Dzemat Braunau
Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 22. Saffer 1434.H. / 04. Januar 2013.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Graditelji Dunjaluka i rusitelji Ahireta
Hvala Allahu! Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo! Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih!
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti!
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas!
Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi!
Postovani dzemate,
U današnjoj hutbi govorimo o graditeljima Dunjaluka, a rušiteljima Ahireta u kontekstu rada dobrih dijela, a sprecavanja loših djela.
Pitanje koje se namece i glasi: Ko gradi dunjaluk kao da će na njemu vjecno živjeti, ko ruši ahiret kao da tamo nikad neće doći?
Allah dž.š., u suri Junus otkriva jednu od ljudskih karakteristika, sadržanoj u njihovoj pokornosti, poslušnosti i skrušenosti onda kada se nađu u nevolji i kada upućuju iskrene dove i obećanja da će biti samo Njemu zahvalni, dok nakon otklanjanja iste, počinju činiti nered na Zemlji, bez ikakva razloga za to: “On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s’ putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: „Ako nas iz ovoga spasiš, sigurno ćemo biti zahvalni!” – „A kada ih On spasi, oni odjednom bez ikakva osnova čine nered na Zemlji! O ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovome svijetu uživali – samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onome što ste radili obavijestiti!” (Junus, 22,23)
Bojim se da ovi kur’anski ajeti tako slikovito oslikavaju naše stanje, kao i ummet u cjelini. Kada nas kakva nevolja zadesi, skrušeno molimo pokoravajuci se, a cim prije to stanje završi, oholimo se i bez ikakva razloga nered na Zemlji cinimo? Šta je nered? Nije li nered, zapravo u našim glavama, porodicama, avlijama? Nije li nered vjerske blagdane u dunjalucki interes pretvarati, nemoral proizvoditi, brat na brata oruzje potezati i krv proljevati, druge ogovarati sijajuci sumnju i smutnju, itd. nije li to nered??
Allahov Poslanik Muhammed a.s., saopčava ashabima i govori im o onome što će sve zadesiti ummet, pa kaže: „Prenosi Abdullah ibn Omer r.a.: Došao nam je Poslanik a.s., i rekao: “O skupino muhadžira! Kada budete iskušani sa petoro, a ja se utječem Allahu od toga da ih vi dočekate:…” – Ovdje se Poslanik a.s., prvo obraća muhadžirima, njima koji su učinili hidžru radi Allaha dž.š. i Poslanika a.s., i to ne slucajno, nego da svojim moralnim životom i povratkom odakle su protjerani budu primjer drugima.
“…Niti u jednom narodu se nije počeo javno činiti razvrat, a da ih nisu zadesile epidemije i teške bolesti, koje nisu zadešavale njihove pretke…”
Ovdje Muhammed a.s., nagovještava da će javno činjenje nemorala biti uzrokom širenja raznih zaraznih bolesti, koje se nisu pojavljivale prije. Sada u nas ljudi kazu: „Ni bajrami nisu, kao sto su nekad bili!” Da, kako ce biti kada se sve naopako okrenulo, javno se cini razvrat, sramota i grijehota? Alkohol, blud, droga, golotinja, pa i ubistva, a sve pod opasko slavimo bajram. Bajram se ne slavi kao prvo i kao drugo ne obiljezava se po partijima.
“…Nisu zakidali na vagi, a da ih nisu zadesile nerodne godine, tegoban život i nasilni vladari…”
U vrijeme kada ekonomska kriza zahvata čitav svijet, pa i našu domovinu, naši politički predstavnici donose odluke o 100% povečanju placa, umjesto da zbrinu, ranjenike, invalide, prognanike, borce Armije i druge obespravljene kategorije ljudi – patriote – one koji su uz Allahovu pomoć omogućili da oni sjede u udobnim fotljama. Zar to nije zakidanje na vagi osnovnih ljudskih prava i sloboda? Stalno napadamo te iste i s pravom. Ali i mi se trebamo nekada upitati jesmo li mi doprinjeli da imamo takve vladare – predstavnike – premiere itd.
A vidite iz hadisa da jesmo. Ako zakidamo ne samo na vagi druge, vec opcenito ako zakidamo druge gdje i kako nam se vraca. Pa nasa domovina nikako naprijed.
„…Nisu prestali davati zekat, a da im nije uskraćena kiša sa neba, a da nema stoke, ne bi ljudima padala kiša…„ – Ovdje Muhammed a.s., ukazuje na jedan od islamskih šarta i posljedice njegova neizvršavanja. Ponekad sebi mnogo dozvoljavamo, pa i pravo da odlucujemo o temeljnim islamskim odredbama! Kako to da bogati ne daju udio onima kojima to pripada? Kako to da bogati arapski šeici daju 10 miliona dolara za obicnu cipelu kojom je novinar gadjao Buša, a nedaju zekat pukoj sirotinji, današnjoj milijardi gladnih u svijetu? Šta je poslije toga zaočekivati?
„…Nisu se oglušili o zavjet dat Allahu i Poslaniku a.s., a da im Allah nije poslao neprijatelja izvan njih, da im oduzme ono malo što im je ostalo u rukama…” – Zar se ovo danas ne dešava u BiH, na Kosovu, u Iraku, u Palestini, u Sirji? Zar ovo nije slucaj i u, nazalost, brojnim drugih islamskim zemaljama? A svemu je razlog zaborav na Allaha i poslanika, na Kur’an i Sunnet!? Pa onda protektorat neprijatelja koji nam o glavi rade!
