. Sve se to može stići ispredavati, ali nikad ispitati i zapamtiti. Stoga, zamolio bih da se muallimu ne stavlja na teret koji je i njima i djeci težak, već da se djeca nauče 33 vjerska šarta, a pojačati kvalitet kiraeta, jer je kiraet uvjet namaza.

Naprimjer, ja sam stupajući na dužnost puno manje vremena na času posvećivao ilmihalu, a puno su ga bolje znali. Danas je obratno i puno ga manje znaju zbog nevažnih pitanja koja za mjesec dana zaborave i kakva korist? Time neka se bavi vjeronauka u školi. Ja imam svoju internu listu “Životna pitanja“, po kojoj spremam djecu, buduće džematlije da budu sposobni ispravno robovati Allahu dž.š. Ostala pitanja radim što moram, ali smatram da bih zato vrijeme mogao više s djecom razgovarati o dolasku u džemat, da slušaju roditelje i budu vrijedne buduće džematlije.

HUSEJNOVIĆ: Muallimi Medžlisa Islamske zajednice Zenica u mektebu rade četiri dana. Ja uz ovih 16 sati sedmično radim dodatno 4 sata s polaznicima sekcije hifza. Svakako kao problem javlja se kvalifikacija učenika. Nastavni plan i program Rijaseta je koncipiran po razrednim grupama. Međutim, određeni broj učenika mlađeg uzrasta odlično uči Kur’an, ali nisu u mogućnosti potpuno shvatiti teme iz akaida ili fikha za stariji uzrast. Taj problem rješavam kroz sekciju hifza gdje djeca isključivo čitaju Kur’an i uče napamet. Smatram da bi trebalo odvojiti grupe za Kur’an i ilmihal. Udžbenici koji se trenutno koriste su preambiciozni. Većina polaznika nisu u mogućnosti savladati predviđeno gradivo, a posebno kada je riječ o memorisanju sura napamet. Treba vidjeti šta većina djece može savladati u toku osnovnog mektepskog obrazovanja, a nadarenim učenicima ponuditi onoliko koliko mogu usvojiti kroz sekciju hifza.

Također, javlja se problem s velikim mektebima gdje jedan muallim ne može kvalitetno izvoditi mektepsku nastavu zbog velikog broja polaznika. Naprimjer, jedno vrijeme sam učio oko 250 polaznika gdje u jednoj grupi dođe preko 45 polaznika. Pola časa prođe u evidenciji učenika. Hvala Allahu, sada u nekim mektebima rade dva muallima. Smatram da svaki mekteb preko 100 polaznika treba imati po dva muallima. Dobro znamo da je po pedagoškim standardima preko 25 učenika u razredu puno. Bilo bi dobro da Islamska zajednica u velikim mektebima angažuje studente i studentice, a posebno preko vikenda. Na taj način pomoglo bi se studentima u studiranju i oni bi stjecali važno iskustvo, a s druge strane to bi bila dobra pomoć za muallime.

JUSUFOVIĆ: Mekteb mora ostati važan faktor u Islamskoj zajednici, ako ne i najvažniji jer kroz mekteb prođe najveći broj naše djece i najveći broj te djece svoje vjersko obrazovanje završi s mektebom. Mislim da kompletna Islamska zajednica, tj. svi nivoi organizicione strukture Islamske zajednice: džemati, medžlisi, muftiluci, a posebno Uprava za vjerska pitanja i Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta mora mektebu i mektepskoj nastavi posvetiti više pažnje. Ono što je potrebno prioritetno uraditi, pored ostalog jeste slijedeće:

– Radi kvaliteta znanja kod polaznika mektebske nastave smanjiti broj učenika po muallimu, u današnjem vremenu postoje mektebi gdje radi jedan mualim sa preko 100 i 200 učenika, a svi znamo da sadašnji pedagoški standardi, dozvoljavaju najviše 31-og učenika po jednom učitelju. Kada predviđeno mektepsko vrijeme podjelimo na broj učenika ne dobijemo ni dvije-tri minute po učeniku. Šta se može uraditi za dvije-tri minute? Naravno da u BiH imamo brojne mektebe i zavidno znanje učenika tih mekteba, međutim, pitanje je koliko će dugo dobri muallimi moći kvalitetno raditi.

– Uposliti muallime, svršenice medresa ili fakulteta, u džemate. Danas je u BiH na stotine muallima koje su završile medresu ili fakultet, a nezaposlene su. Njihov angažman u sadašnjem vremenu u većim džematima bi itekako dobro došao, pogotovu za ženski dio džemat:, predavanja za žene, pouka za odrasle žene, propisi vezani za ibadat i kur’ansko pismo, a njihov angažman posebno bi dobro došao u mektebu, u radu s učenicama koje dolaze na mektebsku nastavu.

RESIĆ: Kada su u pitanju udžbenici oni su velika olakšica, samo ih treba prilagoditi mektebskom sistemu, a ne školskom kao što je sada slučaj po razredima. Mišljenja sam da je mektepsko gradivo preobimno, imajući u vidu dobrovoljnost dolaska, posebno kur’ansko gradivo.

Elvedin Subašić

Biografije

Sakib-ef. Grabus je rođen 1974. godine u Željeznom Polju, Žepče. Zbog odziva u vojsku prekinuo je školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi, ali je kasnije završio Medresu “Osman-ef. Redžović” u Visokom. Imam je džemata Babići. Proglašen je najuspiješnijim mualimom 2008. i 2012. godine na nivou Medžlisa, a njegovi učenici redovno osvajaju prva mjesta na takmičenjima. Dječiju mukabelu vodi već nekoliko godina uz ramazan, ali i omladinsku mukabelu. Omladina uči i godišnju mukabelu subotom poslije jacija-namaza. Organizira učenje Kur’ana na sijelima (druženjima) prilikom posjete džematlijama, posebno u dugim zimskim noćima. Ženska godišnja mukabela se organizira već deset godina petkom prije džume. Dvije mukabele se uče uz ramazan. Sa ženama mukabelu vode učenice medrese, a petkom imam džemata.

Hafiz dr. Safet-ef. Husejnović je rođen 4. 8. 1972. u Šerićima, Zenica. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, Fakultet islamskog prava u Jordanu, magistarski na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, na kojem je krajem prošle godine odbranio i doktorsku tezu. Polaznici mekteba Sejmen u zadnjih nekoliko godina postigli su zapažene rezultate, tako da su od 2010. do 2014. godine osvojili više puta prva mjesta na takmičenjima od onih u medžlisu do Rijaseta, a 2010. i 2014. je proglašavan za najboljeg muallima na području MIZ Zenica. Oblici vjersko odgojno-obrazovnog rada su zastupljeni sa svim uzrastima. Djeca su obuhvaćena mektepskom nastavom. Rad sa omladinom se ogleda kroz druženja i neposredni kontakt sa ovom populacijom. Posebna pažnja se posvećuje radu sa ženama. One imaju posebne halke Kur’ana koje se koriste za upoznavanje sa ostalim problemima specifičnim za ovu populaciju. Osim nabrojanih aktivnosti postoje i druge kao što su: mukabela polaznika mektepske nastave u toku ramazana, halke Kur’ana za muškarce, kurs sufare za odrasle osobe, sekcija hifza, kurs sufare za studente i odrasle i organizovanje prigodnih predavanja, a posebno u toku mjeseca ramazana.

