KURBAN BAJRAMSKA PORUKA – HUTBA 2014

KURBAN-BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA
Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
10 Zu-l-hidždže 1435/ 04. Oktobar 2014.
Mesdzid BIKC Braunau – Mauerkirchen

Neka je hvala Allahu Milostivom koji s neba na zemlju vodu spušta, poslije koje niču sve vrste bilja, kao hrana za životinje i ljude. Neka je hvala Allahu Uzvisenom koji smjenjuje dan i noc. Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike, posebno na naseg Miljenika – Vjerovjesnika Muhameda a.s. i na sve ljude, koji su živjeli i umrli sa Istinom u srcu i u djelu. I neka je milost i spas na sve bosanske hrabre sinove, šehide, koji su na Allahovom putu, dali svoje živote.
Svjedocimo u bajramskoj radosti, da nema istinskog božanstva mimo Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga! Odazivamo se, Tebi u ovo blagoslovljeno jutro Kurban-bajrama, svojom molitvom i svojom zrtvom, o Živi, o Vjecni, o Svemoguci. Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illellah, huvallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil-hamd. Allah je najveći, Allah je najveći, nema drugog boga osim Allaha, Allah je najveći i njemu pripada svaka zahvala.

Cijenjeni dzemate, sljedbenici najboljeg Ummeta, znani i neznani, draga braco i omladino,
U ovom mubarek danu čitava planeta Zemlja donosi tekbir i veliča Allaha Stvoritelja svih svjetova. Iz miliona grla danas se čuju tekbiri i telbije i nema ni jedne sekunde u današnjem danu a da je bez tekbira i telbije. Jesmo li svjesni Allahove veličine, jesmo li svjesni šta znači ovaj tekbir i ova telbija? Osjećamo li da je Allah iznad svega, da je o Allahu sve ovisno i da bez Allaha ne bi bilo ni nas.
Ovo su dani telbije, dani tekbira, dani odazivanja čovjeka svome Stvoritelju – da učvrsti vjeru i povrati mir svojoj duši. Izgovarajući riječi: Odazivam ti se Bože, odazivam se – vjernik svjedoči Allahovo neprikosnoveno jedinstvo.
Lebejke Allahume Lebejk, je himna hadzija. Mi se ponosimo na našu himnu-telbiju, ponosimo se na našu uniformu ihrame, ponosimo se na svakog našeg hadžiju, koji je u predhodnom periodu dostojanstveno obavljao dužnost ambasadora svoga naroda, i naseg dzemata.
Imali išta važnije od potrebe da svi muslimani, jučer na Arefatu, danas na Bajramu budu kao jedna duša, jedno tijelo, da dijele jedinstvo u vjeri i ljubavi, da nauče dijeliti Božije blagodati na zemlji sa svojom braćom, sa komšijama umjesto da svog brata progone iz pohlepe i sebičnosti.
Ovaj današnji dan je dan radosti za sve pripadnike najčasnijeg i najboljeg ummeta, ummeta Muhammeda a.s. Radosni su oni koji se danas nalaze na vrelu islama, koji se napajaju Zemzem vodom, i koji svoju dušu gale gledajući u Bejtullah.
Radosni smo i mi koji smo ovdje – zajedno kao jedan, u svetoj kuci Allahovoj, jer ovo je Bajram, jedan od dva najveca islamska blagdana.

Zamislite braćo draga šta bi bilo kada bi nam bajram svaki dan bio? Kada bi bili ovakvi kao što smo danas, kada bi se ovako odazivali pozivu na namaz kao što se odazivamo bajram namazu, kakvi bi mi onda bili?
Kada bi srca muslimana izgovarali tekbire na dan Bajrama kao šti ih izgovaraju njihovi jezici, u jednom trenu bi promijenili tokove povijesti. Da se muslimani uvijek okupljaju onako kako se okupljaju za bajram-namaz, bez poteškoće bi isli naprijed. Da se muslimanske duše grle i pozdravljaju onako kako se pozdravljaju njihove ruke na dan Bajrama, nestalo bi podjela i sektaštva među njima. Da su muslimanske duše vesele i nasmijane kao što su im nasmijane usne i lica na dan Bajarama, meleki bi se družili sa njima.
Kada bi muslimani žrvovali svoj egoizam kao što žrtvuju životinje za Kurban-bajram, svaki dan bi im bio Bajram. Kada bi se zaodjenuli lijepim ahlakom i moralom, kao što se za Bajram gizdaju u najljepša odijela, ne bi bilo ljepšeg ni ponosnijeg naroda na Zemlji od muslimana.

