Mjesec Sa’aban i u susret Ramazanu

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
25 Sa’aban – 1436.H. / 12 Juni 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Mjesec Sa’aban i u susret Ramazanu

Zaista sva zahvala pripada Allahu. Od Njega pomoć i oprosta tražimo. Neka je slavljen Onaj koji nam je podčinio sve što je na Zemlji kako bi se njime koristili i mi ćemo se Allahu vratiti. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika, na Allahovog miljenika, Muhammeda s.a.v.s. na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede Poslanika milosti do Sudnjeg dana.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Za Redžeb se kaže da je Allahov mjesec. Za Ša’ban da je mjesec Allahovog poslanika, a za Ramazan da je mjesec ummeta Poslanikova a.s. Mjesec Ša’ban je smješten između mjeseca Mi’radža (Redžeba) i mjeseca početka Objave (Ramazana). Nalazimo se u mjesecu Ša’banu. U ovom mjesecu je Allah dž.š. druge hidžretske godine naredio post, treći islamski šart.
Petnaesta noć mjeseca Ramazana je mubarek Lejletu-l-Berat. Riječ berat jezički znači oslobađanje od neke nevolje, teškoće, belaja. Poslanik kaže: „Zaista Allah dž.š. petnaestu noć Ša’bana spušta i približava Svoju milost i oprašta grijehe. Allah dž.š. te noći magfiret čini i oprašta sve grijehe osim širka, sihira, notornim alkoholičarima i ljudima ustrajnim u bludu“./Hakim/.

Poslanik Muhammed a.s. se u Ša’banu povlačio u pećinu Hira, ibadetio, te razmišljao o smislu života i tražio odgovore na pitanja kao što su; odakle smo, zašto smo i kuda ćemo?
Kad sa Gospodarom našim se susretnemo, knjigu naših djela cemo dobiti. Neće knjiga svima sa iste strane biti data. Spašeni će, kako nas Objava uči, biti oni koji knjigu u desnu ruku prime, a oni koji će džehennem nastaniti knjigu će u lijevu ruku dobiti. Krivom stazom i za nemoralnim i griješnim vođom ide onaj u čijoj je knjizi loših djela više. Takvima, Uzvišeni poručuje da će svoje vođe proklinjati i na Kijametu ih se odricati. „A poslije na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati“./Ankebut,25/.

Ibn Abbas r.a. kaže: „Čitao sam ajet: „Evo vam, čitajte knjigu moju“ /Hakkah,19/ i nisam znao kome će te riječi biti upućene sve dok Ka’b nije došao Omeru r.a. a mi sjedili kod njega. Ka’b je rekao: „Allah dž.š. će na Kijametskom danu proživjeti stvorenja u jednoj prostranoj dolini u kojoj će ih moći dovikati glasnik i moći će ih obuhvatiti pogledom. Tada će svaki narod biti prozvan po svojim vođama, onima koji su ih podučavali uputi ili vodili na stranputicu. Prvo će biti prozvan onaj koji je pozivao Pravom putu. On će istupiti i bit će mu data knjiga njegovih djela u desnu ruku. Sva njegova dobra djela bit će predstavljena i ostalim ljudima i oni će je čitati, te će govoriti: „Blago li se njemu, koliko samo dobra on ima“. Bit će mu dana kruna od svjetla koja će zaslijepljivati one koji je budu gledali. Reći će mu se: „Idi svojim sljedbenicima i obraduj ih viješću da svakog od njih čeka ono što si ti dobio“.

