Published in Januar 4, 2016

Na desetoj tradicionalnoj Večeri Kur’ana održanoj 31. decebra 2015. godine Priznanje za doprinos izučavanju Kur’ana i kur’anskih nauka uručeno je dr. Sead ef. Seljubcu, pomoćniku muftije tuzlanskog. Priznanje dr. Seljubcu uručio je muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović. Muftija Fazlović čestitao je dr. Seljubcu na priznanju i istakao da od dr. Seljubca, istaknutog alima, svako može da nauči o upornosti i radu, i spremnosti da se bude stalno u džematu.

04 01 2016 02 priznanje sead seljubac 1

„Držite se Allahovog užeta. Mi smo na Večer Kur’ana došli zbog Allahovog užeta. Pokazali smo da smo Allahu predani, da smo muslimani. Kur’an je sredstvo da se Allahu približimo. Imajmo samopouzdanje kao vjernici. Mi smo ljudi pravoga puta.“ – kazao je muftija Fazlović u svome obraćanju.

Dr. Sead-ef. Seljubac zahvalio se komisiji i Medžlisu Tuzla na priznanju kazavši kako ono što je on, s Božijom pomoći i Njegovom uputom, do danas uradio nije ni kap u moru nastojanja muslimana da služe Kur’anu.

„Zahvaljujem Milostivom Gospodaru na časti koju mi je ukazao davši mi priliku da ovim “Priznanjem za doprinos izučavanju Kur’ana i kur’anskih nauka” budem jedan u nizu zaslužnih za ovu vrstu doprinosa. To je procjena ljudi. Nadam se da će to kod Gospodara ljudi biti primljeno i nagrađeno kao dobro djelo. Tek tada napori dobijaju svoju konačnu vrijednost. Zahvaljujem Komisiji na odluci da meni, i mojim najdaražim, večerašnju noć, ovo naše ugodno i mubarek druženje s Časnim Kur’anom, dodjelom priznanja dodatno uljepšaju. Neka i njih Uzvišeni obraduje ovakvim ili sličnim radostima.“ – kazao je dr. Seljubac.

Večeri Kur’ana prisustvovali su Hasan ef. Spahić predsjednik MIZ Tuzla, tuzlanski imami kao i dr. Amir Karić, nekadašnji glavni imam MIZ Tuzla, a hor Medžlisa Tuzla učestvovao je u programu.

…………………………………………….

Biografija ovogodišnjeg dobitnika Priznanje za doprinos izučavanju Kur’ana i kur’anskih nauka, dr. Sead-ef. Seljubaca:

Dr. Sead-ef. Seljubac je rođen 27. 04. 1958. godine, u Gornjoj Tuzli, općina Tuzla. Tu završava osnovnu školu, a potom Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1977. god. Otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu iste te godine postaje studentom prve generacije ovog Fakulteta. Redovni studij prekida zbog služenja vojnog roka i ženidbe a nastavlja ga kao vanredni student. Diplomira 1987. godine. Školske 1981/82. godine započinje svoj radni vijek kao odgajatelj u Gazi Husrev-begovoj medresi. Od 1982-1993. radi kao imam i vjerskoprosvjetni referent pri Odboru Islamske zajednice Gornja Tuzla. Od 1993. radi prvo u Muftijstvu IZ Tuzla, a nakon otvaranja Behram-begove medrese, iste godine, radi kao njen sekretar i profesor. U početku predaje Arapski jezik i Imamet, a kasnije Akaid i Tefsir. Od školske 1997/98. god. do februara 2013. godine je na dužnosti je pomoćnika direktora u ovoj Medresi. Od 2013. god. je pomoćnik Muftije tuzlanskog za vjersko djelovanje i obrazovanje.

Otvaranjem postdiplomskog studija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 1996. godine uključuje se u prvu generaciju postdiplomaca. Magistrirao je na tom Fakultetu, 2001. godine odbranivši tezu pod naslovom “Semantička razina filološke metodologije u Allamekovoj Glosi na Širvanijev komentar sure El-Feth”; a doktorirao na istom Fakultetu, 2008. godine, sa tezom “Allamekova kritika El-Bejdavijeve metodologije tumačenja Kur’ana”. U periodu 1972-2014. godine objavljuje svoje radove u Preporodu, Zemzemu, Islamskoj misli, Hikmetu, Muallimu, Glasniku i Takvimu. Prijevod knjige Akidetu ’l-muslim (diplomski rad) od autora Muhammeda el-Gazalija objavio je 1995. godine, a prijevod knjige Terbijetuna er-ruhijje, autora Seida Havve, objavio je 2003. godine. Učestvovao je u velikom projektu prevođenja kapitalnog djela Ebu Hamida el-Gazalija Ihja’u ‘ulumi ’d-din. Godine 2010. objavljuje svoju knjigu Stazama dobrih i zahvalnih a 2014. godine doktorsku disertaciju sa izmijenjenim naslovom: Allamek el-Bosnevi i Kadi el-Bejdavi.

A.Đ.

(BIR.ba)

Svaki mekteb preko 100 polaznika treba imati po dva muallima, udžbenici su preambiciozni, a svo gradivo je nemoguće obraditi.

Kada predviđeno mektepsko vrijeme podijelimo na broj učenika ne dobijemo ni dvije-tri minute po učeniku / Kompletna Islamska zajednica, a posebno Uprava za vjerska pitanja i Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta mora mektebu i mektepskoj nastavi posvetiti više pažnje / Prošlo je vrijeme kada su muallimi zadavali učenicima da kod svojih kuća nauče nešto bez prethodnog uvježbavanja / Potrebno je angažirati nezaposlene svršenice naših fakulteta.

Iako je u Muftiluku zeničkom, kao i u drugim muftilucima, znatan broj muallima/imama koji mogu biti primjer drugima za rad u mektepskoj nastavi, za ovaj broj donosimo mišljenja nekoliko zeničkih muallima koji su duže vrijeme jedni od najuspješnijih i koji sedmično u mektebu provode četiri dana. Ovom prilikom pozivamo i druge muallime da podijele s nama svoja iskustva.

Za kiraet samo dvije ocjene: 1 ili 5

PREPOROD: Vaše mišljenje koje metode su među uspješnijim prilikom podučavanja učenika učenju Kur’ana?

GRABUS: Često upućujem dovu Allahu za svoj mekteb i učenike. Imam jaku volju da što bolje djecu naučim i stalno smišljam metode pomoću kojih to postići. One dolaze sa iskustvom. Na nastavu obavezno idem s abdestom. Trudim se da što ranije dođem na nastavu, kako bih to mogao i od djece tražiti. Djecu ne puštam ni minutu ranije. Ni dana ne izostajem s nastave, jer ako se jednom djeca vrate nikad više neće biti sigurni ima li nastave i muallima. Pristup času i ozbiljnost muallima vrlo je bitan za djecu. Vrlo uspješna metoda je ta da muallim prilikom obrade sura ili ajeta ide riječ po riječ, a učenici ponavljaju. Teže riječi treba ponoviti više puta kako bi ih djeca što bolje zapamtila i izgovorila. Djeca treba da prate izgovor gledajući u muallima, a on to poslije traži od njih da ponove, strogo prateći da li su ispravno ponovili koristeći i geste rukom, usnama itd. Prvo ponove svi u horu, a poslije da bi se uvjerio da su savladali, djeca to moraju pojedinačno izgovoriti i proučiti. Posebne grupe učača formiraju se na osnovu mogućnusti i zalaganja djece. U mom mektebu zajedno u istoj grupi nalaze se učenici drugog i devetog razreda zbog upornosti mlađih učenika, ali i zato što će se oni bolje truditi da uče kao stariji učenici. Oni će za godinu-dvije, boraveći među najboljim učenicima, biti glavna poluga mekteba. Kad nešto teško treba savladati tada ih učim kroz igru i natjecanja između dječaka i curica pa tako kažem: ko ovo prvi nauči ide kući prvi, ili ih nagradim knjigom, novčano… Trudim se da im poklanjam slatkiše, a najbolje učenike pohvaljujem na džumi. Kad savladaju određeno gradivo i sure tada ih uvodim u sufaru. Sufaru puno radim uz ramazan po principu: za jedan dan jedan harf. Do Bajrama uđu u Kur’an. Na raspustu ih pozivam svojoj kući ili ja njima odlazim, ili ih, ipak, pozivam na namaze u džamiju, kada poslije namaza uče i tako postižu dvostruku korist: namaz u džematu i novo gradivo, a ja tako dobivam redovne džematlije Nikakvo tehničko pomagalo ne koristim, sve dok me grlo služi.

Saradnja s roditeljima donosi 40% uspjeha. Ona se odvija putem džume, ostalih namaza, telefona, pisma i sl. Ako djeca ne idu radnim danima u mekteb, tada muallim bude vikendom prebukiran velikim brojem učenika i tada sigurno ne može posao odraditi kvalitetno.

U ovim slučajevima ja koristim dodatne časove npr. svaki namaz dajem mogućnost, da dijete koje klanja u džematu ostane i prouči sure, stranicu Kurana, ilmihal i drugo. Posebno pozivam na namaze djecu po razredima zbog testiranja iz ilmihala. Na nastavi grupe pravim na osnovu napredovanja u učenju, a ne po uzrastu, tako da mlađi učenici nauče veći broj sura, dova, lekcija bez mog velikog truda, a odrasli ponove dosta ranije naučenog slušajući mlađe. Stariji učači Kur’ana pomažu pratiti novim učačima. Za nepraćenja u Kur’anu ostaje se još sahat u mektebu. Ako ne govore dužine ili stalno griješe, onda im zadam da ispišu stranicu tog slova ili dužinu kako bi to savladali i ispravili. Svaki čas zadužim jednog učenika da on popravlja greške učača, a ja samo nagledam prati li se Kur’an. Novim učačima zadajem da pišu po ajet za zadaću na bosansku transkipciju kako bi znao da kod kuće rade dodatno, jer je malo vremena na času s obzirom da u mom mektebu od upisanih 122 preko 100 uči u Kur’anu, svi osim prvog razreda. Za sure imam samo dvije ocjene: 1 ili 5, jer je kiraet uslov namaza. Nemirne zadužujem određenim obavezama tako da oni provedu čas nadgledajući druge i to je bolje nego da ih udaljim sa časa. Kako ću ga naučiti ako ga stalno odstranjujem sa nastave?

Formirati više grupa, sekcije hifza, organizirati takmičenja, dodatne časove…

HUSEJNOVIĆ: Prije svega da bi muallim došao do uspjeha u svom radu neophodno je imati iskren nijet! Prije odlaska u mekteb muallim treba biti svjestan da djeci prenosi emanet dini-islama i podučava ih čitanju Allahove Knjige. U tom radu glavni nam je cilj postizanje Allahovog zadovoljstva.

Prilikom učenja sura koristim grupni i individalni oblik rada. Proučim jedan ajet iz kratke sure, a djeca ponove poslije mene. Nakon toga, pojedinačno ponovi svaki polaznik. Eventalne greške prilikom izgovora ispravljam. Tako učimo sve dok ne proučimo cijelu suru. Ovaj način rada koristim sa polaznicima koji su tek ušli u Kur’an prilikom vježbanja sure Ja-sin i početka sure El-Bekare. Kod starijih polaznika, prvo objasnim tedžvidsko pravilo, a nakon toga tražim od njih da obrađeno pravilo prepoznaju u Kur’anu. Svakako, preporučujem djeci prilikom vježbanja i memorisanja Kur’ana upotrebu kompjutera i ostalih tehničkih pomagala. Djeca koje imaju poteškoće u učenju dodatno posvećujem pažnju. Mislim da je najbitnije razviti želju, ljubav prema Kur’anu i djeca će sigurno savladati predviđeno gradivo. Nadarenoj djeci preporučujem pohađanje sekcije hifza. Imamo znatan broj djece koja znaju džuz ‘Amme, Tebareke… Vrlo je bitno uspostaviti komunikaciju sa roditeljima. Ako su roditelji zainteresirani i imamo želju djece, onda je uspjeh neizostavan.

