Dzemat Braunau
Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
04 Ramazan – 1434.H. / 12 Juli 2013.g.–Imam/Hatib:Abdulah ef. Cajlakovic
DOCEK MJESECA RAMAZANA I SJECANJE NA SREBRENICU
Neka je hvala Allahu dz.s. koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Draga braćo, poštovani džemate,
Kaže Allah, dz.s., u 183. ajetu Sure El-Bekare:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.
O mu’mini koje Allah doziva u Kur’ani Kerimu, znajmo da nam je Allah propisao razne ibadete putem kojih ćemo Mu zahvaljivati, veličati Ga i kako Njemu dostoji slaviti. Jedan od ibadeta koji nam Allah propisuje, a koji nam je vec dosao jeste post u mjesecu Ramazanu. Jesmo li ga dočekati zlovoljni, neraspoloženi, ljuti na sve oko sebe i zabrinuti ili smo ga dočekati veseli, radosna srca i velike nade u Allahov s.v.t. oprost i milost?
Allah, dž.š., u Kur`anu kaže:“ Mjesec ramazan je mjesecu kojem je objavljen Kur’an kao putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i rastavljač istine od zablude pa ko od vas bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko bude bolestan, ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti; Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoća imate; da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“ (Kur’an, II / 185)
Ima onih koji sa nestrpljenjem očekuju Ramazan, koji vole postiti njegove dane, a noći oživjeti ibadetom. Oni znaju da je ramazan neponovljiva sezona za sticanje sevapa i Allahove nagrade. Oni su poput trgovaca koji su svjesni unosnog poslovanja u ovom mjesecu. Normalno je da ni jedan trgovac ne može biti uspješan ako radi samo jedan mjesec, tako i istinski mu’mini rade čitavu godinu, a kada dođe Ramazan onda udvostruče svoje zalaganje i trud.
Ramazan nije propisan puko zbog jela i pića. Ramazan je propisan da nas duhovno pročisti, da nas uzdigne ka Allahu, da budemo svjesniji Allaha i da putem posta zaslužimo Allahovu milost.
Dakle, dosao nam je blagoslovljen mjesec, mjesec posta, odricanja, blagosti, strpljenja, nade u nagradu od Svemilosnog, vapaja za oprostom od Milostivog. Dolaze nam dani bdijenja i salavata, molbi i namaza.
Koliko je puta duša naša i ne znajući pogriješila u protekloj godini, koliko smo puta nekoga uvrijedili ili rastužili? Koliko je u nama šejtan našao plodno tlo za širenje svoje nepokornosti prema Uzvišenom i zuluma na ovosvjetskim prostranstvima?
Jesmo li svjesni svojih grešaka i nama nevoljenih ili zabranjenih od Boga? Da li smo ikoliko puta bili uspaničeni zbog nesloge i ljutnje na drugoga, na brata svoga, a zbog naših ovosvjetskih htijenja i požude?
Sva ova i svaka slična životna pitanja uokvirena u naše životne napore, bila bi tema za sebe i zahtijevala bi duge rasprave. Život ovakav kakav je određen nam je i mi ga ovakvog moramo i nositi i kroz njega se boriti, ali na putu tome na smije biti poniženja, uvrede, omalovažavanja drugog. Ne smijemo biti oni koji hitaju šejtanu u zagrljaj, prihvatajući njegova pravila i norme i stranputice.
Dosao nam mjesec u kojem možemo s puninom duše svoje tražiti oprost od Milostivog Allaha, dž.š., ili od našeg povrijeđenog i uvrijeđenog brata ili bilo kojeg čovjeka u našem životu. Jedanput godisnje servisiramo nase auto. Slobodno mozemo reci da je Ramazan servis nase unutrine, naseg bica, nase duse, naseg imaa – vjerovanja, naseg od grijeha zaprljalog srca. Mjesec Ramazan je prilika da odradimo generalni servis. Jer ma koliko cuvali auto, uvijek mu nesta fali. Ma koliko se cuvali grijeha uvije ga pocinimo. Ali nije grijeh pociniti grijeh – vec ustrajati u cinjenju istog – ne kajati se Bogu, ne traziti oprosta, ne ciniti tewbu i istigfar, to je grijeh veci i od samog grijeha.