Nažalost bajram nam dolazi samo dva puta u godini, mada ima i onih kojima je bajram svaki dan. Prva skupina su oni koji ne griješe, jer kako kaže hazreti Alija r.a.:”Svaki dan koji provedem bez grijeha mi je bajram.” A druga skupina su oni koji griješe i koji ne razmišljaju da će za svoje grijehe odgovarati, oni se ponašaju tako lagodno i opušteno kao da im je svaki dan bajram.
Osjećamo li da je došlo vrijeme za promjene? Želimo li više napretka, želimo li više uspjeha, više nafake, sreće i berićeta? Želimo li hairli, pametnu i poslušnu djecu? Želimo li da imamo prijatelje koji će nas voljeti bez ikakva interesa i koji će nas savjetovati samo dobru?

Odgovor na sva ova pitanja je zasigurno potvrdan i jednostavan, sve što mora da učinimo jeste da promijenimo sami sebe, jer Allah nam obećava da će promijeniti naše stanje tek onda kada se mi promijenimo tj. kada promijenimo svoj odnos prema Allahu.
Žališ se da te djeca ne slušaju a nisi im pružio islamski odgoj, nisi ih dovodio u džamiju – u mekteb, da uče o svojoj vjeri. Žališ se da nemaš berićeta u onome što zaradiš, da iako primaš platu od nekoliko hiljada eura mučiš se da sastaviš kraj sa krajem. Žališ se da nemaš, a ne daješ ni sadake, ne plaćaš na svoj imetak zekjat i dokle god budeš tako radio nećeš ni imati. Tražiš nafaku – posao, kucaš na sva vrata i ljudi te odbijaju, zaboravljaš da pokucaš na Allahova vrata, zaboravljaš Allahu na sedždu da padneš, zaboravljaš da mu se dovom obratiš.

Zar nije došlo vrijeme da se promijenimo? Nemojmo čekati da nam se desi nešto kobno u životu pa da se onda mijenjamo, nemojmo odgađati za neka „bolja vremena”, jer tvoje dijete te treba da ga odgajaš u islamu od prve godine njegovog života, tvoj džemat-zajednica te treba da se osloni na tebe, zato ne odgađaj da što prije promijeniš svoj odnos prema Allahu i dzematu.

Kakav je naš trenutni odnos prema Allahu? Da li se sjećamo Allaha svaki dan? Da li ga redovno spominjemo? Odnosimo li se spram Allaha kao prema vazduhu bez kojeg ne možemo živjeti ili kao prema neuzubillahi konobaru kojeg zovemo samo kad nam zatreba?
Vallahi braćo draga bez Allaha i Njegove milosti mi nismo u stanju ni jedan zalogaj hrane niti da pribavimo niti do usta da prinesemo. Želimo da nam Allah dobro čini, da nas obasipa nimetima, nafakom, da nam podari sreću, zdravlje, berićet a tako se nemarno odnosimo spram Njega.
Doista vrijeme je za promjenu, da promijenimo svoju nutrinu. Zar svako od nas ne traži sreću? Traži svakako. A ako nam ova vjera garantira sreću na ovom i na budućem svijetu, šta onda čekaš?
Braćo drago čime smo ispunili naša srca? Naš narod kaže iz svake posude curi ono što je u njoj. Zar nismo kadri da ih ispunimo ljubavlju i samilošću? Zar se ne možemo voljeti kao prava braća? Ashabi r.a., ponekad se nisu slagali, ali su se voljeli, voljeli u ime Allaha. Isto tako i mi možemo se ne slagati, ali se ne smijemo zamrziti.
Voljeti u ime Allaha je ibadet. Biti će rečeno na Sudnjem danu: ‘Gdje su oni koji su se voljeli radi Moje Uzvišenosti?’ Danas ću ih staviti u Svoj hlad, kada nema drugog hlada osim Moga.’
”Među Allahovim robovima ima onih koji nisu ni vjerovjesnici ni šehidi a kojima će na Sudnjem danu zavidjeti i vjerovjesnici i šehidi zbog visokih stepena koje će imati kod Allaha.“ Rekoše: „O Allahov Poslaniče, hoćeš li nam reći ko su ti ljudi?“ Allahov Poslanik reče: „To su oni koji su se radi Allaha voljeli, a nisu bili rodbinski vezani, niti radi imetka koji su jedni drugima darovali. Tako mi Allaha, njihova su lica od svjetlosti, u svjetlu će boraviti i neće strahovati onda kada drugi ljudi budu strahovali, niti tugovati kada drugi budu tugovali”.