JUSUFOVIĆ: Ako se moj rad u mektebu može nazvati uspješnim u tom slučaju ključ mog uspjeha sastoji se od tri stvari na kojima radim i na kojima insistiram: saradnja sa roditeljima učenika koji pohađaju mekteb u mom džematu; maksimalo korištenje vremena predviđenog za rad u mektebu; dodatni i dopunski časovi na mektebskoj nastavi za učenike mekteba. S obzirom da neredovnost učenika na mektebskoj nastavi muallimima predstavlja jedan od najvećih problema javlja se potreba dodatnih časova. Da bi se postiglo željeno znanje kod učenika zasigurno su potrebni dodatni časovi za bolje učenike i dopunski časovi za slabije učenike u danima izvan vikenda. Za rješavanje određenih problema u mektebu, prvenstveno neredovnost, muallim mora tražiti pomoć od roditelja svojih učenika. Saradnja s roditeljima učenika koji pohađaju mektebsku nastavu u mom džematu je skoro svakodnevna. Saradnju ostvarujem kroz roditeljske sastanke, kućne posjete, telefonske pozive i povremene planirane ili slučajne susrete sa roditeljima, gdje se sretnemo i vidimo razgovaramo o njihovom djetetu, a mom učeniku. Od roditelja tražim pomoć za redovnost učenika na mektebskoj nastavi, za kontinuiran rad i učenje mektebskog gradiva. Ilmihal i ocjena u ilmihalu je veza između mene i roditelja. Ocjena je nagrada učeniku za naučenu lekciju i roditelju pokazatelj da je njihovo dijete savladao zadatu lekciju, a meni orijentir u radu s učenikom. Moram kazati da većina roditelja daje podršku muallimu u podučavanju i odgajanju njihove djece. Međutim, ako roditelj učenika ne daje podršku u pomenutim stvarima tada nastojim pridobiti i privoliti učenika da dolazi na časove mektebske nastave lijepom riječju, razgovorom, nagovorom ili poklonom. Kada je upitanju obrada stranica Kur’ana, sura i dova na časovima mekteba nekada radim po grupama, frontalno sa svim učenicima, a nekada opet pojedinačno, zavisno od vremena koje imam na raspolaganju. Međutim najbolja metoda je da muallim uči i pokazuje način izgovaranja jedne riječi ponavljajući je više puta, učenik ili učenici istu riječ ponavljaju više puta, a kasnije nakon što učenici uvježbaju svaku riječ pojedinačno uvježbava se i cijeli ajet. Prošlo je vrijeme kada su muallimi zadavali učenicima da kod svojih kuća nauče sureta i dove bez prethodnog uvježbavanja. Dodatni i dopunski časovi na mektepskoj nastavi su itekako potrebni, ako ovu vrstu časova ima škola kao obavezna obrazovna institucija onda ih naravno treba imati i mektebska nastava.

RESIĆ: Da bi neko postao uspješan muallim nema čarobne formule, jer je svaki mekteb specifikum za sebe i ono što možeš primjeniti u jednom mektebu 100% u drugom ne možeš ni 30%, jer je to sve na dobrovoljnoj bazi, bez zakonskih mehanizama. Ono što bih savjetovao svojim kolegama jeste stalna bogobojaznost u svome životu i svijest u ime koga to radiš, neka im vodilja bude kur’anski ajet: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet,pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ Treba nastojati koliko smo u mogućnosti da uskladimo svoju praksu s onim što govorimo. Ne smijemo biti od onih koji su se «uhljebili» u ovom pozivu nanoseći više štete nego koristi. Važan je stalni kontakt s roditeljima kad god je to moguće, jer su roditelji poslije nas najbitnija karika u ovom procesu. Ne smije nam biti svejedno da li je dijete došlo u mekteb ili ne.

Kur’anske grupe, jer je to najzahtijevniji dio mektebske nastave, formirati po stupnju znanja, jer djeci brzo dosadi ako zajedno sjede uspješni i manje uspješni. Unutar jedne grupe, mogu se formirati manje grupe, gdje se odrede vođe grupa nakon čega se, ako treba, svaki čas pravi međusobno takmičenje uz određeno stimulisanje. U učenju Kur’ana ja sam primjenjivao neposredno vježbanje i međusobno slušanje bez tehničkih pomagala, jer je veća pažnja djece. Kada su u pitanju sure, dobro je primjenjivati i grupni i pojedinačni način učenja, ovisno o uzrastu djeteta.

Muallimi rade četiri dana u sedmici, potrebno je angažirati studente

PREPOROD: Da li muallimi imaju dovoljno vremena za rad s djecom tokom vikenda? Ako ne, na koji način to prebroditi?

GRABUS: Gradivo iz udžbenika ne može se obraditi čak kad bi se samo u mektebu ilmihal ili opće znanje radilo, posebno za devetu godinu, jer je to gradivo za fakulteta. Sve se to može stići ispredavati, ali nikad ispitati i zapamtiti. Stoga, zamolio bih da se muallimu ne stavlja na teret koji je i njima i djeci težak, već da se djeca nauče 33 vjerska šarta, a pojačati kvalitet kiraeta, jer je kiraet uvjet namaza.

Naprimjer, ja sam stupajući na dužnost puno manje vremena na času posvećivao ilmihalu, a puno su ga bolje znali. Danas je obratno i puno ga manje znaju zbog nevažnih pitanja koja za mjesec dana zaborave i kakva korist? Time neka se bavi vjeronauka u školi. Ja imam svoju internu listu “Životna pitanja“, po kojoj spremam djecu, buduće džematlije da budu sposobni ispravno robovati Allahu dž.š. Ostala pitanja radim što moram, ali smatram da bih zato vrijeme mogao više s djecom razgovarati o dolasku u džemat, da slušaju roditelje i budu vrijedne buduće džematlije.

HUSEJNOVIĆ: Muallimi Medžlisa Islamske zajednice Zenica u mektebu rade četiri dana. Ja uz ovih 16 sati sedmično radim dodatno 4 sata s polaznicima sekcije hifza. Svakako kao problem javlja se kvalifikacija učenika. Nastavni plan i program Rijaseta je koncipiran po razrednim grupama. Međutim, određeni broj učenika mlađeg uzrasta odlično uči Kur’an, ali nisu u mogućnosti potpuno shvatiti teme iz akaida ili fikha za stariji uzrast. Taj problem rješavam kroz sekciju hifza gdje djeca isključivo čitaju Kur’an i uče napamet. Smatram da bi trebalo odvojiti grupe za Kur’an i ilmihal. Udžbenici koji se trenutno koriste su preambiciozni. Većina polaznika nisu u mogućnosti savladati predviđeno gradivo, a posebno kada je riječ o memorisanju sura napamet. Treba vidjeti šta većina djece može savladati u toku osnovnog mektepskog obrazovanja, a nadarenim učenicima ponuditi onoliko koliko mogu usvojiti kroz sekciju hifza.

Također, javlja se problem s velikim mektebima gdje jedan muallim ne može kvalitetno izvoditi mektepsku nastavu zbog velikog broja polaznika. Naprimjer, jedno vrijeme sam učio oko 250 polaznika gdje u jednoj grupi dođe preko 45 polaznika. Pola časa prođe u evidenciji učenika. Hvala Allahu, sada u nekim mektebima rade dva muallima. Smatram da svaki mekteb preko 100 polaznika treba imati po dva muallima. Dobro znamo da je po pedagoškim standardima preko 25 učenika u razredu puno. Bilo bi dobro da Islamska zajednica u velikim mektebima angažuje studente i studentice, a posebno preko vikenda. Na taj način pomoglo bi se studentima u studiranju i oni bi stjecali važno iskustvo, a s druge strane to bi bila dobra pomoć za muallime.

JUSUFOVIĆ: Mekteb mora ostati važan faktor u Islamskoj zajednici, ako ne i najvažniji jer kroz mekteb prođe najveći broj naše djece i najveći broj te djece svoje vjersko obrazovanje završi s mektebom. Mislim da kompletna Islamska zajednica, tj. svi nivoi organizicione strukture Islamske zajednice: džemati, medžlisi, muftiluci, a posebno Uprava za vjerska pitanja i Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta mora mektebu i mektepskoj nastavi posvetiti više pažnje. Ono što je potrebno prioritetno uraditi, pored ostalog jeste slijedeće:

– Radi kvaliteta znanja kod polaznika mektebske nastave smanjiti broj učenika po muallimu, u današnjem vremenu postoje mektebi gdje radi jedan mualim sa preko 100 i 200 učenika, a svi znamo da sadašnji pedagoški standardi, dozvoljavaju najviše 31-og učenika po jednom učitelju. Kada predviđeno mektepsko vrijeme podjelimo na broj učenika ne dobijemo ni dvije-tri minute po učeniku. Šta se može uraditi za dvije-tri minute? Naravno da u BiH imamo brojne mektebe i zavidno znanje učenika tih mekteba, međutim, pitanje je koliko će dugo dobri muallimi moći kvalitetno raditi.

– Uposliti muallime, svršenice medresa ili fakulteta, u džemate. Danas je u BiH na stotine muallima koje su završile medresu ili fakultet, a nezaposlene su. Njihov angažman u sadašnjem vremenu u većim džematima bi itekako dobro došao, pogotovu za ženski dio džemat:, predavanja za žene, pouka za odrasle žene, propisi vezani za ibadat i kur’ansko pismo, a njihov angažman posebno bi dobro došao u mektebu, u radu s učenicama koje dolaze na mektebsku nastavu.

RESIĆ: Kada su u pitanju udžbenici oni su velika olakšica, samo ih treba prilagoditi mektebskom sistemu, a ne školskom kao što je sada slučaj po razredima. Mišljenja sam da je mektepsko gradivo preobimno, imajući u vidu dobrovoljnost dolaska, posebno kur’ansko gradivo.

Elvedin Subašić

Biografije

Sakib-ef. Grabus je rođen 1974. godine u Željeznom Polju, Žepče. Zbog odziva u vojsku prekinuo je školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi, ali je kasnije završio Medresu “Osman-ef. Redžović” u Visokom. Imam je džemata Babići. Proglašen je najuspiješnijim mualimom 2008. i 2012. godine na nivou Medžlisa, a njegovi učenici redovno osvajaju prva mjesta na takmičenjima. Dječiju mukabelu vodi već nekoliko godina uz ramazan, ali i omladinsku mukabelu. Omladina uči i godišnju mukabelu subotom poslije jacija-namaza. Organizira učenje Kur’ana na sijelima (druženjima) prilikom posjete džematlijama, posebno u dugim zimskim noćima. Ženska godišnja mukabela se organizira već deset godina petkom prije džume. Dvije mukabele se uče uz ramazan. Sa ženama mukabelu vode učenice medrese, a petkom imam džemata.

Hafiz dr. Safet-ef. Husejnović je rođen 4. 8. 1972. u Šerićima, Zenica. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, Fakultet islamskog prava u Jordanu, magistarski na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, na kojem je krajem prošle godine odbranio i doktorsku tezu. Polaznici mekteba Sejmen u zadnjih nekoliko godina postigli su zapažene rezultate, tako da su od 2010. do 2014. godine osvojili više puta prva mjesta na takmičenjima od onih u medžlisu do Rijaseta, a 2010. i 2014. je proglašavan za najboljeg muallima na području MIZ Zenica. Oblici vjersko odgojno-obrazovnog rada su zastupljeni sa svim uzrastima. Djeca su obuhvaćena mektepskom nastavom. Rad sa omladinom se ogleda kroz druženja i neposredni kontakt sa ovom populacijom. Posebna pažnja se posvećuje radu sa ženama. One imaju posebne halke Kur’ana koje se koriste za upoznavanje sa ostalim problemima specifičnim za ovu populaciju. Osim nabrojanih aktivnosti postoje i druge kao što su: mukabela polaznika mektepske nastave u toku ramazana, halke Kur’ana za muškarce, kurs sufare za odrasle osobe, sekcija hifza, kurs sufare za studente i odrasle i organizovanje prigodnih predavanja, a posebno u toku mjeseca ramazana.

