Lejletu-l-Bedr 2013

Nalazimo se u mubarek mjesecu. Mjesecu Allahove milosti, oprosta i zastite o dzehenemske vatre. Jos u srijedu je zajedno sa akšam namazom nastupila noć Lejletu-l-Bedr. Noć Lejletu-l-Bedr je sjećanje na bitku na Bedru koja se dogodila 624. godine, druge godine po Hidžri. Ova bitka imala je presudan značaj za muslimane jer su poslije nje dobili svoju punu prepoznatiljovost kao zajednica Ummeta. Ona je pokazala da se čvrstom vjerom u Plemenitog Allaha mogu postići neočekivani rezultat i poraziti daleko jači, opremljeniji i brojniji neprijatelj! Rijaset islamske zajednice u BiH je Lejletu-l-Bedr proglasio danom bošnjačke dijaspore, vjerovatno zato sto ova mubarek noc ima simbolike sa nasom pobjedom u nasoj domovini iako samo mnogi od nas protjerani sa svojih ognjista pa sada zivimo diljem zemaljske kugle.
Ramazan nije samo mjesec posta i ibadeta. On je i mjesec pobjede. Prije svega, pobjede nad samim sobom, a onda nad svim drugim. Zbog toga Allah i kaže: “Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni.” Ta povjeda se desila 17. dan ramazana, 2. godine po Hidžri, odnosno 624. godine. po Isa, a.s, rođenju. To se i moglo desiti nakon toliko truda, rada i odgajanja, sebe, svoje duše i svoga tijela, i to u mjesecu oprosta, milosti i dobročinstva, u mjesecu u kome duša bude otrgnuta od svih okova koji joj ne dozvoljavaju tako veličanstven let i tako snažan zamah i udarac!
Veoma ohrabrujuca je bila tada izjava i nastup ashaba Sa’d b. Mu’aza, r.a, zapovjednika ensarija, koji je, u zanosu, izjavio: Allahov Poslaniče, obavezali smo se da ćemo te slušati i pokorni ti biti! Kuda god želiš ti kreni, mi ćemo s tobom! Tako mi onoga koji te je s Istinom poslao, kada bi nas preko mora poveo, mi bismo za tobom krenuli i niko od nas ne bi izostao… Povedi nas uz Allahov blagoslov!!!
Matematicki podaci, povodi za prvu bitku u Islamu su bitni za historicare, medjutim za nas je najznacajnije pitanje sta možemo naučiti iz Bitke na Bedru.? Najznačajnija i najkorisnija lekcija koju današnji muslimani mogu naučiti iz ove slavne bitke jeste, čvrsto ubjeđenje vjernika i sigurnost u Allahovu pomoć, bez obzira na snagu, spremnost i složnost neprijatelja ove vjere. Kaže Allah dž.š, opisujući Poslanika i ashabe: One kojima je, kada su im ljudi rekli: „Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!” – to je samo povećalo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan nam je Allah i divan je On oslonac”. (Ali Imran,173.)
Naravno, uz to ubjeđenje i sigurnost, nužno je ispuniti još niz uslova kako bi se došlo do sigurne i jasne pobjede. Nimalo slučajno ti uslovi su upravo spomenuti u suri El-Enfal, koja je objavljena povodom Bitke na Bedru.
Radi se,ukratko, o sljedećim uslovima: Iskrenost
Obećanje Allahovo je Istina. Zato neka vas nikako ne zavara život na ovome svijetu i neka vas šejtan ne pokoleba u vašoj odanosti Allahu. (Lukmân, 33) Kaže Allah dž.š dalje: “I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. Allah zna ono što oni rade.” (El-Enfal, 47.)
Iskrenost je, kako kažu neki učenjaci, izjednačavanje unutrine i vanjštine, a vrhunac iskrenosti je da unutrina bude bolja od vanjštine. Nažalost, nerijetko se iz usta onih koji rade za Allahovu vjeru može čuti: “Ja radim, a taj i taj ne radi. Ja prenosim istinu, a taj i taj je skriva. Ja pomažem muslimane, a taj i taj ih ostavio na cjedilu…”, itd., što jasno ukazuje na pomanjkanje ili potpuni gubitak iskrenosti (da nas Allah sačuva od toga). Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: “Nužno je se čuvati izraza kao što su: “Ja”, “Imam” ili “Kod mene” jer su njima iskušani Iblis, Faraon i Karun.” Iblis je rekao: “Ja sam bolji od njega – Adema.
Faraon je rekao: “Imam vlast u cijelom Egiptu.” Karun je rekao: “Ovo što imam stekao sam znanjem koje posjedujem.” Najbolje mjesto na koje je stavljeno “Ja” jesu riječi čovjeka: “Ja sam griješni Allahov rob koji priznaje grijeh i traži od Allaha oprost.”
Najbolje mjesto na koje je stavljeno “imam” jesu riječi čovjeka: “Imam puno grijeha, imam puno pogrešaka.” Najbolje mjesto na koje stavljeno “kod mene” jesu riječi Poslanika, a.s., u hadisu kojeg bilježi Imam Buhari: “Oprosti mi i onda kada sam ozbiljan i kada nisam, kada nešto iz pogreške ili namjerno uradim. Sve to nalazi se kod mene.” (Zadu-l-Mead:2/37).
Sloga i jedinstvo
Kaže Allah, dž.š: “O vjernici, kada se sa kakvom skupinom sukobite… ” (El- Enfal, 45.) “I on je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio,- On je, zaista, silan i mudar.” (El Enfal,63)
Interesantno je primijetiti da Allah, dž.š, u Kur’anu nikada ne doziva pojedinca, radi naredbe ili zabrane, nego doziva kolektiv: “O vjernici”, “O ljudi”, kako bi, prema mišljenju nekih učenjaka, ukazao na bitnost zajednice, dzemata i kolektivnog rada i upozorio na to da je djelo onoga koji dijeli i frakcioniše muslimane, kao nazalost sto ponekad cujem ovdje medju nama npr. Zvornicane i Krajsnike je manjakavo, slabo i neznatno i grijesno i u potpunosti u suprotnosti sa Islamom.

