Dzemat Braunau
RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA – PORUKA
Imam Abdulah-ef. Čajlaković
17. Juli 2015 g..
MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN
خطبة عيد الفطر
الله أكبر كبيرا. والحمد لله كثيرا. وسبحان الله بكرة وأصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له، خلق كلّ شيءٍ فقدَّرَه تقديرا [تكبير].
{الله الذي جعل لكم الأرض قرارا والسماء بناء وصوَّركم فأحسنَ صوَركم ورزقكم من الطيبات، ذلكم الله ربكم، فتبارك الله رب العالمين} [تكبير].
هو الحي لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدين، الحمد لله رب العالمين. [تكبير].
نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له ولا نظير له ولا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أن سيدنا وسندنا ومولانا محمدا عبده وحبيبه ورسوله. نور النور وبدر البدور. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وألأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.
Allahovoj milosti se nadamo u prvom danu ševvala 1436. hidžretske godine. Esteizu billah: „A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu, a kapije njegove već širom otvorene, čuvari njegovi će im reći: “Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u njeg, u njemu ćete vječno boraviti!” (Zumer,73)
Draga braćo u Imanu i Islamu, cijenjene džematlije, draga naša djeco i omladino,
U ovo jutro 1. ševala 1436. h.g. klanjamo bajramski namaz i radujemo se ovom mubarek danu. Tim činom naše pobožnosti zahvaljivamo se Svevišnjem Bogu na blagodatima ramazana i nimetima kojima broja ne znamo. Zamolit ćemo Ga da primi naše ibadete: namaz, post, druzenja, iftare, zekat i sadekatu-l-fitr, a i druga dobra djela u ramazanu.
Salavate i selame poslat ćemo Poslaniku a.s. našem učitelju, čija nas uzoritost privlači sebi poput najljepšeg dragulja. Njega je Milostivi Allah poslao u ramazanu, da bude inspiracija ljudima i da usavrši njihov moral, odnosno ponasanje.
Za nas Bajram nije praznik, već mubarek dan prepun ljepote. Bajram je pun ljepote, nagrada, blagoslovljen dan, mubarek dan. A, praznik je prazan. Zbog toga za Bajram ne možemo reći da je praznik. Jer, Bajram zasigurno nije prazan. Praznik je za one koji su prazni, koji nemaju ništa u sebi, a Bajram je za postače, oni se taj dan vraćaju Allahu dž.s.
Oni koji nisu postili neopravdano, a bajramovat će, ja bih za njih rekao da su kao svatovi. Kad se neko ženi, istinski se raduje samo on, raduje se susretu s voljenom. A svatovi, oni ljudi što su u svatovima, i oni na neki način uveseljavaju svadbu, i oni se vesele, pjevaju, ali njima nije ni blizu drago kao mladoženji. Zbog toga se i Bajramu raduju istinski samo oni koju su postili.
Žalosno je, što su neki Bošnjaci Bajram shvatili kao dan pjevanja, derneka i alkohola. Pa otud se i pojavio termin bajramski dernek, koje je ništa drugo nego bajramsko griješenje duše.
Ramazan je poseban mjesec za svakog muslimana koji svoju vjeru istinski doživljava. Allah dž.š. nam je dao džamiju da imamo mjesto susreta, da imamo određen termin, gdje se moramo vidjeti makar jedanput sedmično, da preispitamo odnos kroz ders džume, da provjerimo kolektiv. Dzuma, taj, makar hefticni namaz nam pokazuje važnost druženja, zajedničkih posjeta džamiji, razgovora sa drugima, ali i sa samim sobom.
Naša druženja kroz Ramazan su prilika da se okrenemo jedni drugima i da svi komuniciramo više. Šta nas to sprečava u tome da imamo respekt prema svakome, a Poslanikov pogled je bio da gledamo svakoga sa željom da bude bolji od nas, da ima vise od nas. Dok tako ne budemo živjeli, živjet ćemo izvještačenim odnosom. Mi smo svi kao jedna porodica kod Gospodara. Kod Gospodara će biti najbolji onaj koji je najbolji, najplemenitiji, najnježniji prema toj porodici, dakle prema drugima (Hadis).