Ismail-ef. Jusufović rođen je 1967. godine u Begovom Hanu, Žepče. Godine 1987. završio je GHM u Sarajevu, nakon završetka medrese zaposlio se u džematu Vranduk 1988., u mjesecu septembru 1996. prelazi u džemat Gnjuse a nakon nepune tri godine odlazi u džemat Pojske u kome ostaje 15 godina. Trenutno je zaposlen u džematu Nemila gdje obavlja imamsko-mualimsku dužnost. U dosadašnjem radu sa učenicima mektebske nastave postizao je izuzetne rezultate, a posebno izdvajamo priznanje MIZ Zenica koje mu je dodijeljeno za kontinuiran rad u periodu 2001 – 2007. godina. Pri medžlisu Zenica proglašen je za najboljeg mualima u mektepskoj 2007 godini. Mekteb i rad na časovima mektepske nastave uvjek su za ovog mualima bili predmet interesovanja tako da je radio na poboljšanju mektebske nastave kako u svom džematu tako i na području Medžlisa Zenica. Napisao je priručnik za izvođenje mektepske nastave ”Pomoć mladim mualimima u izvođenju mektebske nastave” Medžlis Zenica štampao ga je kao interno izdanje. O mektebu i mektebskoj nastavi redovno je pisao brojnim publikacijama.

Zehrid-ef. Resić je rođen u Šerićima 1963. Završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu u posljednjoj generaciji petogodišnjeg školovanja, i IPF Zenici. Od 1983. do 1990. imam u džematu Starina, a od 1990. do 2013. u džematu Šerići, gdje je proveo pune 23 godine najboljeg muallimskog rada kada je u pitanju mekteb. U tom vremenskom periodu proglašavan je nekoliko puta najboljim muallimom na nivou Medžlisa i Muftiluka, a 2003. prilikom otvorenja veleljepne džamije proglašen najboljim muallimom u Bosni i Hercegovini. U tom periodu, nakon otvorenja džamije, njegov mekteb je među prvim opremljen kabinetom za informatiku, gdje su održavani i kursevi engelskog jezika i informatike, te karate sekcija. Nedugo nakon toga pored same džamije sagrađen je i sportski teren.U septembru 2013. prelazi u gradski džemat Lukovo polje.

Objavljeno ponedjeljak, 19 Januar 2015 11:33

muhammed-a.s.-levha-1

Piše: Azmir Jusufi

Muslimani priznaju i vole sve poslanike, neka je na sve njih Allahov mir, i među njima ne prave razlike jer ih na to slovo Kur’ana obavezuje. Muslimani Muhammeda, s.a.v.s., posebno osjećaju i doživljavaju u svojim srcima stoga što je on posljednji među Allahovim, dž. š., odabranicima i što pripadaju njegovom ummetu. Oni ga vole zato što ga Allah, dž. š., voli i što ga je uzdigao nad ostalim stvorenjima. Oni ga vole zato što je on simbol islama i poslije Kur’ana, drugi izvor iz kojeg oni crpe sve relevantne spoznaje o Uzvišenom Bogu i svim korisnim znanjima koja se tiču njihovog života i na ovom i na budućem svijetu. Oni ga vole i zbog toga što se u ljubavi prema njemu krije i dunjalučka i ahiretska sreća.

Allah, dž. š., u Kur’anu Plemenitom kaže: ”Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi…” (El-Ahzab, 6)

Osvrčući se na spomenuti ajet, komentatori Kur’ana nude nekoliko mišljenja u vezi s pitanjem njegovog razumijevanja. Muhammed el-Gazali, tumačeći ovaj ajet kaže: ”Muhammed, s.a.v.s., duhovni je otac cijelog ummeta. On najviše brine o uputi i spasu ummeta. On je simbol islama, koji je ljude izveo iz tmine na svjetlo.”

Na temelju toga Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg bilježi El-Buhari od Ebu Hurejrea, r. a., je rekao: ”Nema nijednog vjernika, a da mu ja nisam preči od svih na ovome i Budućem svijetu. Čitajte, ako hoćete: ‘Vjerovjesnik je preči vjernicima od njih samih’. (Buhari)

Ibn Kesir tumačeći ovaj kur’anski ajet kaže: ”Allah, dž. š., znao je kolika je bila pažnja i ljubav Allahovog Poslanika prema njegovom ummetu, kojeg je stalno savjetovao. Odredio je da im on bude preči od njih samih, a njegova presuda među njima da bude ispred njihovog ličnog interesa, kao što Uzvišeni veli: ”I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporazumima međusobnom tebe ne prihvate…” (En-Nisa, 65)

U sahih-hadisu stoji: ”Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja dusa, ni jedan od vas neče vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njega samog, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi.”

Tumačeći već spomenuti ajet sure el-Ahzab, Imam El-Kurtubi, oslanjajući se na Ibn ‘Atiju, kaže: ”On je preći vjernicima od njih samih, stoga što oni često sebi (svjesno ili nesvjesno) prizivaju propast, a on ih odvraća od toga, pozivajući ih spasu.”

Muhammed Asad, u tumačenju ovog ajeta kaže: ”Ovaj ajet ukazuje na najvišu manifestaciju izbornog, duhovnog srodstva: onog između Vjerovjesnika koga nadahnjuje Bog i osobe koja slobodno izabere da ga slijedi.”

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Džuzejj El-Kilbi El-Endelusi, kaže: ”Ove riječi zahtijevaju od vjernika da vole Vjerovjesnika, s.a.v.s., više nego sami sebe, i da pomažu njegovu vjeru više nego što sami sebi pomažu”.

Od Ebu Hurejre, r. a., se prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Primjer mog slučaja je primjer čovjeka koji je potpalio vatru pa kad je ona obasjala okolinu, leptiri i one životinje koje lete na vatru su počeli padati u nju. Taj čovjek ih stane odvraćati, no one uporno nasrću u nju. Eto, to je primjer mog slučaja sa vama: ja vas za obašvu vučem – Bježite od vatre! Bježite od vatre!” (Muslim)

Tumačeći već spomenuti ajet sure el-Ahzab, Šerif Ahmeti u svom prijevodu i komentaru Kur’ana na albanskom jeziku, kaže sljedeće: „Trud, briga, nježnost i ljubav Poslanika, s.a.v.s., prema pitanjima vjernika je bilo na vrhuncu, tako da njegova presuda o nekom pitanju, poštovanje prema njemu, njegov savjet, u odnosu na bilo kod drugog vjernika, ima prednost, preferira se, te je obaveza vjernika da primijenjuje ono što je od Poslanika, prije svih ostalih.“

Allahova, dž. š., ljubav prema Njegovom Habibu, s.a.v.s.

Ma koliko se mi trudili da u cjelosti razumijemo ajete iz kojih isijava ljubav Svevišnjeg prema Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., to zasigurno nećemo biti u stanju. Iz teksta Kur’ana i Sunneta saznajemo da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kod Allaha, dž. š., uživa visoke počasti i da Mu je najdraži, čak među ostalim vjerovjesnicima. Stoga je od njegovih imena i Habibullah, Allahov miljenik.

Uzvišeni svoga miljenika spominje kao milost svjetovima, rekavši: „A tebe smo kao milost svjetovima poslali.” (El- Enbija’, 107)

Tumačeći ovaj ajet, Muhammed Asad kaže: ”Za razjašnjenje ovog temeljnog načela u poruci Kur’ana, v. 7: 158 i odgovarajuću primjedbu 126. Univerzalnost kur’anske Objave proizlazi iz tri činjenice: prvo, njezino obraćanje čitavom čovječanstvu neovisno o porijeklu, rasi ili kulturnom okruženju; drugo, činjenica da se ona obraća isključivo čovjekovom razumu i, prema tome, ne pretpostavlja nikakvu dogmu koja bi mogla biti prihvaćena samo na temelju slijepe vjere; konačno, činjenica da – suprotno svim drugim svetim knjigama poznatim povijesti – Kur’an je ostao potpuno neizmijenjen u svom doslovnom tekstu od svoje objave prije četrnaest stoljeća…”

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Džuzejj El-Kilbi El-Endelusi kaže: ”Ovo je obraćanje našem Sejjidu Muhammedu, s.a.v.s., a u čemu je velika počast za njega. Riječ milost je došla u akuzativu, što ukazuje da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., potpuna milost. Ili: poslali smo te svjetovima kao oni koji su milostivi (…) Došao im je sa najvećom srećom i spasom od najveće nesreće. Pod njegovim rukama ljudi su postigli mnogo dobra oba svijeta. Poučio ih nakon sto su bili neuki. Uputio ih je nakon što su bili u zabludi.”

Govoriti o Muhammedu, s.a.v.s., i o njegovom stepenu kod Allaha, i sve o tome kazati – za to bi bio kratak jedan ljudski život. U jednoj predaji stoji da je Džibril došao Muhammedu, s.a.v.s., i rekao: ”Kaže ti Allah, dž. š., znaš li kako sam uzdigao tvoje ime?” Poslanik mu reče: ”To samo Allah zna!” Reče Allah: ”Kad se Ja spomenem, spominješ se i ti, i potpun iman sam učinio kod vjernika kad se zajedno spomenem”. (Ebu Ja’la, Ibn Hibban, Makdisija).

Što se tiče blagoslova na Muhammeda, s.a.v.s., koje mu mi kao njegovi sljedbenici upućujemo, Šerif Ahmeti kaže sljedeće: ”Naši blagoslovi prema Muhammedu, s.a.v.s., u usporedbi sa onim Božijim, poput su nekog čovjeku koji sa upaljenom svijećom podigne ruke kako bi potpomogao svjetlosti Sunca, kako bi dodao svjetlost nad svjetlosti, no, kakvu svjetlost čini svijeća naspram svjetlosti Sunca.”

Pored svih ukazanih počasti, nas Uzvišeni Gospodar blagosilja Vjerovjesnika, o čemu svjedoči ajet: ” Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu selame!” (El-Ahzab, 56)

U jednom hadisu kojeg bilježi Imam Ahmed, prenoseći od Ebu Talhe el-Ensarija, r. a., kaže se: ”Jednog jutra Allahov Poslanik, s.a.v.s., osvanuo je raspoložen, na licu mu se primjećivala radost. Rekoše: ”Allahov Poslaniče, danas si osvanuo veseo i na licu ti blista radost? On reče: ” Da, došao mi je glasnik od mog Uzvišenog Gospodara i rekao: ” Ko od tvojih sljedbenika na tebe donese jedan salavat (blagoslov), za njega će mu Allah upisati nagradu kao za deset dobrih djela, izbrisati grijeh za deset loših, uzdignuti ga za deset deredža (stepeni) i na njega uzvratiti isto toliko blagoslova.”

Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike rekao: ”U čijem pristupu se spomene moje ime, neka donese na mene salavat. Jer, ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega deset”. (Tirmizi)

Poslanik, s.a.v.s., također je rekao: ”Donosite na mene salavat, jer vas salavat dopire do mene pa ma gdje vi bili.” (Ahmed)

Poznat nam je hadis kojeg bilježi Imam El-Buhari u svom Sahihu, u kojem se spominje slučaj Omera, r. a., koji je Poslaniku, s.a.v.s., rekao da mu on je draži od svog imetka i djece ali ne i samog sebe, na šta mu Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ”O Omere i od tebe samog.” Na što će Omer, r.a.: ” O Allahov Poslaniče, draži si mi i od mene samog.” (Buhari)

Tako se ljubav prema Muhammedom, s.a.v.s., prenosila s generacije na generaciju, sve do našeg vremena. Sada je do nas koliko ćemo ovu ljubav gajiti i u našim srcima plodove te ljubavi štititi, čuvati i prenijeti na generacije poslije nas.

Napadanje na ličnost Muhammeda, s.a.v.s.

Napadati Muhammeda, s.a.v.s., koje kojekakvim karikaturama te izrugivati mu se, jednako je napadanju i skrnjavljenju univerzalne ljudske vrijednosti u pravom smislu te rijeci. Rugati se ličnošću Muhammeda, s.a.v.s., znači rugati se Allahom, Kur’anom, Islamom i više od milijarde muslimana svijeta, a kojima je on jedna od svetinja, koji je, kao što smo spominjali, preči i iznad njihovih roditelja, djece i njima samima.

