Dzemat Braunau
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela.
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.
Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji su pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.
Draga braćo, Uzvišeni Allah kaže u Kur’an-i azimu šanu: – Sve što je na Zemlji prolazno je. Vječan je samo tvoj Gospodar, Veličanstveni i Plemeniti (Kur’an, 55:26-27).] كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ. وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ .[Ima li jasnije istine od ove?! Ima li koga da ne vidi da ljudski ovozemaljski život nije vječan?! Ima li koga da ne zna da su ljudska ovozemaljska vlast i moć potrošivi?! Ima li koga da ne shvata da je ljudski ovozemaljski visoki položaj prolazan?!
Ima li koga da ne vjeruje da je samo Allah vječan, da je samo Allahova istina moćna, da je samo Allahova riječ iznad svih riječi, te da je samo Allahova volja neupitna?!
Mi se pojedinčano rađamo, živimo i umiremo, ali voljom Allahovom naš narod uvijek ostaje. Mi dolazimo i prolazimo, ali Allahovom milošću Bosna zauvijek ostaje. Mi se penjemo i silazimo sa visokih položaja, ali Allahovim hidajetom i kudretom naša Zajednica zauvijek ostaje.
Sretan je onaj koji je svjestan Allahove vječnosti i svoje prolaznosti. Nesretan je onaj koji je sebi umislio da su njegova moć i vlast vječni, da je njegov položaj zauvijek. Nesretan je onaj koji ne umije da u vječnoj Allahovoj moći doživi sreću svoje pokornosti Njemu; nesretan je onaj koji ne zna da u vječnoj Allahovoj milosti osjeti sreću svoje skrušenosti Njemu; nesretan je onaj koji ne može da se u Allahovoj vječnom hidajetu sjeti da je vlast (el-mulk) prolazna, ali da je vječna čast (el-izzet) iskrene pobožnosti, a to je vlast i moć nad samim sobom. Jer onaj koji može da vlada nad samim sobom, dostojan je emaneta. On je svjestan da položaj ne čini čovjeka ni velikim, ni vječnim, već njegova pobožnost i odvažnost čine položaj važnim i časnim.
Koliko su imena stvari i pojmova važna najbolje nam govori Kur’an-i Kerim kad Allah obavještava meleke da će na Zemlji postaviti čovjeka kao svog namjesnika zato što, za razliku od meleka, čovjek ima sposobnost da zna imena stvari i pojmova. A ima li važnijeg od vlastitog imena vjere, nacije i jezika? Ima li neko pravo da osporava vlastito ime bilo kome, posebno vlastito ime vjere, nacije i jezika?
Naravno da nema, pod uvjetom da im vaše vlastito ime vjere, nacije i jezika ne smeta, kao što im smeta ime naše vjere islam, pa su imali potrebu da nas zovu muhammedanci; zasmetalo im je i ime naše nacije Bošnjak, pa su nas zvali Hrvatima, Srbima, Neopredjeljenim, Jugoslovenima i Muslimanima, ali ne iz poštovanja prema našoj vjeri, već iz pakosti prema našoj naciji; zasmetalo im je i ime našeg bosanskog jezika, pa su to ime političkim dekretom ukinuli.
U zadnjih sto i više godina sve su učinili i sva moguća sredstva su upotrijebili da nas pokolebaju, da nas otjeraju, da nam vjeru pogaze, da nam naciju ospore, da nam jezik pokvare, da nam državu unište, da nam zemlju otmu, ali, hvala Bogu, nisu u tome uspjeli. Mi smo ostali uspravni i ponosni. Pa ni onda kada su nam nametali razna imena, naš narod je znao pravo ime svoje vjere, nacije i svog jezika.
Bilo je onih koji su lutali, koji se nisu znali uvijek snaći u konfuziji koju su oko nas širili, ali, nažalost, bilo je i onih koji su se “snašli” na štetu časti i ugleda svoga naroda, pa su se utapali u laži i prevare onih koji su nam otimali i vjeru, i naciju, i jezik, i državu, i čast, i slobodu. Pa ipak, temeljni korijen vjerske, nacionalne i jezičke svijesti našeg naroda nikad niko nije mogao isčupati. Suho lišče je opadalo i suhe grane su se lomile, ali zdravi korijeni bošnjačkog drveta su duboko zakopani u bosansku zemlju i zato ih niko nikad, a niti će, ako Bog da, moći isčupati. Plodovi tog zdravog bošnjačkog drveta su, Allahovom dozvolom, uvijek bili i ostli rodni. O toj istini u Kur’anu Časnom nam se jasno kaže:
„Allah spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. Tako Allah navodi primjere za istinu i neistinu: otpaci se odbacuju, dok ono što koristi narodu ostaje zauvijek u zemlji i na zemlji . Tako, eto, Allah objašnjava primjere“. (Kur’an, 13:17)
Nije li naša zemlja blagoslovljena Allahovom kišom od koje nastaju naše bosanske rijeke, koje teku u koritima s mjerom?!
