Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
25 Rebiu – l – Evvel – 1436.H. / 16 Januar 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Ihsan – Dobrocinstvo
Hvala Allahu, koji je čovjeka učinio namjesnikom na zemlji kako bi je izgrađivao. Stvorio mu je ono što je na nebesima i na zemlji i njemu potčinio. On nam je svoje blagodati i dobročinstvo dao kako bismo mu bili zahvalni. Ko ih pokuša nabrojati u tome neće uspjeti. Iskreno i s ubjeđenjem svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha Jedinog Koji druga nema. Svjedočim da je naš vjerovjesnik i miljenik Muhammed Allahov rob i poslanik, koji je nam je pokazao načela pripadnosti vjeri, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu porodicu i časne ashabe koji su bili najvrijedniji i najčasniji pripadnici ovog umeta i najveći dobročinitelji. Zatim na hrabre sehide i sve iskrene sljedbenike i one koji ih u dobročinstvu slijede.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
Sebi i vama preporučujem svijest o Allahu – takvaluk – Ihsan. Budite Njega svjesni. Imajte iskren nijet i namjeru prema vašem Gospodaru. Djela se cijene prema namjerama.
Cistom namjerom-nijjetom covjek čuva svoju dušu, porodicu, društvenu zajednicu i sve što se nalazi oko njega, životinje, biljke i neživi svijet. Ta riječ je protkala vjeru, ibadete, riječi, djela, izgled i ophođenje.
Riječ Ihsan je rijec koja je cilj nad svim ciljevima i koja je fokus gledanja onih koji imaju velike ambicije. Tu veličanstvenu riječ pojašnjavaju i čine jasnim dva vjerodostojna hadisa našeg vjerovjesnika Muhameda a.s.
Džibril a.s. je pitao Poslanika, a.s. o ovoj riječi kada mu je rekao: „A šta je ihsan?“ Pa mu je poslanik odgovorio: „Ihsan je da robuješ Allahu kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.“
U drugom hadisu Ebu Šeddad bin Evsa r.a. prenosi: Rekao je Allahov Poslanik a.s: „ Allah je, doista, propisao dobročinstvo – lijep postupak u svakoj prilici: … pa kada životinju zaklati želite najprije naoštrite svoj nož i položite svoju žrtvu.“ (Muslim)
Dobročinstvo – ihsan dolazi od riječi husn – ljepota, dobrota koja je krajnja tačka ihlasa –iskrenosti, nepomućenosti. Ihlas je kada musliman posao obavi na najpotpuniji način vodeći računa o ljepoti u vanjštini i nutrini.
Dobročinstvo u ibadetu je da Allahu robuješ kao da ga vidiš. To znači da obavljaš obrede kao da svjedočiš Njegovo prisustvo, a ako Ga ne vidiš onda da ibadete obavljaš svjestan da On tebe gleda. S toga kada klanjamo – klanjamo skruseno jer smo pred Gospodarom svjetova.
To znači da rob u svim svojim postupcima, riječima, djelima i srcu, bude svjestan Allahovog prisustva. Da srcem osjeti blizinu Gospodara. Ovo spada u najviše stepene edeba sa Allahom.
Prvi stepen dobročinstva je dobročinstvo prema Uzvišenom Allahu, a to jeste dobročinstvo u ispovijedanju jednoće Stvoritelja: Nema Boga osim Allaha! Musliman svjedoči jednoću svoga Gospodara kao da Ga vidi i svjedoči, onako kako mu robuje na osnovu dokaza Njegovoga postojanja.
U dobročinstvo u tevhidu spada zadovoljstvo Allahovim određenjem. Zadovoljstvo i prihvatanje se pokazuje u neimaštini i blagostanju: „Divno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća, on se strpi pa mu opet bude dobro. Tako je samo sa vjernikom“.
U dobročinstvo u tevhidu spada razumijevanje uzročno-posljedične veze „A kada moliš moli Allaha“, pa se rob, svojim srcem okrene svome Gospodaru, koji je Apsolutni Gospodar i Pokretač, tražeći od Njega, oslanjajući se na Njega, i zadovoljan je sa Njim.
U dobročinstvo spada i svjedočenje da je Muhamed Allahov Poslanik, u iskrenoj ljubavi prema njemu, obaveznoj pokornosti, slijeđenju njega na najljepši način i ne kršenju njegovog vjerozakona. ”Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31)
U dobročinstvo spada i lijepo robovanje roba svome Gospodaru. Ibadet je riječ koja obuhvata sve riječi i djela, skrivena i javna, koja Allah voli i čime je zadovoljan. Dobročinstvo u ibadetu je biti Njemu iskren, skrušen, spokojan i imati osjećaj prisustva. Namaz ima svoje uvjete čistoće, adabe i sunete. Neophodna je skrušenost i smirenost u namazu tako da namaz kaže onome koji ga obavlja: Allah te čuvao kao što ti mene čuvaš.
Dobročinstvo u zekatu i dijeljenju je da daješ iz svog halal stečenog imetka, velikodušno bez prigovaranja i ezijjeta, zahvaljujući svome Gospodaru na Njegovoj dobroti jer ti je ruku učinio gornjom – onom koja daje.
Dobročinstvo u postu je kada se posti iskreno i tražeći Allahovu nagradu, kada postač ostavi hranu, piće i strasti radi svoga Gospodara i Zaštitnika: „a zadah postača je Allahu mirišljiviji od mirisa miska.“
Dobročinstvo hadža je da hadžija svoj hadž započne tevhidom i upotpuni hadž i umru radi Allaha, izbjegavajući sve što vodi spolnom odnosu, činjenju ružnih djela, te prepirkama u toku hadža. Ko tako obavi hadž vraća se čist od grijeha kao na dan kad ga je majka rodila.