Cesto cujemo da su Šejtani svezani za ramazan i onda nije ni čudo da je u vrijeme ramazana puna džamija i kod nas hvala Allahu znatno je primjetno svake godine sve veci teravijski dzemat. To nam daje poruku; Mi imamo mogućnost da šejtana zatvorimo i poslije ramazana, a to možemo iskrenim odnosom, iskrenom interakcijom sa svakim.
U predajama se spominje da je Poslanik rekao hazreti Omeru: „O Omere, tako mi Allaha, šejtan kada te sretne na ulici, on ode na drugu stranu, ne može da se suoči sa tobom“. Subhanellah, zasto ne ucimo od ashaba, te najbolje generacije muslimana. Zasto svi ili vecina nismo Omeri r.a.
U vjeri se iznad svega mjeri iskren odnos prema sebi, prema drugima i prema Bogu. Allah savršeno zna sve naše postupke; sve što krijemo i sve što pokazujemo. Postom nas Svevišnji Bog poučava: iskrenosti, strpljivosti, pristojnosti, umjerenosti i, nadasve, skrušenosti. Kada se susretnemo sa svojim Gospodarom, svako od nas će znati što je postigao, a što propustio.
Ramazan je škola u kojoj se učimo da pred teškoćama i nevoljama pokažemo najviši stepen strpljivosti, izraženu pokornošću Allahu i Njegovom Poslaniku a.s.: Budite strpljivi, jer Allah je uz one koji su strpljivi! (Kur’an, 8:46)
Ne smijemo zaboraviti da smo zajednica misije, da nam je obaveza među drugim ljudima da pozivamo na mir i dobro, a da odvraćamo od nasilja i razvrata. Pravi musliman u svom životu pokazuje iskrenost naspram onoga u što vjeruje. Božiji naputak je jasan: ”A zapovijeđeno im je da se obraćaju samo Allahu, da iskreno ispovijedaju pravu vjeru, da namaz obavljaju i zekat daju; to je Vjera ispravna”. (Al-Bayyinah, 5)
Pristojnošću i otvorenim pristupom moguće je ostvariti potpunu i normalnu komunikaciju među braćom i sestrama. Našu duhovnu uravnoteženost često narušavaju srdžba, žurba, površnost, nezasitost i gramzivost. U svoje živote treba da unesemo umjerenost i ispravnu procjenu vlastitih sposobnosti. Kako nas uči Poslanikova a.s. tradicija, šest loših djela i osobina poništavaju čovjekova dobra djela: ogovaranje, tvrdoglavost, neumjerena ljubav prema dunjalučkom životu, pomankaje stida, pretjerana nada i stalna nepravednost.
Poslanik a.s. često je isticao važnost obavljanja namaza, davanja zekata, čistoće tijela, dobrih odnosa među supružnicima i komšijama, te brigu za ljude općenito. Prva generacija muslimana najveću pažnju pridavala je značenjima riječi Allahova Poslanika a.s. koje prenosi Ebu Musa r.a. da su ashabi upitali: Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman? – Na to je Poslanik odgovorio: – Onaj od čijeg jezika i ruke su sačuvani drugi muslimani. (Al-Bukhari, Iman, 4)
Draga braco, Koristim ovu bajramsku priliku da vas podsjetim na deset Allahovih vasijjeta – zapovijedi, kao deset uvjeta za duhovnu i moralnu obnovu prije svega nas Bosnjaka u ovom mjesecu genocida, gdje zelim reći: “Genocid je završen, mi se moramo dizati iz njegovog pepela”, a to ćemo moći, ako Bog da, ako budemo imali “jaku svijest” o Allahovom pozivu sljedbenicima ranije Objave u kojem se kaže: “Reci im, Muhammede dođite da vam kažem šta vam vaš Gospodar propisuje“
Prvo: Da Allahu ni na koji način druga ne pripisujete! Drugo: Da roditeljima dobročinstvo činite! Treće: Nemojte ubijati djecu iz straha od siromaštva, jer Allah daje nafaku i vama i njima! Četvrto: Nemojte biti nemoralni ni javno ni tajno!
