Vjerovanje u meleke

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
14 Zul – Kade – 1434.H. / 20 septembar 2013.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Vjerovanje u meleke
Zahvaljujemo se Allahu jednom i jedinom koji nije rodio niti rođen nije i kome niko ravan nije. Salavat i selam šaljemo najodabranijem Poslaniku, Allahovom miljeniku, Muhammedu a.s, njegovoj porodici, ashabima, tabiinima, šehidima i kao i svim muslimanima.

Postovani dzemate, draga braco;

Pred-posli put smo otvorili ciklus hutbi o Imanu, odnosno Imanskim sartima, i govorili o Imanu ili vjerovanju u Allaha dz.s.. Danas govorimo o vjerovanu ili Imanu u Allahove meleke, ta divna duhovna Bozija stvorenja, stvorena od nura ili svjetlosti, koji ljude navracaju samo na dobro i samo Bogu sluze beskrajno.

Allah, dž.š., u Kur`anu kaže:“ Lehu muakkibatun min bejni jedejhi ve min halfihi jahfezunehu min emrillahi. Innellahe la jugajjiru ma ma bi kavmin hatta jugajjiru ma bi enfusihim. Ve iza eradellahu bikavmin suen fela mereddelehu ve ma lehum min dunihi min val.“ – „ Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, – po Allahovom naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedn narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika.“ (Sura Er-Ra`d, 11)

U prvom dijelu ovog ajeta Allah, dž.š., nas upoznaje sa istinom da svaki čovjek ima svoje pratioce – meleke, koji su uvijek uz njega, jedni noću, drugi danju, koji ga čuvaju od zla i nesreće. Tu su i meleki koji paze na naša djela, bilo dobra ili loša, noću i danju i sve bilježe. To su dva meleka, jedan s desne a drugi s lijeve strane. Druga dva meleka nas čuvaju i paze, jedan iza nas a drugi ispred nas. Poslanik, a.s., je rekao:“ Vas prate meleki noću i danju.“ A na drugom mjestu kaže:“ Uistinu, uz vas imaju oni koji se od vas ne odvajaju, osim kad ste u nužniku ili pri spolnom odnosu sa suprugom, pa stidite se ih i poštujte ih.“

U hadisu se biljezi, da je jedne prilike melek Dzibril dosao Poslaniku u vidu covjeka i pitao Poslanika a.s. sta je to Islam, sta je to Iman i sta je to Ihsan. Pa Poslanik mu odgovara: Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove kitabe – knjige, Njegove poslanike, Sudnji Dan i Kader, bilo dobar ili loš.

A medju najpoznatijim Bozijim melecima, svakako spadaju: Dzebrail – koji je bio zaduzen za donosenje Bozijih objava Njegovim Poslanicima. Pa tako je i nasem Miljeniku Muhamedu a.s. melek Dzibril donosio Kur´an pune 23 godine, koliko je trajala objava nasg vodic, tj. Kur´ana.
Zatim, Meleku-l-mevt ili kako je u nasem narodu poznat kao Azrail, melek smrti, koji ce svakom od nas doci.
Potom, melek Mikail koji je zaduzen za prirodne pojave na dunjaluku – od vjetrova, kisa, snjegova, vulkana, tornada, tajfuna itd.
Zatim, melek Israfil koji ce – samo mu je to zadaca i samo ceka na znak Uzvisenog, koji ce puhnuti u sur – rog i najaviti propast ovog svijeta.

Potom, Kirame-l-Katibin. Oni pisu ljudska djela. Svaku sekundu i svaku minutu, u sta smo proveli, sta uradili itd.

I na kraju, Munkir i Nekir, meleci koji ce svakog od nas ispitati, meleci pred kojima moramo poloziti racun i odgovoriti na odredjena pitanja u kaburu. Pa ukoliko polozimo taj ispit, pise nam se dobro, duse nam zamirisu i zavrse u Berzahu dzennetskih dusa, a ako ne polozimo, utjecemo se Bogu od toga, nase duse uprljanje se vracaju Gospodaru u Berzah dzehenemskih dusa.