Ismail-ef. Jusufović rođen je 1967. godine u Begovom Hanu, Žepče. Godine 1987. završio je GHM u Sarajevu, nakon završetka medrese zaposlio se u džematu Vranduk 1988., u mjesecu septembru 1996. prelazi u džemat Gnjuse a nakon nepune tri godine odlazi u džemat Pojske u kome ostaje 15 godina. Trenutno je zaposlen u džematu Nemila gdje obavlja imamsko-mualimsku dužnost. U dosadašnjem radu sa učenicima mektebske nastave postizao je izuzetne rezultate, a posebno izdvajamo priznanje MIZ Zenica koje mu je dodijeljeno za kontinuiran rad u periodu 2001 – 2007. godina. Pri medžlisu Zenica proglašen je za najboljeg mualima u mektepskoj 2007 godini. Mekteb i rad na časovima mektepske nastave uvjek su za ovog mualima bili predmet interesovanja tako da je radio na poboljšanju mektebske nastave kako u svom džematu tako i na području Medžlisa Zenica. Napisao je priručnik za izvođenje mektepske nastave ”Pomoć mladim mualimima u izvođenju mektebske nastave” Medžlis Zenica štampao ga je kao interno izdanje. O mektebu i mektebskoj nastavi redovno je pisao brojnim publikacijama.

Zehrid-ef. Resić je rođen u Šerićima 1963. Završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu u posljednjoj generaciji petogodišnjeg školovanja, i IPF Zenici. Od 1983. do 1990. imam u džematu Starina, a od 1990. do 2013. u džematu Šerići, gdje je proveo pune 23 godine najboljeg muallimskog rada kada je u pitanju mekteb. U tom vremenskom periodu proglašavan je nekoliko puta najboljim muallimom na nivou Medžlisa i Muftiluka, a 2003. prilikom otvorenja veleljepne džamije proglašen najboljim muallimom u Bosni i Hercegovini. U tom periodu, nakon otvorenja džamije, njegov mekteb je među prvim opremljen kabinetom za informatiku, gdje su održavani i kursevi engelskog jezika i informatike, te karate sekcija. Nedugo nakon toga pored same džamije sagrađen je i sportski teren.U septembru 2013. prelazi u gradski džemat Lukovo polje.

Uvod

Temeljni izvori islama, Kur’an i sunnet Allahovog, dž.š., Poslanika, a.s., nedvojbeno ukazuju da je islamski odgoj potomstva prioritetno obaveza roditelja. U Kur’anu se to na više mjesta i po različitom osnovu naglašava, kao npr.:

– „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.“ (Et-Tahrim, 6.)

– „Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome!“ (Ta-Ha, 132.)

U kur’anskoj suri Lukman navodi se primjer izrazito dobrog roditeljskog umijeća verbalne metode odgoja:

„Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.’ (…) ‘O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući. O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!’” (Lukman, 13, 16-19)

Roditeljska obaveza staranja o vjerskoj svijesti njihovog potomstva ne jenjava s protekom vremena. Ona traje tokom cijelog života bez obzira na starosnu dob potomstva. To se sasvim jasno vidi iz sljedećeg kur’anskog primjera: „I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim, a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!” (El-Bekare, 132.)

Iz brojnih hadisa na temu roditeljske obaveze islamskog odgoja potomstva izdvajamo:

– “Roditelj je obavezan prema djetetu: da mu dā lijepo ime, da ga lijepo odgoji, da ga poduči…” (Hakim)

– “Ne može roditelj ostaviti niti pokloniti svome djetetu ništa bolje od lijepog odgoja.” (Tirmizi)

– “Poštujte svoju djecu i lijepo ih odgajajte.” (Ibn Madže)

Ma koliko roditeljska obaveza u pogledu islamskog odgojno-obrazovnog djelovanja bila naglašena, u praksi ona nikada nije mogla biti i cjelovito ostvarena zbog obimnosti, složenosti i uvjetovanosti društvenim okolnostima. Porodični ambijent jeste najvažniji, ali nije jedini koji presudno utječe na formiranje islamske ličnosti. Porodica nema sve one kompetencije i potencijale koji su potrebni da bi se djetetu pružio adekvatan nivo islamskih odgojno- obrazovnih sadržaja.

Nesumnjivo je da roditelji svom potomstvu žele ono što je najbolje. Međutim lijepe želje moraju biti praćene i znanjem o onome što je najbolje. U prilici smo skoro svakodnevno svjedočiti da je nerijetko prisutan evidentan raskorak između roditeljske želje i roditeljskog znanja onoga što bi bilo najbolje za njihove potomke.

Ovo nije nešto što je kod čovjeka izolirani slučaj: „…Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.“ (El-Bekare, 216). Možda bi i u ovome trebalo potražiti uzroke izostanka roditeljske svijesti o važnosti mektepskog odgojno-obrazovnog rada kao važnog puta u procesu formiranja islamske ličnosti njihovog potomka. Zbog toga bi bilo vrlo važno svakom roditelju razumljivim, prihvatljivim i uvjerljivim dokazima prezentirati koje su prednosti i koje mogućnosti nudi institucionalni mektepski odgojno-obrazovni rad te u kojoj mjeri se kroz mekteb olakšava ispunjavanje roditeljske obaveze i prava koja u tom pogledu imaju njihova djeca.

Islamska zajednica u BiH kroz ustanovu mekteba ima taj instucionalni okvir čiji je zadatak da značajno participira u ispunjavanju osnovne roditeljske zadaće islamskog odgoja novih generacija. Ma koliko to bilo iznenađujuće i neprimjećujuće, mektebi su najbrojnije odgojno-obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini.[1] Baš zbog toga, cijenimo da treba pisati/govoriti o nivou svijesti o mektebu kao neiskorištenom potencijalu širenja islamskog odgojno- obrazovnog dobra.[2]

Šta je mekteb i koji su mu ciljevi?

Mekteb je prvi oblik institucionalno organizovanog islamskog odgoja i obrazovanja. To je početna i temeljna odgojno-obrazovna ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Cilj mektepske nastave mogao bi se definirati kao izgradnja cjelovite islamske ličnosti koja objedinjuje snagu vjere, privrženost ispunjavanju vjerskih principa i nepokolebljivo prihvatanje islama kao sveobuhvatnog načina života. Na temelju ovog cilja zadaci mektebske nastave mogli bi se grupisati u tri grupe:

– unutarnje posvješćivanje vjerovanja u istine vjere,

– stjecanje znanja i ovladavanje vještinom primjene islamskih propisa i normi,

– kvalitetno objedinjavanje uvjerenja i praktična primjena usvojenog znanja do nivoa oplemenjenog islamskog ponašanja.