Ne nosi li bosanska bujica otpatke koji plivaju po površini? Nije li se naš narod topio na vatri, a i danas se topi?
Nisu li se u tom procesu topljenja našeg naroda javljali i otpaci, slični otpacima koji plivaju na površini povijesne bosanske bujice, a to je kad riječ imaju oni koji krivo govore, kad vlast imaju oni koji je nisu dorasli, kad mikrofon na televiziji uzmu oni koji za groš ili dva prodaju vjeru i naciju, kad su akademici i intelektualci neutralni da ne bi izgubili položaj zato što bi ih neko mogao optužiti da su nacionalno svjesni, kad samozvani dušebrižnici o bošnjačkom narodu pozivaju Bošnjake da odustanu od svog vlastitog etničkog i nacionalnog prava.
Prosle Hutbe smo na kraju spomenuli neke najvaznije cinjenice koje morate znati veza vi popisa, kako se slucajno neko nebi izjasnio kao vanzemaljac pa da mora ici u svemir traziti svoja prava. Ima i onih koji zbog svog pesimizma i inace zbog pesimisticnog stava u zivotu odustaju, pa umjesto da se popisu oni se sami otpisu, nece da izadju na popis. Treba znati da indiferentnost ili neutralnost nije moralna vrlina. Ne može razuman i odgovoran čovjek mirno i ravnodušno gledati kako se njegovom narodu uskračuje nacionalno pravo i sloboda. Oni koji budu govorili, kao što su Musa, a.s., neki iz njegovog naroda njemu govorili: – Idite vi i vaša vjera pa se borite, mi ovde ostajemo – neka znaju da time ugrožavaju budućnost svoga potomstva. Svi moramo shvatiti da, zbog budućnosti naše djece, moramo se prihvatiti zadataka koje samo samosvjesna i samobitna nacija kao cjelina može ostvariti.
Ime “Bosanac” ili “Hercegovac”, kao zamjena za naše etničko i nacionalno ime “Bošnjak”, najveća je prevara i podvala koja nam se servira po istom receptu svih dosadašnjih prevara i podvala sa namjerom da nas se raspameti, da nas se unizi i da nas se obezvrijedi duhovno, nacionalno, kulturno i politički. Ko nije svjestan toga, boluje od amnezije, koja nas je, nažalost, mnogo puta koštala i uzrokovala stradanje našeg naroda. Zbog toga Bošnjaci ovoga puta moraju biti na visini nacionalne odgovornosti, jer “Bitno je biti Bošnjak”!
Zapravo, nakon fizičkog etničkog čišćenja Bošnjaka putem progona i genocida, sada se Bošnjake nastoji mentalno i duhovno očistiti na način što će im se očistiti pamet od etničke i nacionalne svijesti, a time i oteti pravo i sloboda da samostalno i samobitno odlučuju o svojim nacionalnim pravima.
Ime “musliman” je vjerska i duhovna vrijednost koja pripada svim etničkim i nacionalnim zajednicama u svijetu i zato mi Bošnjaci nemamo pravo to ime, “Musliman”, sebi prisvjati, nemamo pravo to ime upotrebljavati za naše uske nacionalne interese. Svi oni koji navode Bošnjake da se na sljedećim popisu stanovništva u našoj zemlji pišu nacionalno “Muslimani”, “Bosanac” ili “Hercegovac” rade direktno ili indirektno na etničkom čišćenju Bošnjaka. (Djelovi Hutbe od Dr. Mustafe ef. Cerica)
Danas vam prenosim Hutbu reisu-l-uleme u BiH Husej ef. Kavazovica i to kako slijedi: Allah dz.a. nam u Svojoj Knjizi poručuje: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo, da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije mu skriveno ništa. (al-Hujurat, 13)
I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju. (al-Rum, 22)
O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. (al-Ma’idah, 105)
Draga braćo,
Sposobnost preživljavanja jednog naroda, njegove tradicije, kulture i civiliziranosti u velikoj mjeri zavisi od vrijednosnih kriterija, načela i etike koju taj narod prihvata i kojom se rukovodi u životu. Što neki narod zamašnije čuva svoje korijene, razvija svoj duh i njeguje svoju tradiciju, to je vitalniji, trajniji, prepoznatljiviji i cjenjeniji među drugim narodima.
U svakom periodu historije susreću se narodi koji su drukčiji od drugih. Allahova je mudrost da u začuđujućem činu stvaranja izvede veliki broj vrsta živih bića, a od ljudi narode različitih boja, jezika, tradicija i kultura – da bi se upoznavali.
Tu veličanstvenu mogućnost, to bogatstvo od Gospodara darovano, istovremeno nam daje i obavezu: svi smo Božija bića i svi smo odgovorni za svoga brata i svoju sestru.