Peto: Nemojte ubiti nevina čovjeka! To su vam zapovijedi, da ih upamtite i nikad ne zaboravite! Šesto: Nemojte se ni približavati imetku jetima, osim na najbolji način da im pomognete sve dok ne budu punodobni! Sedmo: Kad bilo šta vagate, budite pravedni i precizni, jer Allah čovjeka duži samo ono što može ispuniti! Osmo: Kad govorite, govorite pravo pa makar se radilo o vašim najbližim! Deveto: I držite se zavjeta kojeg ste Allahu dali! To su vam zapovijedi, da ih se uvijek sjećate! I deseto: To je moj Pravi put pa ga slijedite! Nemojte slijediti druge puteve, koji će vas udaljiti od ovog puta i jedne od drugih! To su vam zapovijedi, da ih uvijek i na svakom mjestu držite u svojoj svijesti! (Kurʼan, 6: 151-153)
Prva zapovijed, je najvažnijia zato što nas potiče na svijest o Jednom Bogu, Koji nije rodio, Koji nije rođen, Kojem ništa i niko nije ravan. Ta svijest je sastavni dio realnosti svemira kao što su prostor i vrijeme, vijednosti bez kojih ne bi bilo ni svemira ni nas u njemu. Nakon genocida svi smo postali svjesniji svoje vjere, kulture i nacije i svi smo sad spremniji braniti se i boriti se za svoje pravo na slobodu, imetak i čast. Shvatili smo da je čvrsta vjera u Jednoga Boga, kao “jaka svijest” o sebi i svom porijeklu, najsnažnija odbrana i najsigurnija borba protiv genocida, jer Bog se odaziva onima koji zazivaju Njegovu milost. Nemojmo zaboraviti da su nas decenijama prije genocida učili da zaboravimo Boga, da zaboravimo svoju vjeru i tradiciju, da se deislamiziramo, pa im sad smeta što se vraćamo Bogu, što se vraćamo svojoj vjeri i tradiciji, što se islamiziramo na način “jake svijesti” o zajedničkoj nam sudbini.
Razumljivo je da je druga Allahova zapovijed da volimo i poštujemo svoje roditelje. Znate za onu poznatu pricu starca sa lijepom bijelom bradom kada je otisao u radnju za popravak mobitela, pa pita sta je sa njegovim mobitelom, misleci da je pokvaren. Nakon pregleda receno mu je da je njegov mobitel ispravan, a sjedi starac placuci onda upita: Pa zasto me niko od moje djece onda ne nazove???
Onaj koji ne voli svoje roditelje kako će voljeti svoje komšije. Zato je ljubav i poštovanje prema roditeljima odmah uz ljubav i poštivanje Stvoritelja, pa onda i ljubav i poštovanje prema komšijama. To su uvezane vrijednosti od kojih nastaje uzvišena vrijednost ljubavi prema čovječanstvu, koje danas pati od mržnje koja se pretvara u zločin protiv čovječnosti.
Dakako, ljubav djece prema roditeljima podrazumijeva i ljubav roditelja prema djeci, pa je, stoga, treća zapovijed da se ne ubijaju djeca iz straha od siromaštva, jer svako ima svoju nafaku. Ovu zapovijed treba čuti naša omladina, u smislu formiranja porodice u kojoj će se rađati zdrava djeca za sreću i uspjeh naše nacije. Draga omladino, nemojte se plašiti svog i života svog potomstva. Svako ima svoju nafaku i zato nemojte da vam ljubav prema kućnim ljubimcima bude jača od ljubavi prema vlastitom rodu. I nemojte da vam kuće budu velike sa malo djece. Sa mnogo djece mala kuća može postati velika, dok sa malo djece velika kuća može ostati pusta.