Kada je u pitanju izrugivanje ličnosti pojedinih ljudi (poput političara, sportista, filmskih i muzičkih zvijezda), onda se za to drži da je i materijalna i nematerijalna šteta, zbog nanošenja uvreda, međutim, kada je u pitanju izrugivanje ličnosti Muhammeda, s.a.v.s., onda je jednostavan odgovor da je u pitanju sloboda štampe.

Sloboda štampe je, uistinu, civilizacijsko dostignuće modernog demokratskog društva, koje ima nemjerljivu vrijednost, ali koje se, u određenim situacijama, dobrano zloupotrebljava. Sloboda govora ne podrazumijeva vrijeđanje nečijih svetinja. Jednostavno rečeno, ‘sloboda prestaje tu gdje se krši pravo drugih’, ‘sloboda pojedinaca prestaje ako se tom slobodom krši pravo mnogih ljudi’, kao sto je slučaj sa objavljivanjem karikatura o Muhammedu, s.a.v.s., u satiričnom časopisu ‘Charlie Hebdon’ u Parizu. Smatram da je to sasvim jasno, i nema se tu šta dodavati niti oduzimati, a niti pojašnjavati.

Nasrtaji na časnog Poslanika, s.a.v.s., nisu pojava novijeg doba. Ti se nasrtaji ponavljaju još od doba Poslanika, s.a.v.s. Osvrnemo li se na historijske izvore, vidjet ćemo da su još mekkanski mušrici imali pjesnike koji su pisali tzv. rugalice protiv Vjerovjesnika, s.a.v.s. Na taj oblik propagandnog djelovanja, pjesnici iz reda ashaba kroz ispisanu poeziju uzvraćali su sa veličanjem svoga Poslanika, s.a.v.s., i iznošenjem vrlina koje su ga odlikovale.

Šta se da zaključiti iz ovih rijeci? Da se zaključiti da su ashabi bili tolerantni, a tu tolerantnost su preuzeli kroz ličnost njihovog voljenog Poslanika, s.a.v.s., kojeg su u stopu slijedili, ne upuštajući se u bilo kakve sukobe sa mušricima. Oni su jednostavno kroz poeziju branili i štitili čast Poslanika, s.a.v.s. Kada ne bi bio Muhammed, s.a.v.s., tolerantan, mudar i blage naravi, zasigurno ga ne bi toliki broj ljudi slijedilo.

Poznat je također događaj u Mekki, kada su neprijatelji Muhammeda, s.a.v.s., prozvali sa imenom ”Muzemmem” (Mudhammam) – loš, odvratan. Ovaj njihov postupak je naljutio njegove sljedbenike, s.a.v.s. (ashabe). Međutim, naš voljeni Poslanik, s.a.v.s., je njih smirio, rekavši im: ”Zar nije začuđujuće, kako me moj Gospodar štiti od Kurejšija? Oni omalovažavaju i proklinju osobu zvanom “Muzemmem”, dok sam ja Muhammed (najhvaljeniji).

Što se tiče uvreda na čast Muhammeda, s.a.v.s., prof. dr. Adnan Silajdžić, u svojoj knjizi ”Islam u otkriću kršćanske Evrope”, spominje Toma Akvinskog, koji je Islam okvalificirao kao paganskom ili nekom vrstom biblijskog sinkretizma, a Muhammeda, s.a.v.s. kao prevarantom i začetnikom krive sljedbe.

Isti je slučaj i sa Danteom Aligerijem, koji je u svojoj „Božanskoj komediji“ smjestio Muhammeda, s.a.v.s., u osmi krug Pakla, zajedno sa šizmaticima (otpadnicima od crkvene zajednice).

Označivši islam kao otvorenu i jedinu prijetnju Zapadu, a pod izgovorom borbe protiv terorizma, danas se širi u velikoj mjeri „islamofobija“. Po mišljenju nekih političkih, društvenih i ostalih analitičara, objavljivanje karikatura Muhammeda, s.a.v.s., je kako bi se na engleskom jeziku reklo ”strange thing and event”. Muslimani trebaju biti svjesni svega ovoga, i ni u kom slučaju ne smiju dozvoliti nasilničko ponašanje.

Allah, dž. š., u Kur’anu kaže: ”Jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono sto kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.” (‘Ali-Imran, 118)

Allah, dž. š., također kaže u Kur’anu: ”Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.” (Es-Saff, 8)

Korištena literatura:

1. ADILOVIĆ, Ahmed, „Uvodnik“, Novi Horizonti, br. 79., Mart 2006.

2. AHMETI, Sherif, Kur’an-i, përkthim me komentim, Starješinstvo IZ RS Srbije, Priština, 1992.

3. AHMETI, Sherif, „Disa fjalë mbi Pejgamberin e fesë Islame”, Edukata Islame, br. 5., Priština, 1972.,

4. ASAD, Muhammed, Poruka Kur’ana, izdavač: El – Kalem, Sarajevo, 2004.

5. BUGARI, Sulejman, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005.

6. EL-GAZALI, Muhammed, Tematski tefsir Kur’ana, s arapskog preveli: Dr. Džemaluddin Latić i Zahid ef. Mujkanović, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2013.

7. EL-MUNZIRI, Muslimova zbirka hadisa (sažetak), grupa prevodilaca, El-Kalem, Sarajevo, 2004.

8. Ibn Džuzejj El-Kilbi El-Endelusi, Olakšani komentar Kur’ana, Knjiga 5., Libris d.o.o., Sarajevo, 2014.

9. IBN KESIR, Tefsir Ibn Kesir (skraćeno izdanje), Izabrao najispravnije verzije Muhammed Nesib er-Rifa’i, Grupa prevodilaca, Sarajevo, 2012.

10. KORKUT, Besim, Kur’an s prevodom, Medina Munevvera: Hadimul – Haramejniš – šerifejnil – Melik Fahd za štampanje Mushaf-i Šerifa, 1412. h.

11. MEHMEDOVIĆ, Ahmed, Tako je govorio Muhammed Resulullah, Tuzla, 1991.

12. MEHTIĆ, hfz. Halil, „Zašto volimo Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.?“, Novi Horizonti, broj 79., Mart 2006.

13. SILAJDŽIĆ, Adnan, Islam u otkriću kršćanske Evrope, FIN, Sarajevo, 2003.

Objavljeno petak, 11 Oktobar 2013 14:55

Sama riječ kurban, općenito, u širem smislu, znači žrtva i ono što se žrtvuje. U užem vjerskom smislu, uobičajenom kod naših i mnogih drugih muslimana u svijetu, označava živinče, koje se žrtvuje po propisima vjere, u danima Kurban bajrama.

To žrtvovanje, odnosno prinošenje kurbana, ili, kako se kod nas popularno kaže: “klanje kurbana”, je, kako znamo, strožija islamska dužnost (vadžib). Kako se ona vrši, odnosno koji su vjerski propisi, po kojima treba da se vrši, tema je posebnog priloga koji je ovdje dat. Naša je želja i zadatak, za ovu priliku, izložiti vjerski značaj i smisao kurbana.

Kurban kao vjerska obaveza muslimana ima veliki značaj po Islamu. Taj značaj sastoji se u onom smislu i značenju i onoj svrsi koju kurban ima i nosi u sebi. Naime, svaka islamska dužnost, obred, ima svoju vanjsku, vidljivu formu, koju mi, vršeći dotičnu dužnost, vidno ispoljavamo, a ima i svoju unutarnju stranu, svoju dušu, a to je onaj smisao i svrha, koju svaka vjerska dužnost ima u sebi, pa tako i prinošenje kurbana. Baš ta nutarnja strana, taj smisao, jest ono najvažnije u vjerskoj dužnosti, u svakoj pobožnosti, o čemu valja misliti, što valja imati na umu i na srcu, kad vršimo svoju vjersku dužnost.

Pa u čemu je smisao i značenje kurbana i šta je njegova svrha u islamu?

Da bismo na to pitanje dali potpuniji odgovor i da bi ga potpunije osvijetlili, moramo o dužnosti kurbana govoriti u vezi drugih dužnosti, svečanosti i vremena, sa kojima je ova dužnost povezana.

Znamo da se prinošenje kurbana vrši u danima Kurban bajrama. Za ove dane vezano je još nekoliko vjerskih dužnosti, a te su, kao što također znamo: hadž, bajram-namaz i tekbiri-tešrik. Znamo i to, šta su i u čemu se, uglavnom, sastoje ove dužnosti. Ima ih vjerovatno, koji jedino ne znaju šta je to “tekbiri-tešrik”. To je tekbir (veličanje Allaha dž.š.), koji se izgovara (uči) za vrijeme bajramskih dana, poslije svakog obavljenog farz namaza, od zore dana uoči Bajrama, (9. dan zul-hidže, dan Arefe), do ikindije četvrtog dana Bajrama. (Riječi toga tekbira su: Allahu ekber Allahu ekber, la ilahe illellahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil hamd.)

Sve ljudske zajednice, od najstarijih vremena, imaju svoje vjerske svečanosti i svoje žrtve. Kod raznih naroda i zajednica, te su svečanosti i žrtve veoma različite, po svom porijeklu i po smislu, tj. po onim glavnim idejama, kojima su posvećene. Sve one, prema svojim karakteristikama i prema tome kako ih provode i poimaju njihovi poklonici, ukazuju na kulturni stepen pojedinih naroda i zajednica, kao i na njihove duhovne sklonosti, nade i želje. Od prirodnih sila i prirodnih svemirskih tjelesa, preko stabala drveća, raznih životinja, ljudskih ličnosti, do svakojakih kipova, idola i čak do satane (šejtana), ljudi su svemu priređivali svečanosti i prinosili žrtve. Danas se u savremenom svijetu, pored svega navedenog, ispoljava kult prirode, atoma i tehnike. To je sve opće poznato.

Islamske vjerske svečanosti i žrtve, nasuprot rečenom, posvećene su velikim mislima, idejama i principima, što je predstavljeno i oličeno u logičnom i čovjeka dostojnom vjerovanju u jedino vječnog, svemoćnog i sveznajućeg Stvoritelja svijeta, koji nije ničemu sličan, niti je šta Njemu slično.

Bog, po islamskom učenju, kao savršenstvo svega uzvišenog, plemenitog i lijepog, traži od vjernika Islama, da u svom životu budu plemeniti i dobri, pa će tako biti mili i bliski Bogu. O tom Kur’an govori na više mjesta:

“Allah voli one, koji se kaju za svoje grijehe i koji se čisto drže.” (Tj. one, koji čiste svoju dušu od svakojakih mana, a svoje tijelo, odijelo, stan i mjesto gdje borave, od nečistoće. (sura el-Bekare, 222.)

“Allah naređuje ljudima pravdu, dobročinstvo i pomaganje bližnjeg, a zabranjuje nevaljalštine, prezrene stvari i nasilje.” (sura Nahl, 90.)

Zato mi svoje bajramske pobožnosti, a posebno prinošenje kurbana, posvećujemo ovim velikim idejama, koje su nam lijepo ocrtane i date u Kur’anu, čija je objava upotpunjena i dovršena baš u danima Kurban-bajrama, desete godine po Hidžri (632. n.e.).

Ovaj naš Bajram je, prema tome, Bajram istinite vjere, čiste i plemenite pobožnosti, kulturnog, humanog i moralnog ponašanja, te humanog stvaralaštva, na što sve ukazuju naše bajramske pobožnosti.

Tekbiri-tešrik, koji počinjemo učiti dan uoči Bajrama, predstavlja najavu Bajrama i bajramskih pobožnosti. On dalje znači našu izjavu, da vjerujemo u najvišu istinu, Stvoritelja svijeta Allaha dž.š., i da su naše bajramske svečanosti Njemu posvećene i svim onim uzvišenim idealima i principima, koje nam je On u Kur’anu dao.

Bajram-namazom, što ga klanjamo u ranim jutarnjim satima prvog dana Kurban-bajrama, vršimo prvu i jednu od glavnih bajramskih pobožnosti i tako počinjemo i otvaramo bajramske svečanosti klanjanjem namaza, tj. obraćanjem, u prvom redu Bogu dž.š. i upućivanjem svojih misli i osjećanja Njemu, kao našem Stvoritelju i darovatelju svega dobra što imamo.