Draga braco, i kao što se kaže da u kosmosu sve pliva i sve se mijenja, tako se može reći da se u životu sve ponavlja i sve obnavlja. Plivaju oblaci i mora. Smjenjuju se dani i noći. Ponavlja se rađanje čovjeka i obnavlja se beharanje voća. Sve izgleda isto kao lani, a opet sve je drugačije kao nikad ranije.
Najbolje mjesto gdje se može vidjeti čovjeka kako u kosmosu pliva i kako se mijenja, jeste Mekka, odnosno Kaba. I najbolje vrijeme u kojem se čovjekova vjera ponavlja i obnavlja, jeste vrijeme Hadždža i Kurban bajrama.
Nikada nije prestao tavaf oko Kabe. Tavaf oko Kabe je krvotok jedinstva islamskoga Ummeta. Kaba je srce koje pumpa energiju tome jedinstvu.
Zato je potrebno da čovjek ponavlja stajanje na Arefatu da bi ostao u Božjem rizaluku. Zato je potrebno da čovjek obnavlja žrtvu da bi uživao radost života. I zato je potrebno da i mi ovdje i sada ponovimo ono što je posljednji Allahov Poslanik i Miljenik rekao na Mini, jer u tom ponavljanju je obnavljanje našeg života u vjeri i nadi da ćemo biti bolji.

O ljudi, govorio je Alejhisselam, poslušajte što ću vam reći i to dobro zapamtite, jer ne znam da li ću se s vama iduće godine vidjeti. Znate li koji je najsvetiji dan? Ovaj dan, Božji Poslaniče – rekoše! Zanate li koji je mjesec najsvetiji? Ovaj mjesec – kazaše! Znate li koji je grad najsvetiji? Ovaj grad – uzviknuše. E, pa vidite – reče im Alejhisselam – vaša krv, vaš imetak i vaša čast su sveti kao što su sveti ovaj dan, i ovaj mjesec i ovaj grad sve dok se ne vratite vašem Stvoritelju da pred Njim odgovarate za svoja djela.

Neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, sina Abdulahovog, koji nas je naučio da volimo svoga Stvoritelja, da volimo arefatsko tlo, da volimo Kabu koja pliva u kosmosu veličajući Boga Koji rodio nije, Koji rođen nije i Kojem niko ravan nije.
Neka je Salavat i Selam na Allahovog Miljenika koji nam je na Mini kazao da su i naša krv, i naš imetak i naša čast ovdje i sada sveti kao što su sveti ovaj dan, ovaj mjesec i taj grad.
Nikad kao danas nije bilo tako važno za sve muslimane svijeta da ponove tu Alejhisselamovu poruku na Mini. I nikad kao danas nije bilo tako bitno da se obnovi princip suživota i tolerancije ovdje među nama samima, jer nema urednog i sretnog života bez suživota i tolerancije.