Značaj mekteba

Možda bi za ocjenu značaja mekteba u procesu općeg islamskog odgoja i obrazovanja bilo uputno “zaviriti” u stanje vjerske svijesti znatnog broja generacija mladih iz perioda zabrane rada mekteba na ovim prostorima nakon Drugog svjetskog rata. Između ostalog, to odvajanje od mektebske edukacije donijelo je veliku duhovnu pustoš desetinama hiljada mladih ljudi, otvorilo prostor ideologiji koja nije nadomjestila uskraćene im univerzalne vrijednosti, napravilo dubok međugeneracijski jaz i ostavilo teške ožiljke koji su i danas prepoznatljivi. U tom istom periodu, kroz djelovanje velikog broja tajnih/ilegalnih mekteba stasali su snažni i nesalomljivi čuvari islamskih vrijednosti koji su i po cijenu trajnog ostanka u zapećku političkih i drugih društvenih zbivanja radije birali istinsko življenje vjere. Vjerovali su da će opet doći vrijeme u kojem će čovjek biti slobodan i nesmetano živjeti svoj vjerski i svaki drugi identitet. Vjerovali su to i znali da se u takvo vrijeme ne može ući bez privrženosti islamu i požrtvovanosti u čuvanju njegovih vrijednosti. Oni su generacije koje su u tim teškim vremenima sačuvale svjetlo islama za sve generacije novog vremena.

Ima li mekteb alternativu?

Vrijeme u kojem živimo karakteriše munjevita ekspanzija razvoja informacionih tehnologija koje imaju široku upotrebu. Te tehnologije doslovno u cijelosti mijenjaju ukupni ambijent čovjekovog života i rada. One su učinile da zbog dostupnosti informacija u smislu količine, kvaliteta i brzine nerijetko dovode u pitanje smisao brojnih oblika i sadržaja čovjekovih aktivnosti. Baš zbog toga u ovom vremenu na velikom je iskušenju povjerenje u mnoge ustanove i institucije, posebno one koje svoje korijene vezuju za tradiciju ili sisteme funkcioniranja nekih bitnih segmenata strateških djelatnosti. Na vjetrometini takvih nemilosrdnih propitivanja našle su se, možda prije svih i ponajviše, odgojnoobrazovne ustanove. Sredstva masovne i planetarne komunikacije, brza i obimna dostupnost, te jednostavna razmjena znanja i informacija nerijetko se počinju doživljavati kao alternativa tradicionalnim obrazovnim ustanovama i sistemima. Zbog toga se u cijelom razvijenom svijetu intenzivno radi na brzom osposobljavanju obrazovnih ustanova za djelovanje i nastavak njihove misije u vremenu u kojem se iz sata u sat proširuju granice moći informacionih tehnologija.

Da li i u kojoj mjeri ovim tendencijama mogu biti ugroženi mektebi koji još uvijek imaju najjače karakteristike tradicionalne odgojno-obrazovne ustanove? Pitanje bi moglo biti sasvim suvišno jer “cunami” u liku novih kretanja u oblasti obrazovanja i informisanja prijeti da preplavi i uveliko izmijeni sve što je čovjek u toj oblasti imao do sada, a tu svakako spada i mekteb. Ovdje, sasvim sigurno, niti je potrebno niti je moguće graditi “sistem ranog upozoravanja” jer je proces u toku i nezaustavljiv je. Mektebi jesu “žilava” ustanova jer su na ovim prostorima u nekoliko prethodnih stoljeća preživjeli sve dosadašnje ne/civilizacijske lomove, ali se to, sasvim je sigurno, događalo baš zbog pronalaženja načina njihove prilagodbe novim zahtjevima. Istina, ne može se kazati kako je to uvijek bilo dovoljno i kako je iz toga mekteb uvijek izlazio kao ojačana ustanova. Ipak, činjenica da je mekteb kao islamska odgojno-obrazovna ustanova na ovim prostorima prisutan skoro šest stoljeća dovoljno je jak argument njegove snažne ukorijenjenosti u povijest ovog prostora. I pored toga, zahtjevi vremena u kojem živimo i vremena koje slijedi donose pred mekteb izazov koji ne može/ne smije biti ignorisan. Taj izazov, u najkraćem, mogao bi se iskazati u sljedećem: biti u ovovremenoj dimenziji (na originalan način, dakako), ili (za)ostati po strani.

Planetarne promjene u odgojno-obrazovnim sistemima i ustanovama prerasle su u proces koji, izvjesno je, više neće stati baš kao što voda na ovoj planeti nikad ne stoji. Ako bi mekteb (za)ostao po strani, sasvim sigurno bi prvi put iznevjerio tradiciju svoje žilavosti. To se, jednostavno, ne može dogoditi jer, ma koliko da se pojavi novih oblika učenja o vjeri, nijedan od tih oblika u organiziranoj zajednici ne može biti alternativa mektebu – ustanovi koja u svojoj osnovi ima nepotrošivi kapacitet u(o)svajanja i sintetiziranja svih tih oblika koji su izvan mekteba samo fragmenti a ne cjelina učenja vjere.

Stanje svijesti o mektebu

Prije ozbiljnih istraživanja u području mektebskog odgojnoobrazovnog rada koje bi dovela do egzaktnih podataka, moguće je donositi uvjetnu (pro)cjenu svijesti o mektebu. Ipak, ni takva (pro)cjena ne mora biti paušalna jer se na osnovu dugogodišnjeg praćenja rada i djelovanja naših mekteba ima znatan uvid u stanje iz ove oblasti. Ovdje nas prvenstveno zanima stanje svijesti dva vrlo bitna faktora koja imaju ključne utjecaje na stanje mekteba: Islamska zajednica (njeni organi: Sabor, Rijaset, muftije, medžlisi) i roditelji.

Procjenu svijesti kod oba spomenuta faktora u ovom osvrtu zasnivat ćemo na bazi elementarnog praćenja mekteba u posljednjih deset godina. U tom periodu od strane Rijaseta pokrenute su i još uvijek se provode neke strateške reformske aktivnosti kao što su: usvajanje novog Pavilnika o mektebima i mektebskoj nastavi, donošenje novog Nastavnog plana i programa, doneseni Normativi i standardi opremanja mekteba, rad na izdavanju novih udžbenika (od 9 dosada je izdato 7), urađen je nov dnevnik za evidentiranje mektebske nastave, održavanje povremenih stručnih seminara za muallime na regionalnom nivou, organiziranje godišnjih manifestacija finalnog takmičenja, uvođenje nagrađivanja najuspješnijih muallima, uspostavljanje obaveznog podnošenja izvještaja o mektebskoj nastavi od nivoa muallima do nivoa Rijaseta i drugo. Stanje mektebske nastave svih ovih godina bilo je i u fokusu Sabora Islamske zajednice u BiH, koji je svojim zaključcima podržavao aktivnosti Rijaseta i Vjerskoprosvjetne službe u ovom domenu rada.

Na nivou ostalih organa – muftija i medžlisa, te na nivou džemata u navedenom desetogodišnjem periodu također su poduzimane značajne aktivnosti od kojih bi se mogle izdvojiti: izgradnja i opremanje mekteba, kontrole izvođenja nastave, lokalni seminari za muallime, organiziranje takmičenja i poduzimanje poticajnih mjera kao što su: nagrađivanje, izleti, ekskurzije i slično. Uvidom u statističke vrijednosti uočava se konstantan porast ukupnog broja mekteba kao i konstantan napredak u njihovom opremanju.