Pokoravanje Allahu i Njegovom Poslaniku i predpostavljenima
Kaže Allah, dž.š: “Pokoravajte se Allahu i njegovom Poslaniku.” (El-Enfal, 46.) “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu u ono što ce vam život dati.” (El-Enfal, 24.) U radu za Allahovu vjeru nije bitna količina i mnoštvo, nego je bitno da ono što bude urađeno, bude u skladu sa Kur’anom i sunnetom Allahovog Poslanika a.s. Rekao je Poslanik trojici ashaba, koji su se zavjetovali da će neprestano ibadetiti i da će potpuno odbaciti ovosvjetske užitke: “Ja sam najbogobojazniji među vama a i pored toga i postim i ostavljam post, klanjam i spavam i ženim se. Onaj ko odstupi od moga sunneta nije od mene (tj. nije na mojoj uputi)”. Ne treba dakle ni u vjeri pretjerivati.” (Bilježe ga Buharija i Muslim)

Izbjegavanje rasprave i svađe
Kaže Allah, dž.š: “I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali”(El-Enfal, 46.) Rekao je Poslanik a.s.: “Nijednom narodu nije data rasprava a da nije zalutao.”

Naravno, ovdje mislimo na raspravu koja ne zadovoljava kriterije islamske rasprave (što je danas osnova u raspravi) kao što su: temeljno poznavanje pitanja oko kojeg se vodi rasprava, međusobno poštovanje i uvažavanje učesnika u raspravi, čuvanje časti i ugleda i lijepo mišljenje o bratu, iako se u toku rasprave ne složi sa nama i sl. Svjedoci smo na našim prostorima mnogih rasprava koje donose štetne rezultate, udaljavaju i tako udaljene muslimane jedne od drugih, stvaraju pogrešnu predstavu o islamu kod onih koji ga slabo poznaju, tako da misle da islam razjedinjuje a ne da spaja. Time otvaraju vrata neznalicama da pričaju o stvarima oko kojih zasjedaju najveći učenjaci ummeta i dr. Dakle, nase nije da puno raspravljamo i polemisemo, praveci se pametni ako spoznamo nesta od vjere, imaju ljudi – naucnici – ucenjaci Ummeta koji su zaduzeni za to. Nase je da slijedimo nase vladare, nasu ulemu i predvodnike, bilo na visem ili manjem nivou.

Na kraju možemo konstatovati, da ako muslimani žele ostvariti ono što su ostvarili muslimani Bedra moraju ispuniti uslove o kojima govori sura El-Enfal (posvećena Bici na Bedru) koje smo mi ukratko izložili. Muhammed,a.s., je nagovijestio da će među budućim generacijama uvijek biti onih koji će biti spremni na najveće žrtve, te u jednom hadisu kaže: “Moj ummet je kao kiša, ne zna se da li su bolje prve ili posljednje kapi.”