Želimo da se sa ovoga časnoga mjesta glasno i daleko čuje: svaka potrošena minuta, svaki izgubljeni dan na lična neslaganja oko općeg dobra čin je zuluma – nepravde – nasilja, prema čovjeku. Uzvišeni Allah je u Svojoj Plemenitoj Knjizi rekao: VE LILLAHI ALENNASI HIDZUL BEJTI MENISTE TA´A ILEJHI SEBILA; VE MEN KEFERE FE INNELAHE GANIJJUN ANIL A´LEMIN. “…Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Ali Imran, 97)
Uzvišeni je u Svojoj Knjizi rekao i ovo: INNA E´A TAJNA KEL KEVSER; FE SALLI LI RABIKE VEN HAR. INNE SA NI´EKE HUVEL EBTER. „Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će bez pomena ostati.” (El-Kevser)
Danas je veliki mubarek dan, Hadžijski ili Kurban-bajram. Kako samo ime kaže, ovaj bajram obilježen je dvjema velikim islamskim dužnostima – hadžom i kurbanom.
Hadž je vrhunac ibadeta i obavljanjem hadža osoba završava svoju zgradu koja se zove islam. Temelj te zgrade jeste kelime i šehadet – priznanje da je samo Allah Bog a Muhammed, a.s. Njegov poslanik. Spratovi zgrade zvane islam jesu klanjanje namaza, post mjeseca ramazana i davanje zekata a krov jeste hadž. Ako zgrada nema krova prijeti joj urušavanje i brzo propadanje.
Sam čin obavljanja hadža je vrhunac doživljavanja vjere. Osobe koje su obavile hadž kažu da je čin viđenja Ka’be neponovljivo iskustvo i neopisivo lijep doživljaj naše duše. Šta ima ljepše za vjernika, koji svaki dan pada na sadždu, od viđenja onoga prema čemu se čitav svoj život u namazu okreće – od viđenja Ka’be ? To je za vjernika, na ovom svijetu, velika nagrada.
Zamislite, opet, kakav će doživljaj i nagrada za vjernike biti viđenje Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, a vidjeće Ga jasno poput mjeseca u uštapu, kako kaže naš Poslanik, a.s. u hadisu. Viđenje Allaha dž.š. u džennetu, za vjernike koji su Ga čitavog života vjerovali, radi Koga su se u dunjalučkom životu odricali zabranjenog biće apsolutno najveći užitak, najveća blagodat i nagrada, veća i od samog dženneta.
Tada će biti jasno da se isplatilo vjerovati u Svevišnjeg Boga. Na hadžu, pored viđenja Ka’be, hadžije posjećuju i znamenita mjesta. Hodaju i koračaju tamo gdje je hodao i koračao najveći čovjek, Bogu najmilija osoba – Muhammed, a.s.
Hadžije, u sklopu hadžskih obreda posjećuju, u najvrjednijem danu, mjesto Arefat, mjesto gdje su se sastali Adem i Hava, nakon što su bili spušteni na Zemlju iz Dženneta. Mjesto Arefat podsjeća hadžije na Sudnji dan, na Dan obračuna, kada će svi ljudi čekati presudu za djela počinjena na dunjaluku.
I danas hadžije kada odu na hadž žurno prelaze razdaljinu između Saffe i Merve i piju vodu sa Zem – zema – izvora sa kojeg se prva napila Hadžera i njen sin Isma’il, koji je poput babe, Ibrahima, a.s. također bio Božiji poslanik. Znamo da su upravo njih dvojica napravili Ka’bu, prvu Božiju kuću na Zemlji, prvu džamiju.
Nije sporno ni grešno imati planove i uljepšavati sebi život. Grješno je i nedopustivo izgubiti se u materijalnim ambicijima i zanemariti dužnosti prema Bogu. Nemojmo dopustiti da nam sve bude važnije od hadža. Barem u ovim hadžskim danima razmišljajmo koliko smo blizu a koliko daleko od Ka’be. Milost Božija nije dozvolila da Ibrahim, a.s. žrtvuje sina, već ovna, koji je poslan kao zamjena, onda kada se očitovala Ibrahimova i Ismailova, a.s. spremnost na najveću žrtvu. Nama cesto neznalice, cak i iz nasih redova prigovaraju zasto koljemo i mucimo hajvan, kao da oni nikada i nejedu meso. Medjutim, cinom žrtvovanja ovna dokinut je paganski običaj žrtvovanja prvorođenog sina, koji je do tada bio prisutan.
Zapamtimo da nijedan Božiji poslanik, a.s., nije imao lahku misiju. Svi su, napočetku svoje misije, u najmanju ruku, bili ismijavani i smatrani luđacima od strane svojih sunarodnjaka. Na Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. je bila bacana iznutrica deve, a pod noge su mu bacali trnje dok bi hodao. Sve je to Poslanik, a.s. strpljivo podnosio. Kasnije se to isplatilo. Njegova misija je doživjela uspjeh, jer, kako se kaže u Plemenitoj Božijoj Knjizi: “Zaista, tegobu olakšanje prati” (El-Inširah, 5)