Dakle, kroz sva vremena našeg stvaranja, tu su se nalazili meleci sa određenim zadacima. Kad nismo bili ništa u majčinom stomaku, melek nam je došao i udahnuo nam dušu. Oni su tu svaki dan da obavještavaju Allaha dz.s. (iako On zna) o našem namazu. Oni su tu svaki čas da zapišu ono što mi šapućemo i ono što mi govorimo. Kad nam vrijeme istekne, oni su tu da nam uzmu duše. A kad dođe Sudnji dan, melek će puhnuti u Sur da ga oglasi.

Vjerovanje u meleke je od stubova imana svakog muslimana. Meleci su Allahova stvorenja. Oni su stvoreni od svjetlosti, ne jedu niti piju, nisu ni muškog niti ženskog roda, i oni se ne umaraju. Neki su cijelo vrijeme od kad su stvoreni na rukuu, drugi na sedždi. A kad dođe Sudnji dan, oni će se podići iz tog položaja, i reći opet: Hvaljen nek si Ti, Naš Gospodaru, nismo Ti ibadet činili onako kako doliči Tvojoj Veličini! To su Allahova stvorenja, stvoreni prije našeg oca Adem a.s.

Bilo je, i sigurno da i danas ima ljudi koji su skoro na deredzi meleka. Ima i onih za koje mi kazemo da su Evlije, toliki stepen imaju kod Allaha, stepen iznad ljudskog a stepen nize od Meleka. Poslanik a.s je jednom prilikom sjedio u svojoj kući, a potkoljenica mu je bila otkrivena. U tom je ušao Ebu Bekr r.a, za njim Omer r.a, a Poslanik se nije pomjerio sa mjesta. Zatim je ušao Osman r.a, pa je Poslanik a.s. sjeo i prekrio potkoljenicu odjećom i poselamio se sa Osmanom r.a na najtopliji način. Aiša r.a je to sve vidjela, pa je poslije upitala Poslanika a.s. zbog čega je tako postupio. A Poslanik joj odgovara: Pa zar da se ne stidim onoga koga se meleci stide?

Poslanik a.a nas je obavjestio o njihovim osobinama i djelima. Među tim su neke:
Prvo: Oni su veliki. Kaže Poslanik a.s: Vidio sam Džibrila u njegovom orginalnom obliku. Imao je 600 krila. Svako krilo mi je skrivalo horizont.(Koliko je između istoka i zapada). Ovaj događaj se spominje u Kuranu: „On ga je na obzorju jasno vidio“.(81;23).

Drugo: Imaju mogućnost mijenjanja oblika, kao što znamo iz događaja sa Merjemom, kao i iz hadisa kad je Džibril došao pred Poslanika a.s i kad su ga svi ashabi vidjeli, u obliku čovjeka izrazito bijele odjeće i crne kose.

Treće: Oni žive na nebesima, i odatle se spuštaju da izvrše svoje dužnosti koje su im naređene. Allah kaže: „Gotovo da se nebesa raspadnu iznad njih…“(42:5).

Ovo su samo neke od njihovih karakterisitka. Što se tiče njihovog odnosa prema vjernicima, oni su im veoma bliski. Kaže Poslanik a.s. da meleci svjedoče skupinama vjernika, u njihovim halkama gdje se spominje Allah. Poslanik takodjer kaze: Allah ima meleke koji putuju i traže one koji slave Allaha, po putevima i stazama. Pa kad ih nađu, pozivaju jedni druge: Ovdje je ono što tražite. Zatim ih meleci okruže svojim krilima do zemljanog neba. Kad se ljudi koji su spominjali Allaha raziđu, meleci se vraćaju Svome Allahu, koji ih pita – iako On zna: Šta kažu moji robovi? Meleci Mu odgovore: Kažu SubhaneAllah, Allahu Ekber, Elhamdulillah. Allah zatim kaže: Pa jesu li me vidjeli? Meleci kažu: Ne! Tako nam Tvoje velicine nisu te vidjeli. Zatim Allah kaže: Šta bi tek radili da su me vidjeli? Kažu meleci: Da su Te vidjeli, još više bi te slavili i zahvaljivali i spominjali bi Tvoju neovisnost.