Jedna od poruka Bedra sadržana je u Vjerovjesnikovim riječima, koje je izgovorio vraćajući se kao pobjednik sa Bedra: “Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom.”
Ako je toliko značajnu i toliko tešku bitku na Bedru, Vjerovjesnik nazvao mala bitka, onda šta može biti velika bitka? Ta velika bitka je bitka sa samim sobom! Vjerovjesnikove riječi: „Vraćamo se iz male bitke u veliku bitku – bitku sa samim sobom” na najbolji način ukazuju koliko je teška borba sa svojim slabostima, svojim nefsom i svojim lošim navikama. Ona mora trajati cijeloga života. Oni koji savladaju svoju oholost, sebicnost, skrtost, umisljenost, oni koji moralno zive i Islamske duznosti izvrsavaju, oni su pobjednici na svom vlastitom bojistu, jer veoma je teško mijenjati stare uhodane navike!
Zato Poslanik takodjer kaze: „Najveci dzihad osobe ili vjernika je borba sa samim sobom, borba sa sopstvenim nefsom. Nema veceg dzihada na Allahovu putu od vlastite spremnosti kada uocis kod sebe brate jednu losu naviku ili jedan grijeh koji cinis pa ga pokusavas ispraviti i prestati sa cinjenejm istog. To je najveci dzihad, veci i od onog sa oruzjem u ruci na Allahovu putu.

U borbi sa samim sobom, vjerničko oružje je iman. Jednom prilikom Allahov Vjerovjesnik, s.a., je rekao: “Ko bude imao tri svojstva, osjetit će slast imana. Da mu Allah i Njegov Vjerovjesnik budu draži od svega ostalog. Da voli i poštuje čestite osobe u ime Allaha. Nakon što ga je Allah izbavio iz nevjerstva, da mu povratak u zabludu bude odvratan, kao što bi mu bilo teško i odvratno da bude bačen u vatru.”
Obavljati namaze, postiti, davati zekat, sadekatu’l-fitr i druge islamske dužnosti izvršavati, sve su to pobjede i uspjesi koji imaju trajnu vrijednost i značaj.