Od Poslanika s.a.w.s. se prenosi da je pred mjesec ramazan kazao sljedeće: “O ljudi, dolazi nam veliki i blagoslovljeni mjesec, mjesec u kome se nalazi jedna noć bolja od hiljadu drugih mjeseci, mjesec čiji je post Allah učinio obavezujućim, a njegove noćne namaza dobrovoljnim. Ko učini dobro djelo u ovome mjesecu jednak je sa onim koji je obavio strogu dužnost, farz, izvan ovog mjeseca, a ko obavi strogu dužnost, farz, u ovome mjesecu u ravni je s onim ko je obavio sedamdeset (70) farzova u drugom mjesecu. Šehri-ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je džennet. Šehri-ramazan je mesec dobročinstva, mjesec u kome se opskrba iskrenog vjernika uvećava. Ko drugog pozove na iftar biće mu oprošteni grijesi, bit će sačuvan od vatre džehennema i imaće nagradu jednaku nagradi postača kojeg je pozvao na iftar bez ikakvog umanjivanja njegove nagrade.” (Hadis, Sahihu Ibn Hhazeyma, 3/191; Muhtesar, 25)
U hadisu se također bilježi: “O ljudi, došao vam je mjesec ramazan sa blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih časova i trenutaka. To je mjesec u kome ste pozvani Allahu u gostoprimstvo, u kome se smatrate Allahovim dobrim i plemenitim ljudima.
Vaše disanje u ovom mjesecu je tesbih, a spavanje ibadet. Vaš posao koji obavljate u ovom mjesecu biće primljen od Allaha i dova biće uslišana. Tražite od svoga Gospodara, iskreno i čista srca, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u učenju Knjige – Kur´ana koju vam je objavio. Nesretan je samo onaj kojem je u ovom mjesecu uskračen Božiji oprost.
Zamislite samo ovu situaciju. Vas posao vam je farz, dakle da zaradjujete i svoju porodicu uzdrzavate. I ako jos mozete bez ikakvih zdravstvenih posljedica da uz rad i ispostite. To vam je kao da 70 farzova – strogih duznosti od Allaha obavljate. Kolika je to nagrada. Koja je to Allahova milost i susretljivost stvorenjima da im uveca nagradu i pruzi milost.
Sjetite se dok ste gladni i žedni, gladi i žeđi Sudnjeg dana, kada ce Allah uciniti da se Sunce cak stpusti do iznad nasih glava, pa cemo se kupati u znoju, neki do nozni clanaka, neki do koljena a neki do guse. Djelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mlađima. Održavajte rodbinske veze.
Smilujte se prema siročadima drugih i Allah će se smilovati prema vašim. Tražite od svoga Gospodara da vam oprosti grijehe. Dignite svoje ruke Allahu sa dovom poslije svakog namaza. To je najbolje vrijeme za dovu u kome Allah obasipa svoje robove milošću i prima dovu koja mu bude upućena.
Draga braco, nase duše su ovisne o nasim djelima. Oslobodimo ih traženjem oprosta od grijeha. Nase leđa su natovarena teškim teretom. Ublažimo tu težinu i olakšajmo si što dužom sedždom.
Znajte da se Allah kune svojom veličinom da neče mučiti one koji klanjaju i sedždu čine i da ih neče plašiti džehennemskom vatrom kada svi ljudi dođu pred Gospodara svjetova.” (Širazi, Kelimetur – Resul, 362; Medžellet er-Rabita)
Treba, braćo, imati na umu i da je u mjesecu šehri-ramadanu Ibrahim, a.s. primio suhufe; da je Musa, a.s. primio Tevrat; da je Isa, a.s. primio Indžil, a u najodabranijoj noći – Lejletu-l-Kadr – Muhammedu, s.a.w.s., je počela objava Kur’ana.
Provedimo ovaj ramazan cisteći svoja srca od mržnje, zavisti, oholosti i drugih bolesti shvativši veličinu svojih pogreški i nedostataka, te čineći iskrenu i potpunu tevbu – pokajanje od svih vrsta grijeha. Jer, grijesi čine da njegov počinilac postane tvrda i surova srca, ukoliko se ne pokaje, i ono oboli i oslabi njegova moć. Tada se svjetlo njegova imana postepeno gasi, nestaje stida i ispravnog rezonovanja, umanjuju mu se blagodati, a povećavaju iskušenja, nesreće, poniženost i propast. Uskraćuje mu se svjetlo istinskog znanja i moć prave pokornosti, a to je sve razlog sticanja srdžbe Allahove, nesreće na dunjaluku i ahiretu, razlog sticanja prokletstva, te jedan od najvećih uzroka nereda na Zemlji.
Ne gubimo vrijeme! Iskoristimo ove mubarek dane koji su pred nama!
Danas nemozemo a da se ne sjetimo jucerasnje Srebrenice i neprijatelja muslimana, koji su za sedam dana ubili 8.372 Bošnjaka Srebrenice počinivsi najstrašniji zločin u drugoj polovici XX stoljeća, na tlu “civilizirane Evrope”?