Allah ih zatim pita: Pa šta traže od mene? Meleci kažu: Tvoj Džennet. Allah im zatim kaže: Pa jesu li ga vidjeli? Kažu meleci: Ne. Tako nam tvoje velicine nisu ga vidjeli. Kako bi radili da su ga vidjeli? Kažu meleci: Da su ga vidjeli, još više bi se trudili ga zarade i još više bi žudili za njime. Kaže Allah: Od čega traže zaštitu: Kažu meleci: Od vatre. Kaže Allah: Jesu li je vidjeli? Kažu meleci: Ne, Tako nam Tvoje velicine nisu je vidjeli.Kaže Allah: Pa šta bi radili da su je vidjeli? Kažu meleci: Da su je vidjeli još više bi bježali od nje i puno bi se je bojali. Zatim kaže Allah: Vi ste svjedoci da sam im oprostio. Kaže zatim Poslanik a.s: Pa je jedan od meleka rekao: Među ovim ljudima je bio jedan koji nije od njih, nego se tu samo našao jer je imao neku potrebu. Kaže Allah: Oni su ljudi čiji drugovi neće biti gubitnici.

Meleci vole vjernike. Kaže Poslanik a.s: Kad Allah zavoli nekoga, On pozove Džibrila i kaže mu: O Džibril, Ja volim tog i tog, pa ga i ti zavoli. Onda Džibril pozove meleke sa neba i kaže: Allah voli tog i tog, pa ga zavolite. Pa ga meleci zavole.A onda Allah učini da ga vjernici na zemlji zavole.(Buharije i Muslim).

Meleci čine dove za vjernike. Kao što nam je Poslanik a.s. objasnio: Koji god od Allahovih robova čini dovu za mene, jedan od meleka čini dovu za njega. (Sahih al Džamii). I Poslanik a.s nam je objasnio, da ima melek, kojem je dužnost da moli za onoga koji moli za brata u odsustvu. Melekova dužnost je da govori: Amin, i tebi isto.

Bez sumnje je da meleci pomažu mumine u džihadu. U bitci na Bedru, Poslanik a.s je napustio Medinu sa samo 317 ashaba, da dočekaju karavanu, nespremljeni za neku veliku borbu. Kad se muslimanska vojska srela sa preko 1000 boraca Kurejšija, svi na konjima, devama, naoružani, borba im se učinila nezamisliva, naročito jer je to bila prva borba u Islamu. Poslanik a.sje ušao u svoj šator, molio i digao ruke tražeći pobjedu od Allaha. Podigao je ruke tako visoko da mu je ogrtač spao sa leđa, pa mu ga je Ebu Bekr podigao. Poslanik a.s. je plakao i molio Allaha, sve dok ga Ebu Bekr nije pozvao i rekao: Allah je čuo tvoju molbu, o Poslanice, i On će te pomoći. A zatim je Allah objavio ajet: „Kad je Gospodar Tvoj nadahnuo meleke: Ja sam sa vama, pa učvrstitte one koji vjeruju. U srca nevjernika, Ja ću strah uliti, pa ih vi po vratovima udrite i po prstima.“(8;12). Džibril je upitao Poslanika a.s : Kakav položaj imaju učesnici Bedra kod vas? Kaže Poslanik: Oni su najbolji od nas. Kaže Džibril: Isto tako, meleci koji su učestvovali na Bedru su najbolji od meleka.
Meleci su sa vjernicima kad umiru. Allah nam govori o danu kad se vadi duša vjernika: Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: Ne bojte se, i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.” (41;30).