Uz tu univerzalnu, određuje nas i pripadnost narodu: Učinili smo vas narodima i plemenima, kao i jezička i rasna pripadnost: I raznovrsnosti jezika vaših i boja vaših, kako se u Kur’anu naglašava.
U ovom odabranom danu, u ovoj posebnoj prilici i na ovome časnom mjestu želim još jednom naglasiti potrebu za našim narodnosnim određenjem imenom Bošnjak, za njegovanjem našeg bosanskog jezika i očitovanjem naše islamske pripadnosti u ovom vremenu. Poceo je popis stanovništva u našoj zemlji. To je važan i značajan događaj za sve nas u domovini i za našu braću i sestre koji su privremeno odsutni iz domovine i borave u inozemstvu. Rezultati popisa upravit će mnoge tokove u našoj zemlji. Evidentirat će se nacionalna struktura stanovništva i brojnost naroda na određenom prostoru, struktura i vlasništvo nad zemljištem i imovinom itd.
Dobit ćemo i mnoge druge podatke koje popis obuhvata. Svima njima ćemo se koristiti na nacionalnoj i na međunarodnoj razini. Prisjetimo se samo koliko je popis iz 1991. godine bio korišten u svim političkim i drugim razgovorima o sudbini naše zemlje.
Draga braco,
Na popisu ćemo se očitovati o našoj vjerskoj identifikaciji. Naša vjera je islam, kako smo to stoljećima svjedočili na ovim prostorima. Islam od nas, svakog punoljetnog i slobodnog muslimana, traži da javno posvjedočimo pripadnost toj našoj tradiciji, kao našem pravu na slobodu vjere i uvjerenja.
Tražit će se i naše očitovanje o narodnom imenu i maternjem jeziku. Zagledamo li se u prošlost, sve dokle seže naše narodno pamćenje, vidjet ćemo da naše epske junačke pjesme govore o viteštvu Bošnjaka, a to ime pominju i naši susjedi u svojim književnim djelima. Tako smo se zvali i tako su nas drugi zvali sve do kraja devetnaestog stoljeća, kada se zabranom upotrebe toga našeg imena kuju planovi našeg odvajanja od zemlje, kako bi ju se raskomadalo među susjedima. Kazat ćemo da smo Bošnjaci i da je naš jezik bosanski jezik. To isto bi kazali i naši očevi i djedovi, kojima su na silu uskratili to pravo. Hvala Bogu, ova generacija Bošnjaka smogla je snage, odlučnošću svojih sinova, povratiti naše narodno ime Bošnjak i ime našeg materinskog bosanskog jezika.
Kao žrtvama genocida i teških zločina, počinjenih nad nama, dužnost nam je odazvati se popisu stanovništva, kako bismo raspoznali naše stanje i naš hal u sadašnjosti, da bismo mogli planirati budućnost. Pozivam sve da uspravimo svijest i odgovornost naspram zemlje i naroda. Nisu nam potrebni nikakvi eksperimenti kod očitovanja o nacionalnoj i jezičkoj pripadnosti. Ne smijemo dopustiti luksuz da dojučerašnje jugoslavenstvo, koga smo ponajviše među sobom i na svoju štetu zagovarali, zamijeni neko novo nebošnjačko određenje, pa da naša narodna skupnost bude manja nego što jeste. S time, braćo i sestre, gubimo i mi i naša domovina Bosna i Hercegovina.
Posebno se želim obratiti prognanima, izbjeglim i onima u dijaspori. Zločin genocida i etničkog čišćenja ne smije biti nagrađen našom pasivnošću. Naša borba i otpor takvom projektu moraju biti trajni. U Foči, Višegradu, Rogatici, Srebrenici, Zvorniku, Bijeljini, Banjoj Luci, Prijedoru, Derventi, Modriči, Mostaru, Trebinju, Duvnu i Livnu i drugim našim gradovima nema se ko popisati ako se ne popišete vi koji ste protjerani iz njih. Pozivam i Srbe i Hrvate da se popišu u mjestima prijeratnog boravka. Tako ćemo čuvati multietničnost naše zemlje na svakom njenom pedlju, kao našu najveću vrijednost.
Molimo Allaha da ojača našu vjeru i osnaži volju da istrajemo u ciljevima. Želimo da naša zemlja bude mirna i prosperitetna, da se njeni narodi međusobno pomažu i poštuju, da jedni drugima pružimo ruku i pomognemo u nevolji i poteškoćama, da se natječemo u dobru i suzbijamo zlo kad god se ono pojavi.
Na kraju preporučujem sebi i vama razmišljanje i postupanje po onome što nam je Muhamed,(a.s) ostavio u oporuku kada je rekao:
O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj; stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od dunjaluka svog za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u Čijoj ruci je Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa, osim Dženneta ili Džehenema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti. Amin!
