Dzemat Braunau
Islamska zajednica u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 23. ša’ban 1433.H. / 13. juli 2012.g.
SREBRENICKA TRAGEDIJA
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Draga braco. Danas 23. ša’bana 1433.H., 13. jula 2012. godine, hutbu sam naslovio sa “Sedamnaest godina od genocida nad Bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda.” Riječi u julu ne postoje. Srebrenica je suza, tuga, bol, ali i šansa za neko novo sutra.
Govoriti o Srebrenici, Žepi i Goraždu i genocidu nad Bošnjacima u njima, naša je obaveza i ujedno velika odgovornost, pogotovo što su to bile tri takozvane “zaštićene zone” na Drini…
U Memorijalnom centru Potočari, u srijedu je klanjana dženaza, ukopano novih 520 ekshumiranih i identifikovanih šehida Srebrenice, među kojima je šestoro djece mlađe od 15 godina i tri žene, od kojih je jedna u trenutku ubistva imala 94 godine, te dvije majke koje su ukopale po TRI sina.
Allah, dželle še’nuhu, u dijelu 217. ajeta Sure El-Bekare otkriva namjere nevjernika, prema vjernicima, pa kaže:
وَلاَ يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّىَ يَرُدُّوكُمْ عَن دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا…
Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli!
Kakva je to patološka mržnja skoncentrisana u unutrini neprijatelja muslimana, koji su za sedam dana ubili 8372 Bošnjaka Srebrenice i kakva je to zla ćud koja ih je vodila da počine najstrašniji zločin u drugoj polovici XX stoljeća, na tlu “civilizirane Evrope”?
Srebrenica je grad u kojem su rađali ljudi, ali i neljudi, grad u kojem se živjelo sretno, grad u kojem je bilo suživota i tolerancije, pa i prenaglašenog bratstva i jedinstva. Srebrenica je grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nisu došli oni drugi s obje strane Drine koji su bili žedni bošnjačke krvi i osvete „Turcima – Dahijama“. Srebrenica je grad u kojem je bilo dopušteno da se razoružan i nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće i da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman.
I zaboravili su zločinci da su za sve te zločine ostali živi svjedoci; na prvom mjestu šehidi koji proganjaju i koji će sve do Sudnjega dana proganjati zločince, pa i onda kada njihovi preživjeli članovi porodica to isto ne budu željeli ili zbog zaokupljenosti dunjalukom ne budu imali vremena, imaju preživjeli ljudi koji mogu i trebaju da svjedoče, imaju i preživjeli zločinci koji će svjedočiti, ako ne na zemaljskim sudovima, onda zasigurno na Sudnjem danu, ima kao svjedok i bosanska zemlja i kamen i bosanska oteta krava i ovca i kokoš i bijeli zeko preplašenog dječaka u bazi UN-a u Potočarima i mrav i crv; sve su to svjedoci, a nad njima su meleki, vjerni pisari, a povrh svega Allah, dželle še’nuhu, Koji će pravedno presuditi i u vječnoj vatri kazniti sve zločince, njihove mentore i pomagače, a nagradiće vječno u džennetu bosanske šehide i njihove strpljive porodice.
Onako kako je Kaba u Mekki kompas muslimanskog ummeta, izvor i utoka našeg smisla, tako je Srebrenica u bošnjačkom narodu orijentir za čitanje vremena koja su bila i koja će biti. U Srebrenici se sažima kontinuitet genocida nad Bošnjacima, kao politička i društvena realnost u kojoj Bošnjaci žive bezmalo 200 godina. Našu je sudbinu nemoguće pročitati bez čitanja Srebrenice, kao što je muslimana nemoguće razumjeti bez Kabe. „Srebrenica kao Mekka, gdje su rođeni Bošnjaci, koji su iz nje protjerani zato što su muslimani“, kao kad je – posljednji Allahov Poslanik Muhammed a.s. iz Mekke protjeran zbog islama, ali se nakon deset godina izgnanstva vratio, kao pobjednik i tako ostavio amanet za sva vremena da prognanik iz svog rodnog mjesta ne smije nikad izgubiti nadu u povratak i ne smije nikad odustati od svog prava na rodni kraj i vlastiti dom i domovinu. Naravno, već sada treba učiniti sve da se što masovnijom registracijom za izbore u Srebrenici izbori i za sva vremena učvrsti bosanska i antifašistička vlast u Srebrenici, namjesto plana da to bude velikosrpska vlast koja će negirati genocid, ismijavati žrtve i gasiti ezane.
Srebrenica je bosanski veo natopljen nevinom bošnjačkom krvlju. Ona je tragedija o stradanju, spašavanju i preživljavanju jednog naroda iz kandži i okova dušmana i nečovjeka.
Žalopojka ucviljenih majki čuje se Srebrenicom dok se pune novi kaburi. Bosnom se sa suzama ore hiljade glasova, stapajući se samo u jednu molitvu-da se ne ponovi, da se ne zaboravi Srebrenica…
Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu Časnom:
– I reci im: »Kada bi more bilo tinta da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bi bismo se pomogli još jednim sličnim« (Kur’an, 18:109).
I kada bi Drina, i Sava, i Una, i Neretva bile tinta da se opiše bol i muka, patnja i razočarenje majki u vas, presahle bi rijeke bosanske prije nego što bi se moj bol opisao, prije nego što biste vi moju muku shvatili, prije nego što biste vi moju patnju dokučili, prije nego što biste me uvjerili da hoćete da uklonite tragove genocida protiv mog naroda i da omogućite da se vratim svom domu bez straha za moj život, vjeru, slobodu, imetak i čast.
Allah, neka je slavljen i hvaljen, kaže u Kur’anu Časnom:
– Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, nebi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar (Kur’an, 31:27).
Dragi brate, nemoj reći da je teško dobar biti, da je teško pošteno živjeti. Teško je biti zao čovjek, teško je nepošteno živjeti. Dobro je jednostavno, jer je prirodno i ljudsko. Zlo je složeno, jer je neprirodno i neljudsko. Potrebno je mnogo više napora da se bude zao nego dobar čovjek. Zao čovjek je nemiran. Dobar čovjek je miran. Kad misliš da pobjeđuje, zao čovjek gubi. Kad misliš da gubi, dobar čovjek pobjeđuje.
Allah dz.s. u Kur’anu kaze:
”O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: “Vjerujemo!” – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih.” (Alu-‘Imran, 118., 119.).
Brate! Zapamti tužnu priču Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice: “Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je, kaže: “Rađam!” “De sine”, velim ja njoj, “ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu”… Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: “Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano…četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat… Crijeva izletiše…”
Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin! Molim Allaha dželle še’nuhu, da zločince i njihove porodice zabavi: teškim i neizliječivim bolestima i neimaštinom i da ih učini ibretom (opomenom) za sve one koji ne vjeruju!!!
Haram bilo onima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine palo 8372 šehida Srebrenice, iza kojih je ostalo 10.000 jetima, koji su izgubili: očeve, majke, sestre, braću, dajidže, dajidžiće, amidže, amidžiće, tetkove i tetiće!!!
Braćo! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima iznova ispisuje krvlju nevinih Bošnjaka!!!
I zavrsit cemo dovom Uzvisenom:
Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva, da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!
Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!
Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Savršeni i Svepraštajući, o Plemeniti, o Sveznajući i Svemoćni.
Hurmetom Potocarskih šehida i zrtava genocida molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan.
O Allah, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim – miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivh – Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova: – Hvala Allahu gospodaru svih svjetova! Amin!
Abdulah ef. Cajlakovic