Isto kao što su meleci dio života mumina, njegove smrti, tako su oni i dio života kafira, samo na drugi način. Kaže Poslanik a.s: Kada Allah zamrzi neku osobu, On pozove Džibrila i kaže mu: O Džibril, Ja mrzim toga i toga, pa ga i ti mrzi. Zatim Džibril pozove meleke nebesa: Allah mrzi tog i tog, pa ga mrzite. A onda Allah učini pa ga zamrze i stanovnici zemlje.

U vrijeme Poslanika a.s., kafiri su se ismijavali i tražili da vide meleke, tvrdeći da će samo tako povjerovati. Allah je zapisao njihov govor u Kur´anu, za njih i za sve one koji vjeruju svojim očima a ne srcima: “Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati govore: Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo? Oni su zaista u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli. Onoga Dana kada ugledaju meleke, griješnici se neće radovati i uzviknuće: Sačuvaj nas Allahu”.(25;21-22). I kad uđu u vatru, Allah nas obavještaa o njihovom razgovoru sa melecima-čuvarima Džehennema: “I oni koji će u vatri biti, govoriće stražarima džehennemskim: Zamolite Gospodara svoga, da nam bar jedan dan patnju ublaži.” (40:49)

Draga braćo, šta je naša dužnost prema melecima? To je da vjerujemo u njih, i da ih poštujemo na način koji to zaslužuju. Pa kad mi čujemo da meleci ne ulaze u kuće u kojima su slike i psi, moramo odmah ukloniti ono što sprećava meleke da posjete naše kuće. To nam kaže hadis poslanika a.s. Nažalost, mnogi muslimani danas, stavljaju slike idola, kipova, lutki, itd. na zidove. Kad dođe vrijeme namaza, neki ih prekriju, neki ne. Nije ni važno. Takva kuća je bez prisustva časnih meleka, njihovog osiguranja i dove. A kad meleci nisu tu, onda džini i šejtani se skupljaju u takivm kućama. Da nas Allah zaštiti od njih. Zaključno, nama najbliži meleci su nam oni na ramenima, koji zapisuju naša dobra i loša djela. Allah ih spominje u Kuranu: “On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije onaj koji bdije”.(50;18).

Kad bi mi imali kasetu da nas snima na ramenima, i kad bi za svako veličanje Allaha ili dobro djelo – makar to bilo sklanjanje grane s puta koja smeta prolaznicima, dobijali jedan dolar, a ko god govori loše dobio bi jedan udarac po leđima, šta bi se desilo? Pa na kraju dana neko bi dobio 100 neko 50, neko 200 Eura, pa ko nebi učestvovao u takvom natjecanju.

Naše se riječi snimaju, a nagrada je puno veća ili pak kazna, ako govorimo lose, ako ogvovaramo nekog, ako lazemo na nekoga, ako potvaramo nekoga itd. Zaista Allah i meleci blagosiljaju Poslanika, o vjernici donosite i vi selam i blagosiljajte ga.

Molim Allaha da nas učvrsti u dini-imanu, da naš život ispuni asta djelima, da nas upućuje na dobro i da nas čuva od zla. Molim Allaha da nam astana sa ovim svijetom učini lahkim i da nam posljednje riječi budu La ilahe illellah Muhammedur-resulullah. Amin
Molimo te Svemoćni Bože, da daš, da nam vjera bude ono što nas zbližava a ne uzrok našem sukobljavanju. Amin!

OBAVIJESTI:

Kao sto ste vec upoznati, sutra ako Bog da, poslije podne namaza organizujemo Hatme 2012/2013 i ujedno obiljezavamo deseto-godisnjicu naseg dzemata.

Odmah poslije dzume namaza, sada, trebamo otici ovdje gore u skolsku salu da poredamo stolice i stolove. Pa vas molim, da kod god moze, da ostane i da odemo to odraditi hairli. Sto nas vise bude, prje cemo zavrsiti, ako Bog da.

Nemojte da se uvijek slama preko jednih te isti ljudi. Ovo je deset godina rada i djelovanja naseg dzemata i time moramo i trebamo svi mi biti ponosni i ujedno pomoci pri organizaciji istog.