Draga braćo, nakon Allahovog haka da se dobročinstvo čini u ispovijedanju Njegove jednoće, u ibadetu Njemu, te haka Poslanika, s.a.v.s. u smislu pokornosti i slijeđenja, dolazi ihsan – dobročinstvo Allahovim robovima. Na prvom mjestu su roditelji: ”Gospodar tvoj naređuje da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih, dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive ne reci im ni ”uh” i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci- Gospodaru moj smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete njegovali” (Isra, 23.).
Nakon dobročinstva roditeljima sljedeće je dobročinstvo prema rodbini i bližnjima. Obaveza je činiti dobročinstvo, održavati vezu i biti ljubazan u govoru i djelima. Ne održava rodbinsku vezu onaj koji uzvraća već održava rodbinsku vezu onaj koji kad njegova rodbina prekida on sa njima rodbinsku vezu uspostavlja.
Ihsan – dobročinstvo prema jetimima, siromasima, slabima, onima koji imaju posebne potrebe sastoji su u blagim riječima, davanju bez prigovora, ophođenju bez grubosti, iskrenom služenju, uklanjanju njihove patnje. Zatim neuzdizati se nad njima, i paziti da im se ne skreće pažnja na ono čime su iskušani.
“Zato siroče ne ucvili i onoga ko traži ne odbij!” (Ed-Duha,9) “I nahranili su hranom – mada su je i sami željeli – siromaha, i siroče, i sužnja. ‘Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanje, ni zahvalnost ne tražimo” (El-insan 8-9)
Dobročinstvo činite u kupoprodaji i imovinskim odnosima: “Neka se Allah smiluje svakom čovjeku koji je velikodušan i umjeren u svakoj prilici: kad kupuje i prodaje; kad dug vraća i kad ga potražuje.”
U dobročinstvo spada i ostavljanje i izbjegavanje zabranjenih stvari u cijelosti, javno i tajno. U suri El-En’am, ajetu 120. Allah Uzvišeni kaže: „Ne griješite ni javno ni tajno!“ Dobročinstvo je obaveza i prema životinjama. Nahraniti svako živo biće je sadaka. Slijedi nagrada za dobročinstvo prema svakom živom biću.
Čak i prema mrtvoj prirodi musliman se lijepo odnosi. Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, veli: dobročinstvo je glavni oslonac iskrenih Allahovih robova, blago onima koji su Gospodara spoznali, staza svih čestitih robova. Je li išta drugo nagrada onome koji se strpi u belaju do približavanje Gospodaru. Šta li je drugo nagrada onome koji je srce predao Gospodaru do li zadovoljstva i ispunjenje želja. Stoga kada sudite pravedni budite, budite dobročinitelji u međusobnim odnosima, jer je Allah dobročinitelj i voli dobročinitelje.
Utječem se Allahu od prokletog šejtana: ”Oni koji čine dobra djela imat će još na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, još bolji. O kako će boravište onih koji su se Allaha bojali – divno biti, edenski perivoji u koje će ući, kroz koje će rijeke teći, i u kojima će sve što zažele imati. Tako će Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi,“ (En-Nahl, 31)
Draga braco, dobročinstvo ima svoje široke horizonte u ovom životu. Dobročinstvo je precizna vaga u svim aspektima života. To je veličanstveni moral koji je više od uzvraćanja dobra istom mjerom, zahvalnosti na postupku i slično. Dobročinstvo uzdiže dobročinitelja i duhovno ga oplemenjuje. Tako dobročinitelj prvi čini dobročinstvo ljudima čak i ako oni njemu nisu učinili dobro. Naprotiv, on se uzdiže za stepen više kada na njihov loš postupak uzvrati dobročinstvom. “Ti lijepim na zlo uzvrati; Mi dobro znamo šta oni iznose!” (Al-Mu`minun:96)
Uzvraćanje dobročinstvom na loše djelo je najbolja tableta i najkorisni lijek u ophođenju s ljudima i jedinstvu zajednice i najbolje sredstvo za popravljanje ljudi i buđenje imana u njihovim srcima. Dobročinstvom se neprijateljstvo pretvara u prijateljstvo a mržnja u ljubav. Dobročinstvo je lijek za loše djelo i način da iz ljudi izmamimo dobrotu. Jer svako od nas ma koliko los bio, ima dobrotu koju treba pronaci da ispliva. Dobrocinstvom se dokidaju skrivene mržnje pa se neprijatelji pretvaraju u prijatelje. “Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo srećni“ (Fusilet, 34-35).
Sevri, Allah mu se smilovao, veli: Dobročinstvo je da činiš dobro onome ko loše postupa, jer je činjenje dobra dobročinitelju trgovina, to jeste razmjena dobara i činjenje dobra radi dobra. Uzvraćanje na loše djelo dobrim djelom je nešto veličanstveno što mogu učiniti samo oni s velikim ambicijama.„To mogu postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo srećni“ (Fusilet, 35).
To je lijepo strpljenje, podnošenje uznemiravanja i opraštanje zbog loših postupaka drugih.
Molim Gospodara svjetova da u nasim srcima usadi odliku dobrocinstva, da nas obaspe Islamom, Imanom i cistim Ihsanom i da budemo od onih koji ce uvijek teziti dobru. Amin.