Kakvi smo mi? Koliko smo mi spremni žrtvovati se za islam i njegove propise? Koliko nam je teško uraditi nešto što islam nalaže? Krenimo od sebe! Koliko nam je teško klanjati pet dnevnih namaza, ako ikako klanjamo? Zašto nam je lakše opsovati nego reći ‘ La ilahe illellah’? Zašto nam je teško otrpiti i najmanju uvredu ili provokaciju izrečenu od strane drugog?
Božiji poslanik, a.s. nije odgovarao na provokacije, nije bacao bombe, nego je činio dovu Uzvišenom Allahu da one, koji ga provociraju, uputi na pravi put. Sjetimo se Poslanikovog, a.s. odlaska u Taif s ciljem pozivanja njegovih stanovnika u islam. Nakon što su ga stanovnici fizički napali i izvrijeđali, on samo kaže: “Moj Gospodaru, Ti njima oprosti i uputi ih, jer oni ne znaju.” (Buharija)
Za vrijeme halife Ebu Bekra, hazreti Omer je otišao hazreti Ebu Bekru tražeći od njega da ga povuče sa mjesta sudije, jer je on tu funkciju vršio dvije godine a nije imao ni jedan slučaj. Niko pune dvije godine nije došao Omeru, r.a., da se požali na nekoga.
Zapitajmo se kakvi smo mi danas. Koliko se ljudi danas obraća sudovima da im presudi. I oni, prvi muslimani, bili su ljudi od krvi i mesa. Nisu bili meleki. Imali su i oni nesporazume. I oni su se znali srditi i ljutiti. I oni su znali za ponos. Ali, ipak, međusobne nesuglasice daleko su lakše rješavali. Pustili bi da im vjerski propisi budu kriterij za ispravnost postupka.
Zašto mi danas vjeru u Boga, radi koje smo stvoreni, smatramo neobaveznom, smatramo hobijem, folklorom, povremenim običajem, a ne svakodnevnim životnim načinom, životnim putem? Čak i oni koji se deklarišu kao muslimani, koji unekoliko praktikuju islamske propise i u džamiju dolaze, ponekad odaju utisak da se stide islamskih adeta i običaja. Zar se islama treba stidjeti?
Zar se kao musliman mogu stidjeti da se na javnom mjestu poselamim. Zar me treba biti stid da kažem ‘Ja ne pijem alkohol, zato što mi to moja vjera ne dozvoljava, ‘kada mi se ponudi alkohol? Zašto se stidjeti sebe i svojih nazora? Naravno, i mi muslimani trebamo biti tolerantni spram svjetonazora onih koji se razlikuju od nas. Mi možemo izreći savjet ili preporuku, ali nikoga ne možemo prisiljavati. To nam ni vjera ne dozvoljava. Jasno se u Kur’anu kaže: “U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! (El-Bekara, 256)
Propisi o životu koji se nalaze u knjigama, mudrosti koje su pohranjene u Kur’anu trebaju se primijeniti. Beskorisno je nositi recept za lijek u džepu a ne kupiti ga. Beskorisno je i lijek imati a ne popiti ga. Nemamo veliku korist od poznavanja vrijednosti namaza ako ne klanjamo namaz. Nemamo korist od poznavanja koristi lijepih međusobnih odnosa a ne truditi se uspostaviti ih.
Nije problem pasti, nije opasno ni okliznuti se, ali je opasno ne ustati. Zato mi moramo ustati i skolovati se. Oni koji traže sreću i spas ovog i onog svijeta u islamu ostaju zbunjeni pred činjenicom da je još uvjek prisutna nepismenost i zaostalost među muslimanima, i pored toga što je islam vjera nauke i napretka. Islam je vjera sistema i discipline, a muslimani žive u anarhiji i neredu. Islam je vjera čistoće, a muslimanske zemlje i muslimani i nisu neki idealan primjer za čistoću. Dalje, islam poziva slozi i jedinstvu, a muslimani su tako razjedinjeni. Koliko samo frakcija i grupa postoji u islamu koji se zaklinju da su na pravom putu, a uz to omalovažavaju one druge. Nije džaba jedan zapadnjak koji se vratio u islam rekao: „Hvala Allahu kad sam prije upoznao islam, pa tek onda muslimane.”
Mi često, prečesto pružamo ružnu sliku o islamu. Kada ne radimo posao kako treba, nanosimo štetu islamu, jer smo muslimani. Kada ne vodimo računo o kulturnom ponašanju, nanosimo štetu islamu, jer smo muslimani.