Razlog njihovih stalnih nemira u Islamskim zemljama lezi u njima samima. Problem je kod njih. Njihovo grijesenje prema Allahu dz.s. Pa im Allah salje vanjske neprijatelje koji kupe njihova bogatstva, ponajvise naftu itd.
„…Nisu njihove vođe (predstavnici) počeli suditi po Knjizi, odabirajući od onoga što je objavljeno, a da Allah nije dao da međusobno troše svoju snagu!” (Ibn Madždže) – Ovdje se hoće reci da, nazalost, muslimani širom svijeta ne troše svoju energiju, potencijale u trivijalne stvari prepiruci se izmedju, treba li ovo ili ono, kolika je članarina u dzematu, kolika nije, umjesto da se okrenu daleko krupnijim i važnijim stvarima, projektima koji zivot znače?
Naša velika nesreća nije bojazan od napada neprijatelja i okupatora vec zadovoljstvo ovim varljivim dunjaluckim životom tako da nas nimalo ne uznemirava ono što je loše i ne interesuje nas dobro i korisno.
Naš Poslanik, a.s., savjetuje nas rijecima: „Doči će vrijeme kada će ljudi voljeti pet stvari, a zaboraviti drugih pet. Voljet će ovaj dunjaluk, a zaboravit će da sa njega valja seliti na ahiret; voljet će stvorenja, a zaboravit će na Onoga Ko ih je stvorio; voljet će raskošne kuce, a zaboravit neizbježan stankoji nas sviju, bez izuzetka, ceka, a to je kabur; voljet će novac, a zaboravit će da se za njega valja polagati racun i voljet će griješenje, a zaboraviti da se za ucinjeni grijeh pokaju.” (Taberani)
Nastupilo je vrijeme velikih nereda (fitneta) na koje nas upozorava Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, a.s. Uzvišeni Allah kaže: „I izbjegavajte ono što ce dovesti do smutnje koja nece pogoditi samo one medju vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.” (El-Enfal, 25) Ovdje Uzvišeni upozorava Svoje robove vjernike na belaj i iskušenje koje ce zahvatiti i loše i dobre, a ne samo one koji cine loša djela i grijehe. To iskušenje nece zaobici nikoga zato što se nije odvracalo od grijeha. Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas ovaj ajet ovako protumacio: Allah nareduje vjernicima da ne dopuste činjenje loših djela u svojoj sredini, jer ce ih onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom.
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili čete vi naredjivati dobro i odvračati od zla, ili ce vam Allah ubrzo poslati kaznu od Sebe, pa čete Mu činiti dove, ali vam se On neče odazivati.” (Ahmed od Huzejfe ibn el-Jemana)
Imam Ahmed takodjer prenosi od Ummu-Seleme, Poslanikove, a.s., žene da je rekla: „Cula sam Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao:„Kada se ocigledno budu cinili grijesi u mome ummetu, Allah ce ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe.” Ja sam ga tada upitala:„Allahov Poslanice, zar nece medju njima biti dobrih ljudi?” – „Hoce” odgovori on, pa ga ja opet upitah: „Pa šta će biti sa njima?” A on mi odgovori: „Njih će zadesiti ono što i ostali svijet pa će ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.”(Ibn-Kesir)
Ibn-Abbas, r.a., kaže: „Allah, dž.š., naredjuje vjernicima da ne odobravaju nevaljala djela koja se obavljaju, kojih su oni svjesni, kako ih ne bi obuhvatila i snašla Allahova kazna.”
Od Zejnebe b. Džahš prenosi se da je upitala Allahova Poslanika, a.s.: „O Allahov Poslanice, hočemo li biti uništeni a medju nama bude dobrih (pobožnih) ljudi?” – „Hočete, kada se prošire nevaljala i nemoralna djela”, odgovori Poslanik, a.s. (Kurtubi)
Poznati ashab i prvi pravedni halifa Ebu Bekr, r.a., je rekao: „Pet stvari predstavljaju tmine, a njihovo svjetlo je u drugih pet stvari. Ljubav prema dunjaluku je tmina, a njena svjetiljka je bogobojaznost; grijeh je tmina, a njegova svjetiljka je iskreno pokajanje; kabur je tmina, a njegova svjetiljka je la ilahe illallah Muhammedur-resulullah; Ahiret je tmina, a njegova svjetiljka su dobra djela; Sirat-ćuprija je tmina, a njena svjetiljka je čvrsto ubjeđenje (jekin).” (Mevariduz-Zam’an li durusiz-zeman, Abdul-Aziz Muhammmed Selman)
Prenosi se da je hazreti Alija, r.a., rekao: „Vjera i dunjaluk će trajati sve dok postoji četvero: dok budu postojali bogataši koji neće škrtariti u onome što im je Allah podario, dok budu postojali učenjaci koji će raditi po onome što znaju, dok se neznalice ne budu oholili zbog onog što ne poznaju, dok siromasi ne budu prodavali svoj ahiret za prolazni dunjaluk.” (Mevariduz-Zam’an li durusiz-zeman, Abdul-Aziz Muhammmed Selman)
Radimo dobra, humana i plemenita djela. Popravljajmo stanje u sebi i svojoj porodici na bolje, tako ćemo najbolje pomoci Zajednici i društvu u cjelini. Ne budimo graditelji dunjaluka, a rušitelji ahireta! Izbjegavajmo sve ono što će dovesti do smutnje i belaja.
“…rabbena efrig ‘alejna sabren wesebitakdamena wensurna ‘alelkavmil kafirin. – Gospodaru naš, nadahni nas izdrzljivošću i ucvrsti korakenaše i pomozi nas protiv naroda koji nevjeruje”. Amin! (El-Beqare, 250)