Poslije obavljenog bajram-namaza, ispunjeni duševnom smirenošću, dobrom voljom i osjećanjem sreće, kao i željom za trajnom srećom, svojom i svih ljudi, muslimani se vraćaju kući da izvrše još jednu bajramsku svečanost, da prinesu kurban. Tim iskazuju, da su sada sposobni, da se praktičnim djelom, žrtvom, približe Allahu dž.š., vršeći Njegovu zapovijed, kao što su dokazali svoju volju i težnju za to molitvom, tekbirom i namazom.

Prvi uslov za valjanost kurbana i za postizanje njegovog punog značenja je, da se on žrtvuje iskreno i samo u ime Allaha dž.š., iz strahopoštovanja prema Njemu, a sa željom da Mu se približimo i kroz ovu pobožnost, nastojeći da idemo putem, koji nam je On pokazao u Kur’anu. Dok razni narodi, kako smo rekli, prinose svoje žrtve svakojakim idolima, dotle muslimani, prinošenjem kurbana, poništavaju u svojoj sredini sve kultove idolatrije, zablude i mraka, sva lažna božanstva. To je smisao kur’anskih riječi, kojima se prinošenje kurbana stavlja u dužnost Muhammedu a.s. i njegovim sljedbenicima, a u kojima im Allah dž.š. kaže: “Dali smo ti veliko dobro na oba svijeta, pa klanjaj namaz samo svome Stvoritelju i prinesi kurban samo Njemu! (sura el-Kevser.) Iz ovih kur’anskih riječi razumije se ujedno, da musliman, prinošenjem kurbana, izražava, među ostalim, svoju religioznu odanost samo istinitom Bogu, Stvoritelju svijeta. Tako je kurban, među svim bajramskim pobožnostima, najizrazitiji i najjači iskaz te iskrenosti i odanosti prema Allahu dž.š.

Prinošenjem kurbana, musliman uz to, prema gornjim kur’anskim riječima, treba da izrazi svoju zahvalnost Bogu, za sve dobro što ga ima, u materijalnom i moralnom pogledu, a naročito za blagodat prave vjere Islama, što je ima i što joj pripada.

Kako se dijeljenjem kurbanskog mesa i kurbanske kože ukazuje pažnja prema ljudima u svojoj sredini i briga za njih, to očito kurban ima i svoju humanitarno-socijalnu stranu. Kad uzmemo u obzir, da se može i da se preporučuje dati dio kurbanskog mesa kao dar i znak pažnje i susjedu nemuslimanu, onda vidimo da je jedan smisao i jedno značenje kurbana, i u njegovom korišćenju za zbližavanje ljudi i održavanje dobrosusjedskih odnosa uopće, što je i inače vjerska vrlina i dužnost muslimana, — kao što im je dužnost da čuvaju svoju vjeru i vjerske propise u svim prilikama.

Ako se ova bajramska pažnja i briga usmjeri i iskaže, na primjer, prema polaznicima vjerskih učilišta i vjerske obuke, pa se kurban pokloni i iskoristi u svrhu pomoći i razvijanja njihova rada, kako se to počelo činiti kod nas, onda naše prinošenje kurbana dobiva posebno važan vid i iskaz, onda ono dobiva još, pored svega rečenog, svoju vjersko-prosvjetnu dimenziju, a to znači, da njegov vjerski sadržaj i smisao dobivaju još veću punoću i živost Pored i u nizu naših vjerskih davanja zekata i sadekatul-fitre, koja su već ranije usmjerena u ovu svrhu, kurban također postaje važan doprinos i faktor u održavanju našeg vjerskog prosvjećivanja i vjerskog života. On posebno ima dvojaku i naročitu vrijednost i značaj u ovom pogledu, jer svojim vjersko-filozofskim smislom i značenjem, predstavlja najjači podstrek i psihološko-moralno osposobljavanje i pripremanje vjernika za rad i žrtvu na uklanjanju svih ljudskih slabosti, u vjerskom, moralnom i kulturnom pogledu, a svojom materijalnom stranom čini i jest neposredan materijalni doprinos toj svrsi. Prema tome, u kurbanu imamo, pored zahvalnosti Bogu na dobrima koje nam je On dao, podstrek i jak, stalan poziv na živu budnost, rad i žrtvu na očuvanju i razvijanju islamskog učenja, plemenitog islamskog života, u sebi i u svojoj islamskoj zajednici, u smislu gore izloženih velikih ideja i dobrih djela.

Ustanova kurbana i njegova pouka u tom pogledu datira još od ranijih učitelja Božije vjere, naročito od Božijeg poslanika Ibrahima a.s., što je i u Islamu navedeno i ozakonjeno kao vlastita ustanova, kojom su zaduženi vjernici Islama. O tom nam kazuje Kur’an i Hadis… “Kad dijete odraste, Ibrahim a.s. reče: Sinčiću moj, stalno mi na snu dolazi, da te žrtvujem, pa razmotri, šta ti o tom misliš! Ovaj na to reče: “Oče moj, čini što ti se zapovijeda, osvjedočićeš se da ću, ako Bog da, biti izdržljiv!” (sura Saffat, 102.) Dalje je kazano, da je nakon ovakve pune odanosti Bogu dž.š. i iskrene spremnosti oca i sina na žrtvu, došao za ovu priliku otkup i spas — ovan, koji je žrtvovan mjesto djeteta. U navedenoj zgodi ukazuje se na žrtvu i pokornost Bogu starih i mladih vjernika i na dužnost razvijanja i prenošenja takve svijesti na mlade, na što nas kurban podsjeća svakog Bajrama.

“Šta su ovi naši kurbani?” — upitaše jednom Muhammeda alejhisselam. “Pravac (sunnet) vašeg praoca Ibrahima” — reče on. Tim je Alejhisselam upozorio, da naš kurban znači: odanost Bogu i spremnost na trud i žrtve u radu za očuvanje uzvišenih principa i propisa prave Božije vjere Islama, koji uvijek čovjeka vodi najboljim stazama istinske kulture, dobra i napretka.

Kad ovako islamski prilazimo tumačenju i održavanju kurbana, te kad živimo i radimo pod njegovim znakom i u granicama njegova značenja, onda tek možemo reći, da pravilno prinosimo kurban, i onda se možemo nadati, da nam on bude primljen (makbul) kod Boga dž.š. Ko živi i radi daleko od svega što Bajram i kurban znače, on se ne može nadati nagradi od Boga, i kad prinosi kurban. Na to jasno ukazuju Božije riječi u Kur’anu, gdje nam se iznosi slučaj dva sina Ademova, kada su prinijeli kurban: “Kaži im istinitu vijest o dva sina Ademova, kad prinesoše kurban, pa od jednog bi primljen, a od drugog nije primljen …” Primljeno je od onog, koji je iskreno i punom odanošću prinio svoju žrtvu, živio ispravno, u granicama i pod znakom odanosti Bogu, — a nije primljeno od onog, koji je samo formalno prinio kurban, bez iskrene odanosti Bogu, u svom životu i radu. “Bog prima žrtvu od onih, koji su bogobojazni i odani Bogu na čitavom putu svog života.” (sura el-Maide, 27.)

Održavanje i rad Gazi Husrev-begove medrese i Islamskog fakulteta u Sarajevu, oslanja se velikim dijelom na doprinos od kurbana, koje naši muslimani daruju tim zavodima. Kakva velika pouka i simbolika baš u tom za sve radnike i učenike u tim učilištima! To treba da bude znak i praktičan podstrek njihove žive svijesti i neumorne aktivnosti na njihovom duhovnom uzdizanju i osposobljavanju za požrtvovna rad na islamskoj njivi i islamskim poslovima, koje će primiti u amanet na obradu. Kad oni to svjesno i živo usvoje, svim srcem i dušom, živeći i učeći s tom mišlju i željom, kao svojim idealom, — onda će biti zaslužni i dostojni, da se na njih i njihovu novu zgradu protegnu i prenesu velike riječi i misao Gazi Husrev-bega, koje je on dao uklesati nad ulazom svog starog učilišta Kuršumlije, prije više od četiri stotine godina: “Zborno mjesto dobrih i dom savršenih.” S tim je želio uklesati trajan pečat i duh vrline i nauke u svoje zavode i u dušu njihovih učenika i učitelja. Kako su to veličanstvene misli i želje velikog dobrotvora i graditelja, stavljene na čelo njegova učilišta! Iznevjeriti te njegove misli i želje, bio bi težak grijeh.

Svaki vjernik, koji prinosi kurban, bilo da ga ko­risti za sebe, bilo da ga daje u vjerske svrhe, treba pri tom da misli na vjerske potrebe i obaveze, kako one svoje lične i porodične, tako i cijele islamske zajednice. U prvom redu, on će sagledali samog sebe, u svjetlu kurbanske pobožnosti i njenog značenja, i uskladiti svoj život i svoje držanje u njenom duhu. Ako bi tako svaki pojedinac učinio, bilo bi manje, na primjer, pijančevanja i drugih grijeha na muslimanskim sijelima i međusobnim posjetama, bar u bajramskim danima, danima kurbana, i ne bi se dešavalo, da se na takvim sijelima troši alkohol uz kurbansko meso! — što se, nažalost, u posljednje vrijeme često dešava kod neupućenih ljudi. Takav loš i neislamski postupak predstavlja posebno težak grijeh sa islamskog stanovišta. Kurban, svojom čistoćom i jednom svojom namjenom, treba da vjerniku bude prepreka, uz ostale vjerske propise, od svakog po Islamu zabranjenog pića i jela, kao što su sve vrste alkoholnih pića, te svinjsko meso i mast.

Isto tako, musliman će u vezi bajrama i kurbana, razmotriti stanje svoje porodice, i posebno svoje djece, u vjerskom pogledu, nastojeći da se eventualne slabosti i propusti otklone i isprave. Najbolju priliku za iskaz i potvrdu svoje brige i svog osjećanja za djecu, roditelj ima u momentu, kad prinosi kurban, kojom prilikom može u svom nijjetu (naumu) odlučiti da prinosi kurban za sebe i za dobro i sreću svoje djece.

Imami i odbornici odbora Islamske zajednice, a naročito njeni viši službenici, morali bi biti primjer pravilnog poimanja i pravilnog održavanja bajramskih pobožnosti, a naročito pobožnosti prinošenja kurbana. Tako ne bi bilo osnova da se govori, kako kod nas ima imama, naročito mlađih, koji uopće ne vrše dužnost prinošenja kurbana, iako imaju materijalnu mogućnost za to. Teško je to i shvatiti, kad su poznate navedene kur’anske riječi o kurbanu, i kad se zna da postoji nadis, u kome se kaže: “Ko ima mogućnost, a neće, bez opravdanog razloga, da zakolje kurban, nek ne dolazi ni na naš bajram-namaz!” Imami i vjerski službenici dužni su, prije drugih vjernika, izvršiti prinošenje kurbana, misleći pri tom na svoju porodicu i na sve svoje džematlije i njihove vjerske prilike. Ove misli treba da su prisutne naročito pri samom prinošenju kurbana, kad imam može u svom nijjetu (odluci) reći da kolje kurban za se, za svoju porodicu i za sve svoje džematlije, ili, ako je na višem vjerskom položaju, za sve vjernike Islama na svom području, — čemu nalazimo osnova u tradiciji (sunnetu). Takav nijjet i takvo razmišljanje treba da znači (prema hanefijskom mezhebu), da vjerski službenik prinosi svoj kurban za sebe, kao svoju dužnost i obavezu, a ujedno i za dobro i sevab svojih džematlija. Tim on dokazuje, da u svojoj bajramskoj pobožnosti i bajramskim razmišljanjima misli na njih i na svoje obaveze prema njima, u pogledu njihova vjerskog uzdizanja i prosvjećivanja, moleći Boga dž.š. da On pomogne i njemu i njima, kako bi svi svoje vjerske obaveze i dužnosti što potpunije vršili.