Cetvrta Allahova zapovijed je imperativ prvoga reda, a to je jaka moralna svijest da se ne smije uzimati tuđi hak ni javno ni tajno. Ne postoji ni revizorska ni policijska kontrola koja je u stanju pratiti svakog javnog službenika u državi, u bolnici, u prodavnici, u školi i na fakultetu, efendiju u dzamiji, da li svoj posao radi savjesno i odgovorno ako javni službenik nema moralnu svijest i savjest da zna razliku između harama i halala, između nepoštenog i poštenog rada, između nemoralnog i moralnog obraza.
Upamtimo, nikad nijedan narod nije uništen izvana, već iznutra zbog narušenog morala i zato je uvjet svih uvjeta našeg oporavka moralni preporod, koji podrazumijeva borbu protiv mita i korupcije, protiv laži i klevete, protiv krađe i pohlepe, protiv javnog i tajnog nemorala.
Nikad kao danas nije bilo važno imati svijest da je ubiti nevina čovjeka najveći grijeh. Nažalost, nikad kao danas nije bilo više ubijanih nevinih ljudi od Sirije pa do Burme i Iraka i Srebrenice. Ali ubijanje nevinih nije samo ubijanje hladnim oružjem. Ljudi se danas ubijaju i nebrigom za osnovne uvjete njihovog života, a posebno gladna djeca sirom svijeta.
Zato je važno da danas i ovdje naglasimo petu Allahovu zapovijed, a to je da su gladni i nezbrinuti u našoj zajednici i društvu na savjesti svih nas. Tim povodom smo i mi sami pokrenuli tzv. Humanitarni konto dzemata koji je, kako sam naveo prosli bajram sakupio 50 hrabrih boraca, 50 clanova i koji je u protekloj godini podjelio na ime raznih vidova pomoci u belajima i lijecenjima 4.200 eura, sto nije malo. Zato vas pozivam po ko zna koji put ukoliko vidite svoj put da se odazovete ovom poduhvatu omladine koja je cinimi se danas svjesnija i odgovornija od nas starijih.
Naravno, Uzvišeni Allah nas upozorava u šestoj zapovijedi na prava jetima, jer njihov imetak je kao vatra koja prži ako se približimo da je sebi uzmemo. Zato ne diraj imetak jetima i sebi ruke od jetimskog haka. A kad vagaš ljudima i o ljudima, budi pravedan i uradi onako kako bi uradio samome sebi, jer, Alejhisselam, kaže: ”Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svom bratu ono što želi samome sebi”. A svi želimo da nam se pràvo vaga, pa zato i ti kad vagaš ljudima, vagaj im pràvo, i kad govoris o drugom govori pravo, a ne da ga potvaras i ogovaras samo, jer to je sedma Allahova zapovijed.
I kad govoriš, govori pràvo pa makar se to odnosilo na tvoju rodbinu, jer istina je uvjet za mentalno zdravlje pojedinca a pravda je uvijet za moralno zdravlje društva. Narod čiji pojedinci govore istinu i bore se za pravdu pobijedit će laž i nepravdu. Zato, budimo svjesni osme Allahove zapovijedi, a to je da govorimo istinu i borimo se za pravdu.
Deveta Allahova zapovijed je da svoj zavjet Bogu, kojeg ponavljamo u šehadetu, a to je da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. posljednji Allahov poslanik ispunjavamo tako što ćemo ga prenositi na svoje potomstvo i čuvati jedninstvo dina i ummeta kao uvjet za uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.