Kad bude prozvan onaj koji je pozivao zabludi, knjiga djela će mu biti data u lijevu ruku. Njegova hrđava djela, njegovi grijesi, bit će pokazani svim ostalim ljudima i oni će ih čitati, pa će reći: „Teško li se njemu, koliko je zla učinio. Lice će mu nakon toga potamnjeti kao mrkla noć, stavit će mu se užarena kruna na glavu iz koje će izvijati dim i bit će mu rečeno: „Idi svojim sljedbenicima i obavijesti ih, da svakog od njih čeka isto što je tebe zadesilo“. Kada im se okrene, svi iz doline će govoriti, Allahu moj, nemoj ovoga učiniti našim, ne dovodi ga među nas. Proklinjat će ga svaka skupina pokraj koje prođe i odricati ga se“./Tenbihul gafilin/.
Allah dž.š. nam je poslao vođu, pa iako ga nismo sreli i upoznali, znamo put kojim treba ići, jer je on s.a.v.s. ostavio jasan putokaz i uputu. „Ostavljam vam dvije stvari, kojih ako se budete držali, nećete zalutati, Kur’an i sunnet“./Muslim/.
U mjesecu prije Ša’bana bio je Mi’radž, a na Mi’radžu je naređen namaz. Naređen je da nas od grijeha i razvrata čuva, da nam ne da da s pravog puta skrenemo i da nas vodi onome svjetlu koje će nam osvjetljavati put do one krune koja će vođi našem na Danu suda na glavi sijati i od nje nam oči zaslijepljivati. Taj naš vođa, vođa je čovječanstvu do kraja svijeta. On nas svako jutro budi na sabah. Podstiče nas da u svakom danu naučimo nešto novo i uradimo nešto korisno. Od nas traži da se za smrt i odlazak s ovog svijeta ozbiljno pripremamo. Kazuje nam kako da se harama čuvamo i kako da svakim našim gestom budemo u akciji čiji je rezultat da je Allahova riječ gornja.

Kad je Allah dž.š. stvorio čovjeka, čovjeku se neposlušnik Allahu, ponudio biti vođa. Šejtan, Allah ga prokleo, nudi se da nas kroz život vodi i na tom putu nam grijeh, razvrat i ružne stvari uljepšava. Zove nas prijestupu svake vrste. Na uho nam šapće da je klanjati teret i stalno nas ubjeđuje da za pokajanje, tewbu i činjenje dobra ima vremena. Okreće nas jedne protiv drugih, udara na brak i porodicu a djecu nam alkoholu i drugim velikim grijesima i teškim porocima vuče.

A kad mu kruna užarena na glavu bude stavljena, tad će svako moliti da taj prokletnik ne ide prema nama, nadat će se svako da on nije njegov vođa. Ko bi takvog na Danu konačnog suda za svog predvodnika volio imati? U mjesecu Sa’abana, Allah dž.š. nam nudi da se grijeha oslobodimo i iz obilja Svoje milosti nudi nam oprost. Pokajmo se, grijeha se oslobodimo i takvi čisti za Poslanikom krenimo i mubarek Ramazan docekajmo.

O vi koji vjerujete, stalno Allaha na umu imajte i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha stalno na umu imajte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 18)
U islamskim djelima se navodi da čovjek neće biti među onim koji su svjesni Boga sve dok se ne bude obračunavao sa sobom strožije od obračunavanja sa poslovnim partnerom, dok ne bude, vodeći tako računa, znao odakle je ono što jede, ono što pije i ono što oblači: iz dopuštenog ili iz zabranjenog.

Često čujemo savjete da trebamo svoditi račun sa sobom prije nego nama račun bude svođen, mjeriti sami sebi prije nego što nama bude mjereno.
Nas, draga braćo, od ovogodišnjeg mubarek mjeseca Ramazana dijeli pet dana. U cetvrtak nastupa mubarek mjesec Ramazan i Serif. No, niko od nas ovdje nema nikakvu garanciju da ćemo ga dočekati. Allah zna najbolje, ono što iskustvo kazuje jeste da skoro svaki dan cujemo vijest da je preselio ovaj ili onaj. Puno smo više nekada zabavljeni razmišljanjem kako ćemo nešto u životu nego li samom činjenicom hoćemo li to nešto ikako dočekati i šta ćemo ako ne dočekamo?

Mjesec ramazan je mjesec Božije milosti i prilika vjernicima da se očiste, no, ne bi trebalo da se ponašamo na način da ćemo u mubarek mjesecu ramazanu samo postiti od vode i hrane i postići čišćenje. Post je Allahov i On, Uzvišeni, za njeg posebno nagrađuje, no post ne podrazumijeva samo ostavljanje hrane i pića od zore do iftara. Post bi trebao da prožme sve kategorije naše ličnosti, fizičke i duhovne, vanjske i unutrašnje.