Za procjenu svijesti o mektebu kod roditelja koristit ćemo podatke o upisu i polaznosti djece jer polazimo od činjenice da su upravo roditelji ti koji imaju najsnažniji pa i odlučujući utjecaj na djecu u pogledu upisa i redovnog pohađanja mektepske nastave. Grafikon koji slijedi pokazuje rast broja upisanih i broja redovnih polaznika mektepske nastave što bi moglo upućivati na zaključak da i kod roditelja raste svijest o mektebu. Bez obzira na uzlazni pozitivni trend, nema dovoljno elemenata zbog kojih bi se sadašnje stanje svijesti o mektebu i kod jednog i kod drugog faktora moglo ocijeniti visokom ocjenom. Zašto?

Zato što su kapaciteti u oblasti mektepskog odgojno-obrazovnog rada iskorišteni u procentu od svega 35 do 50%: npr. u pogledu opremanja mekteba ili pohađanja mektebske nastave. Osim toga, brojni su skoro netaknuti elementi čije bi uspješno okončanje ovoj oblasti našeg vjerskog života dalo daleko kvalitetniju dimenziju. Islamski odgojno-obrazovni rad kroz mektebe je do te mjere plemenita misija da u postupku poticaja njenog kvaliteta i novog dometa zaslužuje kritički pozitivizam pa će ostatak ovog osvrta na tom tragu i biti usmjeren.

Kako jačati svijest o mektebu

Pošto su u prethodnom dijelu teksta vršene procjene svijesti o mektebu kod dva faktora koji bitno utječu na stanje islamskog odgojno-obrazovnog rada u mektebima, tako će naspram ovih faktora biti usmjereni i prijedlozi poticaja za jačanje svijesti o mektebu. Islamska zajednica kroz svoje organe, ustanove, službe i odgovarajuća zadužena lica mogla bi mektebu i de jure i de facto priznati status koji on uistinu treba da ima u njenom organiziranom odgojno-obrazovnom sistemu. Mogla bi se stepenasto, na različitim nivoima pokrenuti kvalitetna istraživanja, relevantne analize, stručno praćenje, vrednovanje i stimulisanje doprinosa razvoju i djelovanju ove ustanove. Islamske školske i visokoškolske ustanove mogu više uraditi na namjenskom educiranju i osposobljenju kadra, u teorijskom i praktičnom smislu, jer ne možemo imati kvalitetan mektepski rad ako će, nakon duge pauze u vrijeme školovanja u medresi i na fakultetu, diplomirani imami, hatibi i muallimi prvi put od svoga završetka mekteba ulaziti u mektepske učionice, bez ijednog stručno praćenog praktično održanog časa. Muallimskom radu u periodu pripravničkog staža može se pristupiti uz mnogo više mentorskog rada, praćenja i pružanja stručne pomoći. Velikom broju aktivnih muallima itekako bi dobro došla temeljita doedukacija iz pedagoško-psihološkog i didaktičkometodičkog područja. Bilo bi sasvim uputno raditi na uvođenju novih kadrovskih rješenja za mektebe u velikim džematima kroz otvaranje ovih ustanova za profesionalno i honorarno angažiranje svršenica islamskih fakulteta. Dosljednost i istrajnost u provođenju odluke o poštivanju normativa i standarda u opremanju mekteba kao i disciplinirana primjena odredaba Pravilnika o mektebima i mektebskoj nastavi od strane svih onih koji imaju doticaja sa ovom djelatnošću, ustanovljavanje obaveznog i znatnijeg budžetskog planiranja za finansiranje odgojno-obrazovnih i drugih aktivnosti mekteba, i tako dalje – neke su od mjera čije bi provođenje primjetljivije ukazivalo na tendenciju jačanja svijesti o mektebu na nivou našeg kolektiviteta. Nema sumnje, Islamska zajednica ima kapaciteta da aktuelizira ovakve, ali i brojne druge opsežnije mjere koje će današnjem mektebu podariti snagu atraktivne ustanove kontinuiranog formiranja islamske ličnosti.

Porodica je i prva i najvažnija odgojno-obrazovna ustanova za djecu. Roditelji su odgajatelji i učitelji svome potomstvu. Bez njihove podrške bilo bi vrlo teško ostvariti iole ozbiljnije rezultate izvanporodičnog islamskog odgoja i obrazovanja kakav je mekteb, naprimjer. Zbog toga je izuzetno važno da roditelji imaju visok nivo svijesti o ovoj odgojno-obrazovnoj ustanovi. Takvu svijest roditelji će imati ako im se prezentiraju uvjerljivi, očiti i poticajni argumenti. Prema tome, nužno je da se od strane muallima i drugih nadležnih faktora usmjeri prema roditeljima širok snop osmišljenih aktivnosti koje će rezultirati buđenjem, razvijanjem i podizanjem nivoa svijesti o važnosti i potencijalima mekteba za izgradnju islamske ličnosti njihovih potomaka. U sadržaj tog snopa, pored uobičajenih oblika animiranja roditelja da upisuju svoju djecu u mekteb kao što su: hutbe, prigodni vazovi i predavanja, treba unositi i nove modele javne prezentacije i afirmacije mekteba. Iskustva brojnih medžlisa pokazala su da inovirani oblici promocije i propagande mekteba daju vrlo dobre rezultate. Posebne tematske tribine, okrugli stolovi, radionice, promotivne akademije, odgovarajuće izložbe i videoprezentacije, prigodni lijepo dizajnirani plakati, osmišljena medijska kampanja i slično – znatno će razbuditi interes mladih roditelja da se zapitaju i saznaju koliko im mekteb može pomoći u kvalitetnom odgoju njihove djece i tako im olakšaju ispunjavanje njihove roditeljske zadaće i emaneta. Tome svakako treba pridodati i lične kontakte muallima sa svakim roditeljem putem telefona, SMS-om, e-mailom, svečanim pozivom na upis djece u novu mektepsku godinu upućenom na kućnu adresu, kao i podjelom prigodno štampanog promotovnog prospekta.

Ako mekteb u javnoj prezentaciji bude predstavljen kao ustanova koja ulijeva i opravdava povjerenje, koja zrači pozitivnim izazovima i nudi sadržaje snažne duhovne izgradnje i nadgradnje onda će to moći razbuditi roditeljsku svijest o njemu. A da bi mogao biti tako predstavljen, mekteb uistinu i mora biti takav.

U svakom slučaju, obim, sadržaj i način prezentacije mekteba roditeljima ovisit će o sredini u kojoj mekteb funkcionira, o onome što mekteb zaista ima, šta pruža ili šta može pružiti, o mentalitetu ljudi, o njihovoj socijalnoj, obrazovnoj i ekonomskoj strukturi, kao i o brojnim drugim specifičnim momentima.