U napadu na zaštićene zone učestvovalo je 12.000 agresorskih srpskih vojnika, potpomognutih sa 400 artiljerijskih oruđa. Operacijom se komandovalo iz komandnog mjesta Vojske Savezne Republike Jugoslavije, na Tari. Američke obavještajne službe tvrde da su napad na zaštićene zone zajedno planirali načelnik srpskog Generalštaba Perišić i četnički komanadant u BiH zločinac Ratko Mladić.
Komanda Holandskog bataljona je uništila video kasetu koju su snimili holandski vojnici, prilikom strijeljanja Bošnjaka u Potočarima. U Zagrebu je spisak od 239 predatih Bošnjaka srpskim snagama od strane Holandskog bataljona, “zagubljen”, a Holandski pukovnik Ton Karemans (Ton Karremans) je pohvalio zločinca Mladića za “odlično izvedenu vojnu akciju”.
Petnaestog jula 1995.g. u Beogradu je postignuta nagodba sa Mladićem i to u jeku pokolja u Srebrenici. Na tom sastanku su bili prisutni i Karl Bilt., T. Stoltenberg, J. Akaši, S. Milošević i R. Smit. Isti su stanje u Srebrenici ocijenili “delikatnim”, uz dogovor da se “ne pominje u javnosti”! Nagodba se sastojala u tome da NATO odustane od vazdušnih napada, za zamjenu za UN vojnike, koje su Srbi držali u “zarobljeništvu”. Zašto je Američka vlada u tajnosti čuvala, puni mjesec dana, satelitske snimke muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje? Sasvim je sigurno, da su mnogi od njih mogli biti spašeni, da se reagiralo na vrijeme. Zašto Međunarodna zajednica nije reagirala onda kada je snimala razgovore četničkih komandanata, koji su govorili “da se 3.500 paketa treba odmah riješiti”!? Itd… Zločinci su 27. jula 1995. godine na oči Ukrajinskog bataljona zarobili žepski pregovarački tim u sastavu: Avdo Palić, komandant Žepske brigade, Mehmed ef. Hajrić, predsjednik Ratnog predsjedništva Žepa i Amir Imamović, komandir Civilne zaštite Žepa, a nakon toga su ih svirepo ubili.
Braco! Zapamti tužnu priču Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice: “Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je, kaže: “Rađam!” “De sine”, velim ja njoj, “ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu”… Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: “Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano…četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat… Crijeva izletiše…” Zapamtimo i malu bezimenu bebu, cije su kosti pronadzene, a koje je jucer upravo ukopano u Srebrenici. Koja bi danas punila 18 godina.
Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin!
Haram bilo onima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine palo 8.372 šehida Srebrenice, iza kojih je ostalo 10.000 jetima, koji su izgubili: očeve, majke, sestre, braću, dajidže, dajidžiće, amidže, amidžiće, itd.
Braćo! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima iznova ispisuje krvlju nevinih Bošnjaka, iskreno u ime Allaha, dž.s, postimo mubarek mjesec ramazan, čuvajmo se u ramazanu svih grijeha, pomozimo siromahe, nahranimo postače, dajmo sadekatu-l-fitr, očistimo imetke kroz zekat, učimo, podučavajmo i slušajmo Kur’an, natječimo se u činjenju dobrih djela, tragajmo u posljednjoj trećini ramazana za Noću Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci i nadajmo se Allahovoj, dž.š, milosti!!!
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, upiši među šehide ubijene nedužne Bošnjake Srebrenice, Žepe i Goražda i ostale nevino ubijene Bošnjake, kazni zločince još na ovome svijetu i ostavi ih bez poroda i pomena, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti.
„Gospodaru naš, očisti naša srca i zbliži ih, daj nam snage da sretno i ugodno ispostimo mjesec ramazan. Odgnaj od nas naše neprijatelje, zulum i zavist njihov i budi nam zaštitnik i pomagač na oba svijeta. Amin
Uputimo braćo draga dovu Allahu koju su naši dobri prethodnici upućivali Allahu kada bi se primakao mjesec ramazan govoreći:
“Allahumme kad ezallena šehru ramadan ve hadar. Ve sellimhu lena ve sellimna lehu. Verzukna sijamehu ve kijamehu, verzukna fihil – džedde vel – idžtihade vel – kuvvete ven – nešat. Ve e’idna fihi minel – fiten.” – “O Allahu, približio nam se mjesec Ramazan i daj da ga dočekamo. Predaj ga nama, a nas predaj njemu. Pokloni nam njegov post i kijam – noćni namaz. U njemu nam podari dobro, ustrajnost, trud i aktivnost. Sačuvaj nas u njemu od fitneluka.