Tako nas Bajram uopće, a prinošenje kurbana posebno, podsjeća i poziva, da mislimo na sve naše vjerske dužnosti i potrebe i da radimo na njihovom zadovoljenju, ne ograničavajući se u svom radu samo na jedan dio svojih vjerskih dužnosti, zaboravljajući ili zanemarujući druge, isto tako važne vjerske dužnosti. Konkretno, ako bismo, na primjer, našu vjersku aktivnost ograničili najvećim dijelom, ili samo na akciju prikupljanja kurbana, zekata i sadekatul-fitra, za Medresu i Fakultet a pri tom zapostavili široko vjersko poučavanje i prosvjećivanje muslimanske djece i odraslih muslimana, onda bi tim počinili nedopustivu grešku sa islamskog stanovišta i ogriješili bi se o intencije, smisao i značenje Bajrama i kurbana, i tako bi bili u kontradikciji sami sa sobom i sa akcijom koju vodimo. Pravilno slaviti Bajram i prinositi kurban, znači misliti na sve vjerske potrebe i raditi na njihovom podmirenju.

Ko bi opet prinošenje kurbana sveo samo na dobivanje mesa radi bajramskih gozbi, ne misleći pri tom i na viši smisao kurbana, taj bi počinio promašaj sa svojim kurbanom i ne bi od njeg imao ništa, nego običnu svakidanju mesnu hranu. Na takve kurbane mogle bi se odnositi kur’anske riječi: “Bogu neće stići krv i meso zaklanih kurbana, nego će do Njeg doći vaša bogobojaznost, iskrenost i odanost.” (sure el-Hadždž, 37) Pravilnim prinošenjem kurbana u gore navedenom smislu, prestaje život kurbana, ali ostaje živa i jaka pobožnost vjernika. Ne smije se dozvoliti da pokraj umrlog kurbana, ostane mrtva i pobožnost, kao da je i ona zaklana, a to biva, ako se zanemari sve ono, što smo gore rekli o smislu i svrsi kurbana.

Ne znači to, da se na Bajram ne treba veseliti i gostiti kurbanom. Naprotiv, naše veselje, radost i gozba treba da se manifestuju, vide i prirede u ovim danima, ali u islamskom duhu, kad tražimo da shvatimo pravo značenje bajramskih pobožnosti, i baš za to. Prema jednom hadisu, Alejhisselam je rekao za ove bajramske dane: “Jedite kurbansko meso i pohranite ga na ostavu koliko god možete, ovo su dani jela, gozbe, veselja i sjećanja na Allaha.”

Pravi vjerski smisao kurbana i njegovo puno značenje i svrha, kako smo to gore izložili, najbolje su naznačeni i ocrtani u postupku Muhammeda alejhisselam, njegovom načinu prinošenja kurbana, njegovim razmišljanjima i dovama, koje je pri tom učio. Njegov savremenik i učenik (ashab) Džabir r.a. kazuje nam o tom: “Jednog Bajrama prinio je Božiji poslanik alejhisselam sobom dva ovna u kurban. Kad ih je okrenuo i povalio na zemlju, onda je učio i molio: “Okrećem se i predajem svim svojim bićem Onom, koji je stvorio nebesa i zemlju, nastojeći da budem ispravan vjernik, i ja ne pripadam idolopoklonicima! Moj namaz, moja pobožnost i žrtva, moje življenje i moje umiranje pripadaju i posvećeni su samo Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova. On nema druga. To mi je naređeno i ja sam najodaniji musliman.” (sura En-am, 79, 162—163.) Onda je nastavio moliti svojim riječima: “Bože, ovaj kurban je od Tebe dat, i samo Tebi posvećen i prinesen, Bože, za Muhammeda (nje­govu porodicu) i sve njegove vjernike; u ime Allaha, Allah je najveći.” (bismillahi Allahu ekber) — I s ovim na kraju izgovorenim riječima, priklao je svoje kurbane.

Svako klanje živinčeta i u drugim slučajevima osim kurbana, musliman treba da obavi sa tim riječima (bismillah), što je stroga islamska dužnost.

Pođimo u našim pobožnostima putem Božijeg poslanika i vršimo ih pravilno u punom njihovom značenju i smislu, pa da imadnemo i uberemo obilne vjerske plodove i željeni Božiji sevab!

Kasim Dobrača

(Preuzeto iz knjige “Smisao i značaj kurbana”, Starješinstvo Islamske zajednice u SRBiH, Sarajevo, 1978, str. 27-38)

Objavljeno utorak, 08 Oktobar 2013 12:41

U subotu, 5. oktobra 2013., u gradu Gislaved u Švedskoj otvorena je džamija. Ovoj svečanosti prisustvovao je veliki broj džematlija iz gotovo svih džemata Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Izaslanik reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića na ovom skupu bio je zamjenik Muftije tuzlanskog Dr. Sead-ef. Seljubac.

otv-dzam-gis-sve-10-2013-1

Svečanost je otpočela pred podne namaz presijecanjem vrpce, nakon čega je Dr. Seljubac predao ključ hadži Asimu Curkiću i Avdi Džematu, dvojici džematlija, koji su uvakufili najviše sredstava, da džamiju i zvanično otvore.

Poslije klanjanja podne namaza imami Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj i hor ilahija i kasida Džemata Gislaved izveli su prelijep mevludski program.

U toku programa skupu su se obratili predsjednik Džemata Ibrahim Šljivo, imam Bizat-ef. Abduramanoski, predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj Mustafa-ef. Šetkić, glavni imam Idriz-ef. Karaman i na kraju izaslanik Reisu-l-uleme.

Domaćini su u svom obraćanju upoznali prisutne o najvažnijim pojedinostima u toku vođenja akcije kupovine i preuređenja ovog prostora. Da podsjetimo, ovaj objekat bio je, zapravo, baptistiška crkva, koju je Džemat Gislaved kupio, a onda preuredio u džamiju. Današnji i vanjski i unutarnji izgled ničim ne odaje da je to nekad bila crkva. Allah, dž.š., je dao da je objekat čak okrenut i prema kibli.

Predsjednik i imam Džemata iskoristili su priliku da se zahvale svim vakifima, a njih je bilo sa svih strana, među kojima i nekoliko njih koji stalno žive u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući svim ovim vakifima objekat, koji je koštao oko 120 000 eura, u potpunosti je otplaćen i to bez uzimanja bilo kakvog kredita.

Poseban ugođaj bilo je obraćanje izaslanika Reisu-l-uleme Dr. Sead-ef. Seljubca. Oduševljen svim što je do tada vidio i čuo, te posebno pažnjom kojom su prisutni pratili cijeli program, Sead-ef. je prvo govorio o strpljenju kao jednom od najvažnijih svojstava pravog muslimana. A, kako je u sklopu ove svečanosti proučena i ikrar dova za hadžije, koji ove godine na hadždž putuju u organizaciji Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj, govor o saburu došao je kao poručen.

Kao i cijeli govor Dr. Seljubca, originalan je bio i završni poziv hadžijama da u goste Allahu, dž.š., dođu u društvu Njegova posalnika Muhammeda, a.s.

Na kraju programa proučena je ikrar dova i tada je već bilo vrijeme za ikindiju namaz.

Poslije ikindije namaza vrijedni domaćini pobrinuli su se da svi gosti ove svečanosti budu počašćeni lijepom bosanskom hranom.

Ovaj 5. oktobar ostaće u Džematu Gislaved, ali i Islamskoj zajednici Bošnjaka u Švedskoj, upisan zlatnim snovima i teško će ga iko od prisutnih ikad zaboraviti.

I.K.

Objavljeno srijeda, 09 Oktobar 2013 15:18

Udruženje ilmijje BiH je u saradnji sa Vakufskom direkcijom 08. oktobra 2013. godine u dvorani Gazi Husrev-begove biblioteke sa početkom u 14 sati organiziralo tribinu o temi „Uloga vakufa u razvoju društva i iskustvo Generalnog komiteta za vakufe Kuvajta“. Na tribini su govorili dr. Abdulmuhsin Abdullah El-Hurafi, generalni sekretar Generalnog komiteta za vakufe Kuvajta, te Mensur Es-Sakabi, takođe ispred Generalnog komiteta za vakuf.

Abdulmuhsin Abdullah El-Hurafi rođen je 1957. godine u Kuvajtu. Oženjen je i otac je petero djece. Na Prirodno matematičkom fakultetu pri Univerzitetu u Kuvajtu je 1978. god. diplomirao na odsjeku za matematiku. Titulu magistra iz oblasti matematike stekao je 1980. god., na Državnom univerzitetu, New Haven, Connecticut, SAD. Iz iste oblasti je doktorirao 1986.god., na Univerzitetu Loughborough, Velika Britanija.

Sa radom je počeo 1986. godine, kao član Nastavno-naučnog vijeća, šef Odsjeka i dekan Pedagoškog fakulteta za osnovno obrazovanje pri Javnoj ustanovi za primijenjeno obrazovanje i osposobljavanje. Od 2011. godine pa do danas obnaša dužnost generalnog sekretara Generalnog komiteta za vakufe Kuvajta.

Na samom početku tribine, ašere je proučio Vehid-ef. Arnaut, predsjednik Skupštine ilmijje BiH i glavni imam MIZ Bugojno, a potom je dobrodošlicu prisutnima poželio Mensur Pašalić, predsjednik Udruženja ilmijje BiH i glavni imam MIZ Fojnica, te je podsjetio na skorašnje aktivnosti ovog udruženja: „Prije 12. dana smo obilježili 100. godina postojanja Ilmijje, promovirali Monografiju IZ-a, sinoć smo bili gosti u Elči Ibrahim-pašinoj medresi gdje smo promovirali dokumentarni film „Imami – šehidi“, a danas smo evo ovdje da s ovom tribinom u saradnji s Vakufskom direkcijom potvrdimo naše opredjeljenje i zajednički rad.“

Prisutnima se potom obratio mr. hfz. Senaid Zaimović, direktor Vakufske direkcije, pohvalivši dosadašnju saradnju IZ-a i Generalnog komiteta za vakuf iz Kuvajta, uključujući pomoć djeci iz SŠ „Vladimir Nazor“, te Udruženju „Srce za djecu oboljelu od raka u FBiH“ pri bolnici Koševo. Takođe je najavio organizovanje dva seminara obuke za djelatnike u vakufu u sklopu saradnje s Komitetom iz Kuvajta, i to u decembru za sve glavne imame IZ-a u BiH-a, a u novembru i seminar u Makedoniji.

Dr. El-Hurafi: „Vakuf je ponos islama!“

Riječ je tada dobio uvaženi dr. Abdul-Muhsin El-Hurafi, koji je početak svog izlaganja posvetio razlozima dolaska u našu državu: „U BiH-a sam stigao iz Njemačke, a prije toga smo bili na Kosovu. Ovo nam je treća stanica, a kaže se da se najvažnije stvari ostavljaju za kraj. Posebno nas zanimaju zemlje Balkana koje su tek izašli iz velike krize. Znamo da je na ovim prostorima decenijama vladao komunizam, a nakon krvavog rata uništena je generalna infrastuktura, džamije, stambeni i zdravstveni objekti. Naša je obaveza da se brinemo za islamske zemlje, a kakav je tek onda slučaj i kako da se ne brinemo za prostor na kom žive naša braća, na kojem se željelo srušiti njihov islamski identitet! Prešli smo milje i milje i osjećaja ljubavi odgovornosti prema vama, i koliko god mi radili, osjećamo da ne radimo dovoljno. Hvala Allahu na svemu.“

Potom je cijenjeni predavač govorio nastanku i ulozi vakufa u islamskoj historiji: „Vakuf je civilizacijski pojam i tekovina, ponos islama koji je proistekao iz osjećaja odgovornosti spram novih generacija.