Dobro osmišljena i realizirana javna prezentacija mekteba dat će dragocjene rezultate u razbuđivanju svijesti o mektebu. Ona, naravno, nije jedino što bi trebalo na tom polju učiniti jer razbuđenu svijest treba čuvati i snažiti. Kada roditelji odluče svoju djecu upisati u mekteb onda ih treba snažno podržati i pomoći im da s lahkoćom svoju djecu potiču na redovno pohađanje i kvalitetno usvajanje obrazovnog dobra koje će im mekteb darivati. Sa ovim ulazimo u područje nadležnosti i odgovornosti koje ponajprije i ponajviše pripada muallimu. Muallim je taj koji će svojim stručnim kompetencijama, visokim moralnim kvalitetima i svojom posvećenosti pozivu biti roditeljima garant ispravnosti njihove odluke da djecu upišu i šalju u mekteb, ali i snažan argument u njihovoj ustrajnosti da od djece traže redovnost u pohađanju i kvalitet u ovladavanju sadržajima koje im daje mekteb.

S druge strane, muallim će moći odgovoriti ovako visokim zahtjevima muallimskog poziva ako mu se pomogne na način da se mekteb na nivou našeg kolektiviteta počne doživljavati kao temeljna i nezaobilazna islamska odgojno-obrazovna ustanova sa svim onim što to doživljavanje podrazumijeva.

Mekteb je bio i ostat će ogledalo naše svijesti i našeg odnosa naspram vremenski nenadmašivih islamskih odgojno-obrazovnih ustanova.

[1] U 2008. godini evidentirano je 1.794 mekteba.

[2] U 2008. godini bilo je 96.296 upisanih, odnosno 72.590 redovnih polaznika mekteba.

Objavljeno petak, 17 Januar 2014 14:16
Za Almasu je to bilo još jedno hladno decembarsko jutro kada je morala ustati ranije, jer je bila prva smjena u školi. Almasinoj majci je bilo veoma drago da je konačno svanuo dan bez magle i smoga, koja je danima gušila i staro i mlado. Konačno jedan dan kada će njena Almasa moći rahat otići do škole. Doduše ima na putu do škole tu i tamo po koji čopor pasa, ali na to su se i djeca navikla, pa i ne obraćaju pažnju na to. Almasa je, uobičajeno, malo ranije krenula u školu, jer je volila da među prvima uđe u razred. Međutim, došavši do škole, primjetila je da su vrata škole zatvorena i da niko osim nje nije danas došao u školu. Dok je Almasa začuđeno gledala u vrata škole, domar Ibro otvori vrata i pita je zašto je došla. Almasa je pokušavala da objasni da je danas srijeda i da srijedom uobičajno djeca idu u školu.

Domar Ibro je saslušao djevojčicu, a onda pomalo ljutitim glasom joj rekao da ide kući i da slijedeći puta bolje sluša učiteljicu i prati obavijesti i dešavanja u školi. Čudio se Ibro kako Almasa nije prisustvovala jučerašnjoj divnoj priredbi kada su Mirza, Selma, Lejla i Mustafa otpjevali nekoliko božičnjih pjesama, a Tarik i Sumeja dva divna prigodna recitala o vremenu darivanja. Posebno je Ibru dirnula pjesmica ”Zvončići”, jer je istu melodiju često slušao dok je, birvaktile, preko raspusta išao kod brata u Njemačku, da za mjesec-dva zaradi koju marku, da pojača kućni budžet. Preko svega bi Ibro mogao i preći, ali nije mogao nikako shvatiti kako Almasa jučer nije primjetila Svetog Nikolu koji je došao da podijeli paketiće djeci u školu. Doduše, možda nije do Almase. Najvjerovatnije njen babo, koji je Ibri uvijek bio čudak, nije kao većina ostalih roditelja uplatio paketić, pa hudo dijete nije ni moglo podijeliti radost sa ostalom djecom. Sa pomiješanim osjećajem gorčine i sažaljenja Ibro je maloj Almasi rekao da se vrati kući i da svojim roditeljima kaže da je danas Božić i da je normalno da se djeca raduju u krugu porodice, a ne da idu u školu. Još dodade, da kaže babi da nije ovo Turska, Irak, Afganistan ili ned’o Bog Saudijska Arabija, pa da djeca idu u školu na Božić, ovo je Evropa.

Ibro je bio ponosan na sebe, ali i na ministra i kolege u ministarstvu koji su konačno donijeli pravu odluku da i naša djeca budu dio Evrope. Uvijek je smatrao da je Sarajevo evropsko i da tekovine evropske kulture i civilizacije moraju biti poštovane prvo u Sarajevu, pa onda i svugdje u Bosni, a možda i u Hercegovini. Vidio je on odmah da će od ministra biti hajra, jer je čovjek samom pojavom bio uzor kako jedan mistar treba da izgleda i da se ponaša. Ibro je uvijek maštao da ima naušnice i da izgleda urbano, ali dok je bio mlađi nije mu to babo dao, a kad je postao svoj čovjek, onda ga malo bilo sramota ”konzervativnog” komšiluka. Naravno, Ibro možda i ne bi bio tako ubijeđen po pitanju ministra i kolega iz ministarstva i njihovih odluka da nije čuo kolege, nastavnike, kako su oduševljeni ministrom i njegovim radom i da je došlo vrijeme da odlučno krenemo evropskim putem, ne čekajući ostale, a prvo što trebamo uraditi na tom putu je da proslavljamo sve ono što se proslavlja i u Evropskoj Uniji. Ostalo će doći samo od sebe.

Razmišljao je Ibro da je ovo samo proba za ono što će se desiti u aprilu, kada za Uskrs, u njihovoj školi bude organizovana priredba i djeca u cijelom Kantonu ne budu išla u školu. Ibro je uvijek volio april, ali ovaj april će sigurno biti poseban. Čim čuje da djeca u Sarajevu ne idu u školu za Uskrs, gospodin Štefan, naočiti Švabo, neće čekati ni minuta. Odmah će se sjesti na avion i doći u Sarajevo. Od ushićenja, gospodin Štefan neće moći dočekati da stigne u Predsjedništvo, Vladu i Parlament i na samom sarajevskom aerodromu će saopštiti dugo očekivanu vijest. Bosna i Sarajevo su danas primljeni u Evropsku Uniju. Reći će gospodin Štefan da je on i ranije bio ubijeđen da su građani Sarajeva i Bosne dio evropske porodice. Nije šala, nazvat će nas svojim najrođenijim, dijelom porodice. Oprostiće nam Evropa i Sejdića i Fincija, korupciju, svađe političara i to što po neko od nas hoće i u džamiju i širom raširenih ruku će nas primiti u svoju avliju. Konačno će se i Ibri ispuniti san da ima platu k’o i njegov brat, a ko zna možda i veću, jer on radi u obrazovanju i možda oni dobiju i dodatne bonuse. Oni su se prvi sjetili i pronašli rješenje svih bosanskih problema i da nije njih Bog zna kada bi Bosna ušla u Evropsku Uniju. Kupit će sebi Ibro novog Audija 6 na lizing, baš istog kao i u brata mu i otiće mahsuz u Njemačku da ga parkira bratu pred zgradu.