Islam je spas, sreća, duševni mir. To je poziv na napredak, na uspješnost. Naš poziv je poziv Stvoritelju svih svjetova. Čuvajmo islam, živimo u islamu, radimo za islam i ne umirimo nikako drugačije nego kao pravi muslimani. Neka nam je uvijek na umu Kur’anska poruka: „Moj namaz, moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. On nema sebi ravnoga, tako mi je naređeno i ja sam prvi koji se pokorava!” (El-En’am, 162)
Draga braco, na kraju vas iskreno, od srca pozivam, po ko zna koji put, da podrzite ovaj dzemat i ovu zajednicu koja je u ekspanziji, jer vas dzemat treba a i vi dzemat. Ne budite nemarni i neodgovorni u misiji ocuvanja cistog Islama na ovim prostorima.
Ova zajednica raste, ali treba i da se razvija i obogacuje raznim aktivnostima. Najbolja sadaka je tvoj udio u tvojoj zajednici. Naš stožer okupljanja je Islam, Kur’an i dzemat i to treba da nam bude svetinja. Podrzite i rad nedavno osnovanog humanitarnog konta dzemata Braunau, koji je vec u dva mjeseca pomogao tri – cetri famelije za lijecenje, kupovinu namirnica itd.
Molimo Allaha dž.š. da mubarek dani, sa svojim ibadetima očiste naše duše, oplemene naša srca, da nam poklone sreću i suživot i podare mir na zemlji.
Milostivi Allahu, učvrsti nas u našoj vjeri, činjenju dobrih djela, a sačuvaj loših, uputi našu djecu i omladinu da budu u islamu. Allahu milostivi podari bolesnim zdravlje, siromašnim opskrbu, našoj domovini mir i napredak, obogati naše prvake mudrošću i hrabrošću, našu ulemu čvrstom vjerom i znanjem.
Allahu dž.š.očisti ljudima srca od mržnje i zla, napuni ih tvojom milošću i svjetlom. Milostivi Gospodaru, osnaži nas u našoj vjeri, moralu i zajedništvu; daruj nam mudrost da živimo u miru i slozi s našom braćom i komšijama, kao složna porodica i komšiluk; obraduj nas umijećem da popravljamo greške kada ih uvidimo i da ne istrajavamo u onome što je loše, što je grijeh i nepravda. Amin!!!

Izlaskom iz džamija podijelimo bajramsku radost međusobno s našim porodicama, komšijama, prijateljima, sjetimo se naših umrlih, a posebno šehida.
Draga braćo, bajram bajramujte onako kako dolikuje vjernicima, ne činite harame, ne kvarite sebi dobra djela u ovim odabranim danima. Obiđite rodbinu i prijatelje, svojoj djeci bajramske poklone podijelite, nek nam djeca vole bajrame a ne dan vještica ili dan nekakvog Valentina jer to su praznici drugih vjera! Tuđe ne vrijeđajte a svoje volite i slijedite! Izbjegavajmo svađe i prepirke o onome u čemu nema koristi, a u čemu je šteta očita. Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima. Upamtimo: Vjernost obogaćuje, izdaja osiromašuje!
Kurbane podijelite na najbolji način i u to uložite truda, više sevapa ćete zaraditi.
U svoje lično ime kao i u ime dzematskog odbora vam želim lijepe i ugodne bajramske dane moleći Allaha dž.š. da vam podari svako dobro na oba svijeta i da nam primi naše ibadete, kurbane naše, kao i dove koje mu upućujemo. Amin. BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN!!!