Vakuf nije poput zekata, tj. nije obavezno, već dobrovoljno davanje i strateško planiranje koje je prvi započeo naš Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, povodom Omerovog pitanja na Hajberu. Omer ibn Hattab r.a. je došao Vjerovjesniku s.a.v.s. i rekao da mu je njegovo imanje u Hajberu najkorisnije i najdraže te zatražio savjet kako da ga učini trajnom sadakom. Poslanik s.a.v.s., mu je rekao da će najbolje učiniti ako ga izuzme iz svog posjeda i odredi da se u buduće neće moći “ni prodati, ni naslijediti, niti pokloniti”. Kada je saslušao savjet Poslanika s.a.v.s., Omer ibn Hattab r.a. određuje da se prihodi s njegovog imanja imaju koristiti za potrebe: siromaha, njegove rodbine, otkup robova, za ratnike, putnike i goste, a nema grijeha ni da upravnik koristi prihode za svoju ishranu na umjeren način kao i da nahrani svog prijatelja.

Odgovorom Poslanika s.a.v.s., na upit Omera ibn Hattaba r.a. udareni su temelji institucije vakufa, i od tog se dana pojam vakufa počeo primijenjivati u tolikoj mjeri da niko od ashaba nije preselio na ahiret, a da iza sebe nije ostavio manji ili veći vakuf.

Primjer vakufa je poput primjera trajne sadake koja kontinuirano teče kroz vrijeme. Taj trud koji se uloži u ahiretsku banku donosi sigurnu i trajnu dobit.

Od vremena ashaba, dinastija Abbasija i Ummejada, pa sve do Memluka i Osmanske države, postoje razni oblici i forme vakufa: ekonomski (vakuf za jetime i ženidbu), obrazovni (škole, džamije, medrese), zdravstveni (liječenje).“

Vakufi za mačke, ptice selice, i ostarjele konje

Dr. El-Hurafi je potom spomenuo zanimljive i rijetko poznate vrste vakufa: „Postojao je vakuf posuđa. Naime, nekada se je posuđe pravilo od gline, tako da ukoliko bi neko dijete razbilo posudu, a da ga ne bi grdili roditelji, moglo je da ode u posebne trgovine gdje bi dobilo novu posudu.

Takođe, postojali su vakufi za pse lutalice, mačke, pa čak i ptice selice kojima bi se iz vakufa obezbjedila hrana i voda. Muslimani su dakle i ptice ugošćavali i o njima brinuli, a ne kao danas ubijali ih i protjerivali.

Postojao je i vakuf za konje koji su išli u džihad, a ostarili su i nemoćni za rad. Islam je i njima posvetio pažnju, jer je naša vjera – vjera samilosti i blagosti. Vakuf obuhvata sve dijelove života, i pruža lijepu sliku o našoj vjeri, različitu od one koju odašilju zlonamjerni mediji. “

GK za vakuf Kuvajta obuhvata 21 službu

U nastavku predavanja je uvaženi profesor govorio o radu Generalnog Komiteta za vakuf iz Kuvajta, organizacije na čijem se čelu nalazi:

„Generalni komitet za vakufe iz Kuvajta je humanitarna organizacija osnovan od strane Vlade Kuvajte koja i snosi sve njegove troškove, premda je dozvoljeno u tu svrhu koristiti i vakufska sredstva. Komitet obuhvata 21 službu, podijeljenu u 4 sektora. U islamskom svijetu danas ne postoji tako cjelovita i organizovana institucija za brigu o vakufu.

Službe uključuju:

– Sektor generalnog sekretara, koji između ostalog uključuje: Službu za zakonsko-pravna i šerijatska pitanja, Služba za kontrolu i reviziju, Tehnički ured, Administrativni ured.

– Sektor investiranja, uključujući Službe za nekretnine te novčane investicija, te upravljanje investicijama.

– Sektor za korištenje vakufskih sredstava u koji se podnose i zahtjevi za pomoć, te stotine projekata iz svih krajeva svijeta. Ovaj sektor uključuje odsjeke za Kur’an, da’wu, socijalni razvoj, hadždž i umru, ishranu, centar za autizam, džamije i obrazovne institucije. Takođe, projekti od kojih koristi imaju i nemuslimani, poput humanitarnih projekata izgradnje bolnica i lječilišta.

– Sektor upravljanja koji između ostalog obuhvata Službu za angažovanje novih kadrova, Informatičku službu i tehničku podršku. Generalni komitet ima i svoju web-stranicu: www.awqaf.org, na koju se također može uplatiti donacija. Takođe, 2 puta godišnje organizujemo seminare na temu vakufa u Kuvajtu, te 2 puta van Kuvajta.“

Oblasti buduće saradnje

Potom je riječ dobio Mensur Es-Sakabi, koji je rekao govorio o postanku samog Komiteta: „Kao prvo, Generalni Komitet za vakufe je osnovan 1993. i zadužen je da bude koordinator za vakufska pitanja u islamskom svijetu. Od naših trenutnih aktivnosti, spomenut ćemo samo neke:

– izdavanje leksikon o osobama vezanim za djelatnike vakufa,

– Atlas vakufa,

– Otvaranje Centra za nauke o vakufu,

– Forum za pitanja vakufa.

Od aktivnosti vezanih za BiH-a, spomenut ću 5 područja za koja smo zainteresovani:

– Prijenos i razmjena vakufskih iskustava;

– Obučavanje i obuka djelatnika u vakufu; na tom planu organizovat ćemo seminare u novembru u Makedoniji, te u decembru u BiH-a.

– Magazin – časopis Awqaf je polugodišnji časopis koji objavljuje naučne radove i studije iz oblasti problematike vakufa, te vas ovim putem pozivam ukoliko ste zainteresovani da pošaljete svoje radove.

– Podrška postdiplomskih studija u oblasti vakufa. Na našoj web-stranici možete naći sve podatke o magistarskim i doktorskim studijama iz oblasti vakufa.

– Međunarodno takmičenje za vakufske studije. Ovo je 8. krug takmičenja čija su vrata otvorena za učešće naučnika iz cijelog svijeta. Teme ovog kruga su: „Vraćanje oduzetih i izgubljenih vakufa“, te „Vakuf i islamsko jedinstvo“. Prva nagrada je 10.000 dolara, druga 7.000, treća 5.000.“

Na samom kraju programa, prigodne poklone gostima iz Kuvajta su uručili Mensur Pašalić ispred Udruženja ilmijje, te Senaid Zaimović ispred Vakufske direkcije.

Nedim Botić

Sarajevo, 4. oktobar 2013. – Sinoć je u prepunoj sali Gazi-husrev Begove biblioteke profesor John L. Esposito održao predavanje na temu ”Muslimansko-kršćanski dijalog u 21. Stoljeću: izazovi i perspektive”. Predavanje je upriličio Centra za dijalog “Vesatijja” u saradnji sa Institutom za islamsku tradiciju Bošnjaka i Centrom za napredne studije. Ranije tokom dana profesor Esposito je na svečanoj ceremoniji u Rektoratu primio počasni doktorat Univerziteta u Sarajevu.

Profesor Esposito vodeće je ime u oblasti islamskih i bliskoistočnih studija, osnivač je i direktor od 2006. godine Centra princa Talala bin Velida za muslimansko-kršćansko razumijevanje na Univerzitetu Georgetown u Washingtonu. Predsjednik je Američke akademije za religiju i ambasador Alijanse civilizacija Ujedinjenih nacija. Savjetnik je američke, kao i brojnih evropskih i azijskih vlada, velikih korporacija, agencija, univerziteta i medija na pitanjima islama i uticaja islamskih pokreta u muslimanskom svijetu.

Svoje predavanje u Gazi-husrev Begovoj biblioteci prof. Esposito počeo je osvrnuvši se na dijalog i govoreći da sam dijalog ne može biti dovoljan, ukoliko ne vodi ka konkretnoj akciji jer u protivnom predstavlja gubljenje vremena. “Islam i kršćanstvo su dvije najveće religije na svijetu. Na svijetu ima 2,2 milijarde kršćana i 1,6 milijardi muslimana. Ali, jednako važno je pomenuti, u posljednjih 40 godina, muslimani su od nevidljivih u Evropi i Americi, postali druga ili treća najveća religija. To nije samo vezano za religiju, nego i za politiku i međunarodne odnose”, kazao je Esposito.

Profesor je naveo da se može govoriti o drugima ali na način na koji kada govorimo o drugoj vjeri, moramo upoređivati svoje ideale s idealima sagovornika, a ne svoje ideale sa njegovom realnošću. Posebno je istakao pojavu amnezije od koje mnogi pate. Sjećaju se slave i svega onoga što smatraju dobrim iz svoje tradicija, a zaboravljaju na probleme koje je ta ista tradicija i religija imala u prošlosti. “Moramo izbjegavati religijsku amneziju. Muslimani trebaju pratiti trag islamskih reformista, a kršćani ići putem kršćanskih reformista”, zaključio je Esposito.

Ipak, profesor navodi da su kroz vijekove, u mnogim dijelovima svijeta, muslimani i kršćani živjeli zajedno. Dok su Krstaški ratovi trajali, mnogi nisu ni znali za njih, pa su tako muslimani i kršćani radili zajedno, trgovali, koegzistirali. “Slično tome, muslimani, kršćani i Jevreji su koegzistirali ne samo u Andaluziji i Libanonu, već i na Balkanu, u Turskoj, i to treba imati na umu.” Također je rekao da bez obzira na religijske i kulturološke razlike, muslimani i kršćani u ovom svijetu, kao globalne religije, ali i religijske tradicije koje su osnovale civilizaciju zemalja na Zapadu i velikog dijela muslimanskog svijeta, moraju gledati na to kako da se slažu.

Prof. Esposito je govorio i o strahu od terorizma i utjecaju globalizacije na svakodnevni život te istakao da su SAD uvijek bile uključene u ratove van svojih granica, ali da su događaji od 11. septembra pokazali su da su i oni ranjivi. Jer su u današnjem svijetu globalnog terorizma, svi ranjivi. Međutim iako globalizacija može predstavljati prijetnju ona također može imati i pozitivne stvari, jer postaje svima jasno da zbog zajedničke budućnosti i zajedničkih interesa svi moramo naći način da gradimo zajedničku budućnost čovječanstva: “Činjenica da Iran sad vodi dijalog sa SAD-om nakon svih tih godina, činjenica da ajatolah Hamenei daje prednost razgovoru, činjenica da su SAD ušle u pregovore sa njima nakon decenija uzajamne demonizacije, pokazuje da su te strane shvatile da je potrebno staviti po strani određena ubjeđenja u korist interesa, preživljavanja i sigurnosti, te zajedničke budućnosti”. Jer u vremenu globalizacije komunikacije, globalizacije religije, putovanja, svi moraju poštovati druge, zaključio je Esposito.

Desetogodišnjica džemata, hatma dove za 15 polaznika mektebske nastave džemata Braunau.

Svečanosti su prisustvovali predsjednik IZBA prof. Esad ef. Memić, sekretar IZBA prof. Hasudin ef. Atanović, Imam džemata Ried Emir ef. Milanović, prof.Damir ef. Babajić – gost iz BiH, gosp. Dietmar Vlach – nacelnik opstine Mauerkirchen, te predstavnici mjesnih crkava, koji su čestitali imamu, roditeljima, djeci i džematu na postignutim rezultatima.

U subotu, 21. septembra 2013. godine u džematu Braunau – Islamska Zajednica Bošnjaka Austrija, upriličena je dvostruka svečanost. Naime, petnaest polaznika mektebske nastave iz ovoga džemata prezentirali su stečeno znanje iz Kiraeta, te na takav način stekli diplomu svršenika hatme, koje su u ovom džematu održavaju tradicionalno drugu godinu, te su održani i završni ispiti za 70 polaznika mektebske nastave ovog džemata. Imam džemata Braunau prof. Abdulah ef. Čajlaković, u školskoj sportskoj sali, gdje je održana manifestacija, uz prisustvo nekoliko stotina posjetioca, predstavio je džematu i gostima svoj rad u protekloj 2012/2013 godini na vjerskoj pouci.

Nakon klanjanja podne-namaza u mesdžidu džemata Braunau, kojeg je predvodio mjesni imam Abdulah ef. Čajlaković, prisutni vjernici i gosti prodefilovali su od mesdžida i “Islamskog Kulturnog Centra Braunau” (koji se prostire na cc 1.700 m2 prostora) do sportske sale, gdje se svečanost i odvijala. Program je otvoren učenjem odlomka iz Kur’ana, kojeg je proučio Prof.Damir ef. Babajić, gost ove svečanosti iz BiH.