I dok je Ibro odlutao u svojim observacijama o Evropi i sanjarenjima o visokoj plati, Audiju 6, mala Almasa je prilično zbunjena krenula prema kući. Razmišljala je Almasa kako će reći mami da se danas ne ide u školu i to zbog nekakvog praznika za koji je ona čula, ali nije nikada vidjela da ga slavi iko u njenoj porodici. Znala je mala Almasa da postoji Djed mraz i da on djeci donosi paketiće, ali je Ibro zbuni pričom o Svetom Nikoli, koji, kako je ona mogla skontati, glumi istog lika samo sa različitim imenima. Nije Almasa ni uspjela posložiti u svojoj glavi Nikolu i Djeda, nađe se pred kućom. Otvorivši vrata majka joj bi malo zbunjena i upita je zašto nije ostala u školi. Almasa majci ispriča šta joj je čika Ibro rekao, uz par pitanja o prazniku zbog kojeg ne idu u školu. Tamam je Almasa počela da razumijeva razlog zbog kojeg danas škola ne radi, redovna ”prozivka”, kako telefonski razgovor nazivaju njeni roditelji, kada se čuju dok je babo na poslu, dodatno zbuni već prilično začuđenu djevojčicu.

Danas je majka ranije nazvala babu da mu kaže da Almasa ne ide u školu. Čula je Almasa kako majka pokušava objasniti babi da ne treba da diže galamu oko bezazlenih stvari, jer je to samo još jedan dan, kada djeca ne idu u školu i ništa više. Međutim, izgleda da je babo bio uporan i da je se zbog nečega plaho naljutio. Čak je i ona mogla čuti babinu galamu i prozivanje nekakvih bošnjačkih stranaka i prestavnika u Ministarstvu obrazovanja i Skupštini Kantona. Valjda babo nije bio, zbog nečega, zadovoljan njihovim radom i pominj’o je izbore i da nema više za koga da glasa. Spominj’o je babo i nekakve donje linije za Bošnjake, prava djece iz Konjević Polja i Vrbanjaca, čuvanje tradicije, sihire i još mnogo stvari koje nije mogla da razumije. Majka ga je smirivala i govorila da ne bi trebao da tako reaguje i da bude ”crna ovca” i nekakav fundamentalista, jer ako je svim roditeljima u školi normalno, a svi su kao i oni Bošnjaci, da im djeca ne idu u školu na Božić, zašto se samo on buni i pravi halabuku. Savjetovala ga je majka da nije ni mudro da tako reaguje, jer kakva su vremena mogao bi zbog svojih stavova da se nađe na meti kakvih domaćih i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava. Na koncu, ko to danas smije onemogućiti bošnjačkoj djeci da proslavljaju Božić. Spomenu majka kako je čula da su već u Zagrebu i Beogradu donijeli odluku da škole neće raditi za bajram, a da će to vrlo brzo biti doneseno i u RS-u i Zapadnoj Hercegovini. Čula je da će sa posebnim ushićenjem Bajram dočekati nastavnici i djeca u Grudama, Širokom Brijegu, Zapadnom Mostaru, Laktašima, Rogatici i Foči i da se već uveliko prave planovi za bajramske priredbe.

Almasa je često imala priliku vidjeti babu uzrujanog, posebno kada bi navečer gledao Dnevnik, ali nikada nije imala priliku da ga čuje, dok sa druge strane žice razgovara sa mamom. Cijeli dan je mala Almasa razmišljala o stvarima koje je danas čula, prvo od čika Ibre, a poslije od mame i babe i već umorna od razmišljanja, polahko utanjajući u san, zaključila je da živi u zemlji čuda.

Elnur Salihović

Naša vjera islam uči nas da se kao ljudi, sa svim pozitivnim ljudskim osobinama, možemo realizovati samo ako nam je život prožet islamskim vrijednostima. Naša djeca su za nas velika blagodat, ali i veliko iskušenje i velika obaveza. Ima li šta vrijednije od obrazovane i lijepo odgojene djece?! Pravo je vrijeme da se zapitamo, ko je to uzor našoj djeci? Je li to naš Poslanik, a.s., ili su to neki pjevači, igrači isl.?! Umjesno je sebe sada upitati koliko smo kao roditelji uložili vremena, snage, umijeća, znanja da odgajamo naše najmilije u duhu islamijeta? Sada kad ste sebi odgovorili na ovo pitanje, znajte da nam je Muhammed, a.s., naš najbolji uzor, oporučio da ” otac ne može ostaviti, niti pokloniti svome djetetu ništa bolje od lijepog islamskog odgoja.” (Tirmizi)

Mekteb je početna i temeljna odgojno-obrazovna ustanova na nivou džemata u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U našem vremenu, u procesu profiliranja islamske ličnosti djeteta mekteb ima posebno mjesto, nezamjenjivu ulogu i izuzetno veliki značaj. Iako je u islamu naglašena roditeljska odgovornost za odgoj djece, time nije nimalo umanjena i odgovornost Zajednice i njen interes za ovu djelatnost jer od kvaliteta islamskog odgoja i obrazovanja svakog člana zavisi i kvalitet vjerskog života u cijeloj Zajednici. Ma koliko roditeljska obaveza u pogledu islamskog odgojno-obrazovnog djelovanja bila naglašena, u praksi ona nikada nije cjelovito ostvarena zbog obimnosti, složenosti i uslovljenosti društvenim okolnostima, jer naše doba je doba globalizacije koje na vrijeme gleda profitersko-materijalistički: “Vrijeme je novac”. Zbog ove kapitalističke dogme, mnoge porodice trpe tako što roditelji sve manje imaju vremena za svoju djecu i time ne pružaju adekvatnu vjersku naobrazbu. Sve se manje lijepa i topla roditeljska riječ ili savjet pruža djeci.

Sve je učestalije otuđenje roditelja od djece na način da se samo za vikend ima vremena progovoriti pokoja “topla” besjeda. Tako djeca u ambijentu otuđenosti, alternativu i utjehu pronalaze na facebook-u, twiteru, nasilnim video igrama, kladionicama, cigaretama isl. U svim ovim društvenim izazovima, mekteb sa svojim muallimom i drugim resursima pruža pomoć, odgovore na mnoga pitanja, priliku za plodne dane u izgradnji identiteta i osvješćivanju prema pravim vrijednostima za život. Kažimo i to da je zdrav porodični ambijent najvažniji, ali nije jedini koji presudno utiče na formiranje islamske ličnosti. Islamska zajednica BiH, tačnije Vjersko-prosvjetna služba IZ, kroz mekteb obezbjeđuje odgovarajući sistem i oblik odgojno-obrazovnog rada koji predstavlja snažnu, ali i neophodnu pomoć u ispunjavanju roditeljske obaveze islamskog odgajanja djece. Roditelji bi trebali biti svjesni svoje odgovornosti i imati povjerenje u ulogu mekteba u pravilnom formiranju ličnosti njihovog potomstva.

Muallim je tvoj iskreni prijatelj!