Ibn Abbas r.a. prenosi od Poslanika da je rekao: „Uistinu se džennet svake godine ukrašava i dotjeruje zbog dolaska Ramazana. Kada nastupi prva noć ovoga mjeseca ispod Allahovog prijestolja puhne vjetar od kojeg zadrhti lišće džennetskog drveća i zaigraju halke na džennetskim kapijama. Od toga nastaje takav ton, da takav niko nikad nije čuo. Pojave se džennetske hurije, poredaju po njegovim perivojima i poviču: ‘Ima li zaručnika koji će biti prosci kod Allaha i oženiti se nama? Ridvane, koja je ovo noć?’ On im se odazove i kaže: ‘Ovo je prva ramazanska noć’. Uzvišeni naredi: ‘Ridvane, otvori džennetske kapije postačima ummeta Muhammedovog a.s.’ Onda se obrati Džibrilu:’Džibrile, spusti se na zemlju i okuj, u lance sveži šejtanske otpadnike, kako ne bi mogli da zavode sljedbenike Mog miljenika Muhammeda a.s. i kako im ne bi kvarili post’. Allah dž.š. svake ramazanske noći pozove tri puta:’Ima li nekoga da traži nešto, pa da mu to dam? Ima li pokajnika kojima ću pokajanje primiti? Ima li nekoga ko traži oprost da mu oprostim’. Kad nastupi Lejletu-l-.kadr Allah dž.š. naredi Džibrilu da se spusti sa grupom meleka na zemlju. Džibril ima šest stotina krila, od kojih dva širi samo u noći Kadr.
Tu noć ih raširi i pokrije s njima i istok i zapad. Džibril razašalje meleke na sve strane i oni selame svakog čovjeka kojeg zateknu da ibadet čini. Oni se rukuju s njima i aminaju na njihove dove. To traje sve do izlaska sunca. Kada sunce izađe, Džibril poviče:’Meleki, polazak,polazak’! Meleki upitaju:’Šta je Allah uradio za vjernike Muhammedovog ummeta?’. On im kaže:’Allah je oprostio svima osim četverici.’Oni upitaju:’Ko su oni?’ Džibril kaže:’Alkoholičar, neposlušnik i nezahvalnik roditeljima, onaj ko ne održava rodbinske veze i onaj koji sa bratom muslimanom ne govori duže od tri dana“./Tenbihul gafilin/
Vidite, Allahova milost prema njegovim robovima je neizmjerna. Jedan od dokaza Allahove milosti prema ljudima je i to što je, nakon Ademovog protjerivanja iz dženneta, Allah podučio Adema i Havu kako će se pokajati i vratiti u okrilje Allahove milosti. U predaji stoji da je Adem nakon protjerivanja iz dženneta rekao: ”Gospodaru moj, zar me nisi Svojom rukom stvorio?” ”Jesam Ademe”, odgovorio mu je Allah. ”Zar u mene nisi udahnuo od Svoga duha” upitao je ponovo Adem, a Allah mu je odgovorio: ”Jesam, Ademe.” Nakon toga, Adem je upitao: ”Gospodaru, ako Ti se iskreno pokajem i ustrajem u činjenju dobrih djela, hoćeš li me opet vratiti tamo odakle sam protjeran?” Na što mu je Allah odgovorio: ”Hoću, Ademe, obećavam.” U tom smislu su kur’anske riječi: ”I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv.” (El-Bekare, 37.)
Allah čak i najvećim griješnicima i silnicima, kakav je bio faraon, daje priliku da se poprave i pokaju. Neki mufesiri spominju predaju u kojoj stoji da je između faraonovih riječi: ”Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene” (El-Kasas, 38.), i njegovih riječi: ”Ja sam gospodar vaš najveći!” (En-Naziat, 24.), prošlo 40 godina, ali se faraon nije pokajao. Ustrajao je u svojoj oholosti kojoj se čak i Iblis čudio, kako stoji u predaji: ”Kada je Iblis čuo ove faraonove riječi, rekao je: ”Ja sam se uzoholio i uzdigao nad Ademom, pa me je snašlo to što me je snašlo. Šta će tek biti sa ovim koji se uzdiže iznad Allaha?!”
Zbog svega spomenutog ne smijemo odgađati tevbu, posebno u ramazanu, jer time sami sebi činimo zulum. Neki učenjaci su kazali: ”Primjer onoga ko odgađa tevbu je kao primjer čovjeka koji je želio iščupati stablo korova iz bašče, međutim vidio je da je stablo već ojačalo i da ga ne može bez truda i poteškoće iščupati, pa je rekao: ”Iščupat ću ga sljedeće godine.” Rekao je to iako je znao da će svake sljedeće godine stablo sve više jačati, a njegova snaga sve više slabiti.” I nema veće ludosti od toga da razuman čovjek dozvoli stablu grijeha i korova da jača u njegovom srcu, a da ga čim prije ne pokuša iskorjeniti iskrenom tevbom.
Zato iskoristimo ramazansko vrijeme za iskreno pokajanje i vraćanje u okrilje islama i pripremimo se za Dan kada će iskrenim vjernicima, dok budu ulazili u džennet, biti rečeno: ”Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili.” (El-Hakka, 24.).

Pored ovoga zelim vas upozoriti na jos jednu pogubnu stvar koju cesto radimo.
Ko je obožavao i obozava Ramazan, pa Ramazan je skoro vec umro i za par dana ce otici – nestati, a ko je obožavao i obozava Allaha, pa On je živi koji ne umire. Da li ces slijedeci Ramazan i ti i ja docekati veliko je pitanje. Postojanost i kontinuitet u pobožnosti je odlika vjernika. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu:„O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri.”
Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: “Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno – malehno poput musice”. Najvaznije je da nastavimo da cinjenjem dobrih djela, makar i u manjem intenzitetu i nakon Ramazana i da ne upropastimo Ramazan cinjenjem ruznih djela odmah – neposredno poslije Ramazana.
Allah, dž.š., je rekao:„Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki’ “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv” (Fussilet: 30-32).[14]

Jedna od najpogubniji stvari za covjeka je da ako prekine sa dobrim djelima nakon isteka Ramazana i ako prekine dolazak u dzamiju, ako prekine, klanjati, ako prekine u dzemat dolaziti, ako prestane sadaku davati, ako prestane svoj jezik cuvati od ruzni rijeci – prenosenja tudjih rijeci, onda je to po hadisu Poslanika prvi znak da njegov sav trud i rad i post i namaz i sadaka u vrijeme Ramazana ustvari je samo bilo puko gladovanje i zedj i da nista od njegovih dobrih djela nije primljeno kod Allaha dz.s. Da nas Allah sacuva od toga.

Molimo Allaha, dž.š., da razumijemo i prihvatimo ove pouke i poruke Bedra, kao i mubarek mjeseca Ramazana. Molim Allaha da ove rijeci dodju do nasih usiju i nasih srca. Amin!