Često mi na um panu riječi koje sam čuo od jednog od naših rahmetli alima, da mu se Allah smiluje, kada je tokom jednog obraćanja kazao da je manji grijeh pojest nešto u vrijeme posta nego slagati, prevariti, ogovoriti. Jer jesti samo po sebi nije haram, haram je samo u vrijeme posta a ovo drugo je haram samo po sebi i bez ramazana a uz ramazan je to onda dupli grijeh. Nije Ahmet efendija naravno ovim riječima pretendirao da iznosi fikhska pravila i fetve nego da nam skrene pažnju na činjenicu da se za ramazan treba pripremiti na mnogim poljima više nego li što trebamo misliti o frižideru i hrani.
Hoćemo li bar tokom ramazan prestati lagati? Hoćemo li se tokom ramazana kanit ogovaranja i prenošenja tuđih riječi? Hoćemo li izbaciti zavist iz naših srca? Hoćemo li prestati gledati mahane drugih a počet razmišljati o svojima? Hoćemo li tokom ramazana manje razmišljati o dunjaluku a više o onome što smo pripremili za ahiret? Hoćemo li se tokom gladi i žeđi fokusirati samo na čekanje iftara ili ćemo razmišljati o gladnim i žednim oko nas? Hoćemo li za vrućih ljetnih dana da razmislimo o vrućini džehenemske vatre? Hoćemo li tokom ramazana nastaviti voditi besplodne rasprave o mezhebima, sektama, strujama, partijama i još više sjeckati naše džemate i narušavati naše jedinstvo? Hoćemo li tokom ramazana tražiti mahane posta drugog ili ćemo obarati svoje poglede od svega što nas na najljepši način ne podsjeća na dragog Allaha? Hoćemo li provoditi vrijeme surfajući po internetu i pišući facebook statuse ili ćemo pročistiti svoje srce, dušu, um, vid, sluh učenjem Kur’ana i razmišljanjem o njegovim porukama?

Ako o ovome ne razmislimo danas i narednih dana ne vjerujem da će prvi sehur mjeseca ramazana tek tako pogasit u nama sve loše navike i pretvoriti nas u iskrene i potpune postače. Svako djelo traži pripremu i svjesnost, naš život traži svjesnost, naša vjera traži svjesnost, naša smrt traži svjesnost, a svjesnosti nema bez razmišljanja i djelovanja. Postoji neka neobjašnjiva pojava kod nas muslimana koja se očituje u određenom stavu da će se nešto promijeniti nako od sebe. “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe”. (Er-Raad, 11).

Onaj koji svodi račun sa samim sobom i radi za ono poslije smrti označen je kao najpametniji među pametnima dok je onaj ko slijedi svoju strast i od Boga očekuje da mu ispuni kojekakve želje označen kao neznalica.
U proslu subotu je u Bosnu i Hercegovinu dolazio poglavar katoličke crkve. Hoćemo li se zapitati, ma koliko mali bili, ima li i u nama razloga što muslimanski svijet nema svoga poglavara? Tražimo li istog, osjećamo li potrebu za njim, dovimo li za njeg ili nam ne treba nikakav vođa jer niko nije pametniji od nas?
Koliko smo svjesni obaveze jedinstva među vjernicima, koliko činimo da smanjimo međusobne razmirice i koliko vremena trošimo na poboljšanju a koliko na razgradnji našeg islamskog bića?

Mubarek mjesec ramazan bi trebao da bude u pravom smislu te riječi mjesec trezvenosti, mjesec apstinencije od svih navika koje nisu dobre a ovi dani koji mu prethode dani obračunavanja sa sobom, dani konstatiranja koji su to prioriteti i slabosti koje trebamo otkloniti posredstvom posebne milosti Božije u mjesecu ramazanu.
Bez svjesnosti o sebi nema ni svjesnosti Boga, bez svjesnosti svojih slabosti nema ni načina da iste ispravimo. Razmišljajmo zato u ovom danu i noći njegovoj u danima narednim i noćima njihovim o sebi radi sebe. Problemi neće nestati i stanje se neće samo od sebe popraviti dok se njima ne zabavimo a Allah je uz one koji ga traže, odaziva se onima koji ga dozivaju. U mjesecu ramazanu sapet će djelovanje šejtana, lanetullahi alejhi, i pružit svakom tragaču za hajrom uvećanu milost Svoju.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da tewbom iskrenom, grijeha se očistimo i na Sudnjem danu ne budemo od onih koji će se vođe svoga odricati. Allahumme barik lena fi redžebe ve šabane ve beligna ramadane – Bože podari nam bereket u ovim danima i daj nam da dočekamo ramazan!