Kroz mektebe se odvija redovna mektebska nastava – institucionalno organizovani islamski odgoj i obrazovanje. Cilj mektebske nastave je izgradnja cjelovite islamske ličnosti koja objedinjuje snagu vjere, izvršavanje vjerskih odredbi i doživljavanje islama kao sistema i načina života muslimana. U procesu dosezanja ovih ciljeva i interesa kako djeteta tako i zajednice, nezamjenjivu ulogu ima muallim kao centralna figura mektebske pouke i kao nosilac sveukupne administracije i organizacije u cjelokupnoj edukaciji. Muallim profesionalno pretpostavlja osobu sa stručno teološkim znanjem i didaktičko-metodičkim umijećem. On je kao takav, sa svjetlom Kur`ana i žarom imana s ljubavlju srca usmjeren, obogaćuje iskustvo i vježbom razvija vještinu kod djece. Muallim je empatičan i iskren prijatelj svakom djetetu. On sa djecom prevazilazi sumornu stvarnost društvene disharmonije i ozelenjuje njihove duše koje su nerijetko presušile u žegi društvene zbilje. Muallim je u satima mektebske nastave opredijeljen da djeci pruži maksimum pažnje, znanja, vještina i umijeća. Naravno, u tom procesu je važna podrška roditelja koji trebaju voditi brigu da je dijete redovno na nastavi, da radi zadaću kod kuće, da sa njima obnavlja i utvrđuje naučeno kao što je namaz, učenje Kur`ana isl. Djetetu mnogo znači ova saradnja između muallima i roditelja, što ga na koncu čini sigurnijim i odvažnijim na putu mektebske naobrazbe.

Babuka, majko, upišite me u mekteb!

Mektebska nastava je dragocjena i podobna za svako dijete. To je nastava koja ispunjava pedagoško-didaktičke propise i koja će na koncu, ako Bog da, polučiti rezultatima. Zato ne smijemo propustiti priliku da upišemo naše dijete ili djecu u obližnji mekteb, 14. ili 15. septembra tekuće godine. Hvala dragom Bogu, pa su troškovi za mekteb skoro minimalni, u odnosu na školu. Nije teško opremiti dijete za mekteb. Na dan upisa uzmi svoje dijete za ručicu, povedi ga u džamiju, i ohrabri ga kojom lijepom riječju. Najbolje ispričaj kako je tebi bilo lijepo kada si se upisivao u mekteb. Lijepo je i da se kupi slatkiš koji će podijeliti sa svojim prijateljima u mektebu. Na mektebskoj nastavi, upoznaju se novi prijatelji, razvijaju moć opažanja, verbalne sposobnosti i duša se približava vrijednostima vjere. Dijete u mektebu je u svakom slučaju na dobitku. Najbolji osjećaj je gledati dijete kako pravi svoje prve korake u otkrivanju islamskih vrijednosti. Pa onda dođe prva sura, pa prvi namaz, pa prvi harfovi, pa i prva hatma donesu radost u naše domove. U društvu druge djece, učiti će šta im je halal – dozvoljeno, šta haram – zabranjeno. Učiće o lijepom islamskom ponašanju, kao što će učiti i o slavnoj muslimanskoj prošlosti. Sve sa ciljem da budu fini, čestiti i bogobojazni prema svojoj majci, babi, komšiji, rođaku, prijatelju, itd.

Teško je shvatiti roditelje koji misle da su odužili dug prema svojoj djeci ako im ostave kuću, stan, vikendicu, skupocjeno auto, a zanemare odgoj i obrazovanje. Kur’an nas, preko primjera mudrog Lukmana, uči kako treba odgajati svoju djecu. Gledano iz perspektive idealizma, Lukman mudri simbolizira idealnog roditelja, staratelja, babu. Koliko je njegova uloga odgajatelja i pedagoga bila vrijedna i univerzalna za svako vrijeme, govori nam Allah, dž.š., što treba biti dobra lekcija za život i vodilja u odgoju naše djece.

“O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”

(Lukman, 13.)

“O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.

`O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.` `I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.` `U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!`” (Lukman, 16.-19.)

Mudri Lukman nam je demonstrirao prave korake u procesu odgoja djeteta. On bez sumnje ima vremena za svoje dijete. On se djetetu obraća sa umiljatom frazom “sičiću – sinko”. On svoje dijete uči najvećim vrijednostima i ovog i onog života. Bez dileme, naređuje mu dobra djela, dobrotu, a odvraća ga od zla i zuluma. A sve u želji da dijete bude na pravom putu, uspješno u životu, i u Božijoj milosti.

Umjesto epiloga, kazati ćemo da je mekteb izgrađen na zdravim temeljima na kojima se podiže zdrava i stabilna ličnost naše djece. Na tim temeljima grade se buduće generacije Bošnjaka, koji govore bosanskim jezikom i koji sa ponosom kažu da im je vjera islam i da su muslimani. Njihova je vodilja za život koju nauče u mektebu: “Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika…” (El-En’am, 162-163)

Na kraju želimo da čestitamo nastupajuću novu mektebsku godinu svim muallimima, djeci i roditeljima sa dovom Allahu, dž.š., da nas osnaži i pomogne na tom hairli putu.

Adis ef. Sultanović

– Dragi polaznici mekteba, učenici i studenti naših škola i fakulteta; poštovani muallimi, muderrisi i profesori; cijenjeni roditelji!

Na pragu smo nove mektebske, školske i akademske godine. Pred nama je, ako Bog da, još jedna godina traganja za novim znanjem i vještinama. Pred nama su nove prilike usvajanja odgojnih vrijednosti i ovladavanja novim sposobnostima koje će nam pomoći u formiranju vrijednosnih kriterija koji će trasirati naš svakodnevni život.

Neka nam i ova nova mektebska, školska i akademska godina teče na krilima inspiracije riječi Uzvišenog i Plemenitog: IKRE’! – Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara…

Pozivam našu omladinu, naše vrijedne učenike i studente da knjigu doživljavaju kao istinskog druga, da svoje muallime, učitelje i profesore doživljavaju kao istinske prijatelje i da strpljivo i marljivo uče i sakupljaju znanje da bi bili spremni graditi bolju budućnost sebi, novim generacijama i svojoj domovini, kao što vrijedne pčele sakupljaju nektar da bi nama proizvele med.

Pozivam muallime, učitelje, muderrise i profesore u svim našim odgojno-obrazovnim ustanovama: obdaništima, mektebima, školama i fakultetima, da svojim predanim, odnosom prema časnom pozivu koji su preuzeli kao emanet i profesiji koju su izabrali misiju UČITELJA vrše u duhu upute Svevišnjega: s mudrošću, lijepim savjetom i razgovorom na najljepši način. Nek njihov lični primjer bude najsnažniji argument vrijednosti onoga čemu uče naše mlade i poticaj da se te vrijednosti usvajaju i prenose na nova pokoljenja.

Naša budućnost uveliko će zavisiti o vrijednostima usvojenog znanja i odgoja. Zato pozivam i sve roditelje da svim svojim nastojanjima podrže i učenike i učitelje da proces odgojno-obrazovnog rada u novoj školskoj godini bude na nivou koji će voditi ka progresu i boljitku naše ukupne stvarnosti.

Uz dove uzvišenom Allahu da nam podari mudrost, istinsko znanje i lijep odgoj, čestitamo početak i želimo uspješnu novu mektebsku, školsku i akademsku godinu, stoji na kraju poruke reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića.

Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta koji je obilježen na bilo koji način (podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!

Učio je ikindijski ezan kada je Hemmam rekao Vailu:

‘’Požuri! Moramo klanjati ikindiju u mesdžidu poznatog šejha. Ako ne stignemo, nećemo čuti priču koju priča odmah poslije namaza.’’

Krenuo je Vail da uzme loptu i ugledao nešto sjajno pored nje. Oprezno je uzeo tu stvar.

‘’Allahu dragi, ovo je skupocjeni sat!‘’

Hemmam se okrenu prema Vailu i ponovo ga počeo dozivati. Vail je sakrio sat u džep i žurno krenuo, rekavši:

‘’Čekaj me da odnesem loptu kući!’’

Otišao je Vail, ubacio loptu u kuću, te se vratio svom prijatelju.

Hemmam reče: “Zakasnili smo, mesdžid je daleko. Bojim se da smo propustili namaz sa poznatim šejhom.”

Vail reče: “Ne brini, malo ćemo požuriti.”

Zatim, Hemmam reče: “Ali Poslanik, alejhis-selam, kaže: ‘Ako počne namaz, ne idite žurno prema džamiji, nego idite hodajući, smireno. Pa, što stignete od namaza – klanjajte, a ono što ste propustili – naklanjajte.’’’

Uspori Vail, a zatim reče: “Da, da, u pravu si.”

Klanjaše dva prijatelja ikindijski namaz u mesdžidu, a zatim sjedoše sa ostalom djecom oko poznatog šejha.

Poželi šejh dobrodošlicu svima i zahvali Allahu Uzvišenom, i poče da im pripovijeda…

“Dragi moji, danas sam vidio policajca kako privodi trgovca koji je varao muslimane. Prodavao je pokvarenu hranu i zakidao na vagi. Zato sam odlučio da vam ispričam priču o emanetu.”

Hemmam reče : “To je divno! Ja znam da su Poslanika, alejhis-selam, zvali ISKRENI i POVJERLjIVI, i to prije nego što mu je Allah počeo objavljivati.”

Kaže šejh: “Allah ti dao bereket, o Hemmam. Ali, znaš li na šta se misli pod riječju objava”?

Hemmam reče: “Znam, zaista, melek Džibril, alejhis-selam, od Allaha je spuštao Kur’an plemeniti poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.”

Nakon što su svi donijeli salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šejh reče:

“Zaista je emanet obilježje lijepog ahlaka, i nije vjernik onaj ko ne ispunjava emanet. Nekad davno, u stari vakat, jedan trgovac je krenuo na put, a u svojoj trgovini je ostavio radnika koji će prodavati njegova platna i odijela ljudima. Ostavi trgovac radniku emanet i upozori ga da, slučajno, ne ubaci u njegov imetak ni jedan dinar stečen haramom. I, jednog dana doðe čovjek židov da kupi odijelo, te uðe u trgovinu ovog trgovca i ugleda skupocjeno odijelo koje ga zadivi. Upita prodavača: ‘Koliko košta ovo odijelo?’ Prodavač reče: ‘Veoma je skupo, košta tri hiljade dirhema’. Izvadi židov novac, uze odijelo i ode.”

Dječak po imenu Sultan reče: “Ali kako to? Židovi su naši najžešći neprijatelji… pa, kako žive meðu muslimanima? Na njegove riječi šejh se osmjehnu i reče: “Tačno, sinčiću moj, ali naša vjera je vjera praštanja. Pa, ako židovi ili kršćani žive sa muslimanima ne uznemiravajući ih, mogu da žive sigurno i mirno.” Ustade dječak S’ad, a na njegovom licu mogla se vidjeti ljutnja, te reče: “Ali židovi danas ubijaju naše porodice i braću u Palestini, pa je li dozvoljeno da ih pustimo na miru?” Šejh mu pokaza rukom da sjedne i reče: “Ne, sinčiću, ti židovi su neprijatelji i muslimani moraju da ih ubijaju i da ih istjeraju iz Palestine i svih muslimanskih država!” Dječak Hassan zamoli šejha da dovrši započetu priču, pa šejh nastavi:

‘’Dobro… i vrati se trgovac sa putovanja i ode do svoje trgovine. Kad je stigao, poselamio je prodavača, a zatim počeo prebirati po odjeći. Njegov prodavač ga upita šta to radi i zašto svu odjeću pretražuje. Trgovac ga pogleda i reče: “Gdje je ono skupo odijelo?” Prodavač se osmjehnu i reče: “Smiri se gazda, ja sam ga prodao za tri hiljade dirhema jednom židovu. Na licu trgovca se primijetila zabrinutost, te reče prodavaču: “Jesi li upozorio židova namanjkavost koja se nalazi na tom odijelu?” Sjeti se prodavač te manjkavosti pa povika: “Uuuuh… ne, nisam ga upozorio na to… zaboravio sam.” Trgovac ga protrese i upita: “Gdje je otišao židov?” Prodavač mu pokaza rukom i reče: “čini mi se da je otišao u tom smjeru i putuje sa onom karavanom.” Trgovac uze pare kojima je židov platio skupocjeno odijelo i požuri kako bi stigao karavanu kojom putuje židov.’’

Dječak Vail upita: “Pa, je li je stigao?”

Šejh potvrdno klimnu glavom: “Da, stigao je karavanu i počeo se raspitivati o židovu. Na kraju ga je pronašao. Mnogo se obradovao i zahvalio Allahu Uzvišenom, te se obratio židovu: “O čovječe, ti si u mojoj trgovini kupio odijelo sa jednom malom skrivenom manjkavošću, a prodavač je zaboravio upozoriti te na to, pa sam te ja počeo tražiti da ti vratim tvoje pare i uzmem odijelo. Zaista, ja ne želim skupljati haram imovinu, niti želim varati, nikad! Jer, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko vara, nije od nas.’’’ Začudi se židov ovakvom čuvanju emaneta i reče trgovcu: “A ja tebe želim obavijestiti o nečemu što sam uradio, a sad se kajem zbog toga. Ove pare kojima sam platio odijelo su lažne!” Zatim reče: “Zaista, vaša vjera je najbolja, i ja želim da je prihvatim… Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah.”

I prihvati židov islam, prije svega Allahovom milošću, a zatim sebebom ovog trgovca, zbog njegovog potpunog ispunjavanja emaneta.

Šejh završi priču i tada ugleda Vaila kako plače. Vidjevši to, upita ga zašto plače, a Vail odgovori: “Allah da mi oprosti… igrao sam sa Hemmamom fudbal i našao sam skupocjeni sat i sakrio ga, planirajući ga zadržati.” Šejh upita gdje je sada taj sat, a Vail ga odmah izvadi iz džepa. Hemmam pogleda u sat i poče da pretražuje svoje džepove, potom reče: “Aaaah, to je sat mog babe, dao mi je da ga pričuvam dok on abdesti za namaz.” Šejh reče: “Bilo je potrebno da obznaniš, jer je to naðena stvar, a naðena stvar je sve što naðeš od novca, stvari, životinja, koje su u vlasništvu ljudi. I naðena stvar nije riješena sve dok ne obavijestiš ljude o njoj.

– Vail vrati sat Hemmamu i zatraži od njega da mu halali.

Ustade šejh i reče: “Lijepo je da smo naučili ono o čemu smo govorili. Idemo, mališani, vrijeme je da se raziðemo.” Ustadoše mališani i rekoše: “Allah te nagradio, uvaženi šejhu!”

Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta koji je obilježen na bilo koji način (podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!

(mimber.ba)