Prije samog izvođenja programa Prof. Abdulah ef. Čajlaković, imam džemata Braunau uputio je riječi dobrodošlice prisutnim vjernicima i gostima, istakavsi da je u protekloj 2012/2013 godini bilo 109 upisanih polaznika mektebske nastave.
Nakon uvodnih riječi, Imam Abdulah ef. je ispitao 70 polaznika mektebske nastave. Na provjeru prvo je pozvao polaznike prve grupe, koji su pokazali zavidno znanje, nakon koje je polaznica Amira Sabic pročitala recitaciju. Potom je uslijedilo ispitivanje druge grupe, te ponovo recitacija „dova za roditelje moje“ koju je procitala polaznica Adnana Smajic. Uslijedilo je ispitivanje treće grupe, svršenika hatmi. Prvo je ispitivao teoretski dio, a potom su svaki od njih proučili po nekoliko ajeta iz Kur’ana. Vrijedno je napomenuti da među polaznicima mektebske nastave Braunau, danas su hatma dovu činili dva najstarija polaznika, bračni par hadži Muhamed i Mina Hamidovic.
Isto tako, vazno je napomenuti da je svaka grupa prezentirala odredjeni fond sura kao i obilno teoretsko znanje.
Zanimjljivo je da su sva djeca pokazala izuzetnu koncentraciju, ozbiljnost i posviječenost programu, što se manifestiralo i specifičnim nurom na njihovim licima – koji inače prati sve mlade svršenike Hatma-dove prilikom ovakvih skupova, što je izazivalo dodatnu pažnju i respekt, te je i atmosfera kod svih prisutnih slušatelja tijekom izvođenja programa bila na zavidnom nivou.
Time je prvi dio programa i završen.
U drugom dijelu ovog programa, prisutnima se obratio i predsjednik džemata Braunau, gosp. Zehrudin Hodžić, rodom iz Teočaka.
Predsjednik ovog džemata se zahvalio svima na odzivu, te rekao da sljedeće godine imaju namjeru prirediti još veće iznenađenje za svoje džematlije. Nije zaboravio ni da se zahvali svim donatorima, koji su uveliko finansijski pomogli da se održi ovakva jedna manifestacija, na kojoj je bilo prisutno oko 400 osoba. Gosp.Zehrudin je ukratko predstavio džemat Braunau od njegovog osnivanja pa do danas. Predstavio program rada i djelovanja džemata, te zahvalio se džematskom odboru što mu pružaju podršku u radu dežmata. “Džemat smo osnovali tačno na današnji dan prije deset godina. Prostor smo kupili ličnim sredstvima-istakao je predsjednik. U daljem govoru rekao je, da se on na ovoj poziciji nalazi već osam godina, i da su za 10 godina djelovanja džemata postigli puno.

Tačno prije deset godina prva ključ u bravu ove džamije stavila je h. Jašarević Zuhra, majka najvećeg vakifa ovog džemata Jašarević Adila, koji nije birao ni način, ni mjesto ni vrijeme kako da pomogne džematu, što čini i dan danas.
Na kraju obracanja, predsjednik dzemata gosp. Zehrudin je odao priznanje Imamu prof. Abdulah ef. Cajlakovicu, spomenuvsi izmedju ostalog: „Zelim da istaknem rad, trud, zalaganje, djelovanje i efikasnost naseg uvazenog Imama prof. Abdulah ef. Cajlakovica, koji je za nesta vise od dvije godine svoga sluzbovanja u nasem dzematu, doista uspio da nas dzemat podigne na jednu visoku razinu, da svojim primjerom na djelu pokaze svima nama kako i na koji nacin treba prije svega da se ponasa jedan iskren i dobronamjeran musliman, a ponaosob jedan Imam koji nam svima moze biti za primjer.

Njegov rad, vjerujem da govorim u ime svih nasih dzematlija, jako cjenimo. Njegov rad u protekle dvije godine je ocevidan i zajednickim snagama, s njim na celu smo, slobodno mogu reci preporodili ovaj dzemat. Najbolja ilustracija njegovog rada ogleda se u i kroz rad u mektebu sa djecom gdje, kako ste svi mogli vidjeti uistinu postize velike rezultate sa tolikim brojem djece“.
Poslije obraćanja predsjednika džemata Braunau, prisutnima se obratio i prof. Esad ef. Memić, predsjednika IZB u Austriji. Na samom početku na njemačkom jeziku zahvalio se načelniku općine Mauekirchen što je došao na ovu svečanost, što daje podršku Islamskoj Zajednici u njegovoj općini, što je prihvatio Bošnjake na takav način. On je čestitao svim polaznicima, roditeljima kao i njihovom vrijednom muallimu, naglasivši da je malo koji imam za tako kratko vrijeme uspio postići ovako zavidne rezultate, održati džemat u jedinstvu i podučiti 15 novih polaznika toliko da samostalno mogu učiti Kur’an. Prof. Esad ef. je govorio o važnosti džemata, vjerske pouke, te je istakao važnost predstojećeg nam popisa 2013. naglasio je da je to naša obaveza, farz. Čestitao je džematu na desetogodišnjici, pozvao ih na jedinstvo, te istakao vrijednosti ovog džemata. Čestitao je gosp. Zehrudinu na uspješno vođenom džematu, pozvao ga da svoju dužnost nastavi časno i odgovorno obavljati kao do sada.
Nakon nadahnutog govora predsjednika IZB u Austriji u kojem je istakao važnost porodice i obaveze djece i roditelja prisutnima se obratio i sekretar IZB u Austriji prof. Hasudin ef. Atanović. On je čestitao roditeljima i polaznicima mektepske nastave na uspjehu, a posebne čestitke uputio je muallimu Abdulah ef. Čajlakoviću.

Prisutne na ovim hatmama pozitivno je iznenadilo prisustvo predstavnika izvršne vlasti opštine grada Mauerkirchen načelnika Dietmar Vlach. On se u svom kraćem obraćanju na njemačkom jeziku srdačno zahvalio na pozivu. Uputio je čestitke predsjedniku i imamu ovog džemata. Kazao je kako je ponosan na stanovnike svoga grada, da su Bošnjaci čestiti građani ove države, ove općine. Također je ostao zadivljen pokazanim znanjem i recitacijama, koje su pokazali polaznici mektebske nastave Braunau. Iako, kako je rekao, nije mogao ništa razumjeti od teksta koji je izvođen na maternjem, bosanskom jeziku od strane ove djece, konstatovao je da su odgoj i obrazovanje važna karika u društvu. Izrazio je svoje zadovoljstvo što upoznaje različite culture i različite vjere. I sam gosp. Vlach je bio učitelj, učio je mnoge roditelje ove djece, kako je to u svom govoru kazao.

Nakon gosp. Vlacha za govornicu su pozvali gosta iz BiH prof. Damir ef. Babajića da poselami prisutne i da uputi par savjeta. Prof. Damir ef. je na početku čestitao roditeljima, djeci, posebno imamu Abdulah ef. Čajlakoviću na postignutim rezultatima. “Čestitam roditeljima koji šalju svoju djecu u mekteb, a posebne čestitke upućujem onim roditeljima koji ne šalju svoju djecu u mekteb na njihovoj hrabrosti za to. Ova djeca su vaš ponos i dika.”- istakao je prof. Damir-ef. On je naglasio kolika je važnost džemata, mekteba i muallima. Sve čestitke imamu i džematskom odboru na odlično organiziranoj tradicionalnoj manifestaciji. Nakon vazu-nasihata prof. Damir ef. je govorio o popisu 2013. istakao je važnost ovog popisa, da to određuje sudbinu Bošnjaka. Govorio je o aktivnostima vezanim za popis 2013 u BiH, te na koji način treba da se izvrsi popis.

Običaj je u ovakvim prilikama je da se učesnicima ispita uruče nagrade a ovaj puta su ih uručili odbornici dzemata Braunau, i još nekoliko pojedinaca koji su svoje zadovoljstvo pokazanim znanjem imenovanih učenika htjeli izraziti i na takav način.

Polaznici koji su položili hatmenski ispit su:

1. Kovačević (Sead) Ajla
2. Kovačević (Sead) Elma
3. Ahmetović (Esad) Senad
4. Ahmetović (Esad) Alma
5. Muratović (Muradif) Adem
6. Sabić (Nail) Amira
7. Smajić (Nisab) Adnana
8. Đulić (Rasim) Amra
9. Jašarević (Jusuf) Elvis
10. Jašarević (Ahmo) Selim
11. Jašarević (Hajrudin) Ramo
12. Muzaferović (Almir) Benjamin
13. Alimujkić (Samir) Fahir
14. Hamidović (Hasan) Muhamed
15. Hamidović (Šaban) Mina

Važno je napomenuti da su danas stručno moderatorsku funkciju obavili Ravkić Sadmir, inace sekretar dzemata Braunau, te vrijedna Bešić Asmira.
Prije dove uručena su priznanja onima koji brinu o ovom džematu, koji su najzaslužniji za egzistiranje zajednice Bošnjaka u džematu Braunau, medju kojima su: Zehrudin Hodzic, h.Ramo Kismetovic, Jasarevic Zuhra, Jasarevic Adil, Jasarevic Ahmo, h. Besic Nijaz, Salko Ramovic, te Sadmir Ravkic.

Na kraju programa, prije Hatma-dove, ašere je proučio imam džemata Ried Emir ef. a dovu je proučio prof. Damir-ef Babajić.

Svim svršenicima hatmi, njihovim roditeljima i muallimu čestitamo na postignutom uspjehu uz dovu Uzvišenom da ih obilato nagradi za uloženi trud i napor, a džematu na obilježavanju desetogodišnjice džemata, da ih Allah dz.s. pomogne, podari snage i uspjeha u radu.

Prof. Damir ef. Babajić

– Dragi polaznici mekteba, učenici i studenti naših škola i fakulteta; poštovani muallimi, muderrisi i profesori; cijenjeni roditelji!

Na pragu smo nove mektebske, školske i akademske godine. Pred nama je, ako Bog da, još jedna godina traganja za novim znanjem i vještinama. Pred nama su nove prilike usvajanja odgojnih vrijednosti i ovladavanja novim sposobnostima koje će nam pomoći u formiranju vrijednosnih kriterija koji će trasirati naš svakodnevni život.

Neka nam i ova nova mektebska, školska i akademska godina teče na krilima inspiracije riječi Uzvišenog i Plemenitog: IKRE’! – Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara…

Pozivam našu omladinu, naše vrijedne učenike i studente da knjigu doživljavaju kao istinskog druga, da svoje muallime, učitelje i profesore doživljavaju kao istinske prijatelje i da strpljivo i marljivo uče i sakupljaju znanje da bi bili spremni graditi bolju budućnost sebi, novim generacijama i svojoj domovini, kao što vrijedne pčele sakupljaju nektar da bi nama proizvele med.

Pozivam muallime, učitelje, muderrise i profesore u svim našim odgojno-obrazovnim ustanovama: obdaništima, mektebima, školama i fakultetima, da svojim predanim, odnosom prema časnom pozivu koji su preuzeli kao emanet i profesiji koju su izabrali misiju UČITELJA vrše u duhu upute Svevišnjega: s mudrošću, lijepim savjetom i razgovorom na najljepši način. Nek njihov lični primjer bude najsnažniji argument vrijednosti onoga čemu uče naše mlade i poticaj da se te vrijednosti usvajaju i prenose na nova pokoljenja.

Naša budućnost uveliko će zavisiti o vrijednostima usvojenog znanja i odgoja. Zato pozivam i sve roditelje da svim svojim nastojanjima podrže i učenike i učitelje da proces odgojno-obrazovnog rada u novoj školskoj godini bude na nivou koji će voditi ka progresu i boljitku naše ukupne stvarnosti.

Uz dove uzvišenom Allahu da nam podari mudrost, istinsko znanje i lijep odgoj, čestitamo početak i želimo uspješnu novu mektebsku, školsku i akademsku godinu, stoji na kraju poruke reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića.