Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
20 Zu – l – Kadde – 1436.H. / 04 Septembar 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Jezik djela razumiju svi
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, koji nam je poslao Časni Kur’an i koji nam je poslao svog miljenika Muhammeda s.a.v.s. da nam pokaze šta je pravi put a šta zabluda. Neka je salavat i selam na njega, na njegovu porodicu, časne ashabe, nase sehide i sve one koji koracaju putem istine.
Postovane dzematlije, draga omladino;
Šta je Islam? Odgovor na ovo pitanje naučili smo u mektebu. On glasi: Islam je vjera koju je Allah dž.š. preko poslanika Muhammeda a.s. objavio cijelom čovječanstvu. Iz odgovora uviđamo da je Islam posljednja i sveobuhvatna riječ Božija. Slanjem poslanika Muhammeda a.s. i objavljivanjem Kur’ana, Allah dž.š. je zapečatio i poslanstvo i objavu. Niti će više slati poslanika, niti išta više govoriti čovjeku.
Svi prethodni poslanici i sve objave prethodne upućene su određenom prostoru, jednom narodu i vremenski su ograničene. Islamu ograničenja nema. On je Univerzalan, pogodan i plilagodljiv svim prilikama, vremenu i prostoru. Svim ljudima do dana Sudnjeg on je svjetlo i put koji vodi sreći i spasu. Poslanik ga je tačno i vjerno prenosio. Na Arefatu, na svom hadždžu oprosnom prisutne je upitao: „Jesam li vam prenio? Budite mi svjedoci“! Nije on samo ajete koje je od Gospodara dobivao sljedbenicima čitao i tako objavu prenosio. On je ajete živio. Pamtimo da je h. Aiša opisujući njegov život rekla: „Život mu je Kur’an“. Poslanik je dakle, Kur’an uživo. On je objavu živio, propise i pravila vjere u praksu pretakao. On je bio živi Islam. Ashabi su to bili također. Od njih smo čuli da su govorili: „Nikad nismo učili sljedeći objavljeni ajet dok prethodni nismo u praksu pretočili, dok taj ajet nije postao naš korak životni“. Dakle, nije bitno koliko Kur’ ana naucis ili Hadisa, ili da li ga lijepo ucis, osim ispravno, bitno je da svaki znani i prouceni ajet zivis na djelu u svakodnevnom zivotu.
Tako je Poslanik i ashabi njegovi širili vjeru i ljepotu njenu drugima pokazivali. Osvajali su životima svojim komšije u Mekki, osvajali one koji poslom u njihov grad dolaziše. Životima svojim, vjerom u praksi osvojili su Medinu prije nego su u nju fizički stigli. Medinski stanovnici dolazili su vidjeti te divne ljude u Mekki koji se vole, pomažu, iskreni su i istinoljubivi, u jednog Boga vjeruju a mnoštvu kipova leđa okreću. Kad ih upoznaše, Islam primiše i u svoj ih grad pozvaše. Sve s njima podijeliše jer im oni neizmjerno dobro koje se Islam zove, ponašanjem svojim omiliše i put svjetla i istine pokazaše.
Mi u dijaspori i po svijetu, ma gdje bili trebamo na ovaj nacin siriti nasu vjeru Islam, dajuci za dobar primjer sta je to Islam i sta je to biti bosanac ili Bosnjak. Kroz nas domacini nasi vide i gledaju i nas i nase porodice i nasu domovinu i nasu vjeru.
Svakom je muslimanu zadaća ljepotu vjere svoje predstavljati drugima. Svakom je muslimanu misija širenje istine i kazivanje riječi Božije. Ta istina se zove Islam a riječ Božija, to je Kur’an. Riječ Islam znači mir, predanost, pokornost, perfektnost a riječ Kur’an, znači čitanje. Svaki je musliman u misiji širenja mira, življenja predanosti, pokornosti i stjecanju znanja, u misiji je čitanja ajeta iz objave kojima se uređuje život ljudi i zajednice i razaznavanja znakova iz kojih se pouka crpi i opomena uzima. Ma gdje da si, u domovini ili od nje daleko, u muslimanskoj ili nekoj drugoj sredini, dužnost ti je širiti svjetlo vjere jezikom kojeg svi razumiju. Taj jezik se zove DJELO – PRIMJER.
Svako covjek bez obzira na vjeru ce te stovati ukoliko Islam budes zivo na djelu, jer Islam od nas netrazi nista drugo, do postenje, rad, pravednost, urednost, dobrog komsiju itd.
Šta Islam nudi čovjeku i kud vodi čovječanstvo? Nudi mir, unutarnji mir i vodi miru, napretku i prosperitetu. Masa je ljudi, i masa je Muslimana koji su nemirni, namaju unutarnjeg mira, imaju neki strah. Pa cesto me pitaju za mir i traze lijeka za mir. Taj se mir unutarnji postiže obredom islamskim. Namazom prije svih. Musliman klanja, ali druge ne uznemirava nikad i nigdje. Šta znači preglasan ezan? Islamu ne treba takvo isticanje, ne koristi mu takvo nametanje. Koliko god glasan bio, ezan se čuje srcem a ne uhom. Vi znate da na namaz stignu i oni koji ezan fizički ne čuju. A znate da ima i onih koji ga fizički odlično čuju ali džamijski prag ne prekoračuju. Ne uznemiravaj nikog vjerom svojom, ezanom! Ponašanjem svojim koje si pod okriljem ezana učio, sticao i izgrađivao, osvajaj ljude.
Skladna porodica i sretan brak, to je slika sljedbenika Poslanikova. Ovom današnjem čovjeku, društvu s kojim životni prostor dijelimo, to imamo ponuditi. Prenosimo li to okruženju živeći vjeru ili se naše islamsko djelovanje svelo na priču o islamskoj savršenosti a sami smo vrlo daleko od tog savršenog puta i takvi potpuno neuvjerljivi u prenošenju te poruke. Danas, kada uopće nije vijest da se brak raspao, kada se čudi dugovječnoj bračnoj zajednici, otvara se prostor nama da živeći Islam, živeći islamski brak i gradeći sretnu porodicu pokažemo ljepotu Islama. Imamo čime fascinirati ljude i kazivati o ljepoti riječi Božije. Učinimo to onim jezikom kojim je o Islamu govorio Poslanik i ashabi mu. Djelom, životom. Zar nije Poslanik rekao da je najbolji od nas onaj koji je najbolji prema svojoj ženi, i zar nije rekao da je imao pravo ikome narediti i pred kim sedždu osim pred Stvoriteljem, naredio bi ženi da je čini mužu. Krećući se između ova dva hadisa, pokažimo djelom kakva je muslimanska porodica i šta je muslimanima brak?
Kad našem okruženju citiramo ajete i hadise, ne razumije nas. Jezik djela će razumjeti i rado nas pozvati sebi kako bi i njima prenijeli dobro univerzalne poruke Božije jer svi ljudi na svijetu žele dunjalučku sreću i spas ahiretski. Širi riječ Božiju marljivošću i poštenjem. Ko bi imao protiv da dijeli radni i životni prostor sa poštenim, iskrenim, marljivim i poslu predanim čovjekom? Svaki bi čovjek sebe blizu, takvog želio. Svemu tome Islam uči i od nas zahtijeva da te vrijednosti živimo i drugima ih, tim svima razumljivim jezikom zborimo.
Šta je u Abesiniji kralj Negus i narod njegov imao protiv useljenika iz Mekke? Kad je vidio čemu uče i kako to čemu uče utiče na njihove živote prihvatio ih je jer bijaše oduševljen njihovim poimanjem života, njihovim načinom života i dopusti im da u njegovoj zemlji žive slobodno i sigurno i dokle god hoće.
Oni nisu nikog vrijeđali. Svačije su ubjeđenje poštovali jer ih je Islam naučio da je Allah dž.š. čovjeku slobodu izbora dao i pustio mu da bira kojim će putem ići, kako će vjerovati, pa ako hoće može i ne vjerovati, jer da je Allah htio svi bi ljudi jedne vjere bili. Oni nisu od tuđe pomoći živjeli. Nisu se u tuđi trud i znoj uzdali već su sami sebi zarađivali i porodice svoje izdržavali. Islam ih je naučio da je borba za egzistenciju vlastitu i porodice svoje, džihad.
Islam se kao sveobuhvatna i konačna riječ Božija predstavlja drugima urednim i čistim životom bez naglašavanja marginalnih i nevažnih stvari a zanemarivanja važnih i suštinskih. Ebu Hurejre veli da je Poslanik rekao: „Vi ne možete ljude zadovoljiti svojim imetkom, ali potrudite se da ih pridobijete vašim prijatnim licem i lijepim ahlakom“. Nuvas bin Sed’an kaže: „Pitao sam Poslanika o dobročinstvu pa mi je rekao: „Dobročinstvo je lijepo ponašanje“. Ebu Hurejre r.a. prenosi od Poslanika: „Čovjekova čast je njegova vjera, a njegovo dostojanstvo je njegov ahlak“. Džabir r.a. veli: „Čuo sam Poslanika da je rekao: „Allah dž.š. je Ibrahima a.s. uzeo za prijatelja samo zato što je hranio gladnog, što je širio selam i što je klanjao kada su drugi ljudi spavali“. /Tenbihul gafilin/.
Ibrahim je prijatelj Božiji postao, ne zbog svoje brade, ili duže ili kraće nogavice ili galabije, ne zbog beskonačne rasprave o novotariji i bid’atu, ne zbog toga što se vjerom razmetao i silom je želio nametnuti drugima? Ibrahim a.s. je prijatelj Božiji postao jer je kao musliman prijateljevao s čovjekom i pomagao čovjeka, siromaha i međ’ ljudima širio selam i tako pokazivao ljepotu svoje vjere. Prijatelj Božiji je on postao jer je znao da je najbolje ono djelo kojim se čovjek ne hvali i koje čini isključivo Allaha radi. Prijatelj je on postao Božiji jer je znao da je poslije farz namaza najbolji onaj namaz koji se klanja u tajnosti svoga doma, u samoći, u gluha doba noći.
Brate, upamti, najbolji je onaj Islam o kojem ti ne pričaš, već drugi o tvom Islamu pričaju, diveći mu se. Taj Islam o kojem oni pričaju upoznao si ih s njim živeći neprolaznu, neprevaziđenu riječ Božiju. Danasnjom najavljenom sergijom za Crkvu u Mauerkirchenu, djelom pokazimo dobrocinstvo, suzivot, toleranciju, razumjevanje, i zahvalnost na preko 100 godina od priznanja Islama na ovim prostorima i na svemu onome sto su nasi domacini uradili i rade za nas pa i trenutno za ovaj napaceni narod iz Sirije, Libije itd. koji se kao mravi prilijevaju iz njima napacenih ratnih zona. Samo je prosle sedmice do Evropskog tla stiglo 26.000 ovih napacenih ljudi.
Uzvišeni Bože, učini nas dostojnim sljedbenicima Poslanikovim i istinskim prenosiocima uzvišene vjere. Amin!