Allahova deseta zapovijed, je da svi zajedno slijedimo jedan put, jer ako svako od nas bude išao svojim putem, razbit ćemo se u sitne čestice, koje mala sila može začas otpuhati. No, koji je to jedan i Pravi put za nas ovdje i sada? Naravno, to je put islama, kojeg su naši preci prihvatili prije šesto godina, to je tradicionalni Bosnjacki cisti Islam, to je put Gazi Husrev-bega, koji izgradi nebrojne hajrate, to je put Alije Izetbegovića, koji nas je poveo i vodio od ropstva do slobode, to je put naših šehida, koji su svojim životima svjedočili vjeru i slobodu našeg naroda, to je put našeg jedinstva u odbrani i borbi protiv genocida, to je put naše budućnosti u kojoj će svako naše dijete znati ko mu je prijatelj a ko neprijatelj, to je put našeg ponovnog rađanja iz pepela genocida.
Na kraju, draga braco neka nasa poruka u ovom mubarek danu bude nase jedinstvo koje gajimo, njegujemo, odrzavamo i unapredjujemo bas ovdje, u nasem dzematu, evo godina, posebno zadnjih godina, jedinstvo koje sija, jedinstvo u rezultatima koje postizemo kroz mekteb, nasa sve veca brojnost i briga, nase sve vise i brojnije prisustvo sedmicnom okupljanju na dzumi namazu.
Vrijeme je vec pokazalo da je dzemat kao zajednica jedina institucija koja je odrziva u dijaspori jer nju i njega cuva Allah Uzviseni, ma koliko nas bilo. Ali, mi moramo svojim ucescem i clanstvom preuzeti odgovornost i pokazati brigu za Allahovu kucu i njeno konstantno sirenje i unapredjenje u raznim segmentima postojanosti i djelovanja.
Sutra je Dan šehida. Neka su nam uvijek u našim dovama naši šehidi, koji su položili svoje živote za nasu divnu zemlju i časnu slobodu.
Budimo uz ljude u nevolji: uz slabe, siromašne i bolesne. Sklapajmo prijateljstva gdje god možemo. Zalažimo se za istinu kada god vidimo da se želi naturiti laž. Izbjegavajmo svađe i prepirke o onome u čemu nema koristi, a u čemu je šteta očita. Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima.
Milostivi Gospodaru, Osnaži nas u našoj vjeri, moralu i zajedništvu; daruj nam mudrost da živimo u miru i slozi s našom braćom i komšijama, kao složna porodica i komšiluk; obraduj nas umijećem da popravljamo greške kada ih uvidimo i da ne istrajavamo u onome što je loše, što je grijeh i nepravda.
Allahu Svemogući, Ako pogriješimo, Podari nam snagu Ademovog a.s. pokajanja.
Ako nas zamrači krivovjerje, Osvjetli nam put Ibrahimovim a.s. pravovjerjem.
Ako nas zadesi nesreća, Pouči nas Nuhovoj a.s. lađi spasa.
Ako nas uhvati strah od silnika, Osposobi nas Musaovom a.s. hrabročću.
Ako nam se ponudi mržnja, Spasi nas Isaovom a.s. ljubavlju.
Ako budemo protjerani iz domova naših, Osnaži nas Muhamedovom a.s. željom za povratkom domovima našim.
Bože Svemogući, Ujedini naša srca u vjeri i ljubavi, Učvrsti korake naše u istini i pravdi,
Osnaži volju našu u bratsvu i slozi,
Molimo Te, Bože, Da tuga bude nada, Da osveta bude pravda, Da majčina suza bude molitva, Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica i Prijedor! Amin Ja Rabbel Alemin
Svima vam od srca želim sretan Bajram mubarek, moleći dragog Allaha dž.š. za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Bajram čestitati, bolesnim i nemoćnim i u nevolji sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći! Amin!!!
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN! EID MUBAREK!
ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان، الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِيَ أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).
{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا
