Dzemat Braunau
Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi! (en-Nisa’, 1).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Poštovani džema’ate, draga braćo,
Danas je mubarek petak, jevmul-dzumua, a sutra vec mevlud, 12.rebiul-evvel – sto odgovara 04.02.2012.god., rođendan posljednjeg Božijeg Poslanika Muhameda a.s. U današnjoj hutbi čemo govoriti o rođenju Muhameda a.s., – mevludu i milosti Allaha izrazena u liku i djelu Poslanika Muhameda a.s.
Sutra je poseban dan, kada se sve raduje; na nebesima, na zemlji, u moru, u vasioni i u kosmosu, dan mevluda, posljednjeg Božijeg Poslanike – hatemel enbija’i ešrefel murselin, a danas je posebna džuma, poseban salavat na Poslanika, poseban zikr, posebna sadaka, dova, pomoc braci, Zajednici, danas nije nista kao obicno… Blago onima koji su danas na džumi, na kijamu, ruku’u i na sedždi, koji donose salavate i selame na Allahova Poslanika.
Posljednji Božiji poslanik Muhammed, neka je na njega Allahov mir i spas, rođen je u zoru, u ponediljak, 12. rebiul evvela, 571. godine u porodici Beni – Hišam, u Mekki, u Arabiji.
Pripovjeda se, da su se pri rođenju Muhammeda, a.s., desili neki čudni događaji u svijetu, koji su bili predznaci njegovom poslanstvu: srušilo se četrnaest tornjeva sa Kserksovog dvorca u Perziji, ugasila se vatra koju su vijekovima obožavali obožavaoci vatre, srušila se crkva oko jezera Savit, nakon što je ono presušilo. (Ovo, ovako prenosi Bejheki)
Hazreti Muhammed, a.s., prije negoli se rodio, otac mu, Abdullah, dva mjeseca prije njegova rođenja je na Ahiret preselio, a mama Amina kad mu je bilo šest godina. Dakle, rano je ostao bez roditelja – siroče. Ovo je mišljenje većine historičara.
Prve četiri godine Muhammed a.s. provodi u plemenu Benu Sa’d kod dojilje Halime, koja je ujedno njegova druga majka (majka po mlijeku).
Nakon Aminine smrti, brigu o njemu preuzima djed Abdu-l-Mutalib, koji nakon dvije godine umire, da bi ga preuzeo njegov amidža Ebu Talib, kod kojeg živi sve do ženidbe. U 25.godini svoga života oženio je uglednu i postovanu ženu, hazreti Hatidžu s kojom je proživio lijep dunjalučki, bračni život. Ona mu je bila veliki ljudski oslonac i pouzdani prijatelj. U 40.godini njegova života – Allah ga je pozvao, prvu objavu mu poslao i poslaničkom misijom ga počastio i zadužio. Bio je to veliki dogadžaj u njegovu životu, životu tadasnje generacije ljudi, dogadžaj koji je promjenio tok povijesti i ljude pomogao da krenu i idu pravim putem u ozracju Bozije objave i pomoci poslaničke misije. Dakle, Boziji Poslanik je postao Poslanikom tek u 40-oj god. zivota. S toga se smatra da je covjek najzreliji upravo u tim godinama. Prve tri godine, sada vec posljednji Božiji Poslanik, ljude, one sebi najbliže, pozivao je u vjeru tajno. Da bi potom bio pozvan da izade i poziv ljudima saopšti javno. Tako je taj časni poziv trajao tranaest godina u Meki i deset godina u Medini. Dvadesettri godine u kojima je uspio casno i pošteno prenijeti ljudima posljednju Objavu – Kur’an i kerim, nakon čega je u 63 godina, svoga beričetnog i plodonosnog dunjalučkog života otišao s ovog prolaznog svijeta, otišao u susret Allahu i okrilje Njegove milosti i zaslužene nagrade.
Muslimani na ovaj dan širom svijeta, spominju i sjećaju se toga dana i svečano ga obilježavaju analizirajuci život, lik i djelo najodabranijeg covjeka i Božijeg Poslanika. Muslimani Bošnjaci, i drugi, također se raduju povodom ovoga dana.
Allah dž.š., je odabrao Poslanika a.s., za plemenitu misiju, koja je u isto vrijeme milost svjetovima, kao što je milost i on sam, kao prenosilac Istine. U 107. ajetu, sure Enbija:“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija’: 107)
Uzvišeni, govoreći o Vjerovjesniku, a.s., kao milosti, kaže: لَقَدْ مَنَّ اللّهُ عَلَى الْمُؤمِنِينَ إِذْ بَعَثَ فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْ أَنفُسِهِمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِن كَانُواْ مِن قَبْلُ لَفِي ضَلالٍ مُّبِينٍ “Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi”. (Ali ’Imran, 164.)
Resulullah, a.s., je rekao: “Allah je odabrao Ismaila od Ibrahimove djece, a Ken’ana od Ismailove djece, a Kurejšije od Ken’anove djece, a od Kurejšija je odabrao Benu Hašim, a od Benu Hašima je odabrao mene.” (Muslim od Vail bin el-Eska’a)
Još od samog rođenja ljudi su u Muhammedu, a.s, mogli, zahvaljujući nadnaravnosti nekih detalja iz njegova života, prepoznati milost Allahovu. Ibnu Sa’d prenosi da je njegova majka rekla: “Kada sam ga rađala, porađala sam uz njega ogromnu svijetlost, od koje su se, čini mi se, zablistali dvori Šama”. (Safijjurrahman el-Mubarekfuri, ‘Zapečaćeni džennetski napitak, str.59)
Poslanikov djed Abdul Mutalib i amidža Ebu Talib, još od ranog djetinjstva su Muhammeda doživljavali kao nesvakidašnje djete i zbog toga ga respektovali i ponosili se njime. Evo jednog zanimljivog slučaja. Ibnu Asakir je preuzeo hadis od Dželhemet bin Arefata koji kaže: Ušao sam u Mekku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše: “O Ebu Talibe, osuši nam se dolina, djeca nam trpe od suše, hajde, zalij je. Izađe Ebu Talib sa dječakom, sunce kao da se pomrači, uskovitlaše se oblaci. Dječak je gledao u nebo. Ebu Talib ga uze i prisloni leđima uz Kabu i pokaza prstom na dječaka. Na nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, a na dolinu se sruči bogata kiša i napoji sve što je trebalo.” (Safijjurrahman el-Mubarekfuri, ‘Zapečaćeni džennetski napitak, str.64)
Ili drugi primjer Allahove milosti očitovane u Resulullahu nalazimo u slučaju njegovog putovanja u Šam sa amidžom Ebu Talibom, prilikom susreta sa svećenikom Behirom. Uzevši dječaka za ruku Behira je rekao: ”Ovo će biti Poslanik cijelom svijetu. Njega će Allah poslati kao milost svjetovima.” Ebu Talib reče: ‘Odakle to znaš?’ On odgovori: ‘Kada ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, da sedždu ne učiniše, a oni sedždu čine samo Poslaniku … Ja sam za njega čuo u našim objavama” (Ibnu Hišam, 1/180, 181, 182, 183)
Oni čija srca su opterećena krivovjerstvom, neposlušnošću, neprijateljstvom, mržnjom i drugim negativnim osobinama, Poslanika, a.s, ne mogu prepoznati kao milost svijetovima.
U komentaru 107. ajeta sure El-Enbija, imami Kurtubi navodi predaju od Seid bin Džubejra, a on od Ibn Abbasa u kojoj se kaže: ”Da je Muhammed, a.s., milost svim ljudima koji vjeruju u njega, a ko ga potvrdi slijedeći njegov put, sretan je. Dok onaj ko ne povjeruje u njega nije siguran od nedaća što su zadesile prijašnje narode.” (El-Kurtubi, El-Džamiul-Ahkamil-Kur an, 11-12/368)
Ovim ajetom Uzvišeni kao da se obraća Poslaniku riječima: ”Poslali smo te, o Vjerovjesniče, sa zakonima i propisima samo kao milost i uputu ljudima i džinima, jer ono s čime si poslan rezultira sreću i blagostanje na ovom i budućem svijetu.”(Dr.Vehbe Zuhajli, Et-Tefsirul-Vedžiz, 332)
”Ti si, Allahov Poslaniče, milost svjetovima zbog tvog ahlaka (ponašanja) tvog životnog puta, zakona, nauke i cilja kojemu pozivaš.” (Muhammed Dževad Mugnije, Et-Tefsirul Mubin, 432)
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je jednom bilo rečeno: ”Allahov Poslaniče, prokuni mušrike, našto je on odgovorio: ”Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan milosti radi.” (Muslim)
Stoga, onaj ko Milost prihvata i na njoj kao blagodati bude zahvalan, biće sretan na oba svijeta. Ko tu Milost odbije, na oba svijeta je propao, kako to Uzvišeni ističe: ”Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima, nazahvalnošću uzvratili.” (Ibrahim, 28.)
Koja je to milost koja bi trebalo da dopre do onoga koji je niječe! Odgovor je u riječima koje prenosi Ebu Džafer bin Džerir od ibn Abbasa, povodom riječi Uzvišenog: ”A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali,” onome koji u Allaha i u Sudnji dan vjeruje, njemu je milost i na ovom i na budućem svijetu propisana, a onaj ko Allaha i Poslanika ne vjeruje, netragom će od poniženja i stradanja, koja ranije narode zadesiše, nestati. (Tefsir Ibn Kesir, 858)
Poruka je: Slijedimo ispravno i sječajmo se iskrenon Poslanika a.s, salavatima, posebno vise u ovom mjesecu i pročitajmo bar jednu knjigu o Poslaniku a.s., u toku ovog mjeseca.
Posto danas odmah poslije dzume idemo na put, imam Seminar Imama i sutra navecer kasno se vracamo, umjesto sutra navecer, ako Bog da, mi cemo slijedece subote organizovati Mevlud –i- Serif i na taj nacin obiljeziti rodjenje Poslanika s.a.w.s
Molimo Allaha, dž.š, da poslanika Muhammeda, a.s., učini našim predvodnikom i šefa’adžijom na Sudnjem danu, a na ovom svijetu da nas učini dostojnim sljedbenicima njegova puta. Amin!
BIKC Braunau, 03.02.2012 g./ 11. Rebiul-evvel 1433 h.g./Hatib: Abdulah -ef. Čajlaković
